Hoćeš li putovati sa mnom? Da naravno, s tobom idem bilo gdje, bilo kada. Vodi me nama poznatim i nepoznatim putevima.

Svi mi koji smo barem otišli na neko putovanje imali smo iskustvo gdje se dobro putovanje pretvorilo u loše ili gdje se loše putovanje pretvorilo u dobro, a sve zbog društva s kojim smo putovali.

Ponekad se i najbolje isplanirano putovanje može pretvoriti u noćnu moru ako osoba ili društvo osoba s kojima putujemo sabotiraju naš avanturistički duh. Uvijek se nađe neki razlog za to, cipele su pretijesne, prevruče je, muzeji su baš bezveze za posjetiti, hrana nevalja, popis je predugačak. I tako dok se vi veselite svim tim pojedinostima druga osoba vam narušava veselje i jedva čekate onaj trenutak da dođe vrijeme za polazak kući. Tako se ponekad nađete u nedoumici kako je moguće da ta osoba koja vam je inače najbolji prijatelj može vam biti najgori neprijatelj na putovanju i po povratku kući jedino što želite je da zaboravite na to zajedničko putovanje.

U sasvim drugom slučaju nađete se na putovanju koje je sve samo ne ono što ste planirali i na što ste potrošli novce, hrana je zaista nešto najgore što ste ikada okusili, vrijeme ne može biti lošije, hotel ne nalikuje uopće onome što ste preko interneta rezervirali. Ali pored vas je u ovom slučaju dobri duh putovanja koji u svemu tome vidi pozitivnu stranu i uveseljava vas na način na koji niste ni mislili da je moguće u takvoj situaciji. I vratite se doma s jednim iskustvom koje ćete uvijek s osmijehom na licu prepričavati.

Ponekad je teško naći tu jednu osobu za suputnika i lakše se odlučiti spakirati torbu i otići samostalno na put. Tako možemo sami uživati tempom kojim si odredimo i vidimo što želimo. Nekada je ipak lijepše putovati u društvu te jedne prave osobe s kojom se savršeno dopunjavamo na putovanju i svako putovanje je ljepše iskustvo jer smo ga podijeli s tom osobom. Osim toga nije isključena ni opcija grupnog putovanja, tako recimo imamo priliku kada se nađemo negdje razdvojiti u manje grupice i jedan dan s jednim društvom završimo u razgledavanju, a drugi dan možda s drugom grupom, ali bez trzavica, već dogovorno. U svemu tome, možda kad vam bude pun kofer svega, spakirate svog peseka i povedete svoje najdraže dlakavo stvorenje na putovanje života.

Moj najdraži suputnik je moj muž. Naša putoholičarska avantura započela je prijateljski, a iz toga se razvila i međusobna ljubav. Provodeći mnoge sate na četri kotača danima, brzo se upozna kakva je osoba. I mislim da jedan od razloga što naravno olakšava putovanje su zajednički interesi koje dijelimo, ali i uvažavanje da svatko ima svoj interes i da ćemo na putvanju nekada odvojiti dan koji će biti meni zanimljiviji, dok će drugi dan biti njemu zanimljiviji. A što svako putovanje učini još boljim je kada na kraju dana sjednemo negdje u miru, uživamo po mogućnosti u čaši lokalne pive i pričamo o doživljajima dana.

Tko je vaš najdraži suputnik i zašto? Koliko dugo vam je trebalo da nađete tu osobu ili osobe, da li je bila putoholičarska ljubav na prvi pogled ili vam je trebalo vremena da nađete svog dobrog duha putovanja?

M.M.