Ohai Seoul! Turkish Airlines nas je lagano prebacio iz Zagreb za Južnu Koreju i kad zbrojimo vremensku razlika i dug let ode ti cijeli dan, toliko daleko je ta Koreja. Od dana nam je ostalo taman toliko da se smjestimo u apartman i upoznamo naš kvart.

Seoul, glavni i najveći grad Južne Koreje na rijeci Han. Spremni smo proći ga uzduž i poprijeko. Prva stanica nam je ujedno i glavna znamenitost grada – palača Gyeongbokgung, nekada glavna kraljevska palača izgrađena 1395. godine. Gyeongbokgung je zapravo ogroman kompleks kojega smo mi mislili brzo prozujati, a onda smo se zadržali skoro pola dana. Oko palače nalaze se trgovine gdje si možete iznajmiti tradicionalnu odjeću i kao pravi Koreanci prošetati kroz palaču. Jako puno ljudi to radi, pa kad uđete u kompleks imate osjećaj da ste ušli u prošlost jer su svi u starim tradicionalnim nošnjama. Cijelim dojam pojača se izmjenom straže ispred glavnog ulaza u palaču, a najveća izmjena straže od 20min odvija se u glavnom prostoru kompleksa.

palača Gyeongbokgung

Nedaleko od palače nalazi se selo Bukchon Hanok, tradicijsko selo s arhitekturom starom 600 godina. Koliko je ovaj dio grada postao poznat shvatit će te kada na ulicama primijetite mlade djevojke s natpisima na kojima mole prije svega za tišinu dok šećete ulicama, a onda i za smanjenje turizma, jer turisti narušavaju njihov mir i život u ovim ulicama.

selo Bukchon Hanok

Trebali smo malo odmoriti, a to smo napravili u Poo kafiću – kafiću gdje je sve povezano s izmetom i wc školjkom, pa smo tako jeli kolačiće u obliku izmeta, a rižu smo jeli iz wc školjke. Na ovom mjestu je bio i PooPooLand, tematski park, međutim baš je bio u fazi preseljenja na novu lokaciju.

Poo kafić

Osim neobičnih kafića imaju i neobične muzeje. Mi smo odabrali Dynamic Maze – labirint koji moraš proći rješavajući zagonetke ili prolazeći prepreke, a odmah u sklopu nalazi se i Alive muzej gdje se možete poigrati s fotkanjem u 3D ili nekim neobičnim perspektivama. Ovi muzeji se nalaze u kvartu Insa-dong prepunom dućana, kafića i galerija.

Alive muzej 

Predvečer je kao stvoreno za šetnju uz Cheonggyecheon Stream – potok s uređenom šetnicom od 11km koji prolazi kroz kvart Dongdaemun. Dongdaemun je zapravo šoping područje, osim noćnog marketa, ovdje se nalaze ogromni šoping centri koji rade do rano jutarnjih sati. Raj za šopingholičare, mi smo se ipak držali više ovog noćnog marketa i to djela s hranom. Street food jedna je posebna priča u svakom gradu pa i u Seoulu. Volimo street food, a ovdje su ulice prepune štandova, priprema se svašta, od mesa, ribe, slanog, slatko… Ne znaš što bi prije probao, a sve je vrlo ukusno.

Dongdaemun

A kad smo već kod street fooda, ima ga i u najpoznatijim djelu grada – Myeongdong – prepun neonskih reklama raznih dućana – glavna šoping meka u Seoulu, al navodno i među top 10 najskupljih ulica u svijetu. Mi smo se opet fokusirali na hranu, al ovaj put ne na street food. Isprobali smo famozni korejski roštilj. Iskreno, nismo ostali oduševljeni, ali je fora cijeli taj proces, sve si sami pripremat. Na svakom stolu je jedan mini roštilj samo za vas, na jednom stolu je samoposluživanje umaka, salate itd, a svježe meso vam donese konobar i onda krećete u akciju. Kad vam ponestane mesa samo pozvonite i stiže vam još. I ne brinite ako se ne snalazite u kuhinji, uz roštilj se nalaze i upute.

korejski roštilj

Ne smije se zaboraviti spomenuti i jedna od najpoznatijih tržnica – Namdaemun Market gdje se nudi svašta, eBay na otvorenom, ali moram priznati da cijene nisu nešto pretjerano jeftine.

Posjetili smo i nogometni stadion izgrađen za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002. godine. Tada je prvenstvo održano u Južnoj Koreji i Japanu, a naši Vatreni su se vratili doma već nakon odigranih utakmica u skupinama. Prošlo je već dosta godina od tog prvenstva, al stadion je u funkciji i ne mislim samo na nogomet jer je iskorišten maksimalno. Unutar i ispod stadiona imate svašta, šoping centar, kino, čak i dvoranu za svadbu. Mi smo krenuli u supermarket po vode, al smo ostali na ručku. Unutar dućana imate male restorančiće s plastičnim prikazima svakog obroka koji se nudi i sve je izgledalo fino. Odlučili smo se za rižu s povrćem i kobasicom.

Za kraj, sasvim slučajno smo završili u cat cafe-u. Mi smo više dog lovers pa nas iskreno to nikad nije privlačilo, sasvim slučajno smo se našli ispred ulaza, pogledali unutra i jednostavno morali ući. Plaćate ulaz, a za to dobijete gratis piće po izboru. Sve je prepuno maca i totalno su kjut. Ostali smo duže nego smo planirali.

Cat cafe

GRANICA DVIJU KOREJA 

Posjet granici dviju Koreja glavna je i najprodavanija „atrakcija“ u Južnoj Koreji. Do same granice, i stati preko granice ne možete bez organizirane ture, a taj dio je najzanimljiviji dio. Dakle, obično vam se nudi DMZ tura, pažljivo čitajte da li ta tura ima uključen posjet JSA (ili Panmunjom), jer većina ih nema. I bitno je napomenuti da ponedjeljkom i nedjeljom nema tura.

Nešto više od sat vremena busom od Seoula i stižete u DMZ (prije toga ima par check pointa gdje će vam provjeriti putovnicu). DMZ je demilitarizirana zona dugačka 240km, a široka oko 4km, pod kontrolom je vojske Južne Koreje, Sjeverne Koreje, SAD-a i UN-a, u ovo područje ne možete ući bez dozvole.

JSA

Prvo stajalište u DMZ zoni je Bonifas camp, kamp UN-a, gdje nas je dočekao i “preuzeo” američki vojnik. Ispričao nam je priču o dvjema Korejama i ovom području. Potpisali smo izjavu da u ovo područje ulazimo na vlastitu odgovornost, odnosno da shvaćamo da se nam može nešto loše dogoditi i da oni neće za to biti krivi. Zatim se prebacujemo u njihov autobus i s vojnikom krećemo do JSA područja (Joint Security Area) udaljenog 2,4km od kampa. JSA je jedino područje unutar DMZ gdje se oči u oči gledaju vojnici obje Koreje, ali i mjesto pregovora. I tad stižete na pravu granicu, poznate plave kućice. U jednoj od njih smijete proći liniju i tako kročiti u Sjevernu Koreju.

JSA – Na ovom mjestu ste službeno nekoliko metara u Sjevenoj Koreji

Sve je vrlo strogo, vrlo oprezno, ne možete lutati kud hoćete, ne možete slikati što želite, uglavnom držite se uputa američkog vojnika. Prije ulaska morate paziti i na odjeću, poderane traperice, kratke hlače ili mini suknje, maskirni uzorak, natikače, japanke itd su zabranjeni. Navodno, da Sjevernokorejci fotkaju turiste i pokazuju svojim stanovnicima kako se loše živi izvan Sjeverne Koreje, a natikače/japanke pa su dodatni razlog jer nećete moći pobjeći ako će biti potrebe.

U sklopu ture je bio i posjet Freedom bridge, a ako uzmete duže ture onda možete na nekoliko vidikovaca s kojih se vidi u Sjevernu Koreju i/ili prošetati tunelima.

Zanimljivo iskustvo, ali čuli smo priču samo s jedne strane, sad bi bilo zanimljivo čuti što kaže ekipa iz Sjeverne Koreje. Ako planirate ući u Sjevernu Koreju to ćete morati napraviti iz Kine jer samo iz te zemlje možete ući u nju. Imate dvije opcije, vlak ili avion i naravno samostalno putovanje ne dolazi u obzir već su sve ture organizirane i pod budnim okom vodiča.

Freedom bridge

OTOK JEJU –   JEDNO OD 7 SVJETSKIH ČUDA PRIRODE

Letimo iz Seoula sa JejuAir na otok Jeju. Što može krenuti po zlu? Pa, uvijek se nešto nađe ?

Prilikom carinskog pregleda, gospodin korejski carinik stavio nas je oboje sa strane, prvo nas testirao na eksploziv, ništa, zatim pitao da li u torbi imamo power bank, naravno da imamo, moramo stalno puniti hrpu naših elektroničkih igračaka. Imamo jednu veću i dvije manje vanjske baterije u kojima je on vidio problem. Odveo nas do nekog šaltera do tete korejke koja nije znala niti riječ engleskog pa se koristila korejskim google translate-om. Uglavnom, nakon 10min, shvatili smo da je zanima jačina tih baterija, na bateriji ne piše, a mi nemamo pojma. Kaže ona, onda ništa, ne možete ih unijeti u avion. Ne damo se. Idemo guglat, našli slične baterije na internetu i pokazali joj, al ona nema pojma što je mAh, hoće u wattima. I ko za inat cijeli internet nam ne želi izbaciti u wattima, i još k tome veza stalno puca. Ok, našli smo stranicu koja nam je preračunala i veli teta, super možete uzeti baterije i ići na avion. Pola sata smo izgubili, a oni uopće nisu skužili da smo u ruksaku nosili dron i tri puno jače baterije.

Ništa strašno, idemo dalje. Slijećemo na otok Jeju. Idemo si po auto – i evo novih problema.

Znali smo da će prije ili kasnije, naša, nazovimo je međunarodna vozačka dozvola, stvoriti nam probleme. Znači Korejci traže međunarodnu vozačku dozvolu, ali ovoj našoj, izdanoj od HAK-a, ne vjeruju, pa normalno, izgleda kao da smo je doma isprintali i još je sve na hrvatskom jeziku. Rekla je da nam otkazuje auto jer to nije međunarodna vozačka dozvola. I nakon pola sata nadvikivanja i uvjeravanja da je to stvarno međunarodna vozačka dozvola izdana od službene institucije u Hrvatskoj,  Korejka ne odustaje. Mi još više povisujemo ton, iako nije ona kriva, ali mi smo u gabuli ako nam ne da auto.

Tada nam je počela pokazivati međunarodne vozačke drugih zemalja, sve imaju na barem dva jezika, ako ništa drugo imaju natpis: International driver license! Naša nema. Jer svima na svijetu je jasno što znači Međunarodna vozačka dozvola. I onda nas je jedna češka dozvola spasila, jer tamo nema na engleskom, al osim na češkom ima na francuskom i čim je Korejka vidjela riječ international, to joj je bilo dovoljno, jer joj je to jasno više nego riječ međunarodna. Ali, tu se zeznula! Pa smo je pitali da li zna francuski, e pa tko joj je kriv što onda ne zna hrvatski ? I ako već ne zna hrvatski nek si otvori google translate i napiše međunarodna i da će joj doći international. Tad je ostala bez teksta, počela nešto tipkat po računalu, pa na mobitelu, primijetila je i gužvu iza nas koja se stvorila i onda počela šaputat da će nas pustit, iako ne smije, al da joj je šef rekao neka ovaj put napravi iznimku. Spavaš li mirno HAK!

Na stranu sa sitnim problemima, vrijeme je da krenemo u Jeju avanturu. Jeju je najveći otok Južne Koreje, vulkanskog porijekla. Prepun je prirodnih fenomena i ljepota zbog čega smo se i odlučili za ovaj otok.

Love Land

Za dobro jutro jedan muzej. Cijeli otok je prepun zanimljivih i neobičnih muzeja, mi smo odabrali LoveLand. Zapravo nije muzej u pravom smislu riječi, već tematski park prepun spolnih organa i svega što na bilo koji način ima veze sa sexom.

Nastavljamo put prema istoku otoka. Prvo treba proći ogroman Jeju City, nismo si zamišljali tako velike gradove na ovom otoku. Krećemo dalje, pratimo cestu uz obalu i sasvim slučajno zaustavljamo se u mjestu Hamdeok zbog prekrasne plaže. No samo na fotkanje, ne i kupanje jer nas čeka još puno zanimljivosti.

Manjanggul Cave je naša slijedeća stanica. Pećina koju je oformila lava kada je probijala na površinu i na taj način napravila tunel. Lava tube dugačak je preko 13km, od toga 1km možete proći pješke. Promjena u temperaturi je ogromna, s 32 stupnjeva spustili smo se na hladnih 12 i nekoliko metara ispod zemlje. Fora za vidjeti i shvatiti koliko je priroda moćna.

Manjanggul Cave

Glavna znamenitost, i ono čemu smo se najviše veselili na ovom otoku je Seongsan ilchulbong, brdo pomalo neobičnog oblika koje je nastalo erupcijom vulkana. Na vrhu koji je na 182m nalazi se krater promjera 600m i do kojeg se naravno možete popeti. Uspon na ovim vrućinama je jako težak, iako nije tako visoko i put je uređen sa stepenicama, a s vrha se pruža prekrasan pogled na grad.

Na vrhu smo se pripremali za tekmu naših Vatrenih koja je bila te večeri, i čim smo izvadili zastavu čuli smo Kroatia, Kroatia i bez povoda jedna ekipa počela nam je nabrajati cijelu našu reprezentaciju. No sjetili su se samo: Modrića, Raktića, Mandžukića, Subašića i Lovrena. Ali i to je puno za mlade Korejce.

U samom središtu otoka nalazi se jedina planina otoka, Hallasan na visini 1950m. Prvotna ideja je bila da trekamo do vrha, ali potrebno je minimalno 4 sata gore i isto toliko dolje, što znači pola dana, a i kasno smo krenuli iz apartmana, a i temperature su previsoke. Na otoku smo samo par dana, a još nas toliko toga čeka, pa odustajemo i krećemo na južnu stranu otoka, opet do obale.

Južni dio otoka je nekako više uređen za turiste, nudi se puno više sadržaja, prekrasne plaže kao npr. Jungmun. No, mi se opet ne odlučujemo za kupanje već krećemo prema slapovima. Tri su slapa oko Seonimgyo mosta koji je jednostavno wow. Most, ne slap. No i slapovi nisu loši, potrebno je opet malo preznojavanja da dođete do njih, malo penjanja i spuštanja. I onda se vratiš na most i shvatiš da je zanimljiviji od slapova. Nedaleko od slapova, na samoj obali, nalazi se Jusangjeolli Cliff, klifovi koji podsjećaju na Giant’s Causeway u Sjevernoj Irski.

Htjeli smo vidjeti još jedan slap, no zakasnili smo 15min. Sve ove prirodne znamenitosti zatvaraju se u 18h, a ulaz se plaća od cca 15kn. Većina njih pod zaštitom je UNESCO-a i zbog toga je cijeli otok proglašen jednim od novih sedam čuda prirode.

Fotogalerija: