Na ovome mjestu možete nas pratiti uživo sa našeg putovanja oko svijeta (SAD – Route66, Australija, Japan). Redovito, koliko nam to dopusti pristup internetu, ovdje ćemo stavljati fotke i pisati gdje smo i što trenutačno radimo.

Okvirni plan puta:

Čakovec – Zagreb – New York – Chicago – Route 66 (Joliet – Pontiac – Atlanata – Lincoln – Springfield – St. Louis – Joplin – Tulsa – Oklahoma City – Amarillo – Tucumcari – Santa Fe – Albuquerque – Gallup – Lupton – (Petrified Forest – Painted Desert) – Holbrook – Winslow – Flagstaff – Grand Canyon – Williams – Seligman – Kingman – Oatman – Las Vegas – Los Angeles – Honolulu – Sydney – Cairns – Tokyo – Abu Dhabi – Beč – Čakovec

Naše dogodovštine možete pratiti na Webu, Facebooku, Twitteru i Instagramu.

28. srpanj 2015.

Slijećemo u Europu – home sweet home! Doma, ali još uvijek ne doma.

Sletjeli smo u Beč gdje lovimo bus za Maribor. U Mariboru pak u zadnji tren stižemo na željeznički kolodvor, taman kad kreće vlak za Ormož. To nam je dovoljno blizu našem Međimurju malom gdje nas onda netko može pokupiti. U popodnevnim satima stižemo doma!

27. srpanj 2015.

Volimo dugačke layovere kada stignemo barem malo prozujati kroz grad. Međutim u Abu Dhabiju je toliko vruće da nam i nije za lutanje gradom. Držimo se klimatiziranih prostora. Al ono što se u Abu Dhabiju ne smije propustiti je Sheikh Zayed džamija.

26. srpanj 2015.

Danas nam je zadnji dan u Tokiju. Do leta imamo taman da još malo prozujimo i oprostimo se od Tokija i Japana.

Prije nego stignemo doma imamo layover u Abu Dhabiju. Al onaj pravi layover, kad stigneš skoknuti u grad.

25. srpanj 2015.

Ulica Takeshita prepuna je raznih dućana, a najviše je poznata po mladima i njihovoj ludoj modi. I taman kad misliš da si sve vidio u Japanu, onda vidiš još više. Stvarno su ludi. Moda je nešto posebno. Sjesti uz ulicu i promatrati kakvu ludu kombinaciju još mogu smisliti.

Danas je u Tokiju Sumida river fireworks festival. Ljudi se od ranog popodneva okupljaju oko rijeke Sumida kako bi uživali u spektakularnom vatrometu. Mnogi od njih oblače kimono i drvene japanke.

24. srpanj 2015.

Odlučili smo provozati se japanskim vlakovima i otići malo izvan Tokija – idemo u Kawagoe. Kawagoe je mjesto koje je još dan danas zadržalo nekoliko kuća iz tzv. Edo perioda.

23. srpanj 2015.

Na redu je Imperial palace – palača japanskog cara. Ture kroz palaču su besplatne, ali je potrebna rezervacija. Tura nas je jako razočarala, jedna od lošijih. Prvo, znači tura sa vodičem, ni u kojem slučaju se ne smiješ odvojiti od grupe. Kad kažem odvojiti to znači da ne smiješ preći crtu na cesti kojom je označeno kuda se smijemo kretati, odmah dojuri policajac i pomiče te natrag u red. Drugo, tura je na japanskom, iako ima hrpa turista koji ne znaju japanski. Dobili smo mi neki audio guide koji priča o povijesti svih tih građevina i ništa više. Treće, niti u jednu zgradu nismo smjeli ući. I zgrade su obične, pomalo moderne, ne baš kao mjesto za careve, nemaju onaj wow efekt. I još dodatak svemu, padala je kiša.

U Japanu smo. A u Japanu imaju naprednu tehnologiju pa i robote, jel tako. Zaputili smo se u muzej inovacija da bi vidjeli sve one transformere, terminatore, power rangerse, ali.. Razocarali smo se malo, ogromna zgradurina, a polu prazna. Vidjeli smo nekoliko androida, zakasnil na demonstraciju robota Asimo i tak.

U ovom kvartu se nalazi i Kip slobode, pa više ne znaš dal si u New Yorku ili na drugom kraju svijeta.

22. srpanj 2015.

Ohai Tokijo! Vruće je, al nam nakon zime u Australiji sasvim odgovara. Smješteni smo blizu najpoznatijeg raskršća Shibuya – ludnica. Ma cijeli grad je ludnica! Odmah do stanice Shibuya nalazi se spomenik najvjernijem prijatelju – Hachiku – tko ne zna priču o njemu brzo neka pogleda film.

Prošetali smo kroz Yoyogi park do Meiji svetišta. Probali sushi koji nam i nije nešto posebno, i dalje je sarma bolja. Zadivljeni smo wc školjkama koje se brinu da nuždu obavite na što ugodniji način. Ali najviše nas zadivljuju ludi kvartovi i još luđi ljudi. Welcome to crazy Japan!

21. srpanj 2015.

Novi kontinent, nova zemlja, drugačija kultura – welcome to Japan. Stigli smo u Tokyo – konichiwa!

18. – 20. srpnja 2015.

Zimaaaaa! Previše nam je zima u Sydneyu pa jurimo dalje, i to prema toplijim krajevima, prema sjeveru kontinenta. Cairns je mjesto gdje smo se smjestili slijedećih nekoliko dana.

Grad sam po sebi nije previše zanimljiv. Na samoj obali je, ali zbog velike razlike plime i oseke, obala baš i nije najprivlačnija. Često imate osjećaj da je netko isušio more i ostalo je samo blato. Al su si zato oni napravili ogroman bazen odmah do obale, pa kad nema mora, tu je bazen.

Ali zato okolo grada imate svašta za vidjeti. Mi smo se odlučili za dva izleta – koja smo opet dobili besplatno 🙂
Prvo je na redu bilo mjesto Kuranda do kojeg smo došli SkyRailom – žičarom preko prašume. Cijelu priču o SkyRailu, šumi, životinjama ispričala nam je Marni koja nas je otpratila dio ovog puta kao prave VIPovce. Najzanimljivje su im gondole sa staklenim dnom pa možete promatrati šumu i životinje ispod sebe dok putujete na visini između 30 i 60 metara.

U Kurandi nas je pokupio bus koji nas je odveo do samog ruba šume u koju smo zakoračili na prastarim vojnim vozilima koja su danas pretvorena u tzv. army duck koji se mogu voziti i zatim jednostavno sa ceste zaploviti po vodi. Tu smo saznali svašta o australskoj flori i fauni koja je kao da je ispala iz filmova o Tarzanu.

Nadalje smo se upoznali sa kulturom Aboridžina, njihovim plesom, sviranjem didgeridoo, naučili su nas bacati bumerang, koplje. i onda su na red došla najpoznatija australska bića – klokani i koale.

U Cairns smo se vratili starim vlakom koji vodi sa druge strane planine i šume, a na zvučnicima cijeli put slušate informacije o vlaku, povijesti, prirodi…

Drugi dan na redu je bio ocean. Oblačno vrijeme nije nam uspjelo pokvariti izlet sa brodom. Prvo smo stali na Green island – otok koji je zapravo nakupina pjesla okružena koraljnim grebenima. Otok nije nastanjen, ali je u potpunosti okrenut turistima, pa su već uspjeli izraditi resort na njemu. Ovdje smo se zadržali nekoliko sati što je bilo dovoljno za baciti se u more i zaroniti ispod površine.

Zatim smo se brodom uputili dalje prema koraljnom grebenu pod nazivom Norman. Iznad grebena postavljena je platforma za sunčanje i odakle se može zaroniti u dubine oceana. Koralje možete vidjeti na više načina, ronjenje sa dihalicom, na bocu, tzv. ScoobaDoo ili pak za one koji se ne vole smočiti mogu zaploviti sa mini podmornicom. A ono što je ispod površine vam jednostavno ne znam kako opisati. Nešto predivno! Toliko različitih koralja, oblika, veličine, ribice koje plivaju između njih. Netaknuta, prekrasna priroda.

17. srpanj 2015.

Zimaaaaa! Stigli smo kad je u Australiji zima, i stvarno je zima. Nekih deset stupnjeva i sad još počela padati kiša. Nedamo se, jurimo u grad. Prvo je na redu Harbour bridge – točnije penjanje na sam vrh mosta, cca 130 metara. U Australiji je sve skupo, al stvarno je! A ovakve atrakcije pogotovo – i ne bi to nikada platili (150 – 300 AUD). Ali kako su se onda neki od nas ipak penjali? Besplatno! Al o tome ćemo pisati čim se vratimo doma.

Kiša prestaje, wihii. Čim se sunce pojavi zima je puno podnošljiva i puni sjaj grada dolazi do izražaja. Grad je stvarno prekrasan. Stigli smo vidjeti najpoznatije djelove grada i naravno famoznu Sydney operu.

16. srpanj 2015.

Let nam je otkazan! Hvala Jet Star! I što sada?
Nitko nam ništa ne govori, svi samo nešto tipkaju po računalima i kažu neka pričekamo.

Uh, dobro je! Zapravo, i više nego dobro.
Prebacuju nas na let jedne od najboljih komapnija, Quantas. Happy, happy, happy – što idemo i što ćemo na 10-satnom letu imati ručak i večeru što kod Jet Stara ne bi imali, wihiii! 🙂
Slijedeća destinacija, novi kontinent – Australija, Sydney! Letimo i letimo, nekoliko tura odspavali i konačno, stigli smo! Ta Australija je stvarno na drugom kraju svijeta.

13. – 15. srpanj 2015.

Priroda na Havajima, pogotovo na sjeveru je skoro ne taknuta pa se zbog toga životinje osjećaju sigurno. Zbog toga bez problema možete vidjeti ogromne kornjače kako plivaju u moru ili pa kako šeću po plaži.

Najluđa naša aktivnost na otoku je definitivno helikopter, kojim smo se provozali zahvaljujući Paradise Helicopter koji su nam poklonili ovu ludu vožnju. Tko je gledao seriju Magnum? E pa vozili semo se replikom helikoptera iz Magnuma, al ono što je bitno napomenuti, helikopter nije imao vrata – ludnica. Tek kad se dignete u zrak, potvrdite si kako s Havaji stvarno pravi raj na zemlji.

Za kraj nam je ostao Honolulu, kad smo već tu vrijedi posjetiti i grad. Sam grad ima neku dozu simpatičnosti, međutim ona će uskoro nestati. Hrpa turista i ne bi bila toliko problem, nas su izludjele ceste. Autocesta, na autocesti, u samom gradu, lud promet, imaš osjećaj da si u New Yorku. Al sva sreća pa se malo odmakneš od grada i već je cesta okružena zelenilom i imate osjećaj da ste u džungli.
Sa poznatim Hula plesom opraštamo se od otoka. Nadamo se da će biti prilike da se ponovno vratimo, jer ostalo nam je još otoka za koje kažu da su čak i ljepši od Oahu.

Aloha i mahalo Hawaii!

10. – 12. srpanj 2015.

Preselili smo se sa juga otoka na sam sjever. I tek sada smo shvatili što su Havaji. Jug otoka, Honolulu, sve je to biznis, dio otoka za one sa debelim računom i sa Havajima ima jako malo veze. Kada pogledam cijeli otok, poznatu plažu Waikiki bez problema mogu staviti na zadnje mjesto.
Dakle sjever otoka, poznati North Shore, e to su pravi Havaji. Priroda, lokalci, opušteni ljudi i sve je, kako oni kažu – Hang loose.

Plivali smo sa delfinima – osjećaj koji vam ne znamo kako prenijeti, jednostavno neopisivo. Posjetili smo i jednu od najpoznatijih dolina otoka – Kualoa valley. Prekrasna dolina, a danas najviše poznata po Jurassic parku, gdje su doktor i klinci trčali pred dinosaurima. Tu se snimao i najnoviji nastavak Jurassic World, ali hrpa drugih filmova i serija: Lost, Pearl Harbor, Godzilla, 50 first dates…

9. srpanj 2015.

Odmah u jutro na redu je Pearl Harbor. Svi smo učili iz povijeti kako su Japanci iznenada napali Amerikance u luci Pearl na otoku Oahu, a još više o tome se može saznati u memorijalnom centru na samom mjestu napada. Možete pogledati film, posjetiti brodove, popričati sa ratnim veternima. Najtužnije mjesto je zapravo brod Arizona koji je još dan danas ispod vode i u kojem počivaju mnogi mornari poginuli tog dana.
Nema odmaranja za nas, čak niti na Havajima, samo aktivni odmor pa krećemo na Koko head. Koko head je zapravo krater do kojeg vodi 1048 stepenica. Stepenice koje su nas koštale kamere. Dok smo se penjali negdje po putu nam je ispala kamera iz ruksaka, i iako smo odmah primijetili i vratili se natrag, više je nije bilo, netko je bio brži. I nije nam toliko žao kamere, koliko nam je žao svih snimaka sa Route 66 koje su ostale gore. :/
Onako tužni bacili smo se u ocean kod jedne od najljepših plaža – Hanauma bay. Plaža je zapravo prirodni rezervat i prije nego kročite na nju morate pogledati orijentacijski video o zaljevu, njezinom nastanku, životu u njemu te kako se tamo morate ponašati. Prepuna je koralja i raznoraznih ribica koje dolaze do same plaže i bezbrižno plivaju među kupačima.

8. srpanj 2015.

Aloha!
Kailua, Hawaii! Sletjeli smo i odmah sve havajsko. Svi u košuljicama sa cvjetnim uzorcima, svi su dobre volje, opušteni, svi viču Aloha, čak su i wc oznake u havajskom tonu. Jednostavno se moraš dobro osjećati. Jer kažu da je ovdje raj na zemlji.

Dan nam je brzo prošao. Prvo je na redu bio bivši krater, Diamond Head. Zatim smo obišli cijelu zapadnu obalu otoka, koja je btw prekrasna i uspjeli se namočiti u ocean. Dan smo završili u Honolulu i na zalasku sunca sa Waikiki beach.

4. – 7. srpanj 2015.

Los Angeles! Uh ovaj grad je priča za sebe, nekima se svidio, nekima baš i ne. Ono što je nama bilo bitno, ovdje završava Route 66. Stigli smo do kraja!

Inače, LA! Promet je katastrofa, gužveeee, svi jure sto na sat. S jedne strane beskućnici, s druge enormno bogati ljudi. Lud grad, pisat ćemo detaljnije u putopisu.

Na sam spomen Los Angelesa pada nam na pamet Beverly Hills koji odmah povezujemo sa istoimenom serijom. Pa smo se odlučili potražiti kuću Brende i Brendona. Kuća je u vlasništvu Jacka Stantona koji je bio vrlo ljubazan te nas pustio u kuću i ispričao nekoliko priča sa samog snimanja serije.

Kuća inače nije smještena u Beverly Hillsu, već u Altadeni. A kad smo već kod Beverly Hillsa, e to je besramno bogatstvo.

Tu je i nezaobilazni natpis Hollywood, do kojeg se danas ne može doći i nije tako veliki kao što smo si zamišljali. Walk of fame nije toliko impresivan, zvijezde na pločniku i to je to, ali dio ulice ispred poznatog Chinese theatre je zanimljiv zbog hrpe ljudi i svakojakih likova u kostimima. Jednostavno za sjesti i promatrati.
Dan neovisnosti u SAD-u se slavi kao kod nas Nova godina. Sve je prepuno američkih zastava, na svakom koraku nešto američkog obilježja. Neradni dan, ali dan za slavlje, i to slave svi zajedno, uzmu hranu i krenu prema prvom parku ili nekom od mnogobrojnih okupljališta. Zabava traje skoro pa cijeli dan, a navečer počinje vatromet kojeg svi nestrpljivo čekaju. Tako smo i mi. Ali. Eh, Los Angeles, možeš se sakriti, Čakovec je imao barem tri puta veći i bolji vatromet. Pucalo se cijelu noć, slavilo, imali smo osjećaj da je Nova godina.

Grand park, Union station, Olvera street… hrpa poznatih mjesta za obilazak. Ali, u LA nezaobilazno mjesto je i Venice beach te Santa Monica beach i pier. Gdje možete vidjeti svakojake ljude i gdje se stalno nešto događa.
O LA ćemo se više raspisati u putopisu, jer ovaj grad to stvarno zaslužuje.

30. lipanj – 3. srpanj 2015.
What happens in Vegas, stay in Vegas! A ostalo pročitajte u putopisu koji stiže čim se vratimo doma 😉

30. lipanj 2015.

Seligman je grad koji nas je slijedeći očarao. Jednostavno kao da ste odputovali kroz vrijeme. Grad živi za Route 66 i sve ima oznaku 66. A onda je slijedila prava Arizona. Pustinja. Nigdje ničeg. I tako do udaljenog Oatmana. Oatman je nekada bio rudaraski grad, danas je prava turistička atrakcija. Kad smo rekli da ste u Seligmanu otputovali kroz vrijeme ne znam što da kaže onda za Otman. U Oatmanu imate osjećaj kao da ste upali u neki kaubojski film i samo čekate revolveraški okršaj nasred ulice. Al ono što još daje jednu dozu simpatičnosti ovom mjestu su magarci koji bezbrižno šeću ulicama. Jedan nam je čak pokušao ući u auto, doslovno, pokušao je otvoriti vrata i oštetio nam kvaku na vratima auta.

Krećemo prema Nevadi, na samoj granici Arizone i Nevade poznata Hoover Dam. A onda Las Vegas, baby!

29. lipanj 2015.

Jurimo kroz New Mexico do Arizone, granicu prelazimo kod lokalnog indijanca i službeno ulazimo u Navajo land. Ulaskom u Arizonu ulazimo u nacionalni park Petrified forest sa pogledom na poznatu Painted desert.
Slijedeće na Route 66 je prekrasan mali gradić Winslow sa ogromnim znakom Route 66 na cesti. Al ono ćemu se danas najviše veselimo je jedan i jedini – Grand Canyon. I stvarno je veličanstven.

28. lipanj 2015.

Krećemo cestom kroz New Mexico. Santa Rosa prvo stajanje kako bi vidjeli tzv. Blue Hole. Jurimo po vrućini dalje do Santa Fe najstarijeg glavnog grada SAD-a gdje se nalaze najstarija kuća i crkva. Grad je poseban po svojoj zanimljivoj arhitekturi, prepun je umjetnika i kreativaca. Slijedeće zaustavljanje je u Albuquerque, ručak u Route 66Dinner vas odmah prebaci nekoliko desetljeća unazad. Možda najzanimljivija postaja za sve ljubitelje serije Breaking Bad ovdje je kuća Walter White-a. Osim kuće tu se nalaze još mnogobrojne lokacije iz serije, ali nažalost vrijeme nas pritišće i jurimo dalje.

27. lipanj 2015.

Putovanje nastavljamo prema Elk City gdje je vrije stalo u muzeju na otvorenom. Putem srećemo američke dečke, iz Chicaga, pješke planiraju proći cijelu rutu, krenuli su u svibnju, držimo im fige.
I vrijeme je da promijenimo još jednu državu, ulazimo u Texas. Počinje se mijenjati krajolik. Shamrock, McLean, Groom, Conway su mjesta kroz koja prolazimo do Amarilla. Žuta ruža Texasa, tako nazivaju Amarillo, a mi se zaustavljamo samo sa jednim velikim razlogom – hrana. Big Texan restaurant poznat je po svojim steakovima, a ako ga uspiješ pojesti za 60 minuta ne moraš ga platiti, samo treba uzeti u obzir da ima 2kg.

U Amarillu je i poznati ranč kadilaka, u početku je bio umjetnička instalacija, danas turistička atrakcija gdje ljudi dolaze sprejevima išaravati kadilake koji strše iz zemlje. Toliko ljudi prođe da ono što napišete neće ostati ni pola sata na autu.

Adrian je slijedeće mjesto u Texasu, ovdje je polovica puta Route 66. Ovdje je zapravo postavljen znak i linija na cesti, a kažu da je prava polovica još nekoliko milja dalje.

Današnji dan ćemo završiti u novoj državi, u novoj vremenskoj zoni, stižemo u New Mexico. Krajolik se u potpunosti promijenio i jednostavno je prekrasno. Smještamo se u Tucumcari.

26. lipanj 2015.

Jurimo dalje kroz Missouri uz kraća zaustavljana u Carthage, Joplin. Cijelim putem nas prati kiša. Ubrzo stižemo u Kansas i prvo mjesto Galena. Galena je danas poznata po autićima iz crtanog filma Cars. Kroz Kansas prolazi najkraća dionica Route 66 pa smo već u Oklahomi. Nakon nekoliko manjih mjestašca Route 66 postaje prava stara cesta, vozimo kroz polja. Konačno se susrećemo sa ljudima koji također prolaze Route 66, uglavnom Europljani, srećemo Njemce, Francuze, Čehe. U Clermore skrećemo malo sa rute prema Chouteau u nadi da ćemo vidjeti Amiše. Posjećujemo njihov dućan gdje kupujemo domaći sladoled, i pravu američku pitu. Amiši su ovom djelu zemlje malo napredniji, koriste traktor jer im pomaže u obradi zemlje, pa ih možete vidjeti kako jure kroz grad na traktorima.

Chandler, Warwick, Arcadia, Edmond, mjestašca su gdje imamo kratka zaustavljana sve do Oklahoma City gdje se danas smještamo.

25. lipanj 2015.

Vrijeme je za novu saveznu državu, prelazimo iz Illinois u Missouri. Granica između ovih država je rijeka Mississippi, a Route 66 je tu granicu prelazio preko mosta, danas pod nazivom Old Chain of Rocks Bridge.

St. Louis je ogroman, a u gradu gužva. Probijamo se do grada kako bi se popeli na Gateway Arch, ogroman luk, simbol grada. Luk je visok 192m, a do samoga vrha stižete za 4min u mini, maloj kapsuli. Pogled sa vrha je izvrstan. Brzo napuštamo grad jer danas nas čeka puno kilometara.

Danas zapravo imamo hrpu kraćih zaustavljanja, kod nekolikog starih benzinskih, starih motela i dućana. Posjećujemo i najveći njišući stolac, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Cesta se mijenja iz trenutka u trenutak, u jednom trenu je zatvorena, a u drugom samo nestan. Posljednja postaja Devils Elbow i bar u kojem se okupljaju uglavnom bajkeri, a zanimljiv je jr sa stropa visi hrpa grudnjaka. Danas smo jako dugo na cesti, smještamo se u Springfield.

24. lipanj 2015.

Nastavljamo dalje! Pontiac je prekrasan! Grad je prepun murala vezanih za život uz Route 66, ai muzej to najbolje opisuje. U istom muzeju se nalazi i muzej rata, kojeg održavaju vetarani i koji bi pričali danima. Iza muzeja nalazi se bus Boba Waldmirea, umjetnika koji je promovirao Route 66. Par ulica dalje nalazi se muzej automobila. Cijelo mjestašce diše rutom i jednostavno je simpatično. Jurimo dalje, slijedeće zaustavljanje je u Atlanti. Slično Pontiacu samo puno manje, mali muzej, veliki čovječuljak koji jede hot dog i jedan dućan sa hrvatom unutra. Čovjek niti nije znao da ima hrvatske korijene, kaže da mu mama ima pretke u Dubrovniku, kako on kaže tamo negdje u Jugoslaviji.
Kroz mjesto Lincoln smo brzo prošli, zaustavili smo se samo kod kočije sa Abrahamom Lincolnom, a više o njemu smo saznali u Springfieldu gdje se nalazi muzej, grobnica i njegova kuća. Prije nego završimo dan, treba se najesti, a Cozy dog je odlično mjesto za to. U Cozy dogu, je navodno izumljen corn dog, poznata američka hrenovka u tijestu. Nom, nom, nom.

Na ulazu u St. Louis tražimo jeftin motel.

za sada smo oduševljeni. Amerikanci su stvarno prikazani u krivom svjetlu. Do sada imamo samo odlična iskustva, zapravo iznenađeni smo koliko su zapravo ljubazni, kulturni i spremni pomoći – barem oni na koje smo mi do sada sreli. 😉

23. lipanj 2015.

Danas je dan, nazovimo ga dan 66. Krećemo na Majku cestu – Route 66!
Rentali smo Chrysler u koji će nas, nadamo se, sigurno dovesti do Los Angelesa. Krećemo od samog početka, od znaka gdje je nekada počinjala Route 66, danas u samom središtu Chicaga. Uzbuđenje je na vrhuncu!
Prvo zaustavljanje na Route 66 je na samom izlazu iz Chicaga, predgrađe pod nazivom Cicero skriva prekrasan mali restorančić Herny’s iz pedesetih godina. A ono što je još simpatičnije je što u njemu radi Kim, djevojka sa hrvatskim korijenima. A ono što je nadišlo tu simpatičnost je bilo što smo tamo sreli i gospodina koji je slušao našu priču sa Kim i ubacio se da je njegova mama iz Hrvatske. Bilo kuda Hrvata ima svuda.

Nastavljamo put prema Joliet. Malo mjestašce prepuno raznih atrakcija još iz doba kada je Route 66 bila aktivna. Tu je Rich and Creamy, Pop’s i auto iz Blues Brothers, Rialto square theatre i route 66 muzej.

U Wilmingtonu nas je dočekao Gemini Giant, a već u Braidwoodu poznate osobe kao Elvis, Merlinka, Betty Boop, James Dean…

U Dwightu i Odellu nailazimo na prastare benzinske postaje, a sama mjesta su prekrasna. Odell je poznat i po podhodniku koji je izrađen jer su ljudi živjeli sa jedne strane ulice, a na drugoj strani je bila crkva i škola, a promet je bio tako gust da su ulicu prelazili ispod nje. Danas je to pomalo smiješno jer u naših pola sata tamo nije prošao niti jedan auto.

Pontiac nam je posljednja postaja za danas. Vrijeme je za spavanac!

22. lipanj 2015.

Oblačno je, al nedamo se smesti jurimo kroz Chicago. Super stvar je što nam je prijevoz kroz grad besplatan – kako? Uber! Uber je trenutačno najveća konkurencija taksistima u svijetu. Čak se pričalo da će stići i u Hrvatsku. Za one koji ne znaju što je to, ukratko. Uber aplikaciju si instalirate na mobitel i zatražite prijevoz, najbliži Uber vozač prihvaća vaš poziv i za par minuta stiže po vas. Uber vozači nisu taksisti već to može biti svatko tko se registrira i ima vozačku dozvolu. Plaćanje ide preko Ubera, odnosno preko kartice, vi platite Uberu, on si ostavlja 20%, a ostatak prosljeđuje vozaču.
A zašo smo koristili besplatno, jer prilikom registracije smo dobili 20$ za prvu vožnju, a kada pozovete nekog u Uber onda i za njega dobivate 20$. Kako nas je šestero, međusobno smo se pozvali na Uber i skupili taman besplatnih vožnji za Chicago.

Kiša ne prestaje moramo se skloniti. Ulazimo u John Hanckok zgradu gdje nas na vrhu očekuje vidikovac od 360 stupnjeva. Al ono što je najzanimljivije na tom vidikovcu je tzv. Tilt (proguglajte na YT) – nekoliko prozora naginje se 30 stupnjeva van iz zgrade dok vi stojite na tom prozoru i dobijete osjećaj kao da ćete pasti sa zgrade!

Kiša konačno prestaje pa jurimo do United dvorane poznate po Chicago Bullsima, gdje se fotkamo sa jednim i jedinim Michael Jordanom

Večernji dio smo ostavili za vožnju brodom po rijeci Chicago i jezeru Michigan te se na taj način upoznali sa zadivljujućum arhitekturom grada.

Dan smo završili u Millenium parku na nekom koncertu.

21. lipanj 2015.

Danas napuštamo NYC, ali… let nam je otkazan! I tako to obicno biva na low budget putovanjima. Sva sreća pa su nas prebacili na prvi slobodan samo nekoliko sati kasnije. U Chicago stižemo u popodnevnim satima i odmah krećemo u grad. Chicago je pre-kra-san!!! Odmah smo se zaljubili u ovaj grad. Ogroman grad, hrpa ogromnih zgrada, ali sve okruženo sa puno zelenila i nekako puno puno mirnije nego NYC.

Buckingham fontana nam je prva na redu, poznata sa uvodne špice serije Love and Marriage, tko je pratio Bundy obitelj prepoznat će je odmah. Grant park, Millenium park – prekrasno. Vidjeli smo i famozni grah, odnosno The Bean (Cloud Gate), prošetali smo do Navy Piera i uz rijeku kroz grad. Jednostavno prekrasno, slike će vam ispričati više nego mi.

20. lipanj 2015.

Posljednji dan za razgledavanje NYC, oblačno, kišovito ali nedamo se. Dan započinjemo šetnjom preko Brooklyn bridge dirketno do Chinatown za lagani šoping. Šetnju nastavljamo uz NYU do Washington square pa sve do Flatiron building.
Kod Central parka rentamo bicikle i dan nastavljamo na dva kotača. Preko Central parka, do kafića iz Seinfelda, pa preko Harlema do Yankee stadiona.

Za kraj večeri smo ostavili mjesta snimanja ponatih serija Sex and the City i Friends. Prekrasan High line dobro nam je došao za pozdravljanje sa NYC.

19. lipanj 2015.

Još smo u NYC i danas nam je konačno sunčan dan! Na red je došla gospođa Liberty. Brodom smo se uputili prema otoku Liberty i popeli se u podnožje Kipa slobode (za ulazak u krunu ulaznice se rasprodaju po nekoliko mjeseci unaprijed). Pogled na grad, muzej i već slijedeća stanica nam je otok Ellis gdje smo došli naučiti nešto o prvim imigracijama u novo obećanu zemlju Ameriku.

Nakon otoka Ellis vratili smo se na Manhattan i iskrcali u Battery parku, prozujali parkom i ulovili Charging bulla za jaja. 🙂 Wall street – nismo ništa kupovali 🙂 samo prošetali do Trinity church i zatim do mjesta velike tragedije. 9/11 Memorial stvarno djeluje impresivno i zastrašujuće.

Next stop – Top of the Rock, Rockefeller centar. Tek kad smo vidjeli pogled na NYC sa te visine, shvatili smo koliki je zapravo to grad. A kako kod nas uvijek vrijedi ona: Bilo kuda Međimurci svuda – pa smo se tu našli sa Monikom. Little Italy bilo je pravo mjesto za kasnu večeru i čašicu razgovora.

18. lipanj 2015.

New York City! Tu smo!

Prvi dan u gradu i prvo pa odmah na Times Square. Sa žičarom smo se prebacili na Roosevelt Island kojeg smo obišli busom. Zatim smo posjetili Mets stadion i Arthur Ashe stadion (US Open). Flushing Meadows Corona Park nam je bio prekrasan, a Unisphere smo iskoristili za ludo fotkanje. Grand Central terminal nas je oduševio.

17. lipanj 2015.

We have landed! Iz Zagreba preko Kopenhagena, NorwegianAir nas je prebacio na drugu stranu Atlantika!

[gdlr_divider type=”double” size=”100%” ]

Početak puta – 17 lipanj

Sve je spremno – okvirni planovi su pripremljeni, adrenalin raste iz dana u dan.

Dakle, idemo na mali put oko svijeta, kroz tri kontinenta napravit ćemo cijeli krug oko zemlje. Dio putujemo sami, a dio sa nama vodimo prijatelje: Nina, Ana, Sandro i Saša.

Prvi kontinent – Sjeverna Amerika, prva zemlja SAD. Glavni cilj nam je Route 66, al pošto slijećemo u New York, prozujat ćemo par dana i kroz taj velegrad. Stižemo u Chicago gdje se zadržavamo samo dva dana, tu će nas već čekati rentani Dodge Caravan sa kojim krećemo na Majku cestu. Route 66 – 3945km je ispred nas, 3 vremenske zone, 8 saveznih država, mnogobrojna mjestašca, ljudi, svašta nešto, prepuštamo se cesti i putujemo onom pravom Amerikom, a da se na cesti ne izgubimo pomogao nam je Garmin Hrvatska. Sa ceste ćemo skrenuti nekoliko puta, za sada je u planu Grand Canyon, Monument Valley, Antelope Canyon, Las Vegas, Death Valley… Završetak Route 66 ovisit će o danima koji će nam preostati. Ako ćemo imati vremena skrenut ćemo prema sjeveru i preko Yosemite nacionalnog parka stići do San Francisca te uz obalu do Los Angelesa. Ukoliko pak se predugo zadržimo na cesti onda krećemo direktno prema Los Angelesu, odnosno do Santa Monice, posljednje postaje Route 66.

U Los Angelesu ćemo se oprostiti sa našim prijateljima koji će se vratiti doma, a mi nastavljamo put. Još uvijek smo u SAD-u, letimo prema raju na zemlji – Havaji. Vrijeme da se malo odmorimo, ali samo malo, jer ovo će biti aktivan odmor. Slijećemo u Honolulu i slijedećih nekoliko dana ćemo provesti u istraživanju otoka Oahu. Rentat ćemo skuter ili auto i zujat otokom, provjerit ćemo da li su im plaže stvarno rajske, puno ćemo planinarit, odati počast poginulima kod Pearl Harboura, plesat Hula dance… 🙂

Nastavak putovanja slijedi na novom kontinentu, letimo u Australiju. Slijećemo u Sydney gdje ćemo se zadržati samo par dana jer stižemo usred zime, pokušat ćemo se popeti na vrh najpoznatijeg mosta u Sydneyu (Sydney Harbour Bridge) i malo zujati ovim predivnim gradom. Zbog vremena krenut ćemo prema sjeveru Australije i toplijem vremenu te se zaustaviti u Cairnsu. Cairns će nam biti baza za istraživanje sjeveroistočnog djela kontinenta, prvenstveno Velikog koraljnog grebena.

Iz Cairnsa letimo prema novom kontinentu – Azija, točnije Japan. Smjestit ćemo se u Tokio, a u planu nam je posjetiti i jezero Ashi sa prekrasnim pogledom na Mt. Fuji.

Prije samog povratka u Europu presjedamo u Abu Dhabiju, gdje zbog layovera od nekoliko sati imamo vremena da skoknemo u grad i vidimo velebnu Sheikh Zayed Grand džamiju. Slijećemo u Beč odakle ćemo se busom uputiti u Međimurje malo 🙂