Vodič za putovanje kroz Oman 3.dio (Salalah, Nizwa, Jebel Akhdar, Jebel Shams…)


Nakon nekoliko dana putovanja od Muscata i nekoliko dana spavanja u šatoru, stigli malo u civilizaciju. Odlučili smo se smjestiti u grad, par dana odmoriti i obaviti nekoliko poslovnih zaostataka – jer i na putovanju se radi. No, ne odmaramo mi puno, naš odmor je uvijek aktivan odmor, pa krenimo.

Ultimativni vodič za putovanje kroz Oman 1.dio (osnovne informacije, Muscat)

Ultimativni vodič za putovanje kroz Oman 2.dio (Wadiji, Wahiba Sands, Sur…)

SALALAH

Ulazimo u grad Salalah koji nam je današnji cilj. Skroz nešto drugačije, široke ceste, sve puno zelenila, drugi najveći grad u Omanu. Grad je do 70-ih godina bio glavni grad Omana. Ovo je ujedno i rodno mjesto sadašnjeg sultana Qaboosa koji je početkom vladavine odlučio za glavni grad postaviti Muscat.

Salalah se nalazi na samom jugu Omana pa ima i drugačiju klimu što omogućuje rast vegetacije. U ljetnim mjesecima (od lipnja do rujna) – tzv. Khareef sezona – bude puno kiše pa je sve zelenije, ima puno slapova, jezera… Usred grada nalaze se ogromne plantaže banana i kokosovih palmi. Neke od njih možete i posjetiti ili pak na ulici ispred plantaža kupiti svježe banane ili kokos.

Salalah je zapravo ulaz u Dhofar, najjužniju regiju Omana, regiju koja je prirodno i kulturološki drugačija od ostalih regija u Omanu pa ajmo je upoznati.

MUGSHAYL

Krenuli smo uz obalu južnije od Salalaha. Cilj –  tražimo najljepše plaže Omana. A u Omanu to i nije tako težak cilj, jedna plaža ljepša od druge i zato stajemo na skoro svakoj koja nam se nađe na putu, a do nekih se treba malo i potruditi.

Bijeli pijesak, tirkizno more i skoro pa nigdje nikoga – Al Mughsayl beach vas zove da se bacite i osvježite u moru. Plaža je dugačka nekoliko kilometara pa ako se i nađu neki ljudi rasprše se po plaži pa ostanete sami. I dok se stranci vole baciti u more, lokalci se više zadržavaju u malim kućicama na plaži gdje obitelji roštiljaju i druže se. Nedaleko od plaže nalazi se i Al Marneef Cave, nije pećina u pravom smislu riječi, ali zanimljivo za vidjeti, a za lokalce još jedno mjesto da naprave obiteljski piknik. Nastavite li šetnju još malo stići ćete do rupa u kamenu odakle izlazi voda, ali zbog lijepog vremena, odnosno slabijih valova voda nije dosezala do rupe.

Fazayah beach je jedna od skrivenih plaža do koje će te se malo namučiti, ali onda je imate samo za sebe. Mi pak smo se odlučili pomučiti još više i potražiti plažu Eftalquot. Morati ćete skrenuti s glavne ceste, proći kroz malo selo i onda se po makadamu popeti na brdo i onda je vidite, a da bi došli do nje sad se treba spustiti s brda, no ovaj put pješke. Malo planinarenja za uživanje na prekrasnoj plaži gdje će vam društvo raditi samo mnogobrojni rakovi.

Sve plaže izvan grada budu uglavnom prazne. Lokalci nemaju običaj kupanja, a turista nema puno ili pak se zadržavaju u svojim resortima. Jedine plaže gdje bude gužva su one gradske, tako je i u Salalahu. Lokalci imaju običaj navečer, pogotovo za vikend, šetati plažom, igrati nogomet, napraviti piknik, družiti se.

Dalje prema jugu za nekih 10km od Mughsayl stići ćete do tzv. Furious Road koja se sastoji od nekoliko oštrih zavoja jedan za drugim, još je nazivaju i zig-zag cesta. Na jednoj od plaža naići ćete na olupinu starog ruskog helikoptera. I tako, kilometar po kilometar stići ćete do granice s Jemenom. Kao što vjerojatno znate, situacija u Jemenu nije baš sjajna. Na granici su Omanci podigli zid dugačak 192km (gradi se i dalje) i postrožili uvjete ulaska u državu, izuzetak su bolesni i ranjeni ljudi koje liječe na trošak države. Jemenski ribari ilegalno ulaze u Omanske vode loviti ribu, a s druge strane, Omanci ulaze u Jemen kako bi kupili tzv. cat. Cat je biljka koja se žvače zbog svojih stimulativnih učinaka i zabranjena je u Omanu.

Od Shalalaha do granice vam treba nekih tri sata vožnje autom, a na putu do tamo možete očekivati da će vas vojska zaustaviti na check pointu.

TAQAH

Kada ste u Salalahu ne smijete preskočiti malo obalno mjesto Taqah. Osim prekrasne plaže mjesto je poznato i po istoimenom dvorcu. Dvorac je jedan od novijih za razliku od ostalih u Omanu, izgrađen je u 19. stoljeću i bio je rezidencija pradjeda majke sadašnjeg sultana Qaboosa. Dvorac je renoviran i 1994. godine otvoren kao muzej, danas u njemu možete vidjeti tradicionalni život u Omanu.

WADI DARBAT

Nedaleko od grada nalazi se Wadi Darbat, kažu najljepši wadi u Omanu. I stvarno je lijep, a čak nije ni u punom sjaju. Wadi se proteže uz rijeku Darbat, stvara nekoliko jezera i mnogobrojne slapove. Nije u punom sjaju jer pola slapova nema zbog suhe sezone. Nakon ljetnih monsuna i kad se rijeka i jezera napune, kada sve okolo bude zeleno, wadi bude u punom sjaju. Kada skrenete s glavne ceste stižete do mjesta gdje se slapovi spušataju, ali nemojte zaboraviti se popeti (autom) na planinu gdje će vas dočekati rijeka, jezero, zelenilo i mnogobrojne deve koje uživaju u kupanju u šetnji. Tu si možete iznajmiti čamac ili pedaline pa upoznati wadi i ploveći rijekom.

Sljedeća točka nam je točka gdje gravitacija gubi smisao. Više o tome u videu:

PUSTINJA

Napuštamo Salalah i krećemo dalje. Vraćamo se prema sjeveru zemlje, ali ovaj put kroz unutrašnjost, odnosno pustinju. Pustinja ne kako si svi zamišljamo, s hrpom dina i deva, već pustinja gdje nema nigdje ničeg, kamena pustinja, sve je ravno da ravnije ne može biti, sve je bijelo, ne vidi se kraj i samo cesta koja prolazi kroz sve to, ravna i bez kraja.

Monotone li ceste, ovdje nema niti deva da pričamo malo s njima. Tu i tamo se pojavi benzinska i to je to, ajd barem ne morate brinuti da ćete ostati bez goriva.

Na nešto više od pola puta skrenuli smo s ceste kako bi si našli mjesto za postaviti šator. Kad smo kod traženje mjesta, sve je isto, ravno, tako da nemate baš neki izbor, samo morate donijeti odluku i reći evo tu ćemo ga staviti ?

I tako smo si mi postavili šator, nigdje nikoga, dovoljno daleko od ceste. Zapalili vatru, pripremili večeru, taman je pojeli kad je počeo neki vjetar. Ništa strašno spavali smo već u šatoru kad je puhalo ko da će nas odnijeti. Ali ovo se naglo pojačavalo, neki sivi oblaci su se počeli kotrljati prema nama i onda je počelo dizati pijesak i nositi ga svuda. Šator smo jedva zadržavali da ga ne odnese i to je bilo to, odluka je donesena u sekundi, moramo ga spakirati. Jedva smo ga spakirali, nagurali sve u auto i odlučili prespavati u autu. Spustili smo zadnja sjedala, imali smo madrac na napuhavanje i eto ti nove kućice.

Preživjeli smo noć. I da, usred noći se sve smirilo i bilo je mirnije nego ikad ? Al ajd, bar smo isprobali i spavanje u auto, to vam je isto super opcija u Omanu ako nemate šator.

 

NIZWA

Nizwa se često posjećuje kao jednodnevni izlet jer vam iz Muscata treba sat i pol. No, okolica Nizwe vam nudi toliko zanimljivosti da je super smjestiti se na nekoliko dana u ovom području, mi smo odabrali mjesto Al Hamra odakle smo onda napravili nekoliko izleta. Plan je bio da prespavamo jednu noć u šatoru na planini, no temperature navečer toliko nisko padaju da nismo htjeli riskirati sa smrzavanjem.

Cijelo ovo područje oko Nizwe poznato je po mnogobrojnim utvrdama/dvorcima. Tri najpoznatije i najveće koje smo posjetili su Nizwa castle, Bahla Fort i Jabreen castle. Bahla fort je ogromna i u prostorijama se vrlo lako možete izgubiti, pravi labirint. Ulaz u Bahlu i Jabreen je cca 1 euro, dok je u Nizwa Castle cca 10 eura. Svi ovi dvorci/utvrde su uglavnom prazni, potpuno prazne prostorije, u Nizwi ima nešto u pojedinim prostorijama pa je i ulaz skuplji.

U Nizwi se nalazi lokalna tržnica gdje si možete kupiti suvenire. U Omanu nemaju baš neke suvenirnice, odnos teško je uopće pronaći neke suvenire koje si možete kupiti, pa ako volite suvenire onda preporučujemo tržnicu u Nizwi ili Muscatu. Ako pak se u gradu nađete u petak, preporučujemo da se probudite ranije i posjetite tradicionalnu tržnicu stoke.

Nekih 20 kilometara od Nizwe nalazi se mjesto Tanuf gdje možete posjetiti ostatke starog sela. Selo je bilo u funkciji do 50-ih godina kada je u ratu oštećeno i napušteno. Tanuf je poznat i po istoimeno, wadiju koji svoju ljepotu pokazuje kada ima dovoljno vode.

JEBEL AKHDAR

Danas se penjemo u planine. Prvi na listi je Jebel Akhdar dio planinskog lanca Al Hajar na visini od 3000m.

Prije nego stignete u sami centar Nizwe (kod Nizwa Grand Mall) skrenite desno (oznaka je Jebel Akhdar) i vozite se do mjesta Birkat Al Mawz. U Birkat Al Mawz skrećete lijevo te prolazite pokraj utvrde Bayt Ar Ridaydah. Počinjete se penjati na planinu i u jednom trenutku, cca 5km, stižete do checkpointa gdje će vas policija provjeriti i prema provjeri dati dozvolu ili vas okrenuti natrag. Na sam vrh ne možete ako nemate 4×4 auto, tražit će vas i osiguranje. Ako ne zadovoljavate uvjete, ne brinite, auto ostavite na parkingu pokraj checkpointa i već vas lokalci čekaju da vas prebace gore, naravno to ćete im morati dobro platiti. Druga opcija je da stopirate neke turiste koji imaju 4×4 pa se popnete s njima. Moram priznati da sam se lagano prepala, pa kakva nas to cesta čeka s obzirom na takve provjere.

I tako smo mi krenuli gore. Široka, asfaltirana cesta, dvije trake gore, jedna dolje. Hmmm… Ok, možda će kasnije biti gore. No, cesta je takva, odlična, skroz do kraja. Navodno je problem u spuštanju jer je dosta strmo pa kočnice pate. Imate i dodatne zaustavne trake, ako mislite da se nećete moći zaustaviti, skrenete na tu traku i na kraju ima lagana uzbrdica koja će vas zaustaviti. Nekada je trebalo 6 sati da stignete do vrha, no u Omanu se ceste stalno grade pa ste sad gore za 40min. Kod checkpointa se nalazi turistički ured gdje si možete pokupiti kartu i čovjek koji tamo radi će vam detaljno objasniti gdje se što nalazi, što se isplati posjetiti i koliko vam je potrebno vremena za pojedinu lokaciju.

A gore je pravi mali svijet. Misliš si, idemo na planinu, divljina, nigdje ničeg. Al gore ima sve, hrpa malih sela, hoteli, resorti, dućani, benzinska, sve što vam treba.

Diana’s point – vidikovac s kojeg je prekrasan pogled na planine, vrtove na terasama i sela na samim strminama. Vidikovac je dobio ime po princezi Dijani koja je ovdje bila s princem Charlesom 1986., stigla je helikopterom, a gore nije bilo ničega. Danas, da bi došli do vidikovca morate proći kroz fancy resort (Anantara Al Jabal Al Akhdar Resort).

Na brdima se nalaze mala sela, s nekoliko kućica, malom džamijom i terasastim vrtovima. Odlučili smo napraviti mali trek kroz tri takva sela. Putevi su označeni, samo morate pratiti žuto, bijelo, crvene oznake.

Ako pak nastavite put autom još malo dalje doći ćete do još jednog zanimljivog sela, Wadi Bani Habib, napušteno selo do kojih vodi 200 stepenica. Naravno da smo i to prošli!

Ako se na Jebel Akhdaru nađete u travnju ili svibnju planina će biti prekrivena prekrasnim Damask ružama. Od tih ruža se radi poznata Omanska ružina voda koja se koristi u  domaćinstvima, kulinarstvu i u medicinske svrhe.

Prilikom povratka u naš stan zaustavili smo se i u pećini Hoota. Do ulaza pećine vozili smo se vlakićem, a onda kroz pećinu idete s vodičem nekih 30min. U pećini je zabranjeno fotkanje.

JEBEL SHAMS

Danas se opet penjemo u brda. E sada! Ona cesta za Jebel Akhdar, za koju trebate dozvolu i ova cesta za koju ne trebate dozvolu – to nema smisla. Ova cesta je barem deset puta gora. Uska, zavoji, makadam, ma koji makadam, kamenje, rupe, strmine… Drndali smo se skoro sat vremena do vrha. I tu nema nikakvih provjera, tu može proći svatko. I da, ljudi se tu penju i u običnim automobilima, a mi s 4×4 se borili.

Za razliku od jučer, gdje je na vrhu civilizacija, ovdje nema ničega. Tu i tamo, imate skretanje za neko selo, a na samom vrhu dva kamp resorta i jedno malo selo pod nazivom Al Khitaym

sa svega nekoliko kućica. Dalje od toga sela ceste više nema. Dalje je samo kanjon. Jebel Shams poznat je po kanjonu kojeg nazivaju Grand Canyon Omana. Tu imate nekoliko treking staza, mi se odlučili za tzv. w6 stazu poznatu i pod nazivom Balcony Walk. Staza počinje u selu, morate proći štand gdje lokalne gospođe ili djeca prodaju neke suvenire, i kad stignete do samo ruba kanjona krenite lijevo i pratite oznake. Proći ćemo od sela do jednog napuštenog sela po samom rubu kanjona, nekih 2 sata u jednom smjeru.

Putem nam društvo rade samo koze, tu i tamo sretnete kojeg turista, al doslovno ih možemo nabrojati na prste jedne i možda pol ruke. Put je dobar, nije pretežak, nije preopasan, pratite oznake crveno, bijelo, žute boje. Put završava u selu Sab, od sela je danas ostalo svega nekoliko kamenih kućica. Ono što je fascinantno je položaj tih kućica. Ti ljudi, nekada su živjeli na samom rubu kanjona, imali su terasaste vrtove i koze. Ako nastavite još malo dalje dolazite do malog prirodnog bazena. Put natrag bio je puno teži, al definitivno se isplati prošetati po samom rubu kanjona.

MISFAT AL ABREYEEN

Posjetili smo i najstarije selo u Omanu, Misfat Al Abreyeen. Izgleda kao jedno od napuštenih na planini, no ovo selo je još uvijek naseljeno. Jako je popularno među turistima, a kako ljudi još uvijek žive tu, primijetit ćete mnoga upozorenja, da ne ulazite u privatna dvorišta, kuće, da se primjereno odjenete itd. Kroz sela i uličice možete prošetati, a ako želite možete i prespavati u jednoj od tradicionalnih kuća od blata.

Prije nego uđete u selo, skretanje desno dovest će vas do vidikovca s kojeg se pruža lijep pogled na selo u podnožju planine i s mnogobrojnim terasastim plantažama.

SNAKE CANYON

Današnji cilj nam je zapravo proći preko planina i vratiti se do obale. Upozoreni smo da nas čeka luda offroad cesta, i bila je totalno luda. Jedno vrijeme penjali smo se lijepo lagano po asfaltiranoj cesti i onda odjednom asfalt je nestao i počelo je veselje. Uska cesta, makadam, ali grubi s oštrim kamenjem ili pak prašnjav toliko da ne vidiš gdje je rupa. Veći dio puta smo se spuštali što je bilo dobro, ali smo znali ako se spuštamo negdje ćemo se morati opet popeti. E kad je to veselje počelo. Strmine su bile tolike da nas je gore jedva povuklo, vozili smo doslovno 5km/h, a gas do daske. Najgore od svega je što je često nakon te strmine išao oštar zavoj, a još gore što je bilo toliko strmo pa nisi vidio što te čeka ispred pa smo glave natezali ko žirafe.

I tako pričamo da je sve ok dok idemo polako i dok ne sretnemo nekog iz suprotnog smjera. I čim smo to izgovorili, iza sljedećeg zavoja, eto ga, više niti manje nego ogroman kamion. Al sreća se uvijek pobrine i uvijek se slučajno nađe neko mjesto taman kad ga trebaš, gdje smo se uspjeli maknuti kamionu.

I misliš si tko bi živio u ovakvim uvjetima, ali ljudi žive. Ima nekoliko sela u ovim brdima. Mala sela, s možda 5-10 kuća. I onda smo naišli na nogometno igralište, s umjetnom travom i reflektorima. Jer kakvo je to selo bez pravog nogometnog igrališta. ?

Sigurno se pitati, a zašto bi netko uopće išao u ovo područje? Imali smo dvije opcije, ići okolo planina ili poprijeko, odabrali smo “bržu” i naravno avanturističniju rutu. Druga stvar zašto turisti idu u ovo područje je prekrasno selo Bilad Sayt, zatim Snake kanjon kroz koji prolazi Wadi Awf, prekrasna mjesta gdje se morate zaustaviti.

Kako smo išli dalje, primijetili smo da smo se spustili u sam kanjon, što znači da nema više provalija, strmina. Lijep makadam ispred nas pa se možemo voziti brže od 10km/h. I onda u jednom trenutku samo izbijete na asfalt i počinje se pojavljivati civilizacija, jeeeej.

RUSTAQ

Odmorili smo se u mjestu Rustaq jer nakon drndanja i planina to nam je trebalo. Rustaq je nekada bio glavni grad Omana i zbog toga je vrijedan zaustavljanja. Dvije su glavne atrakcije, a to je Al Rustaq Fort i Al Hazm Castle. Još jedno zanimljivo mjesto je prirodni bazen pod nazivom Ain Al Kasfa s toplom vodom koja navodno ima ljekovita svojstva.

Nakon Rustaqa nastavili smo put prema moru.

SAWADI BEACH

Moreeee! Sawadi beach je jedna posebna plaža – prepuna je školjki svih boja. Ali osim toga, na ovoj plaži priroda se igra mađioničara. Nedaleko od plaže nalazi se nekoliko otočića, a na jednom od njih je malo utvrda. Taj se otok dva puta dnevno, prilikom izmjene plime i oseke pretvara u poluotok. Hrpa lokalaca navečer dolaze ovdje na piknik, igraju nogomet, druže se. A oni najluđi čekaju da se more povuče pa s autima kreću prema otoku. Mnogi od njih često i zaglave u mekanom tlu.

Od plaže smo krenuli natrag prema Muscatu. Posljednji nam je dan u Omanu. Taman imamo još malo vremena za prozujati kroz grad, opustiti se i uživati u suncu prije povratka zimi u Hrvatskoj.

Spakirali smo stvari, vratili auto i taman ostalo vremena za otići na piće. Zahvaljujući društvenim mrežama pronašli smo jednu Hrvaticu, odnosno Međimurku pa smo se našli s njom. Gospođa Natali je rodom iz našeg Međimurja, a u Omanu živi već 16 godina. Radi kao veterinarka, a muž joj pilot u OmanAiru. Uvijek nam bude drago kad u dalekim zemljama pronađemo Hrvate, a kad su još Međimurci bude nam još draže. Natali nam je ispričala svoja iskustva života u Omanu. Ispričala nam je koliko su ljudi dragi i ljubazni da budu nekad i dosadni. Da joj po ljeti bude nesnosno vruće jer temperature prelaze 40 stupnjeva, a po noći se ne spuštaju ispod 30. Da je smeta koliko je skup wc papir. Kako stranci ne mogu biti vlasnici nekretnine u Omanu. Kako se ide u zatvor za postupke kao što je prelazak preko crvenog svjetla ili vožnja pod utjecajem alkohola. Ako kao stranac završite u zatvoru, da bi izašli, neko od lokalaca mora garantirati za vas. Al tu ide opet ona priča o ljubaznosti. Ispričala nam je kako je njezin prijatelj završio u zatvoru zbog vožnje pod utjecajem alkohola. Ljudi u zatvorima se nalaze svi zajedno u ogromnoj prostoriji. I kad je on, kao stranac ušao u tu prostoriju s laganim strahom, svi su ka okružili ali s ciljem da mu pomognu da mu bude što udobnije, donijeli su mu stolicu, ponudili bilo kakvu pomoć itd. Znači i kod onih „najgorih“ Omanaca u zatvoru, ta njihova ljubaznost ne nestaje.

Naš dojam je baš to – odličan narod. Ljubazni, nasmiješeni, spremni pomoći svakome. Država je uređena tako da su svi zadovoljni i sve funkcionira onako kako bi trebalo. Druga stvar je priroda – kombinacija svega – od pustinje, preko planina i zelenih oaza do prekrasnih plaža. Preporučujemo Oman svakome, a za dodatna pitanja stojimo na raspolaganju.

FOTOGALERIJA – Roadtrip kroz Oman (Salalah i okolica) –> OVDJE

FOTOGALERIJA – Roadtrip kroz Oman (Nizwa, Bahla, Jabreen) –> OVDJE

FOTOGALERIJA – Roadtrip kroz Oman (Jebel Akhdar, Jebel Shams, Misfat Al Abreyeen, Sawadi beach…) –> OVDJE