Živio je u zračnoj luci 18 godina


Slučaj Pakistanca koji je tri dana ‘živio’ u zračnoj luci Zagreb jer su utvrdili kako nije opravdao svrhu i uvjete boravka u Hrvatskoj, podsjetio je na najpoznatiji takav slučaj po kojem je snimljen i film… piše 24sata.hr

Živio je na potezu između pizzerija i dućana s elektroničkom opremom. Putnici koji su užurbano prolazili terminalom 1 pariškog aerodrom Charles de Gaulle mogli su vidjeti tog mršavog samozatajnog muškarca kako sjedi na svojoj crvenoj klupici i čita knjigu ili piše dnevnik. Njegove stvari uvijek su bile urendo složene uz njega na kolicima za prtljagu. 

Njegovo pravo ime je Mehran Karimi Nasseri i rođen je 1942. godine u Iranu. Na aerodromu je proveo punih 18 godina. Prema njegovoj autobiografiji ‘Muškarac s terminala’ objavljenoj 2004. godine, Steven Spielberg snimio je film Terminal s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. 

Izbjeglica, kojega je javnost nazvala jednostavno Sir Alfred, studirao je u Ujedinjenom Kraljevstvu od 1973. do 1977. kad se vratio u Iran. Tvrdeći da ga progone jer je tijekom boravka na studiju sudjelovao u prosvjedima protiv iranske vlade zatražio je politički azil u niz europskih zemalja, no dobio je odbijenicu. 

Tvrdio je da mu je majka britanskog podrijetla te da zbog toga želi ići u Britaniju. Davne 1988. kreće u London preko Francuske. Tijekom putovanja navodno su mu ukrali aktovku s dokumentima. Unatoč tome uspio se ukrcati na avion, no samo kako bi ga britanske vlasti, budući da nije imao putovnicu, vratili natrag u Francusku. 

Bez dokumenata francuske vlasti ne puštaju ga u zemlju, te on ostaje živjeti na aerodromu kao njegov svojevrsni zatočenik.

S vremenom ga prihvaća kako osoblje aerodrom, tako i njegovi putnici te on uspijeva sve te godine preživjeti zahvaljujući njihovoj pomoći. Mehran navodno nikad nije prosio za pomoć. Nije ni morao, novac za hranu i potrepštine davali su mu zaposlenici zračne luke i drugi putnici koje bi se dojmila njegova priča. Obično je jeo u McDonald’s, prao se i uređivao u WC-ima za putnike, a odjeću je slao na kemijsko čišćenje.  

Dobivao je na stotine pisama podrške adresiranih samo na Sir Alfred, aerodrom Charles de Gaulle, od građana iz svih zemalja svijeta.  

Marhan je putem odvjetnika zatražio od Belgije izdavanja novih dokumenata, no prema njihovom tadašnjem zakonu može dobiti dokumente samo ako se tamo osobno pojavi. To, naravno, nije mogao, jer nije smio napustiti zračnu luku. 

Konačno, 1999. godine belgijska vlada poslala je Mehranu dokumente, no on i dalje nije bio sretan. Bio je uvjeren da su lažni i da se birokracija još jednom okrutno poigrava s njim.  

Tvrdio je da na dokumentima piše pogrešno ime pa je i dalje ostao na terminalu zahtijevajući da mu izdaju nove dokumente pod imenom Sir Alfred Mehran. 

– Previše je ustrašen kako bi napustio ovaj “balon” u kojemu živi tako dugo. Činjenica da je napokon dobio papire za njega je bila velik šok, kao da je upravo pao s konja. Više nije znao kuda bi otišao – kazao je New York Timesu 1999. godine Dr. Philippe Bargain, medicinski direktor aerodroma. 

Mehran je nastavio tamo živjeti sve do 2006. godine kad je hospitaliziran zbog nepoznate bolesti. Njegovi poznanici znali su pričati da su na njegovu psihu utjecale godine života na aerodromu te da se s vremenom počeo gubiti. Godinu dana kasnije pušten je iz bolnice te su ga smjestili u hotel u blizini zračne luke.  

Iako su mu Francuzi odobrili slobodno kretanje unutar zemlje, on nije otputovao u London. Od 2008. godine je boravio u prenočištu u predgrađu Pariza.