Giro d’Italia ili kako prijeći 3.500 km s troje djece


Iva Novosel i njezina obitelj su pravi putoholičari. Ono što je simpatično u toj situaciji je što Iva ima troje male djece koje polako pretvara u prave male putoholičare. Iskustva je već skupila dovoljno pa će vam kroz ovaj članak podijeliti nekoliko savjeta kako putovati s malom djecom.

 

Zadar – Ancona – Verucchio – San Marino – Rimini – Viserba – Lucera (Puglia) – Valesaccarda – Greci – San Giovanni Rotonda – Parco Nazionale del Gargano – Monte San Angelo – Tenuta di Ricavo (Toscana) – Castellina in Chianti – Lucca – Sienna – San Gimignano – Firenza – Zagreb

Ovako je otprilike izgledalo naših 15 plemenskih (nomadskih) dana jednog ljeta. 3.500 km uzduž i poprijeko belle Italije.

Pitanja koje sam najčešće čula prije puta vrtila su se otprilike oko: s troje malene djece na put po Italiji, kako ćete moći, kako ćete izdržati, vi niste nooormalni… Nije nas obeshrabrilo. Zvjerke su svoje putovnice dobile i prije nego su naučili sjediti, proputovali su velik dio Hrvatske, a počinju hodočastiti i po susjedstvu. Moglo bi se reći «navikli su». I eto, nismo samo izdržali, zaista smo uživali.

A kroz sva kratka i duga iskustva putovanja s malom djecom skupili smo nešto mudrosti pa ćemo ih podijeliti s vama.

1. OPUSTITE SE

Krenuli ste na putovanje, na odmor, na dugoočekivani godišnji, u avanturu… To znači da su djeca zdrava, da ste vi zdravi i da je pred vama x dana u godini koje ste predvidjeli za odmor i uživanje. Oni su upravo tamo gdje najviše žele biti- sa svojim roditeljima i ništa im drugo nije bitno. Teško da ćete se oduprijeti nervozi i stresu prilikom pakiranja i utrpavanja stvari u auto kojem uvijek nedostaje bar 5 cm prostora. Ali kad napokon sjednete i upalite auto, opustite se…

2. NAJBITNIJA JE DOBRA PRIPREMA

Mi nikada ne putujemo u gotovim aranžmanima, to je gotovo nemoguće s malom djecom. A nije ni toliko zanimljivo. No, o tom drugom prilikom. Izrada itinerara je dobra radi  planiranja cjelokupnog putovanja, zbog rezervacije restorana i/ili hotela, upoznavanja specifičnosti zemlje i sl.

Primjerice, u Italiji kao i u Francuskoj, restorani rade dvokratno što znači da ručati možete između 12.00 i 14/14.30 h i nema te sile da vam ručak posluže nakon toga (isprobali na vlastitoj koži na zvizdanu od 40 stupnjeva u srcu Toskane u 14.25 s troje male gladne djece, iako smo nazvali da ćemo kasniti) kao ni da večeru dobijete prije 19.30.

Sasvim je u redu da u restoran uđete u 14.00 i da vas cijelo poslijepodne poslužuju s ručkom, ali u 14.30 kuhinja se zatvara i doviđenja, tko je pojeo pojeo je. Zato je planiranje jako bitna stvar.

3. DA, TREBAT ĆE VAM JOŠ JEDNE GAĆICE I MAJICA ALI NE I HLAČE, JAKNA, HALJINA, DVA PARA SANDALA…

Ne znam da li ste primijetili da djeca na početku ljeta odaberu jedan par obuće iz kojeg ne izlaze. Na kraju i vi odustanete i iste se sandale/crocsice/šlapice nose i na plažu i u parkić i za večernju šetnju u kombinaciji s haljinom. Za putovanje ni ne treba više od toga. Oslobodite se viška garderobe, ponesite dovoljno onih stvari koje nećete moći oprati (majice, gaćice) a ostatak odjeće  ćete iznositi kod kuće. NA putovanju, posebice ljeti, neće vam trebati.

4. PUTNA APOTEKA

S ovim se ne treba šaliti. Ponesite sa sobom toplomjere, čepiće, flastere, gazice, kremice…nećemo coprati ali nikad se ne zna kad će se trodnevna viroza sjetiti baš vas ili kad ćete imati dramu zbog ogrebanog koljena. Još bitnija stvar, ponesite i za sebe nešto za glavobolju jer, tko zna kad će vas se dohvatiti. U hotelima je u posljednje vrijeme nemoguće dobiti i običnu tabletu protiv glavobolje (kako bi se zaštitili od eventualnih tužbi u slučaju da vam ne odgovara lijek koji su vam dali).

5. PELENE, MARAMICE i SITNE POTREPŠTINE

S ovim se naoružajte za samo putovanje jer osim ako ne idete na potpuno robinzonski odmor ili primjerice na Lastovo, dućana ima na svakom koraku i sve možete nabaviti bez problema.

6. GRICKALICE, ZANIMACIJA, SOKIĆI, IGRAČKE

U autu, u torbi, u ogromnim količinama, pokraj vaših nogu…trebat će vam. I da, u redu je ponekad djecu podmititi smokijima…samo da čujem onog tko kaže suprotno!

Isto vrijedi i za restorane ako ste isplanirali koliko-toliko romantičnu večeru. Tada je najzgodnije ponijeti bojice i one zgodne zbirke zadataka primjerene uzrastu (još ako imaju naljepnice, vauuuu…) ili koju slikovnicu. Mirni ste otprilike do deserta.

7. PUTUJTE U VRIJEME SPAVANJA

Najlogičniji savjet. Pa ako je moguće uredite si tako…ako se radi o dužem putovanju pa imate i koje stajanje, vratite se na savjet broj 6.

8. PREHRANA NA PUTOVANJU

Djeca mogu jesti sve što i vi (naravno ako pričamo o termički obrađenoj hrani i ako se ne radi o malim bebama)! Ok, ja nisam pobornik dječjih menija u restoranima (ili bar ne onih koji su ograničeni na pohano meso i pomfrit) i imam sreću da mi djeca jedu više manje sve, pa  mi je možda lako govoriti. Ali, nemojte im odmah naručivati pohano i pomfrit, dajte im da probaju vaše jelo, zamolite kuhara da im složi neku zanimljivu juhicu ili dječju varijantu nekog njihovog jela, svi će to rado učiniti.

9. RAZGLEDAVANJA, OBILASCI

Da, žao mi je što smo vidjeli samo kopiju Michelangelovog Davida u Firenzi, žao mi je što nismo obišli Galeriju Uffizi, žao mi je brdo stvari koje nismo uspjeli vidjeti ali zar bi zaista bilo bolje čekati s troje/dvoje/koliko god male djece par sati u redu i zatim ih navlačiti po muzeju…Brzo bi posegnuli u putnu apoteku po onu tabletu protiv glavobolje! Pokušajte pronaći znamenitosti, muzeje, parkove koji bi i djeci bili zanimljivi. David neće nikamo pobjeći, bt će prilike vidjeti ga uživo. A s klincima možete uživati u dječjim muzejima, parkovima isl.

10. STRPLJENJE

Treba li još nešto dodati?

11. OPUSTITE SE, NA ODMORU STE SA SVOJIM NAJBITNIJIM LJUDIMA

Djeca nisu nikada ni premala ni prevelika da putuju s vama. Bitno je da su zdrava. A kad su zdrava i ako si možete omogućiti, putujte. Možda se neće sjećati Pinocchio parka kojeg su posjetili, vjerojatno nisu uopće doživjeli kosi toranj u Pisi ili Big Ben-a ali bitno je da se nauče putovati, otkrivati nove kulture, upoznavati različite rase i narodnosti, čuti strane jezike, proširivati horizonte. I njih tako male jednako kao i nas sve to oplemenjuje. A s kim će radije putovati nego s nama?

Napisala: Iva Novosel – njamanjamaposvijetu.hr