Nakon neprospavane noći trebalo je oko sat vremena za pojesti komadić kruha i zaliti ga s šalicom čaja od koke. Nije nam prvi put u takvoj situaciji pa unatoč svemu odlučujemo ići u novi dan prema planu i programu puta.

S Machom u Machu Picchu – 1. Dan (Lima)

S Machom u Machu Picchu – 2. Dan (Cuzco)

Razgledanje Cuzca započinjemo razgledanjem katedrale. Svijet je to u kojem se kršćanstvo stopilo s lokalnom kulturom, tradicijom i vjerovanjima. Na svim kipovima u crkvi, Gospa ima plašt, koji stoji na njoj poput piramide, simbolizirajući planinu. Gospa je preuzela sve ono što je u kulturi Inka značila Pachamama. Naziv je to koji se najčešće prevodi kao majka priroda, ali u svom doslovnom značenju Pachamama je – majka svijeta. Kroz poznati svijet kršćanstva, ulazimo dublje u nepoznati svijet – svijet Inka.

Hram Sunca – nekada se nazivao Intikancha ili zalazak Sunca. Kasnije je nazvan Qoricancha, što znači – zalazak zlata. Posvećen je mnogim „božanstvima“ – Suncu, Mjesecu, munji, zemlji, vodi, dugi… U prošlosti, ovdje je postojao i vrt posvećen Suncu, u kojem su bile skulpture biljaka i životinja u prirodnoj veličini izrađene od zlata.

Obilazak se nastavlja u Arheološkom kompleksu Sacsayhuaman, Quenqo, Pucapucara i Tambomachay. Ako je Cuzco u obliku tijela pume, onda je Sacsayhuaman njezina glava. Do danas je ostalo tek 20% građevine, jer su Španjolci uzimali kamen kako bi gradili crkve i kuće u Cuzcu. U hramu Quenqo imali smo priliku vidjeti mjesto na kojem su se prinosile žrtve i radile mumifikacije. Jeziv prostor smješten je u uskom prolazu špilje. Najimpozantniji u sjećanju ostaje nam hram duge koja je za Inke bila važan simbol. Suprotno očekivanju – hram nije građevina.

Riječ je o prirodnoj stijeni preko koje se pružaju prirodne linije nalik zrakama. Prema riječima vodiča, ideja je bilo dodatno uglačati stijene kako bi svojim sjajem refelektirale dugine boje. A duga je bila važna poruka s neba. Kada bi se pojavila, bio je to znak da je Pachamama trudna i da je vrijeme započeti sa sjetvenim radovima u polju.

Sutra krećemo u Svetu dolinu… Veselimo se nižoj nadmorskoj visini, za koju se nadamo da će malo ublažiti simptome visinske bolesti, koji i dalje otežavaju svaki korak.