Kolumbija – Ljudi u Comuni 13


Na putovanjima, najveći dojam na mene ostavljaju ljudi i njihov stil života, a manje same građevine koje ih čine prepoznatljivima.
Tekst i fotke – Antonio Peric-Mazar
 
Comuna13 je nedvojbeno lokacija koja se ureže u sjećanje, a posebnom ju čini život koji se odvija u ulicama favele. Ljudi kojima je hiphop kultura spasila život pričaju svoju priču i tešku povijest – bilo kroz repanje i ples ili grafite gdje svaki ima svoje značenje vezano uz povijest i događaje u Comuni13. Kultura koja je korak po korak dovela do nekog oblika slobode, za koju su platili puno te ju neizmjerno cijene.Umjetnici, plesači, reperi, mali obrtnici, ugostitelji… Do prije 20tak godina ovo je bilo najopasnije mjesto na svijetu, pod kontrolom četiri gerile koje su znale ako kontroliraju Comunu13, da kontroliraju izlaz na more, a samim time i izvoz droge.
 
Nakon nekoliko neuspješnih vojnih akcija, te “uspješne” operacije Orion 2002. godine u kojoj je sudjelovala kolumbijska i američka vojska, nakon tri dana i tri noći ratne zone, Comuna13 je oslobođena od gerile. Ta sloboda je bila prividna, jer je u akciji sudjelovala i paravojska čiji je jedini cilj bio preuzeti kontrolu nad favelom i trgovinom drogom. Upravo zbog toga stanovnici Comune13 akciju Orion smatraju istovremeno pobjedom i zločinom. Sljedećih nekoliko godina bile su godine tame pod paravojskom, tijekom kojih su ljudi masovno nestajali. Osim toga, vlasnici bilo kakvog obrta ili posla su bili pod reketom nekoliko različitih skupina kojima su morali plaćati reket.
 
Preko 400 ljudi je nestalo za vrijeme kontrole paravojske, a nekoliko tisuća ih je protjerano iz Comune13 kako bi spasili život. U blizini favele je pronađena masovna grobnica gdje se pretpostavlja da je paravojska bacala leševe, međutim vlada je obustavila istragu zbog “nedostatka sredstava” nakon što su pronađeni prvi ljudski ostatci. Stanovnici Comune13 prosvjedima i pritiskom na vladu se trude ponovno pokrenuti iskope i istragu, te pronaći odgovorne za zločine.
Najznačajnijim projektom u Comuni13 smatra se izgradnja pokretnih stepenica zbog čije izgradnje je srušeno 70tak kuća. Pokretne stepenice su omogućile jednostavnije kretanje po faveli, lakši ulazak i izlazak, te su ujedno značile početak razvoja turizma.Ljudi u Comuni13 su sretni s onim što imaju jer su svjesni cijene koju su platili za to.
Dan danas svaki posao, radnja, obrt, čak i turistički vodiči plaćaju reket, ali odnosi su sređeniji.
 
 
Nema ratova među bandama, favela je sigurna, a reket plaćaju samo jednoj bandi. Grupe i dalje vjerojatno kontroliraju vođe paravojske, ali vođe ne žive više u favelama već u nekim boljim kvartovima kao što je El Poblado.  Na naše čuđenje i pitanje kako je to normalno, vodič nam je odgovorio da je za njih to pomak naprijed i cijena koju su spremni platiti za slobodu nakon svih užasa koje su preživjeli. To je način kako stvari funkcioniraju, pravila koja su spremni prihvatiti, a rezultat je, primjerice, razvoj turizma. Nadaju se kako će, u budućnosti, stvari biti samo bolje.
 
 
Koliko je turizam jak kao pokretač promjena dovoljno govori da se nekad članovi bandi, danas okreću turizmu i postaju turistički vodiči. Vodič nam je rekao da nekoliko njegovih prijatelja koji su bili članovi bandi, danas vode ture po Comuni13 i da je iznimno sretan zbog toga. Koga god sretnete, iskreno će vam se nasmijati, pozirati za fotografiju, pozvati vas da vidite njihov dućan, stan, terasu… Da, netko će reći, sve je to biznis i sve rade radi novca.
 
Možda i jesu, ali ono sto je snažno i što je puno bitnije, ako ih odbijete iskreno će vam se zahvaliti što ste došli u njihovu Comunu, te vas zamoliti da proširite lijepu riječ o Comuni13. I siguran sam da će te shvatiti da im je to bitnije od par dolara koji će možda zaraditi. Taj osjećaj da žele s vama podijeliti svoju povijest, kulturu da žele da vam bude lijepo u njihovom dvorištu prati od ulaska u samu favelu pa dok ne odete iz nje.
 
 
Riječi zahvale i dobrodošlice možete čuti na svakom koraku.Nas vodič, Christof, je lokalac koji je odrastao i živi u Comuni13. Paravojska mu je pokušala ubiti oca bez razloga, spasilo ga je što je odveden u bolnicu van Comune13. Nikada se nije vratio niti posjetio Comunu13 nakon toga. Njegova trgovina se nalazila točno na granici teritorija nekoliko bandi, tako da je bio primoran plaćati reket svakoj bandi u tom području. Iako je redovito i uredno plaćao svima, čak i kada bi tražili više nije se bunio, to ga nije spasilo od pokušaja ubojstva od strane člana paravojske. Christof nikada nije otišao, ostao je s mamom u Comuni13.
 
Pokušali su prodati očev dućan, ali nitko ga nije htio kupiti.Emocija s kojom Cristof priča o Comuni13 je neopisiva. Sretan je što ima mogućnost podijeliti svoju priču i ponosan što danas 3-4 tisuće ljudi prođe svaki dan Comunom13. Danju i noću, bez straha. A prije svega 20ak godina, ovo je bilo jedno od najopasnijih mjesta na svijetu.U Comuni13 ne očekujte najbolji sladoled ni najbolji koktel, ali ljudi koji vam to spreme će biti najsretniji na svijetu i uljepšat će vam dan. Ne očekujte ni da pričaju engleski, ali nekako će te se sporazumjeti. Zato ako odete; kupite nešto, ostavite tip, zadržite se koju uru duže od ture, slikajte s njima, popričajte, zapratite ih na Instagramu… Ono što je najbitnije podijelite njihovu priču, njima to život znači.
Ako ste u Medellinu, Comuna13 je pod obavezno, a onda sve ostalo. Iako je Pablo glavni sinonim za Medellin i Kolumbiju, ovaj grad i zemlja su puno više od Escobara.
 
Više o pričama iz Comune13 se može vidjeti u storijima na instagramu
 
Fotogalerija: