Portoriko – američki otok sa španjolskim duhom


Nismo nigdje našli nikakav putopis za Portoriko što nije ni čudno obzirom da osim Amerikanaca tu drugih turista skoro da i nema, ali imamo mi Modrića pa na spomen Croatie svi se razvesele 😂 kao po običaju.

Napisala: Karen Gavranovic

Krenuli smo Iberiom Venezia-Madrid-San Juan, u Veneciji smo auto pustili na parkingu hotela Annia (7€ dnevno), te su nas oni prebacili do aerodroma.

Let iz Madrida do Portorika trajao je 9 sati.

Po dolasku uzeli smo taksi to hotela (tu smo pogriješili, trebali smo uzeti Uber koji je na otoku izuzetno točan i jeftin.

Hotel smo odabrali na pola puta između starog San Juana i novog turističkog dijela tako da smo mogli sve proći pješke.

Prvih par dana obišli smo glavni grad San Juan. Stari dio nas je oduševio radi spoja povijesnih utvrda i modernih raznobojnih mozaičkih zgrada.

Novi dio je skroz turistički odnosno hotel do hotela i duga pješčana plaža s mnogo kafića i restorana pogotovo američkih lanaca brze hrane.

Drugi dan unajmili smo auto (Enterprise) cijene se kreću za srednji auto (nas je bilo troje) s osiguranjem oko 75$ po danu. Cijena benzina nešto manja od 1$

Krenuli smo u obilazak cijelog otoka najprije prema gradu Ponce, te prema gradu Isabeli, usput stali na rt Cabo Rojo koji pruža predivan nestvaran pogled s visokih stijena.

U Isabeli smo odsjeli u prekrasnom apartmanu doslovce na moru. Valovi su bili toliki da su nas znali poprskati dok smo sjedili na terasi. Raj za surfere.

Po osobi noćenje u Portoriku u hotelima i apartmanima kreće se oko 40$.

U Isabeli smo otišli jahati konje u šumi i po plaži te dočekali Sunset. Predivno iskustvo. U blizini

Obišli vodopade Gozalandia kupali se u njima (otići odmah u 9 jer smo bili jedini)

Grad Isabela je savršen za ljude koje vole duge šetnje uz more i za bicikliste.

Nakon nekoliko dana odmora u Isabeli krenuli dalje prema istoku i unutrašnjosti otoka.

Obišli El Yunke najmanju prašumu na svijetu i jedinu u SAD-u

Bili skroz blatnjavi, kupali se u rijeci, spuštali kroz vodopade i skakali s uzetom.

Obišli još jedno prirodno jezero Charco azul kupali se naravno, te isti dan otišli u poznati Pork Highway (la ruta del lechon) u zoni Guavate Nešto kao naše lokalne fešte. Vrte se svinjice na ražnju nekoliko sati, brdo ljudi, glasna muzika i izuzetno niske cijene. Obavezno tu otići weekendom kako bi doživjeli pravi duh Portorika.

Predivnih plaža ima mnogo. Na sjeveru Atlantski ocean valovit, na jugu Karipsko more puno mirnije

Izdvojili bi plažu Luquillo kao jednu od ljepših (na pola sata od San Juana)

Nekoliko plaža je zaštićeno jer se na njima mrijeste morske kornjače (možete i plivati s ogromnim morskim kornjačama)

Ukratko cijene po osobi

Povratna karta oko 900€ (Iberia Venezia-Madrid-San Juan)

Noćenje oko 40$

Hrana oko 25$ (putovali s tinejđericom koja je morala probati sve američke lance po redu)

Rent a car dan oko 75$ (ceste su u dobrom stanju ima rupa svako toliko treba paziti i voziti po propisima jer policija kažnjava brzu vožnju na svakom koraku)

Gorivo oko 1$ litra

Alternativa rent a caru su lokalni busevi jeftini i sve je jako dobro povezano (nismo ih koristili ali tako kažu lokalci)

U San Juanu nabolje se kretati uberom ili pješke.

Portoriko je izuzetno sigurna zemlja a ljudi su poput naših s mora: polako, lako ćemo!

Što se papira tiče

Za Portoriko treba ESTA, potvrda da ste cijepljeni i ispunjeni on-line obrazac za COVID (sve te informacije možete najbolje pronaći na

https://apply.joinsherpa.com

Fun fact

Otok je pun Iguana koje stanovnici doslovce mrze jer se razmnožavaju brzinom munje nemaju prirodne neprijatelje te jedu usjeve. Čak imaju lovce na iguane.

Prijedlog kako ih se riješiti…staviti ih u meniju …za sada nije prošao

Simbol otoka su male zelene žabe Coqui koje se glasaju kao ptičice.

Voda je sigurna za piće (mislim na led) jer obiluju rijekama i prirodnim izvorima.

Zanimljiva je činjenica da koliko god je Portoriko američka država jako malo Portorikanaca priča engleski.

Nacionalno jelo Mofongo sastoji se od prženih zelenih trputaca pasiranih sa svinjskim čvarcima, češnjakom, soli i maslacem.

Nacionalno piće pina colada koja je upravo tu i nastala (na otoku se nalazi tvornica Bacardia)

Vrijeme tropsko ugodnih 28

Mi smo boravili u veljači i svaki dan je padala kiša barem 2 puta po par minuta

Vrhunac sezone je od prosinca do travnja.

Ukoliko netko treba detaljniji info o Portoriku javiti se Putoholičarima za kontakt, drage volje ćemo pomoći.

*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne mora odražavati stavove autora bloga putoholicari.com

Fotogalerija: