Kao što svi volimo svoj godišnji odmor planirati unaprijed (ili ne), tako smo suprug Domagoj i ja planirali ovo ljeto provesti u Londonu. Ali što je ljetovanje bez mora?!
Autorica: Valentina Horvat Karažija (Instagram @tina_vhk)
Kao što svi volimo svoj godišnji odmor planirati unaprijed (ili ne), tako smo suprug Domagoj i ja planirali ovo ljeto provesti u Londonu. Ali što je ljetovanje bez mora?! Cijelo putovanje u London prebacili smo za prosinac, a za ljetovanje smo odabrali put u Egipat na bazi all inclusive preko agencije Idea putovanje. Naš put je krenuo iz Ljubljane, a zrakoplov kompanije Fly Egypt kretao je oko 16h. Bilo je nekog sitnog kašnjenja, ali ništa što već nije uobičajeno. Za vrijeme putovanja zrakoplovom nije bila obveza nošenja medicinskih maski, a nije nam bio potreban ni dokaz o cijepljenju ili preboljenju COVID-a 19 kao niti negativan nalaz brisa na COVID 19. Kada smo nakon četiri sata leta sletjeli u Zračnu luku Sharm el Sheikh, prvo smo prošli njihove carinske kontrole gdje su nam odobrili ulazak u zemlju (slikanje lica, skeniranje dlanova), a dobili smo besplatne turističke vize koje su vrijedile samo za područje Sinajskog poluotoka na čijem se jugu nalazio naš resort.
Naš smještaj bio je resort Grand hotel Sharm el Sheikh ***** koji se nalazio na samom jugu Sinajskog poluotoka (Egipat je država koja se nalazi na dva kontinenta, a to su Azija i Afrika). Iako je hotel službeno imao 5 zvjezdica njihove kategorije, nije bio ni približno kao hoteli u Hrvatskoj s istim brojem zvjezdica. Prema hrvatskom standardu vjerojatno bi to bio hotel s 3 zvjezdice tako da je i to dobro znati prije putovanja. Mi smo se o svemu prije vrlo dobro informirali pa nas je malo toga moglo iznenaditi.
Sobe su bile svaki dan čišćene te je ljubaznost osoblja bila zaista na visokom nivou, a za ‘’bakšiš’’ dočekali su nas i ručnici složeni u oblike raznoraznih životinja. Neobično i nesvakodnevno bilo je iskustvo u kojem moliš osoblje za dvije role lošeg toaletnog papira, ali pošto je Egipat muslimanska zemlja na neke stvari se moraš naviknuti i prihvatiti pod ‘’normalno’’. Cijeli resort ogroman je i sastoji se od nekoliko razina. Uz glavni restoran, nudi veliki broj mogućnosti da svaki obrok jedete na drugome mjestu odnosno u drugome restoranu.
Također je nesvakidašnji osjećaj kada uživaš uz more ili bazen, a konobar te obilazi i nosi pića koja poželiš. Za turiste u all inclusive od alkoholnih pića nude pivo i koktele te vodu i sokove. Radnici u resort troše oko 80% svoje plaće za smještaj i hranu dok im se plaća najvećim dijelom sastoji u napojnicama od turista. Prosječna egipatska plaća je oko 200$. Resort se nalazio na stijeni, a ima i svoju plažu na predivnoj obali Crvenog mora koje se ne zove “crveno” zbog rijetkih napada morskih pasa na kupače već zbog crvenih koralja koji se nalaze u njemu. Odmah uz obalu nalazi se mnoštvo koraljnih grebena uz koje buja život biljnoga i životinjskoga svijeta. Mnoštvo je ribica svakojakih boja i veličina, a najviše su se dojmila jata riba koje ljeskaju i svjetlucaju u moru. Na tren je pažnju cijele plaže uzela ogromna želva koja se pokazala na površini jednu minutu, a nakon što je ponovno udahnula kisik, nestala je u tamnoplavim dubinama.
Gdje putovati izvan Sharm el Sheikha?!
U Sharm el Sheikhu možete jednostavno uživati u resortima s bazenima i Crvenom moru, ali odmor možete i provesti putujući, otkrivati i doživjeti Egipat na drugačiji način. Pretvoriti ga u pravu avanturu. Od mnoštvo kratkih i duljih izleta koji su se nudili, odabrali smo dva.
Posjet Kairu autobusom i super quad safari. Predstavnica agencija nam je odmah drugi dan prezentirala život turista u Egiptu te dala detaljne upute o ponašanju. Sam Egipat ima približno 100 milijuna ljudi dok se u Kairu nalazi 25 milijuna žitelja. Ukratko, ne razgovarajte sa strancima, čuvajte novčanik i osobne dokumente te uvijek pratite grupu ne izdvajajući se i ne skretati s dogovorene ture. Pošto se Kairo nalazi na afričkom djelu Egipta, morali smo još platiti i dobiti vizu za koju smo odmah drugi dan predali zahtjev.
Izlet za Kairo krenuo je u nedjelju navečer oko ponoći mini busom. Udaljenost do Kaira je oko 600 km pa je to bila jedna velika avantura jer je vožnja trajala cca 9h, po ne tako lošim cestama kako sam zamišljala već zbog kaotičnog prometa bez pravila i mnoštva check pointova gdje naoružani vojnici i policija štite državni prostor provjeravajući svakoga tko prelazi rampe. Nakon prvog sata vožnje stali smo na check pointu, a vodič je napomenuo svima da pospremimo mobitele jer je strogo zabranjeno i kažnjivo snimati službene osobe. Jer, da se to desilo, najprije bi naredili da se sve fotografije izbrišu iz mobitela, a kasnije su zatvorske kazne. Vjerujem da se nitko od nas nije htio naći u vlažnim i smrdljivim zatvorima s mnoštvo sitnih kriminalaca. Uz pratnju vodiča nas četvero je išlo na toalet prolazeći pokraj dvadesetak “do zuba” naoružanih vojnika koji su nam na lošem engleskom pokušavali reći kako smo dobrodošli u njihovu zemlju.
Moram priznati, lijepa dobrodošlica uz AK – 47 i pancirke. Pričekali smo da se sakupi još buseva i u konvoju pod vojnom i policijskom pratnjom na početku i začelju putovali smo do Kaira. To je bilo jedno ludo i nezaboravno iskustvo za nas jer još nismo nigdje imali priliku to doživjeti. U jednom navratu put do Kaira odužilo nam je i stado goveda koje je imalo prednost prilikom prolaska preko ceste. Tijekom vožnje prošli smo dodatno još desetak takvih check pointova i sve je uredno proteklo. S nama se u busu zbog zaštite vozio naoružani policajac odnosno muškarac u odijelu, lokalac, vodič te vozač. Osjećali smo se jako sigurno tijekom cijelog putovanja. U ponedjeljak smo rano ujutro prošli ispod Sueskog kanala te nakon dva sata vožnje usred pustinje, stigli u Kairo.
Vozeći se mini busom kroz grad moglo se vidjeti i zaključiti kako je stvarno to grad od 25 milijuna ljudi uz bezbroj automobila, svakojakoga smeća po i uz cestu te mnoštvo trgovina, bazara kao i muslimanskih đamija, a iznenadilo me što sam vidjela puno katoličkih crkava iako kršćanstvo zauzima 3-5% ukupne populacije. Nakon razgledavanja mini busom ,uslijedilo je razgledavanje najvećeg Egipatskog muzeja u Kairu gdje smo vidjeli izložene mumije, papiruse stare 4500 godina, zlato faraona i Tutankamona te se upoznali s njihovom poviješću koja je toliko velika i seže u davnine i sve to kada ste tamo izaziva strahopoštovanje prema tako jednoj velikoj kulturi i povijesti koja je prožeta vjerovanju u zagrobni život. Ispred samog muzeja nas je dočekao još jedan vodič koji nas je vodio za vrijeme cijelog boravka u Kairu. On je Egipćanin koji živi u Kairu i iz prve ruke smo mogli čuti sve što nas je zanimalo, a i on nas je vodio po muzeju i gradu.
I da, čitanje hijeroglifa je još teže nego što se činilo doma. Nakon posjeta muzeju išli smo na ručak u restoran uz pogled na veličanstvene piramide, kojima smo u posjet išli nakon samog ručka. Kao jedno od sedam svjetskih čuda, zaista je bilo očaravajuće. Smatrala sam da su piramide manje, ali kada smo ih vidjeli ostavile su nas bez daha i doslovno očarale svojom veličinom i povijesti. Od vodiča smo dobili detaljne upute za slikanje te kupovanje suvenira, odnosno da ne nasjedamo na ponude lokalaca da nam budu vodiči niti da nas slikaju je od turista žele samo iznuditi novac, kao uostalom i bilo gdje na svijetu, suvenire neka kupujemo samo i izričito s našim vodičem zbog cjenkanja na panoramic view na piramide (tamo su bili štandovi lokalaca). Zlatno pravilo u Egiptu je da sve to kupiš si ionako preplatio, tako da je cjenjkanje tamo normalno i poželjno. Za cijene se cjenkaju čak i domaćini kada kupuju nešto. U početku je malo neugodno, ali kada sram prođe, zabavno je gledati kada nakon 5 minuta cjenkanja odeš, a trgovac ide za tobom i prihvaća tvojih 5$ za njegovih početnih 50$.
Nakon što smo obišli tri najveće piramide u Egiptu (Keopsova, Kefrenova, Mikerinosova) uslijedila je vožnja do panoramic view gdje smo išli na vožnju konjima i kočijom i stvorili lude i nezaboravne fotografije s piramidama. Neopisiv doživljaj vidjeti u živo nešto o čemu učiš u školi u 4. razredu osnovne škole, i što gledaš u filmovima i čitaš u knjigama. Naravno, još nam je preostala posjeta Velikoj Sfingi koja je isklesana iz jedne stijene, jednoga komada, a uz nju su vezane brojne priče, a koju smo također posjetili. Boravak i opuštanje uz rijeku Nil također je bio očaravajuć i bezbrižan jer se krokodili u rijeci Nil nalaze niže od grada iza velike brane. U Kairu smo posjetili i radnju papirusa gdje su nam vlasnici objasnili način kako nastaje papirus, a i sami smo mogli isprobati proces izrade. Toliko uzbuđenja za jedan dan proveden u Kairu. Zadnja postaja na izletu u Kairu bila je posjeta parfumeriji gdje su nam bila prezentirana parfemska ulja, a bilo je moguće i kupiti ponešto; naravno da nismo odoljeli. Povratak u naš resort bio je u kasnim noćnim satima, ali je sve super prošlo jer smo većinu puta odspavali. Isplatilo se prevaliti toliku put jer smo dobili predivne uspomene.
Quad safari Sinajskom pustinjom je bio drugi izlet koji smo odabrali. Kretanje je bilo kasno poslijepodne autobusom ispred hotela sve do mjesta gdje kreće vožnja quadovima. Od opreme morali smo imati arafatku (marama koju smo svezali tako da štiti nos, usta, lice i kosu od pješčane prašine, sunčane naočale te zaštitne kacige). Vozili smo se cca 40 kilometara u oba smjera. Vožnja je najprije krenula s usmenim uputama vezanima uz sam quad te način vožnje. Nakon testne vožnje i nakon što su vodiči vidjeli da smo savladali vožnju, uslijedila je vožnja Sinajskom pustinjom uz predivne pješčane krajolike i ogromne oštre i strme litice koje su se pružale pred nama uz prekrasan zalazak Sunca. Osjećaj vožnje quada po pustinji nezaboravan je trenutak jer je neopisivi osjećaj juriti pustinjom bez prepreka i krajolikom i pustoši koja oduzima dah. Prva stanica tijekom vožnje bila je za slikanje te mogućnost jahanje deva, a nakon toga uslijedila je vožnja do beduinskog sela gdje su nam beduini pripremili večeru uz tradicionalni beduinski čaj te prikaz tradicionalnog beduinskog plesa. Povratak u polazišnu točku bio je tijekom noći što je dodatno pridonijelo doživljaju quad safarija. Tijekom noćne vožnje vidio se samo Mjesec, pijesak, vrhovi planina te svijetla grada. Nismo smatrali da će nas ova vožnja toliko ostaviti bez teksta, ali zaista jest.
Neke od praktičnih stvari koje smo prakticirali prije putovanja bili su uzimanje probiotika dva dana prije putovanja i za vrijeme trajanja putovanja jer naši ‘’europski’’ želuci nisu naviknuti na njihov niski standard higijene te puno ljudi dobiju crijevne viroze i ovo nam se činilo kao dobar početak. Naravno da smo uzeli i dodatno zdravstveno osiguranje jer na takvim putovanjima se nikad ne zna što vas može zadesiti, ali sve je proteklo u najboljem redu. Sa sobom smo uzeli gotovinu jer najčešće ne primaju kartice, a eure i američke dolare lako možete promijeniti u egipatske funte na bankomatima. Možete plaćati eurima, dolarima i egipatskim funtama. Ako namjeravate koristiti internet kupite SIM karticu u Vodafonu, a za 30$ dobijete 30GB interneta. Kada smo stigli u Egipat, dio novaca smo promijenili u njihovu domaću valutu. Cjenkanje je ono što je u Hrvatskoj nepoznanica, ali kada se shvati princip kupnje, lako se navikne na taj način kupovanja. Njihova voda iz slavine nije za piće, pa smo što se tiče pića, uzimali flaširanu vodu iz hotela koju smo dobivali besplatno. Sve piće smo pili bez leda. Njihova voda iz slavine nije za piće te smo se u njoj samo tuširali, a pranje zubiju je bilo s flaširanom vodom jer nismo htjeli riskirati da godišnji odmor provedemo na infuziji. Hrana je drugo najvažnije u hotelu, ali i na to smo pazili. Hrana ništa posebno, ali ukusno spremljena. Jeli smo samo hranu koja je bila termički obrađena te smo izbjegavali voće i salate jer ih znaju prati njihovom vodom koja nije za konzumaciju.
Kako završiti ovaj putopis, a još je 100 misli u glavi?! Posjetite Egipat te ga doživite i proživite.
Fotogalerija:
