Ultimativni vodič za putovanje kroz Oman 2.dio (Wadiji, Wahiba Sands, Sur…)


Nastavljamo putovanje kroz Oman. Nakon osnovnih informacija iz prvog djela u ovome pišemo o roadtripu od Muscata do Shalalaha.

Ultimativni vodič za putovanje kroz Oman 1.dio (osnovne informacije, Muscat)

Napustili smo Muscat i uz obalu krenuli prema istoku zemlje. Zaustavljamo se u malom naselju Qantab odakle vas lokalci mogu provozati čamcima. Naravno za cijenu se obavezno cjenkajte. Mi smo nastavili put do prekrasne Yiti plaže – plaža je savršena za kupanje ali i kampiranje.

Bimmah Sinkhole nezaobilazna je točka na ovome putu – savršeno mjesto da malo odmorite i okupate se. Rupetina s malim jezercem (50x70m) za koju lokalci vjeruju da je nastala od meteora, no navodno je nastala urušavanjem zemlje. Sve okolo su uredili mali park, postavili wc-e, ali ulaz naravno ne naplaćuju.

Nedaleko od Bimmah Sinkhole nalazi se i poznata White beach. Plaža je česta pozicija za kampiranje iako je nama Yitti beach puno ljepša i bolji izbor za postavljanje šatora i kupanje.

 

WADI SHAB

Smjestili smo se kod Samija u njegovoj lokalnoj omanskoj kući. Kuća je bila dom njegovog djeda, a sad u njemu ugošćuje strance. Tradicionalna je i vrlo jednostavna, ali na odličnoj poziciji, s pogledom na Wadi Shab.

Wadiji su doline s prirodnim jezercima uglavnom u kanjonima. Oaze u pravom smislu riječi – usred ničega zelenilo i bistra voda koja čak nije hladna kako smo zamišljali. Wadiji su glavne atrakcije u Omanu i pravo mjesto za odmor i kupanje.

Wahi Shab jedan je od najpoznatijih u Omanu, a da bi stigli do njega malo se morate potruditi. Ako stignete dovoljno rano možete se okupati potpuno sami – kasnije navale horde turista i doslovno budu jedan na drugome – ista stvar je i s parkingom. Glavni parking je ispod nadvožnjaka i vrlo se brzo napuni, a onda aute ostavljaju uz cestu – strmu cestu.

   

Kod parkinga već čekaju lokalci koji će vas s čamcem prevesti na drugu stranu wadija gdje kreće put. Ta vožnja traje 2-3min, a koštat će vas 1 rial po osobi, za tamo i natrag. Put je označen, nije lagan i traje nekih 45min, a onda stižete do prirodnih jezerca.

Neka jezerca su dublja, neka plića, kroz neke će te hodati, kroz neke plivati, a na kraju stižete do pećine. Ulaz u pećinu je vrlo uzak, taman da vam glava prođe, a unutra će vas dočekati slap na koji se možete popeti. Savršeno mjesto za odmor, kupanje, piknik…

Uzmite u obzir da je ovo čista priroda i da se ljudska ruka još uvijek nije umiješala. Što znači da nema wc-a, restorana niti išta slično. Zato si sa sobom uzmite vodu, ručnik i možda nešto za pojesti, ovisno koliko planirate ostati. Sa stvarima možete bez problema do prvih jezerca, ako želite dalje, onda ćete stvari morati nositi kroz vodu. Mi smo ruksake nosili na glavi do zadnjeg jezera, tamo smo ih ostavili na jednom kamenu dok smo otplivali do pećine. Nije bilo puno ljudi pa smo vjerovali da nam nitko neće ništa ukrasti.

Preporuka: uzmite si vodootporne torbe/ruksake za stvari pa ste bez brige. I ponesite papuče za vodu jer su jezerca na nekim mjestima preplitka za plivanje, a dno zna biti oštro.

 

WADI TIWI

Od Wadi Shab cesta uz obalu vodi prema Suru, na izlazu iz mjesta Tiwi oznaka je za Wadi Tiwi. Skrećemo i pratimo cestu. Nakon nekoliko metara provjeravaju nam auto i dopuštaju da nastavimo dalje jer imamo 4×4, što se kasnije pokazalo kao bitna stavka.

Cesta nije bila za svačije srce, znam da bi moja mama veći dio puta oči imala zatvorene. Jako strma ili jako uska ili jako vijugava, najgore je bilo kad su se sve te tri stavke spojile. Veći dio prolazite preko planine, a najgore je bilo kad prolazite kroz selo i kada ulica prolazi između kuća, a toliko je uska da iskreno ne znam kako malo veći auti tu prolaze. I ne daj bože da ti dođe auto u suprotnom smjeru, a vjeruj mi da će doći u najgoroj mogućoj situaciji.

Vozili smo nekih 10km i taman kad smo mislili odustati i okrenuti se natrag stigli smo do sela Mibam gdje su nam neki momci objasnili da dalje s autom ne možemo proći. Oni su nam dalje pokazali put do wadija kroz šumu palma i banana, jer bi se mi sigurno namučili da ga pronađemo. Wadi Tiwi je prekrasan prirodan bazen okružen zelenilom. Ako nastavite plivati kroz jezero stići ćete do Mibam slapa. Ako pak se ne želite spustiti i/ili kupati u wadiju, prekrasan pogled na wadi i slap pruža se iz sela Mibam.

Na povratku s planine naišli smo na autostopera i poveli ga u nizinu. Momak je bio vrlo sramežljiv i znao je samo par riječi na engleskom, a pod par mislim na hello, village, thank you, bye 😀

  

SUR

Nastavljao put prema gradu Sur, kratko ga obilazimo jer se sunce već polako počelo spuštati, a plan nam je bio postaviti šator prije nego sunce zađe. Grad ima tri utvrde: Sunaysilah Fort, Bilad Sur Castle i Al Ayjah Fort, u sve možete ući, ali nemojte imati prevelika očekivanja.

Al Ayah selo je odmah do Sura. U selu će vam prvo za oko zapeti svjetionik. Svjetionik je visok 18m i zatvoren je za posjetitelje no s ovog mjesta pruža se lijep pogled na grad Sur. Nedaleko od sela nalazi se brodogradilište tradicionalnih brodova pod nazivom dhow, kroz koje možete prošetati, vidjeti graditelje na djelu ili pak ući u Fatah Al Khair, jedan od tradicionalnih brodova.

RAS AL JINZ

Sur je polazišna točka za Ras-al Jinz, najistočniju točku Arapskog poluotoka, poznatu po kornjačama, cca 45min od Sur-a. To je jedno od rijetkih područja gdje ne smijete kampirati. Zbog kornjača, naravno.

Ras-al Jinz je rezervat gdje zelene kornjače dolaze polagati svoja jaja u gnijezda. Glavna atrakcija u ovom rezervatu je gledanje kornjača i njihovih beba kako napuštaju gnijezdo i kreću prema moru ujutro ili pak kako se vraćaju na obalu navečer. Bebe kornjače su jako ugrožene od strane lisica, rakova ili ptica pa mnoge od njih ne završe uspješno svoj put do mora.

Da bi vidjeli kornjače možete uzeti jednu od mnogobrojnih tura koje polaze u jutro u 5 sati ili navečer u 9 sati. Cijena je 7 riala. U večernjim turama vam neće dozvoliti fotkanje. Zima je vrijeme kada je mala vjerojatnost da će te ih vidjeti, glavna sezona je od svibnja do rujna.

Iz Sura smo skrenuli prema unutrašnjosti zemlje, prema pustinji.

WAHIBA SANDS

Sve smo ovo drugačije zamišljali. Da je na rubu pustinje možda neko malo selce, a ovdje gradovi. Nadali smo se da će se u pustinji vidjeti neki tragovi autiju koje ćemo pratiti, na kraju nas dočekala cesta – asfaltirana. Uputili smo se dublje u pustinju, skrenuli na pijesak. I onda smo konačno stigli do djela pustinje kao s fotografija, dine, pijesak i ništa više. Tražimo mjesto za podići šator.

Primjećujemo u pijesku tragove autiju pa skrećemo i mi, što je bila kobna odluka. Nekoliko metara i evo nas – u pijesku. Zakopali smo se! I što sad?! U pustinji, nigdje nikog! A ništa, krećemo pješke odakle smo došli s ciljem da ćemo nekoga naći. Vidimo svjetlo u daljini, idemo prema njemu – neki kamp. Na putu prema kampu evo i prvi auto koji je naišao, zaustavljamo ga, lokalci – ne znaju niti jednu riječ engleskog, ali shvaćaju što se dogodilo. Voze nas do našeg auta i kreću u akciju. Pričaju nešto, ništa ih ne razumijemo pa se previše ne miješamo. Pomogli smo u iskopavanju, to smo razumjeli. Pomogli smo u guranju auta, i to smo razumjeli. 😀 Nekih pola sata im je trebalo da nas izvuku iz pijeska.

Spuštamo se s dine na put kako bi nam dobri ljudi napumpali gume na autu. Oko nas u jednom trenutku barem pet autiju. Gdje su bili kad smo tražili pomoć. Svi voze turiste do njihovih kampova i svi se zaustavljaju da provjere da li je sve uredu i da li trebamo pomoć. Turisti pak se čude što nemamo vozača i što se sami vozimo kroz Oman. Pouka dana – u pustinju nikad nemoj ići sam, ako već ideš smjesti se u blizini nekog kampa ako zatrebaš pomoć. I da, pusti zrak u gumama prije nego kreneš u pijesak.

Smračilo se! Što sad!? Vozimo do prije spomenutog kampa i pitamo da li znaju gdje bi bilo najbolje da dignemo šator i prenoćimo. Vode nas iza kampa, između dviju dina – kažu da nam tu neće nitko smetati. Dižemo šator, spremamo večeru. Dolaze iz kampa, u nekoliko navrata, provjeriti da li je sve uredu, da li nam je nešto potrebno, pozivaju nas na čaj, na party povodom dočeka nove godine… Nakon dužeg nagovaranja pristajemo i obećajemo da ćemo doći na party. 

Legli smo u šator i čujemo korake. Mislimo si, evo ih, opet netko iz kampa ide po nas. Otvorimo šator, kad ono, opkoljeni devama. Skupile se oko šatora i stoje i bulje u nas. Tjeramo ih, ne reagiraju. Sjećamo se filma Tracks i divljih deva pa odustajemo od tjeranja i povlačimo se u šator. Na svu sreću otišle su.

Oko 11 navečer dolazi lik iz kampa. Toliko su ljubazni da su već naporni. J Pa ajde idemo na taj čaj i party. Dolazimo u kamp, a tamo nigdje nikog, dobar neki party. Veli, svi otišli spavati. Nagovara nas da se preselimo u jednu od kućica, da će nam biti hladno vani, a kućica je slobodna. Nakon pola sata nagovaranja pristajemo. Selimo se iz šatora u jednu od fancy kućica u kampu. Sretna nova godina!

Ujutro nas je dočekao doručak i naravno ništa nam nisu naplatili. Guglamo kamp, noćenje “samo” 1000kn!! Kamp možete vidjeti –> OVDJE

WADI BANI KHALID

Za rano jutro na redu je jedan wadi. Jedan od najljepših, ali i s najviše turista. Wadi Bani Khalid smjestio se u kanjonu, a put do njega vodi preko planina pa kroz nekoliko manjih sela. Od parkinga vam treba 5min pješke i stižete u raj. Oaza u pravom smislu riječi i pravo mjesto za odmor nakon pustinje. Jedino što kvari sve je horda ljudi, i petljanje ljudi u prirodu. Tu su izgradili restoran, postavili wc-e, preko jezerca izgradili male mostove – još uvijek ništa ne naplaćuju, ali više nije toliko prirodno kao ostali wadiji.

Ako želite izbjeći gužvu preporučamo da dođete što ranije i da izbjegavate vikend (petak i subota). Isto tako, imajte na umu da je ovo muslimanska zemlja pa se odjenite prikladno – cure, barem majica i kratke hlače preko kupaćeg.

Wadi se sastoji od jednog velikog bazena okruženog palmama i jednog manjeg u kanjonu. Ako nastavite hodati preko ogromnog kamenja stići ćete do još nekoliko manjih bazena, ali i s manje ljudi. Kada vam dosadi kupanje možete prošetati do obližnje Muqal pećine.

 

ROADTRIP PREMA JUGU

Iz pustinje vozimo prema istoku zemlje do obale i onda uz obalu prema jugu. Put je dugačak i plan je stići do najvećeg omanskog otoka Masirah. Ono što nismo očekivali je vrlo monotona, pusta i dosadna cesta. Tu i tamo se pojavi neko naselje, ali stvarno tu i tamo. I ono što smo očekivali je vožnja uz obalu uz mnogobrojne plaže, niti cesta ide uz samo obalu, niti ima plaža, za sada smo pomalo razočarani jer je plan kampirati na plaži. Ok idemo prema otoku.

Trajekt kreće za sat vremena i vozi sat vremena, kada stignemo preko bit će mrkli mrak. Odustajemo.

Tražimo najbližu plažu ili nešto slično plaži za postaviti šator. Skrećemo u ribarsko naselje Filim. Male nastambice gdje ribari ostavljaju svoje mreže, izgleda kao neki ghost town. Ok, bit će tu dobro. Tražimo mjesto gdje da stavimo šator i gle prazno, na samoj obali, savršeno. Krećemo tamo i puf!

Stara godina se ponavlja! Opet smo zaglavili! Opet smo se zakopali! Ovaj put nije pijesak u pitanju već blato. I ovaj put nema kampa, niti naselja niti ikoga u blizini… Što sad? Krećem prema ribarskim brodicama možda naiđem na nekog ribara, iako se čini da nigdje nema nikoga. I u tom trenutku, čujem auto. Vidim ga u daljini, bogu iza nogu. Mašem ko luda! I kao u filmu – staje! Vidio me!

Stiže neki deda i naravno ne razumijemo se ništa, al vidi u kakvoj smo gabuli. I sad to ne bi bila gabula, uzmeš uže zavežeš za kuku na autu i spašeni. Na svu sreću Omanci uvijek imaju svu opremu sa sobom, čovjek ima uže, no naša Dacia nema kuku. Čovjek nešto priča, ne razumijemo ga, ne izgleda sretan. Blato je na sve strane. Baca se pod auto i nakon nekih 10min nailazi na rješenje. Uspio je zavezati uže ispod auta i uspio nas izvući iz blata. Sva sreća dobrim ljudima!

Postavili smo šator, pripremili smo večeru i eto nekog auta. Taman smo mislili da ćemo biti potpuno sami. Dolazi 5 momaka iz Muscata, vidjeli nas pa zaključili da će biti dobro mjesto za kampiranje. I tako mi večerali i pratili ih. Prvo su 5min sklapali nešto i odjednom puf – i bi svjetlo – osvijetlili pola plaže. Zatim, vrijeme je za molitvu, jedan po jedan krenuli su moliti. Tek tada došlo je vrijeme za postavljanje šatora i večere. To su dečki cca 20 godina, i komentiramo mi kako bi naši isto prije postavljanja šatora nešto napravili – otvorili pivu ili možda čak i dvije.

Opet smo cijeli dan proveli u vožnji. Tu i tamo koje naselje, a divlje deve na sve strane. Od zanimljivih skretanja na ovom području je Pink Lagoon. Još jedno ovakvo pink jezero možete pronaći nešto sjevernije, nedaleko od mjesta Ar Ruayas. Jezera su pink boje zbog kombinacije algi i visoke koncentracije soli u jezerima.

I onda cesta skreće u planine – a mi tražimo plažu. 🙂 Pa imate osjećaj da se vozite po Marsu, skroz neka druga priroda. I onda napokon krene spuštanje i napokon more u daljini. I evo ih, plaže koje smo gledali na internetu, plaže koje cijelo vrijeme tražimo. Biramo jednu od njih u blizini mjesta As Shuwaymiyyah. Prekrasna plaža s bijelim pijeskom, nigdje nikoga kilometrima, savršeno. Konačno dižemo šator po danu i konačno se bacamo u more. Prezadovoljni. I onda…

I onda eto opet auta! Jesmo li spomenuli da je plaža duga nekoliko desetaka kilometara i nigdje nema nikoga, al oni došli baš k nama. Česi su u pitanju, stigli po mraku, vidjeli nas pa zaključili da je tu ok. Nisu previše pričljivi, povukli su se ustranu, ne žele da si smetamo.

Budimo se ujutro, otvaramo šator, pogled na plažu – savršeno… Okrećemo malo glavu i vidimo Čehe ko od majke rođeni spremili se na kupanje….

 

WADI SUNEIK

Danas imamo dovoljno vremena pa idemo laganini. Lagano nastavljamo put prema jugu. Stajemo na svakom zanimljivom mjestu. Jedno od takvih je i Wadi Suneik do kojeg smo sasvim slučajno naišli i odlučili prošetati. Spustili smo se autom s glavne ceste u wadi i dalje nastavili pješke. Pratili smo put koji je od odjednom nestao, no nismo odustali – nastavljamo penjati se po kamenju. Prekrasan pogled, s jedne strane wadi, s druge more, a sve sakriveno između planina.

 

FOTOGALERIJA – Roadtrip kroz Oman (Wadi Shab, Wahiba Sands, Sur, Wadi Bani Khalid…) –> OVDJE

NASTAVLJA SE…

U posljednjem nastavku pišemo o gradu Shalalah i najljepšim plažama Omana, vodimo vas u planine do omanskog Grand Canyona, upoznat ćemo vas s najluđom offroad cestom kojom smo ikas vozili…