Kad sam krenuo planirati daleko putovanje za 2021 godinu moram priznati da mi Meksiko nije bio prvi na listi, ali kako je lockdown ugasio moj plan za road trip Kolumbija-Bolivija-Peru, odabrao sam iduću destinaciju sa svoje bucket liste, Meksiko. I nisam požalio.

Napisao: Goran Sočo

Covid vrijeme je prilično nezahvalno za planiranje i najkraćih putovanja, a kamoli ona dalja tako da morate biti spremni na brze promjene. Tako sam bukirao let tjedan dana prije samog leta što mi je ostavilo malo vremena za planiranje, ali i umanjilo rizik od nenadanih promjena.

Odabrao sam Lufthansa direktni let iz Frankfurta za Mexico City iako je inicijalno bio skuplja opcija od KLM-a preko Amsterdama, ali kako su nizozemci u tom trenutku tražili i PCR i brzi test čak i samo za transfer let u konačnici je Lufthansa bila isplativija, a i jednostavnija opcija.

Meksiko je trenutno jedna od najpoželjnijih dalekih destinacija jer ne zahtjevaju ni testiranje niti karantenu, a država je potpuno otvorena i imaju niske brojke zaraza. Ono što svakako treba napomenuti je da se gotovo svi prilično striktno drže svih mjera opreza počevši od nošenja maski, dezinfekcije na svakom koraku…

Samo putovanje sam isplanirao na način da 6 dana provedem u Mexico Cityju i okolici te 8 dana kroz road trip Yucatanom do kojeg je najjednostavnije doći dvosatnim letom od CDMX do Cancuna.

Mexico City parte

Kao sto i priliči četvrtom najvećem gradu na svijetu nudi sve aspekte metropola. Zapanjujući centar, megalomanske spomenike, bogatstvo i siromaštvo. Meksikanci su izuzetno ponosan, druželjubiv i opušten narod. U kratkom razgovoru s njima ćete saznati najbitnije povijesne činjenice, što ih muči, što ih veseli, kakve pobavne smetnje imaju kao i probleme sa supružnicima. I sve to ćete saznati na brzom španjolskom (hvala mama na pasivnom gledanju meksičkih sapunica) pa ih je zapravo prilično lako razumjeti. Zanimljiv je njihov kontradiktoran odnos prema trgovini drogom. S jedne strane im je jasno da je to praktički jedini izvor prihoda mnogima u Meksiku, poglavito u centalnim i zapadnim saveznim državama, a s druge strane su im i dalje jako živa sjećanja na 43 studenta koji su nestali bez traga prije 6 godina te njihove fotografije možete vidjeti posvuda po gradu. Potresno je gledati ta lica na fotografijama znajući da se vjerojatno nikada neće saznati što im se zbilja dogodilo.

Ukratko, grad se sastoji od tri zone. Go-zona, no-go in the night zona te no-go zona period. Obzirom da me uvijek na putovanjima najviše zanima taj pravi, neturistički život pohodio sam sve tri i da budem potpuno iskren nisam se osjećao posebno ugroženo u nijednoj. Doctores i Tepito koji praktički graniče sa strogim centrom grada na sjeveru i jugu spadaju u striktno no-go zone. Međutim, osim ponekog čudnog pogleda koje sam pripisao činjenici da jednostano ne spadaju u klasične turističke rute, nikakvih neugodnosti nisam imao. Ali zato vidjeti možete sve. Ako se odvažite na posjetu bar jednog, svakako odaberite Tepito jer se tamo nalazi vjerojatno najživopisnija tržnica na svijetu. Pa ćete tako vidjeti potpuno otvorenu prostituciju usred bijela dana, otvorenu trgovinu opijatima po izboru, a šansa da je ono što ste upravo kupili ukradena roba vjerojatno 90% naviše.

Ako se ne osjećate odvažno i držite li se starog centra, nema razloga za brigu osim klasičnih džepara kakvih ima u svim velikim gradovima. Povjerenje svakako ulijeva gomila policije i vojske koja patrolira po centru. Svakako pohvala policiji jer su izuzetno susretljivi i unatoč tome što većinom ne pričaju engleski jezik potrudit će se da vas upute u sve potencijalne opasnosti koje vrebaju u gradu. Samo ću spomenuti jednu kratku epizodu koja mi je zbilja vratila vjeru u plavce. Naime šetao sam Doctoresom, jednim od opasnijih kvartova te sam očito, ne znajući ušetao u posebno opasan dio drzeći u ruci svoj fotoaparat te na ledjima ruksak s ostalim objektivima kad se u trenu pojavilo uz mene patrolno vozilo da mi pojasne da je taj predio jako opasan. Uz to su se vozili paralelno uz mene dok sam šetao nekoliko blokova na svoju inicijativu dok nisam izišao u nešto sigurnije područje. U tom istom Doctoresu se nalazi najveća sportska arena za “Lucha Libre”, nešto vrlo slično americkom wrestlingu te se nadam se da ćete imati nešto više vremena i sreće da odete na borbu jer meksikanci taj “sport” naprosto obožavaju.

Sto se tiče klasične turističke ture CDMX je spektakularan. Prekrasni i ogromni glavni trg Zocalo, Palacio de Bellas Artes, Templo Mayor, bazilika Maria Guadalupe, glavna katedrala, Soumaya muzej, Angel of Independence, Monument to the Revolution, golemi i prekrasno uređeni parkovi. Lista je preduga da se nabroje sve ljepote. Moj savjet je da se samo prepustite gradu i šetajte posvuda. U kojem god smjeru da krenete naletjet ćete na nešto od gore nabrojanog.

Kako na putovanju najviše volim osjetiti bilo grada, street food mi je jedna od najbitnih stavki, a CDMX u toj kategoriji briljira. Kao i svugdje, birajte street food po principu “gdje domaći tu i ja”. Prvo, znate da jedete autohtonu hranu, drugo, neće vas preveslati i treće i najbitnije nećete provesti pola putovanja tražeći WC. Iz nekog razloga mi putovanje u Tursku pada na pamet.

Sve isprobajte, gledajte te majstore kojom brzinom sjeckaju meso i pune tacose dodacima po vašem izboru. Za razliku od „europske“ meksičke hrane, tacosi su u Meksiku jako mali pa ih možete probati s puno različitih punjenja u istom obroku.

Dajte šansu CDMX, osvojit će vas šarmom i živopisnosću, a što se sigurnosti tiče, uz malo zdravog razuma zaobići ćete sve potencijalno neugodne situacije, a opet si priuštiti da upoznate grad kakav je.

Naravno, ne zaboravite posjetiti Teotihuacán, udaljen nekih sat vremena od CDMX, kao najpoznatije asteško nalaziste u Meksiku.

Fotogalerija – Mexico City parte:

Yucatan road trip – primera parte

Cancun-Rio Lagartos-Las Coloradas-Chichen Itza

U Cancunu sam preuzeo auto i da ne zaboravim, svakako savjetujem da uzmete auto u „Yes rent-a-car“ agenciji. Sve ostale „renomirane“ agencije su imale komplicirana i pomalo mutna pravila i uvjete osiguranja. Osim toga, ako proguglate ocjene agencija na netu vidjet ćete da od Hetza, Americana, Enterprise redovito imaju ocjene 2/5 dok Yes jedini ima čistu peticu. Nemojte štedjeti na full kasko osiguranju. Ne na meksičkim cestama.

OK, za početak tri savjeta.

1. Obavezno voziti lokalnim cestama
2. Obavezno NE voziti lokalnim cestama noću
3. Kad prolazite kroz puebla ozbiljno shvatite ležeće policajce

Vožnja od Cancuna do Rio Lagartosa (cca. 250 km) noću je vrlo zanimljivo iskustvo. Naime, lokalne ceste su dobre kad ih ima. Vozite se laganih 80-90 km/h i odjednom nema ceste. Ne asfalta, CESTE! U dva navrata sam imao više sreće nego pameti da u zadnji tren zaobiđem baš ničim označene rupetine po cesti. Obzirom da je ovaj dio močvarno područje, ako imate problem s frenzy road killom kojekakve živadi, nemojte tu dionicu voziti noću jer iza traga mojih guma je ostalo mesa za hercegovačke svatove, a kad pređete prvog meksičkog ležećeg policajca koji je pojeo drugog ležećeg policajca (topes), nikad se više nećete žaliti na naše patuljke.

Rio Lagartos je malo ribarsko mjesto koje je nedavno otkrilo kako turistički iskoristiti Las Coloradas, lagunu visokog saliniteta zbog kojeg uspjevaju roze alge koje moru daju nestvarnu boju. Teško je opisati riječima/fotkama to što vidite. Ujedno je i prirodni rezervat ptica pod zaštitom UNESCO-a pa ako ste ornitolog wannabe, ovo je za vas raj na zemlji. Na krokodile i jaguare koji isto obitavaju tu na sreću ili žalost nisam naišao. Ali sam se zato našao u standoff-u s polumetarskom iguanom koja nije bila najsretnija s 55-200 objektivom uperenim u njega. Čisti spektakl je vidjeti jato pelikana kako sinkronizirano poniru u more po plijen. Isto tako je to područje parenja rozih flamingosa i upravo ožujak je idealan mjesec za posjetu jer im je tada sezona parenja. Na tisuće ih je. Bez pretjerivanja.

Na putu prema Chichen Itzi napravite pokoji detour i posjetite neke od “cenotesa”. Yucatan ih je prepun. To su zatvoreni ili poluzatvoreni prirodni spiljski bazeni u kojima se možete osvježiti od ugodnih 30+ stupnjeva.

Fotogalerija Yucatan road trip – primera parte

Yucatan road trip – Maya arqueológica parte

Chichen Itza – Uxmal – Mayapan

Malo toga pametnog se može reći onog trena kad ušetate u Chichen Itzu i dođete podno Temple of Kukulcan. Mayanski masterpiece. Nije najveća niti jedina Mayanska piramida na Yucatanu, ali je apsolutno jedinstvena. Ne možete ne osjetiti strahopoštovanje dok stojite u podnožju tog golemog 1.000 godina starog hrama. Savršeno skladna, zapravo čak i jednostavna, ali prelijepa u toj jednostavnosti. Ostatak kompleksa je jednako impozantan, ali ovaj dragulj jednostavno uzima svu vašu pažnju.

Obzirom da su Mayani bili izuzetno svjesni astronomije i matematike nijedan hram ni građevina nisu slučajno pozicionirani tako kako jesu i tamo gdje jesu.

Tako Kukulcan ima 364 stepenice plus vrh koji reprezentiraju dane u godini i 18 etaža (9×2 podijeljenih stepenicama) koje reprezentiraju 18 mjeseci Mayanskog kalendara (isti onaj kalendar zbog kojeg smo 2012 s nestrpljenjem čekali smak svijeta) dok je geografski pozicioniran sukladno ljetnom solsticiju. 

Druga dva arheološka nalazišta su podjednako fascinantna, s tim da se upravo u Uxmalu nalazi najveća mayanska piramida, Temple of Magician, oblog oblika (s njom i započinje galerija iz Uxmala).

Čak bi rekao da je i ljepši doživljaj tamo nego u Chichen Itzi jer je puno manje turistički popularizirana tako da imate osjećaj da imate taj grad samo za sebe na par sati.

U svakom slučaju nađete li se kad na Yucatanu obavezno povežite ta tri nalazišta. Ima ih naravno još, ali tura se polako bliži kraju, a još je puno toga za vidjeti.

Fotogalerija Yucatan road trip – Maya arqueológica parte:

Yucatan road trip – ultimo capitulo

Merida-Valladolid-Cancun

I tako na putu do Meride stanem u neko selo potražiti kakav zalogaj i vidim nešto nalik terasi, vidim nešto se tamo kuha, vidim stol i stolice. Zaključak se nameće sam po sebi. Sjednem ja, stol do mene neka gospođa s djetetom. Smješka se ona, smješka se dijete, smješkam se ja. Prođe tako 5, 10, 15 minuta, a nitko ne dolazi. Na kraju pitam ja na savršenom telenovela španjolskom Puedo comer aqui?

Na što će gospođa, No, esta es mi casa.

Ammm… ok… Hvala šta ste mi dali da odmorim noge, eto odo ja sad.

Stigoh tako gladan u Meridu, dražesni glavni grad savezne države Yucatan. Da ga smjestite negdje u Španjolsku, ne bi skužili razliku. Čak ni policija tu ne nosi automatsko oružje. Ima se što za vidjeti, kolonijalne građevine, lijepo uređen središnji trg, šarenilo na sve strane, opušteni ljudi. Idealno mjesto kao hub za posjetu arheološkim nalazištima obzirom da je sweet spot prema većini njih.

For all the foodies out there… u Meridi se nalazi La Lupitas, mali street restorančić, proslavljen Netflixovim dokumentarcem Salt Fat Acid Heat. Lupita je jedna od zvijezda Acid epizode. Nemojte zaobići ovaj kulinarski dragulj!

Na putu prema Valladolidu stadoh opet u neko od desetaka malih sela po putu na ručak nadajući se ovaj put ne ostati gladan i ne znajući da će se ta mala epizoda pretvorit u možda najpamtljiviji dio road tripa. Naoko neugledan “lokal” uz cestu (više izgleda kao neka pušnica od drvenih dasaka). Dva stola, oba zauzeta, ali za jednim sjedi u tom trenu samo neki stariji čovjek pa me pozove da sjednem s njim. Čovjek se zove señor Arturo i taj mali lokal drži zajedno sa suprugom señora Maria. Ekipa za drugim stolom su njihova kći i unuci. Menija nema jer će vam Arturo reći što danas polazi za rukom Marii. Ona sprema tradicionalna jela na improviziranom “roštilju”. Po preporuci sam naručio isto što jede Arturo, piletina u posteljici od zapečenog sira sa salsom i spicey salatom, dok je kćer donijela sok od cijeđene naranče, šipka i limete. Kroz nekoliko minuta cijela obitelj se smjestila za naš stol. Hrana je bila božanstvena. Trenutno zaboravite na sva jela po gradovima Yucatana, a toliku količinu iskrene ljubaznosti i dobrote na jednom mjestu dugo nisam vidio. Više sam se osjećao kao član obitelji nego gost. Iako bi najrađe zadržao za sebe gdje se nalazi da ne izgubi svoj šarm, obećao sam Arturu da ću ga reklamirati gdje god stignem.

Pa da ispunim obećanje svom novom prijatelju, ova posebna kuhinja se nalazi u malenom selu Holcá na Road 180 između Meride i Valladolida, a za señor Artura i njegovu divnu obitelj je rezervirano posljednjih nekoliko fotografija galerije.

Za kraj ću vam dati dva savjeta. Nemojte dopustiti trenutnoj situaciji s Covidom da vas sputa u putovanjima. Istina, puno je kompliciranije planiranje i izbor destinacija je dosta sužen, ali sve je izvedivo, a da pritom budete sigurni od potencijalne zaraze. Drugo, nemojte imati predrasude prema Meksiku jer ćete si uskratiti da upoznate prekrasnu zemlju s divnim ljudima.

Ako vam se sviđaju moje fotografije ili vam treba ikakav savjet vezan za planiranje putovanja u Meksiko, zapratite moj instagram profil @goransoco

Fotogalerija Yucatan road trip – ultimo capitulo