Maldivi – tirkizni ocean i beskrajne plaže


Marijana i njezin suprug nedavno su se vratili s Maldiva gdje su posjetili 4 otoka. U nastavku njihovi dojomovi.

Početkom septembra prošle godine, vratili smo se iz dvanaestodnevnog posjeta čarobnom New Yorku. Kroz par dana dobijam mail od Putoholicara da je izašla akcija karata za Maldive, 376 eura, flydubai. Odmah kupujem dvije za 19.01.2018.

12 noćenja, let iz Beograda. Inace uvijek letimo iz Beograda, jer je 2,5 sata udaljen od Tuzle. Muž se kao i uvijek baca na plan puta.

Kad kažeš Maldivi, prvo se pomisli na tirkizni ocean, beskrajne plaže, pijesak poput pudera i bungalov na vodi. Mi smo sve to doživjeli, ali bez skupih bungalova. Napravili smo turneju po 4 otoka sa lokalnim stanovništvom. Pa krenimo redom.

Stizemo na vrele Maldive rano ujutro, osmijeh nam ne silazi s lica. Odmah idemo na brzi brod za Maafushi, to nam je prva destinacija. Kartu za brod smo platili 50 dolara, kupili preko neta. Mogli smo i trajektom, ali zbog umora smo se odlučili za gliser.

Vozimo se nekih sat vremena i dolazimo u luku. Tu nas očekuju dva momka iz Arena beach hotela. Hotel je na samoj plaži, a restoran je vani. Nakon dobrodošlice se raspakujemo i pravac u topli ocean. Plaža je čista, udobne ležaljke i suncobrani. Tu smo ostali četiri dana. Gastronomska ponuda hotela je raznovrsna, poslije večere smo isli u šetnjicu, otok je mali, sve je u pijesku i nema neke velike noćne zabave.

  

Lokalci su mi dosta suzdržani u odnosu na ljude sa Zanzibara gdje smo bili prošle zime. Taj lokalni turizam je relativno mlad, tek od 2008. Puno se novih objekata svuda gradi.

Idemo dalje. Sjedamo rano na trajekt za Male i odande brzim brodom za Ukulhas. U pauzi do polaska broda doručkujemo u Maleu. Grad je pun motora, užurban i velika je gužva.

Vožnja do sljedećeg otoka mi se dosta otegla, možda nekih sat i po. I tu nas dočekuju iz ville Ukulhas Inn. Na prvu, vidim da je ovaj otok još manji od prošlog i nekako ajmo reć siromašniji. Dolazimo do drvene kapije, unutra veliko pješćano dvorište sa 6 kućica i malim popločanim terasama ispred svake. Otvorene su prije dva mjeseca.

Moram napomenuti da su nam sve sobe bile izuzetno čiste, frižider, plazma tv, kuhalo, pegla, fen… Bikini plaža nam je bila iza ugla. Otok je 1000 sa 200 metara, plaža je velika i duga. Zbog dužine je izgledala pusta, međutim, turista je bilo puno.

Bilo je jako jako vruće, oko podne nismo mogli ni pod suncobranom više, pa smo se sklanjali u prirodni hlad. Iz oceana nismo izlazili. Jedan dan su nam dosle dvije bebe ajkule, mještani nam objasniše da su bezopasne. Hmmm… nije mi bilo svejedno, pa sam pitala gdje su im mame. Mame kažu ne mogu prijeći zbog okolnih koralja. Ali možemo ići na ronjenje da ih tražimo.

Gazda hotela nas je besplatno sa još jednim parom odvezao na jedan mali nenaseljeni otok. Muž je inače svaki dan pomalo ronio i snimao podvodni svijet, na tom otoku smo se zezali da mu nedam kod ajkula jer će ga pojesti. Gazda se nasmijao i uvjeravao me da su bezopasne, ali ako ga ipak pojedu, imam doživotni besplatni smještaj kod njega. Aha rekoh, pa lagano gurnem muža u ocean. Uglavnom, ajkule nije vidio ali onaj pomenuti par jeste. Ja sam tu jedva noge stopila. Ja šta ću rizikovati da izađem u svim bosanskim portalima i da me još pojedenu ismijavaju u stilu poznatog bosanskog humora.🤣

Vila u kojoj smo bili nije imala restoran vec dogovor sa jednim koji bio udaljen pet minuta hoda. Doručak nam je dolazio u 9 na terasu, a na večeru bi isli iako smo i to mogli naručiti da nam donesu. I na ovom i proslom otoku bile su male radnje sa hladnim pićem. Naravno, sva pića smo kupovali u marketima.

    

Nakon prekrasna četiri dana, krećemo za Thooddo. Idemo gliserom jer je trajekt promijenio red vožnje. Gazda zove svog prijatelja koji nas uz razumnu cijenu od 50 dolara vozi. Vožnja traje oko sat i 15 minuta.

Thoodo je dosta velik otok i ima bujnu vegetaciju za razliku od ona dva. Bave se uzgojem papaje i manga. U luci nas dočekuje vlasnik Musa i čovjek sa vozilom nalik na one po golf terenu. U toku vožnje do vile, vidimo da su ulice šire, (iako ni tu nema asfalta), marketi su veći i ima puno više restorana. Dolazimo u sličan objekat kao i u Ukulhasu, opet koktel dobrodošlice i osvježenje.  

Musa nam kaže da će nas odvesti do plaže jer je udaljena nekih desetak minuta hoda. Naime, svi hoteli su otprilike tako udaljeni, za prvi put izgleda kao dosta šetnje ali nije, začas prođe jer gledaš u ogromne zasade svog mogućeg voća. I tu nas plaža ostavlja bez daha! Debela hladovina sa ležaljkama, a par koraka niže je plaža. Jednostavno prekrasno! Nismo se mogli nauživati plivanja.

Imali smo priliku vidjeti jedno kasno popodne i ražu koja je poput manekenke plivala uzvodno u plicaku. Tri dana su proletjela u toj ljepoti i leskarenju.

Kod Muse smo imali obilan doručak, međutim moj problem je što ne mogu rano jesti. Otišla bih oko 13h u najbliži restoran na neki lagani ručak. Naveće smo išli na ribu. Moram naglasiti da smo na svim dosadašnjim egzotičnim destinacijama, Mauricijus, Tajland, Zanzibar i Maldivi, jeli isključivo svježu ribu. To je najsigurnije.

Musa nam je drugi dan predložio da većeramo kod njega neku blue jack ribu. Riba je bila ogromna, uz ananas djus, prilog, salatu i voće, večera je izašla 20 dolara! Tako se otprilike kreću cijene.

Nakon tri dana krećemo dalje. Idemo trajektom za Male. Imamo stajanje na otoku Rashdu od tri sata. Obilazimo i njega, okupamo se i doručkujemo. Do Malea imamo tri sata plovidbe. E, tu smo dušu ispovraćali iako smo popili tablete, valovi su bili visoki. Stižemo konačno na Male. Majko moja ljepote kad dotakosmo tlo! Tu smo otišli na trajekt za Umhumale koji saobraća non stop. Na njemu je aerodrom. Voznja traje 10-15 minuta. Taksijem idemo u hotel Newton inn.

Ovdje je već ogromna razlika u odnosu na prethodna mjesta, sve vri od ljudi i auta. Dugo smo šetali i tek oko 8 večeramo. Restoran hotela je indijski pa u skladu s tim probamo neke indijske specijalitete. Ujutro rano poslije doručka odlazimo na Male da kupimo suvenire. Moram reći da smo prilično iznenađeni visokim cijenama. Obišli smo dobar dio grada i našli jednu gdje smo se iscjenjkali do maksimuma. Vlasnik radnje nam daje vizitku za njegov hotel na jednom otočiću. Ko zna…

Vraćamo se trajektom u Umhumale i idemo na plažu. Vidim da su i ostale žene u bikinijima pa sam naravno i ja. Međutim kroz par sati dolazi ljubazni policajac i sve nas posebno opominje da ovo nije bikini plaža. Ona je sto metara više.

Oko pet popodne kupimo se, ručamo i u 19h nas kupi hotelski taxi. U 22h nam je avion. Vraćamo se sretni, zadovoljni, preplanuli i puni utisaka. Drago nam je što smo doživjeli još jedan komad zemaljskog raja.

Marijana Žulić