Putovanje je jedina stvar koju kupujete, a čini vas bogatijim – Ajmo u Izrael


Ne vjerujem u sretan kraj, ali vjerujem u sretna putovanja. Upravo jedno takvo dogodilo mi se u Svetoj Zemlji. Znam, mnogi će u ovom trenutku reći da je Hrvatska najljepša zemlja na svijetu, no vjerujte mi – Izrael joj itekako puše za vratom! 

Napisala: Marija Pajić (Meri Goes Around The World)

 

Ne, to nije samo zemlja hodočasnika, to je zemlja čiji su stanovnici izumili USB memory stick, zemlja praktički najveće koncentracije tehnoloških firmi na svijetu, s najvećim postotkom sveučilišnih diploma i kućnih računala po broju stanovnika na svijetu! Da budemo precizniji, svaki treći stanovnik Tel Aviva ima između 18 i 35 godina, a tek jedan od 10 zaposlenih, nema fakultet.

Cijeloga života, svi sanjamo neke destinacije kao što su Maldivi ili pak Bora Bora. Uglavnom, to funkcionira u maniri što dalje, što toplije, tim bolje – no, kada mi se ukazala prilika da posjetim ovu prekrasnu zemlju – nisam oklijevala ni sekunde! I dok su mi mnogi govorili da nisam normalna, da idem u ratnu zonu, da je Izrael sve samo ne siguran – ja sam imala osjećaj da su u krivu. I naravno bila sam u pravu!

Izrael je ljubav. I to ona ljubav koja se dogodi na prvi pogled. Neki to osjete sa suprotnim spolom, neki s hranom, neki s vinom, a ja s putovanjima u nepoznato. Ova avantura započela je na beogradskom aerodromu. Naime, povezanost Zagreba i Tel Aviva je takva da vam je jedina opcija otići na večernji let za Beograd i onda po želji i mogućnosti čekati ranojutarnji direktan let za tzv. bliskoistočni Miami. Ta opcija mi se nikako nije svidjela, pa sam jednostavno odlučila doći direktno na aerodrom Nikole Tesle. Za svega 2 sata i 50 minuta – s jednim satom vremenske razlike bila sam na najčuvanijem i tzv. najsigurnijem aerodromu na svijetu, izraelskom Ben Gurionu – jedinom aerodromu u toj prekrasnoj zemlji. Uz pokoji pogled izraelske policije te pitanje zašto putujem sama, jedva sam dočekala baciti se u zagrljaj prijateljici koja mi je idućih pet dana režirala do savršenstva! One legende kako vas dočeka izraelska tajna služba s tisuću nepotrebnih pitanja još se pričaju samo u bajkama. Štoviše, toliko su obzirni da vam ne lupaju ni žig u putovnicu već dobijete poseban papir nalik posjetnici s vašom slikom. Sve to kako bi izbjegli neugodnosti ukoliko se odlučite putovati u arapske zemlje.

Iako se spomenuti aerodrom tehnički zove Ben Gurion TLV, on se zapravo nalazi u gradiću zvanom Lod koji se nalazi na dvadesetak minuta udaljenosti od Tel Aviva, a vrlo je dobro povezan busevima, vlakom i taxijem. Osim, ako odlučite doći u petak ili subotu. Naime, vikend u Izraelu pada upravo na te dane, a nedjelja je zapravo naš ponedjeljak – prvi rad dan u tjednu. Da budem konkretnija, u petak kada se pojavi prva zvijezda na nebu do subote kad se pojavi prva zvijezda na nebu traje Shabat. Sveti dan u kojem ne voze vlakovi, ne rade trgovine i javne institucije ( posebno u Jeruzalemu ). Tim danima ortodoksni Židovi čak ne voze automobile i ne koriste mobitele. Srećom, meni se posložilo da je baš dolazak u petak postao još zanimljivije iskustvo. Naime, moja izraelska avantura na taj petak postala je i više nego tradicionalna. U ime mog dolaska, obitelj moje prijateljice kod koje sam boravila organizirala je pravu židovsku večeru uoči Shabata, pa sam tom prigodom najbolje doznala sve o bogatoj izraelskoj povijesti.

Tel Aviv – grad koji ne spava

Tel AvivYafo (hebrejski: תֶּל אָבִיב-יָפוֹ, arapski: تَلْ اَبِيبْ-يَافَا Tal Abīb-Yāfā) izraelski je grad na obali Sredozemnog mora. Po broju stanovnika, on je drugi po veličini grad u Izraelu, s 405 500 stanovnika, na površini od 51,4 kvadratnih km. Odlikuju ga prekrasne plaže, još ljepši stanovnici, te prepuni barovi i restorani. Zanimljivo, prema istraživanjima troškova života, Tel Aviv je u uvijek pri samom vrhu ljestvice najskupljih gradova Bliskog istoka. Uz sve to, navodno je i 19. najskuplji grad na svijetu. S obzirom na to da se ovdje rabe isključivo shekeli (u prijevodu 1 izraelski šekel je 1,75 kuna) – čim prije promijenite novce, boravak će vam biti bajka. Posebno kada se uputite na izlet u Jaffu, tzv. tradicionalni arapski dio grada, koji je po legendi najstarija luka u funkciji na svijetu, a nalazi se svega 15-ak minuta udaljen od središta Tel Aviva. U našim krajevima postao je sinonim za naranče koje je svojedobno vrlo uspješno izvozio. Jednu stvar ipak morate znati, u Izraelu je standard iznimno visok pa tako jedno pivo košta otprilike oko 100 kuna, čaša dobrog vina nešto više, a solidan koktel otprilike oko 180 kuna. Baš zato, solidno baratanje šekelima i više je nego nužno, iako je plaćanje u američkim dolarima moguće. No, kao u svim metropolama, tako i u ovoj, vrlo popularan je termin happy hour u kojem cijene u barovima oko 18 sati padaju za otprilike 50 posto.

U potrazi za ićem i pićem

Osim bogate povijesti, još nešto što ne možete ne primijetiti je činjenica koliko su Izraelci atraktivni i opušteni. I muškarci i žene imaju taj neki šarm Pariza, opuštenost Zagreba, u kombinaciji sa stavom Splićana. Jer Tel Aviv je sve samo ne grad visokih peta i fasade šminke. A to se najbolje vidi u brojnim barovima koje ćete pronaći doslovno na svakom koraku. Izraelci ne samo da su izrazito pametni, oni su vrlo moderni i itekako znaju uživati u životu! Falafel, shakshuka (to bi bila jaja u nekakvom umaku od rajčice) i neizbježan humus samo su djelić raznovrsne gastro ponude, uz to što imaju prefino voće i povrće iako praktički žive u pustinji.  Sve te delicije dobro zaliju pivom i najboljim vinom. Baš tu ukusnu hranu i nezaboravno piće pronaći ćete u jednom od najpoznatijih bulevara Tel Aviva, ( naravno nakon Rotschild Bulevara ), središtu ovdašnjeg noćnog života – Dizingoffu! Ukoliko vam nešto nije jasno, bez brige. Izraelci su vrlo susretljivi i otvoreni i rado će vam odgovoriti na svako pitanje.

Meni najdraži bar je Port Said. Smješten tik do sinagoge na Allenby ulici, u vlasništvu je jednog od najpoznatijih izraelskih kuhara koji je od njega napravio raj za tzv. hipstere koji vole tradicionalnu kuhinju. Ovdje su cijene za njihove pojmove vrlo pristupačne, a ljudi su vrlo opušteni. Također, kada dođete naoružajte se strpljenjem jer na ovom mjestu ćete zbog njegove popularnosti stol čekati barem dvadesetak minuta. Za one koji žele osjetiti dašak Amerike, idealno mjesto je Vitrina. Burger bar u kojem mladi pomodari doslovno kampiraju kako bi se dokopali “najboljeg hamburgera u gradu”. Poseban dodatak su krumpirići s okusom limuna. Cijena? Dvjestotinjak kuna. Kad je nešto u trendu, u trendu je.  A nešto slično je i Vicky Cristina. Restoran smješten tik uz Sredozemno more, u vrlo popularnoj i ekskluzivnoj četvrti Neve Tzedek – svojom raznovrsnom ponudom zadovoljit će čak i one zahtjevnijeg nepca. Španjolska kuhinja u srcu Izraela možda zvuči čudno, ali trebdovi ovog grada ipak nalažu da ovaj restoran svakako posjetite.

A baš kako svaki turist u Londonu šeće Oxford Streetom, u New Yorku Times Squareom, u Tel Avivu centar svega je Rothschild Boulevard. Široka avenija s velikom pješačkom zonom u sredini idealna je za ispijanje najdražeg pića na terasama omiljenih kafića kojih u ovoj ulici svakako ne nedostaje. Baš kao i u svim svjetskim metropolama, u većini barova unaprijed vam je uračunata obvezna napojnica od deset posto – pa tako bili vi zadovoljni ili ne – izraelskog konobara koji radi na ovoj žili kucavici morate nagraditi.

Zemlja po kojoj je Isus hodao

I da, ovdje je zbilja sve sveto i moderno. Baš zato teško je pronaći pravu riječ koja će najbolje opisati ovaj grad i ovu zemlju. Zemlja bogate povijesti, pomirljivih i nepomirljivih razlika, raskoši i skromnosti, hodočašća i svetinje, stradanja i otvorenih rana…A ona se najbolje vidi čim krenete dalje od Tel Aviva. Da ne ulazim u povijest i čija je to zemlja jer svatko ima svoju verziju, ovdašnji Židovi pa tako i moji prijatelji već su oguglali na tzv. opasnost. Jednostavno, kada živite okruženi vojnicima ( u ovoj zemlji vojni rok je obavezan i za žene i muškarce stoga nemojte se čuditi kad sretnete vojnike na svakom koraku )  i pod stalnom prismotrom helikoptera – naviknete se i na to. Pa čak i kad ste običan turist. Ja vam iz prve ruke mogu reći da sam se osjećala uistinu sigurno.  Možda zato što svaki ulazak i izlazak iz Tel Aviva zahtijeva vojnu kontrolu. Zamislite samo naplatne kućice s naoružanim 19-godišnjim momcima i djevojkama. Kako sam ja stalno bila okružena stanovnicima Tel Aviva, nitko me ništa nije ni pitao. A vožnja prema Jeruzalemu najbolje će prikazati tamošnju “kompliciranu” situaciju. Red beduinskihšatora, pa red arapskih naselja, pa red ograđeniih židovskih naselja i tako unedogled sve do Mrtvog mora.

Najniža točka na planeti Zemlji

Otprilike sat vremena vožnje nakon glavnog izraelskog grada – Jeruzalema, dočekat će vas najpoznatije izraelsko jezero – tzv. Mrtvo more. Jezero koje je toliko slano da ukoliko imate otvorenu ranu ili netom depilirani dio tijela – ne preporučam ulazak. Ali najozbiljnije. Da stvar bude gora, nagutate li se ove vode – to može čak biti i smrtonosno. No, u ovom moru nije sve umrlo, već to ime duguje vjerovanju da je Bog poslao vodu na Sodomu i Gomoru i time uništio one koji su živjeli u grijehu.

Za sve one s kožnim problemima, ovo je raj na zemlji jer ne samo da sol njeguje kožu, već blato s plaža ima ljekovita svojstva. S obzirom na to da se Mrtvo more nalazi u tzv. arapskom djelu Izraela, nemojte se čuditi ako oko vas bude velik broj žena u burkiniju. Ovdašnje plaže prilično su ružne stoga se većina odluči za privatnu plažu. Za otprilike 125 kuna ulazite u resort koji uz kafić, suvenirnicu i restoran nudi i tuševe koji su na ovom mjestu dar s neba. Ipak su to neka mjesta koja jednostavno morate obići.

Zabranjena zemlja

jer zabranjeno voće je najslađe. Pa tako i Izrael. Bliskoistočna liberalna ljepotica koja svakodnevno privlači turiste iz cijeloga svijeta. Jedina bliskoistočna zemlja koja se ponosi svojim gay prideom i koji svoje homoseksualce ne skrivaju. Zemlja u kojoj neboderi niču kao gljive poslije kiše tik uz stare arapske građevine jer u ovoj državi od čak 8 milijuna stanovnika svi žele biti poduzetnici. Baš zato, Izrael je zemlja u koju ćete se sigurno poželjeti vratiti! Jer ne kaže se uzalud, bolje da jednom vidite sami, nego da o tome slušate tisuću puta! Sretan put!