Nastavljamo putovanja prekrasnom Europom na koja nas vodi Frane Medini, nakon Londona i Pariza idemo u Beč. Zašto ne iskoristiti direktan sezonski let, posjetiti rodbinu i prošetati prekrasnim Bečom, krenimo.

Prvi svibnja, praznik rada, Zračna luka Split, 13:10 sati. Točno u minutu, 2 sata prije leta, moj osobni šofer (čitaj: tata) me iskrcava ispred zgrade terminala zračne luke. Direktan sezonski let Austrian Airlinesa za Beč je odlična prilika za posjetiti rodbinu i barem nakratko uživati u bivšoj prijestolnici Austro-Ugarske Monarhije.

Prilikom ukrcaja na avion, primjećujem da dizajn vizualnog identiteta izgleda vrlo staro, pa se pitam: „Koju su ovo krntiju poslali?!“, dok je unutrašnjost potpuno nova. Kasnije sam saznao da je dizajn iz 60-ih, povodom 50. obljetnice kompanije. Let je bio poluprazan, trajao sat vremena i bio izuzetno ugodan. Prilikom preuzimanja prtljage na Schwechat-u, zaustavlja me carina. To mi inače ne bi smetalo, no imao sam sa sobom 2 paketa smrznutih hobotnica i 2 boce maslinovog ulja, zapakirane kao ručne granate. Upita me carinik imam li cigarete, meso ili ribu sa sobom, na što odgovorim da imam samo maslinovo ulje. Nije pravio probleme nego me utlačio kako nije dozvoljeno iz Hrvatske u Austriju unositi veću količinu cigareta. Ne znam što mu nije bilo jasno kod mog prvog odgovora da nemam cigarete?

Do centra grada je najjednostavnije doći vlakom, a vožnja traje oko pola sata. Karte se kupuju na automatu, kao i tjedna karta koja košta oko 15 € i vrijedi za neograničen broj vožnji u zoni 1, sa svim vrstama javnog prijevoza. Nakon srdačne dobrodošlice od strane rodbine, zajedničke večere i druženja, vrijeme je za kratku noćnu šetnju po strogom centru. Iznenadio sam se koliko su sve znamenitosti jako blizu i pješke se može doslovno sve obići.

Iduće jutro se budim jako rano, te vrlo brzo sa podzemnom  stižem do palače Schonbrunn. Pametna odluka je bila doći među prvima na blagajnu za karte, jer sam tako mogao nesmetano obići cijelu unutrašnjost bez ikakve gužve. Tek kad sam obišao i vrtove, počele su kolone turista stizati. Svakako još prošećite do Glorijete, neoklasicističke arkade, izgrađene na brežuljku iza palače i staklenika palmi.

Uz jedno presjedanje na metrou, izlazim na Stephansplatzu, ispred veličanstvene katedrale Stephansdom. Crkva stoji na ovom mjestu preko 800 godina. U grobnici ispod glavnog oltara su smještene urne sa utrobama nekih Habsburgovaca. Svi ljubitelje gotike će doći na svoje razgledavajući visoku nadsvođenu unutrašnjost. Nekoliko metara dalje od katedrale, počinje ulica Graben. Na pola ulice se uzdiže barokni Kugin stup, dok ugođaju pridonose i mnogobrojni fijakeri. Kad već prolazite Grabenom, uđite u Peterskirche, sagrađenu u 12. stoljeću prema uzoru na Katedralu sv. Petra u Rimu. Nekoliko koraka dalje, prolazeći uz ekskluzivne butike, smješten je kompleks Hofburg, središte austrijske moći više od šest stoljeća. Sadrži bivše carske apartmane, nekoliko muzeja, kapelu, crkvu, Austrijsku nacionalnu knjižnicu, Zimsku školu jahanja i predsjedništvo austrijskih ureda. Uz kupljenu jednu ulaznicu, imate pristup svim 3 muzejima: Silberkammer, sa izloženim dvorskim suđem od porculana, zlata i srebra, potom Sisi muzeju i na kraju državnim apartmanima. Uz to vrijedi razgledati i riznicu sa relikvijama Svetog Rimskog Carstva, dragulje iz krune i liturgijske predmete. Gužve na blagajni nisu velike, ali se stvori gužva unutar muzeja zbog skučenog prostora. Malo dalje od Hofburga pronađite Carsku grobnicu sa 138 Habsburgovaca, uključujući Mariju Tereziju i Franju Josipa sa sinom i suprugom. Ovo je sasvim dovoljno za jedno prijepodne. Nastavak slijedi popodne iza ručka, ali laganije. Ivana me vodi do Pratera, prvobitnog carskog lovačkog posjeda i do panoramskog kotača „Riesenrad“. Vožnja od pola sata sa panoramskim pogledom na cijeli grad se jednostavno ne propušta! Počela je i lagana kišica, pa se pretvorila u pljusak. Sreća, pa je podzemna bila blizu.

Subota je ujutro, a i dalje pada kiša. Muzej povijesti umjetnosti u muzejskoj četvrti je kao stvoren za ovakvo vrijeme. U 3 sata koliko smo proveli unutra, obišli smo egipatske i bliskoistočne zbirke, grčke i rimske starine, skulpture i galeriju slika, koja se nalazi na drugom katu. Najviše me se dojmila skupocjena Cellinijeva „Saliera“, ukradena i srećom vraćena u postav muzeja. Procijenjena je na oko 50 milijuna €. Poslije kulturnog uzdizanja je valjalo nešto i prezalogajiti. „Ma koji bečki odrezak? Idemo na kebab!“ Tako je i bilo, sit za 2 €. Još ćemo malo prošetati do Vijećnice, Burgtheater-a, Parlamenta, a ostatak popodneva je rezervirano za odmor i druženje.

Posljednji, četvrti dan, sva sreća pa je sjalo sunce za uhvatiti još koji dobar kadar sa fotoaparatom. Karlskirche, barokna crkva posvećena Karlu Boromejskom, sagrađena je kao zavjet Karla VI., čim se grad oslobodi od kuge. U neposrednoj blizini Karlsplatza je i čuvena Bečka Opera. Nažalost, nisam je uspio iznutra razgledati jer se u to vrijeme održavala izvedba. Samo nekoliko stanica tramvajem i evo nas kod čuvene palače i perivoja Belvedere. Sastoji se od dvije palače, Gornjeg i Donjeg Belvederea, odvojenih vrtom uređenim u francuskom stilu. U Gornjem su sada smještene slikarske zbirke 19. i 20. Stoljeća, a u Donjem Muzej barokne umjetnosti. Za kraj razgledavanja je ostala čuvena Hundertwasser Haus, djelo istoimenog umjetnika. Želio se usprotiviti modernoj arhitekturi bez duše, stoga je 1985. nastala ova kuća u različitim bojama fasade, sa drvećem koje raste sa terasa i pukotina. Razgledao sam sve što mi je bilo u planu, iako sam u početku bio skeptičan da neću stići sve u samo 4 dana. Pozdravljam se sa rodbinom i zahvaljujem na gostoprimstvu. Let do Splita je bio preko Zagreba sa Croatia Airlinesom u večernjim satima.

Auf Wiedersehen Wien!

Frane Medini