I dalje putujemo kroz Tajland. Danas je na redu posljednji dio ovog putopisa pa da vidimo kako je Vedran proveo posljednje dane svoje avanture.

Do sada ste mogli pročitati moje opširne dojmove vezane za Bangkok i vidjeti više od 200 fotografija. U uvodnom sam dijelu navodio neke općenitije stvari, u drugom se uputio u detaljnije analize našeg putovanja. Sada je pred vama posljednji dio vezan za Bangkok. Jednostavno ima toliko puno materijala da bi se moglo i još nekoliko dijelova napisati. Gdje god u Bangkoku da hodate, gotovo uvijek vidjet ćete nešto zanimljivo, a vjerujem da je tome tako jer nam je ovo bilo prvo putovanje tamo, vjerujem ne i posljednje.

Škorpioni, kukci i ostale delikatese

Zadnja dva dana boravka u glavnom gradu Tajlanda rezervirali smo za posjet Kao San Roadu i za četvrti Silom. Puno ”backpacker” i općenito turista odluči se smjestiti u Kao San Roadu ili u njegovoj blizini zato što je to mjesto koje vrvi strancima, a tamo ujedno imate u ponudi apsolutno sve što vam treba. Hrana, kafići, klubovi, masaže, odijela po mjeri… Ukratko, ponuda je bogata i šarolika, a možete probati i škorpione, kukce i ostale delikatese. Čak dok idete kukce fotkati, imate napomenu da se ne smije fotkati prije nego što platite. U pitanju je zapravo klasičan štand na kojem se kupuje, a valjda shvatili da se većina turista fascinira crvima i ne znam čime sve ne, pa su i odlučili naplaćivati ako želite fotkati. Neki turisti npr. kupe škorpione, pofotkaju se s njima kao da će ih pojesti, a onda ih vrate bez da ih probaju i skupljaju lajkove po društvenim mrežama. Čuli smo ovo u nekoliko navrata.

Komunikacija s ljudima

Bilo kako bilo, odlučili smo baš u Kao San Roadu pojesti. Nemam pojma kako se zvao restoran, hrana je bila standardno dobra, ali je priča koju ću ispričati zanimljiva. Nismo baš sretali ljude s naših prostora, ali tamo se potrefilo da je do nas sjedila jedna cura. Samo smo odjednom čuli da nas pozdravlja na ”našem” jeziku. Priča je zanimljiva zato što je u pitanju cura koja živi i radi u Londonu, a rođena je u Bosni i Hercegovini iz koje je otišla živjeti u Švedsku. U vezi je 7 godina s dečkom koji je rođen u Vijetnamu, a sa strane roditelja ima i kineske korijene, a živio je u Italiji, poslije studirao u Londonu. Upravo su se njih dvoje i upoznali u Londonu. Kažu da ni sami ne znaju koje će im danas-sutra jezike sve djeca govoriti. Baš smo ugodno popričali, a onda se svatko uputio svojim putevima.

Sada sam se sjetio da smo u metrou pričali i s jednim Rusima, ali više je bila ”stručna” tematika. Naime, kako su oni vidjeli da imam Sony opremu, tako smo i ušli u priču, željeli su da me i pofotkaju s opremom jer oni imaju Sony kamere i onda im je super vidjeti nekoga da isto koristi Sony. Znam da je ovo većini nešto totalno nejasno i čudno, ali nama fotografima je više nego zanimljivo. 🙂

Tajlandski Wall Street

Idemo se vratiti na temu. Za posjet Silomu smo se odlučili jer smo željeli vidjeti i hotel iz filma Mamurluk, ali i tu samu četvrt jer ona predstavlja poslovni dio Bangkoka. Tamo smo bili cijeli dan. Što je važnije, u tom dijelu nalazi se i ogromni i prekrasni Lumpini park. Neke od najvećih tajlandskih tvrtki imaju sjedište u Silomu, a poznat je i pod nazivom ”Wall Street Tajlanda”. Prvo smo se uputili u park, u pitanju su bili rani popodnevni sati, a zanimljivo je za vidjeti oazu zelenila iz koje imate pogled na jako puno visokih nebodera. U parku smo sreli puno stranca koji uživali u lijepom ambijentu, nismo vidjeli previše lokalnih stanovnika, ali su zato neki od njih vježbali na spravama koje su tamo postavljene.

Varani – bezopasni, a opet…

Znali smo po gradu viđati oko vode varane, bila je to zanemariva brojka, ali smo ih zato najviše vidjeli upravo u Lumpini parku. Neki su nam ljudi rekli da su to iguane, ali proučavajući iz toplog doma ispada da su u pitanju varani, razne podvrste. Pitali smo i neke od domaćih ljudi i kažu da oni uopće nisu opasni, da veći mogu biti, ali da su ih gradske vlasti sve maknule. Obzirom da smo u parku vidjeli i one neke malo veće, a izgledom ne podsjećaju baš na pitome životinje, izbjegavali smo ih. Posebno je bilo zanimljivo kad smo hodali, a onda se odjednom pojave lijevo dva komada s ribom u ustima. Zanimljivo je isto tako bilo vidjeti golube i neku curu kako ih hrani, kad eto naravno opet varana, on je pokušavao valjda uloviti goluba ili što već. Sve bi to bilo divno i krasno kada bi stvarno i mogao, ali je problem taj što je on bio toliko spora da je svaki taj golub mogao čekati i sekundu prije da pobjegne. Iako su nam za varane (točnije za iguane, jer su samo njih i spominjali) rekli da nisu opasni, apsolutno svaka osoba koju smo sreli tamo gledala je da se makne od njih. Park je baš prekrasan za odmarati i super je što smo ga posjetili. Unutar njega ne možete kupiti hranu, tako da je bolje opskrbiti se prije jer odmah prije ulaza u park ima hrane. 

Kada smo izašli iz parka i lutali, mogu se vidjeti odlične scene. Tajlanđani igraju šah milimetrima pored ceste, prodavači hrane prolaze i guraju svoja kolica, dvoje ljudi hoda i svira (jedan hoda i tako aktivira zvukove na tom nekom instrumentu)… Sve navedeno i možete pogledati u ovoj zadnjoj galeriji.
U 18.00 se otvara noćni market Patpong, tako da smo i njega tada posjetili. Puno ga je ljudi preporučilo, ali ne mogu reći da me oduševio. U pitanju je klasičan market kakvih se u Tajlandu može zaista naći puno. Zato je odmah pored njega živahno, kao u Soi Cowboyu, možete čuti klasične ponude za ”ping-pong show” i slične atrakcije. Znam samo da smo tamo negdje u blizini i jeli. Hrana je bila odlična. Mislim, ja ovo za tajlandsku hranu mogu ponoviti milijun puta i nikada mi neće dosaditi. Pozitivna je stvar što smo se i dobro ispraksali oko neke hrane i toga da je jedemo sa štapićima. Nakon cjelodnevnog lutanja Silomom, preostalo je da se uputimo prema metrou i počnemo spremati stvari za daljnje destinacije: Chiang Mai, pa Phuket.

Vedran Tolić