Iako smo razmišljali posjetit tople krajeve ove zime, Maro i ja onakvi kakvi smo već, odlučimo kako bi ipak mogli preskočit tople krajeve i otputovat ni manje ni više nego u vrlo ”slično” podneblje – Norvešku, zemlju s preko 50.000 otoka

Napisala: Barbara Lončarić Lučić

Godine i godine poziva naših prijatelja koji žive u malom gradiću kraj Osla, Drobaku i godine neodlaženja rezultirale su kupljenim kartama za 12 dana boravka u Norveškoj. Bilo nam je prvenstveno u planu posjetit njih, upoznat njihov gradić, Oslo…nikakvi veliki i naporni planovi..međutim onda smo jedan dan googlajući ustanovili da uopće nije problem iz Osla stići do sjevera Norveške u Tromso – mjesto iznad arktičkog kruga u kojem je najbolja mogućnost za doživjet Auroru Borealis – što nam je bila velika životna želja. 

Naime putovanje Norveškom je najjeftinije avionom. Izgledalo je vrlo jednostavno, kupimo karte, odletimo u Tromso, par dana Tromso i nazad Drobak. Međutim tu nastupa Gossia, naša prijateljica i njen muž Sverre koji spominju neki Hurtigruten. Hurtigruten je kompanija koja vozi turiste, automobile i robu od luke do luke u Norveškoj ili na kružno putovanje od Bergena do Kirkenesa i nazad. Prolazi prekrasnim norveškim fjordovima i ide u preslatke gradiće koje bi bilo teško vidjeti osim ako ne letite u svaki od njih ili se vozite kroz Norvešku koja je duga i trebalo bi vam dosta dana boravka da ovo što smo mi prošli brodom prođete autom. Putovanje Hurtigrutenom nazivaju ”World’s most beautiful sea voyage”. I tako odlučimo da ćemo se ukrcat u Alesundu, gradiću sjeverno od Bergena na Hurtigruten brod M7S Trollfjord i iskrcati se nakon 4 dana u Tromsu. Nego idemo od početka.

Slijećemo u Oslo i dolazimo u Drobak gdje nas čekaju naši divni domaćini, i nakon spavanja budimo se i obilazimo Drobak. Drobak je malo mjesto u Oslofjordu, i originalni Santa Clause village, prije onog u Rovaniemiu u Finskoj. Mjesto je uz more i ima prelijepe šetnice što uz more što kroz šumu. Naša Gossia nam je svaki dan pravila tradicionalna jela norveške kuhinje, a meni najdraže je lutefisk, koji možete raditi s bakalarom kod nas. To je lešana riba, uz dodatak prigane pancete, pirea od graška, topljenog masla i patata. Panceta i riba? Svakako. Idući dan odveli su nas u Oslo na poznatu Holmenkollen skakaonicu, pogled odozgo je nevjerojatan, imate cijelo Oslo na dlanu. Nakon najveće Oslo atrakcije išli smo u Vigeland park u kojem se nalazi više od 200 razno raznih skulptura od željeza, bronce i granita. Idući dan odmaramo u Drobaku jer 31.-og letimo za Alesund u 7 i 45 ujutro. Stižemo u Alesund u 9 sati  i nažalost  lijeva kiša.  Ukrcavamo  se u autobus s aerodroma do centra, kao imamo 3 sata dok dođe brod, dolazi u 12 sati  a u 15 sat isplovljavamo. I tako krećemo u grad a vozač kaže da ništa u gradu ne radi prije 10 sati, može nas ostavit u 9 i po na kolodvoru ali nemamo gdje ići, možemo ili kisnut na ulici ili ići s njim na drugi otok blizu Alesunda, pa nas vozi nazad u Alesund kasnije. I tako smo bar imali  panoramski obilazak otoka.

Inače Alesund je predivan grad sjeveroistočno od Bergena koji se nalazi na otoku, i bilo nam je baš žao što je vrijeme bilo tako loše da nismo uspjeli u ovih par sati se prošetat i popet iznad grada na vidikovac. U neposrednoj blizini Alesunda nalazi se Geirangerfjord, jedno od najposjećenijih norveških turističkih atrakcija,  zaštićen UNESCO-om. 

Isplovljavamo iz Alesunda u kojem se vrijeme popravlja u 15 sati i odlazimo prema  mjestima za koja do sad nismo nikad ni čuli. 31.12 je znači i stižemo u Kristiansund u kojem smo do ponoć i po. S obzirom na to da je Nova Godina izlazimo u grad, u cijelom gradu jedan jedini restoran radi i to do 22, nakon čega radnici idu doma obiteljima. Nema proslava vanka, svi su doma s obiteljima, i mladi i stari.U ponoć dolazimo na palubu i gledamo prekrasni vatromet koji se ispaljuje iz svakog kutka Kristiansunda. Sretna Nova Godina!

Sutradan plovimo, bili smo  u Trondheimu i nismo izlazili radi kiše koja nas prati od jučer i popodne nastavljamo sjeverno. Igramo scrabble  i kasnije popodne prebacujemo se u panoramski lounge gledat milijun otočića pokraj kojih prolazimo. More se sve više i više počelo dizati a brod se počeo ozbiljno ljuljat što je jednu grupicu Kineza jako zabavljalo. Jedva dolazimo do kabine, i kapetan javlja da ćemo ući iza nekih otoka dok se posluži večera od 18 do 20 sati, a nakon toga moli da sklonimo sve stvari s police poviše glave na pod, i ako smo mislili da je ovo do sada bilo ”bad”, da” bad” tek slijedi. Uvlačimo se u krevet, ljuljanje počinje….

Naknadno smo saznali da smo bili na valovima od 10 metara, a brodovi koji su krenuli iza nas iz Bergena istom rutom su se vratili nazad.  Sutra dan prelazimo Arktički krug, imamo na palubi proslavu prelaska kruga i kapetan polijeva svakog putnika po vratu s ledom. Pejsaži su do sada bili prekrasni, a sad postaju veličanstveni, ogromne bijele planine dižu se sa svih strana, a u dnu fjordova leže maleni gradići kao iz bajke. Dolazimo u Bodo, samo na sat vremena umjesto tri jer smo kasnili radi oluje noć prije, i nastavljamo za Svolvaer na Lofotskom otočju. 

Lofotsko otočje je otočje izuzetnih prirodnih ljepota, plaža, planina, ribarskih naselja. Jedno je od glavnih mjesta za ribolov u Norveškoj, a na svim otočićima imate tradicionalne ribarske crvene kabine u kojima možete prenoćiti. E sad, mi obožavamo zimu i zimski krajolik međutim Svolvaer je jedno mjestašce u koje bi rado došli na ljeto, kupajući se na predivnim plažama, i penjući se po obližnjim planinama.

Zadržali smo se vrlo kratko na jednom mjestu tijekom našeg putovanja brodom kroz Norvešku no dovoljno dugo da se zaljubite i poželite vratiti se na duže.  Ostavljamo Svolvaer i nastavljamo prema našem odredištu Tromsu ali večeras uz mogućnost da ćemo vidjeti Auroru s palube broda.  Sjedimo satima na palubi s ostalim putnicima, pada snijeg i dosta je oblačno i nade da ćemo je vidjeti večeras su vrlo male. Svi se skupljamo na palubi da vidimo Trollfjord, fjord u koji brod ljeti ulazi samo ako su idealni vremenski uvjeti jer je širina fjorda pri ulasku samo 100 metara.

Stižemo u Tromso, napuštamo M/S Trollfjord brod koji nam je pružio odličan boravak, i vrhunski losos za doručak, smještamo se u hotel i odlazimo razgledat grad. Tromso je tipično turističko mjesto s milijun i jednom suvenirnicom, skupim butigama i starim, vrhunskim, skupim restoranima. Ustvari nije tipično turističko mjesto, ovo je mjesto u kojem do 21.1 neće izaći sunce. Paris of the north. U hotelima na sjeveru  je fora što popodne nude vafle uz čaj i kavu u lobbyu u skoro svakom hotelu. U 18 sati ukrcavamo se u veliki autobus i krećemo pa ono po što smo došli – Auroru Borealis. Prognoza za Auroru na internetu vam govori npr. za grad Tromso-go, try ili dont go, međutim mislim da try piše i kad je realno dont go stanje vanka. Intenzitet aurore varira od 0 do 9. U Tromsu je dovoljan intenzitet 0 da je vidljiva, dok je 4 dovoljno jako da se vidi čak u Oslu. Nama je intenzitet 2 međutim poviše Tromsa je oblačno. Za vidjet Auroru morate imati idealne uvjete bez oblaka, znači čisto nebo i bez ulične rasvjete. Odabrali smo agenciju Chasing lights jer je jedna od rijetkih koja vozi onoliko daleko koliko je potrebno dok se ne nađe čisto nebo, makar vozila i preko granice s Finskom. Mi smo se vozili nekih 40 km preko granice s Finskom da bi doživjeli Auroru. 

Prvo stajanje nam je bilo na zaleđenoj rijeci u Norveškoj, izvan Tromsa, milijun i jedna zvijezda i jako slaba svjetlost aurore isprekidana s oblacima, ali uopće doživljaj da stojite na zaleđenoj rijeci na sjeveru sjevera je fascinantna. Idemo dalje prema finskoj granici prije koje nas zaustavljaju da provjere imamo li zimsku opremu na autobusu i krećemo dalje. Iskrcavamo se na osami i idemo pješke malo dublje u šumu. E sad da vam objasnim Norvešku: Gossia i Sverre nisu mogli vjerovat da nismo vidjeli iz bliza niti jednog soba i losa. 

Sverre nam je ispričao da je u Hammerfestu, gradu sjevernijem od Tromsa, prije par godina zabranjen ulaz u grad sobovima, jer da bi on došao na aerodrom ili ušao u shopping centar, a oni bi isto tako slobodno ulazili na ista mjesta, bilo bi ih po 200 dnevno u gradu ali su radili velike probleme u prometu. Tako smo se i mi nadali da ćemo ih sad na Finskoj osami vidjet kad nismo nigdje putem, ali nažalost nismo. 

Naši vodiči vade drva, pale logorsku vatru, donose zalihe čaja i vruće čokolade, postavljaju profesionalne aparate i onda kreće. Duga linija, kratka linija, okomita…Aurora se pojavljuje, pa nestaje, pa mijenja oblik, pa je zakloni oblak, pa proviri… Aurora praćena s milijun zvijezda. Prekrasno. U hotel dolazimo oko 3 ujutro sretni, i jedva čekamo sutra da nam ekipa pošalje profesionalne slike. Pale su i zaruke ispod Aurore mladog para iz Danske.

Sutra dan obilazimo Tromso penjemo se sa žičarom poviše grada odakle se pruža pogled na predivni bijeli grad i uvečer napuštamo Tromso, letimo za Oslo. iduća dva dana proveli smo odmarajući u Drobaku, i jedan dan smo iskoristili za posjet Oslu ponovno, obišli smo Oslo operu, prošetali glavnom ulicom i za dan propustili Christmas Market za koji kažu da je bio prekrasan. Na kraju putovanja zaključili smo da je Norveška najljepša zemlja koju smo do sad posjetili a definitivno i najurednija. S obzirom na to da volimo zimu, snijeg i Auroru koja se može vidjeti jedino u zimskim mjesecima naš posjet je bio u siječnju ali ne mogu niti zamisliti sve ljepote fjordova i ovih istih mjestašaca koje pružaju u ljetnim mjesecima. Ostalo je još puno, puno toga za vidjet i istražit u ovoj predivnoj zemlji, zime se ne treba bojat, temperatura nam je bila najniža minus 2 na sjeveru što je u usporedbi s našom burom ništa.