Do Montreala sam letjela iz Toronta, let je trajao niti sat vremena i ono što me zateklo bilo je u najmanju ruku šokovito. Imala sam osjećaj  kao da sam iz američkih filmova sletjela u Pariz. Pariz bez Eiffela ali jednako šarmantan kao i onaj s Eiffelom. Sve je bilo drugačije. Montreal ima ono što po meni Toronto nema – a to je dušu, kulturu frankofonije, sireve i vino, francuski šik i visoke pariške zgrade s cvijećem na krovovima a  ”French Canadians” ili ”Francuski Kanađani ” kako ih ostatak Kanade naziva, to jako dobro čuvaju. Meni kao profesorici francuskog jezika i velikom frankofilu, bilo je posebno toplo oko srca kad sam vidjela koliko se brinu za očuvanje svoje francuske ostavštine.

Toronto Downtown

Old Montreal (fr. Vieux Montreal)

U metro-u i drugim javnim mjestima koriste se isključivo francuski izrazi, engleskog prijevoda gotovo da i nema te iako je Montreal poprilično dvojezičan, ukoliko progovorite barem rečenicu na francuskom odmah ste ”udomaćeni”. U Montrealu se čak nalazi i Akademija francuskog jezika koja ima za zadaću čistiti francuski jezik od anglicizama, da bi se izbjegla bilo kakva mogućnost narušavanja dominacije francuskog jezika u Quebec-u.

Dok svi i dalje patimo nad izgorjelima rušinama dobro poznate Notre Dame u Parizu, znajte da Notre Dame ima nekoliko svojih sestara po svijetu, a jedna od njih nalazi se i u Montrealu. Notre Dame de Montréal nema posjećenost kao ona u Parizu ali ulaskom u katedralu uvjerila sam se koliko je to neutemeljeno. Prekrasna, impozantna, osvijetljena nekim čudnim plavim odsjajem i jednako šarmantna kao i originalna.

Notre Dame de Montreal izvanka i iznutra:

Osim francuskog jezika, raskošnih pariških vrtova, i dobro poznatog stila gradnje de la mère France (fr. majke Francuske), gastronomija nije ostala izuzeta od francuske ostavštine. Fast food je “tradicionalna kuhinja” Sjeverno-američkog kontinenta ali francuski Kanađani odlučili su i tomu nadodati dašak francuskog povjetarca i nastao je famozni Poutine.  Poutine je tipično jelo  nastalo u pokrajini Québec, a iako mu je glavni sastojak pomfrit, francuski Kanađani  pridodali su mu sir te neki od umaka i plasirali ga toliko dobro da je danas nezaobilazno jelo čak i na svadbama. 

Poutine:

Unatoč mojoj subjektivnoj strasti prema frankofonim kulturama smatram da je Montréal grad koji nudi nešto drugačije. Ne samo zbog bogatog kulturnog života, mnoštva ljetnih festivala, upečatljivog Quebécskog  francuskog naglaska i nezaobilaznog poutinea,  već prvenstveno zbog sudara kultura koje se u ovoj kanadskoj provinciji toliko intezivno osjeća. Svaka većina prijetnja je manjini a Quebéc nije izuzetak. Francuski Kanađani  stoljećima okruženi  anglofonim pritiscima izučili su zanat očuvanja kulturalne identifikacije što ovu pokrajinu čini  jedinstvenom u svijetu. Njihova borba i dokazivanje vjernosti majci Francuskoj čini  cijelo putovanje još simpatičnijim a utisak Pariza preko Atlantika još impresivnijim. Svakako se vraćam, ovo nije adieu već au revoir,  Montréal 

Napisala: Aneli Jovanović