Kako hladnu zimu zamijeniti za vruće ljeto? Nataša nas vodi na svoje zimsko ljetovanje gdje je posjetila Phuket u Tajlandu.

Ponoć je. Hladnoća sve više steže, ipak zima još uvijek kalendarski traje. Nestrpljivo iščekujemo autobus za Beograd, odakle ćemo konačno, nakon mjeseci planiranja, krenuti na naše zimsko ljetovanje. Iz ove hladnoće i sivila bježimo u tople krajeve. One azijske. Phuket na Tajlandu je naša ovogodišnja destinacija. Rutu nam je uveliko odredila cijena. Naime, odlučili smo se za „jeftiniju“ (čitavih 300-400 eura uštede) varijantu Beograd-Bangkok. Možda malo napornije, budući da se putuje skoro dva dana, ali za ušteđeni novac kasnije platite i smještaj, a ostane i za džeparac. U prijevodu – isplati se.

Nakon 5 sati leta, presjeda se u Dubaiju, i ova pauza jako dobro dođe… Poslije Ujedinjenih Arapskih Emirata, i dodatnih 6 sati leta, napokon smo na samo korak iliti 1,5 sati leta od cilja. Slijećemo na aerodrom Suvarnabhumi u Bangkoku. Odatle, besplatnim autobusom, odlazimo na manji, nacionalni aerodrom Don Muaeng. Tu nastavljamo naše putovanje do Phuketa.

Po izlasku s aerodroma na Phuketu, prvi dojam je bio težak, gust vazduh i užasna sparina, a mi još uvijek u našim zimskim džemperima… S aerodroma vozimo se neki 35 km do grada Patonga. Umor i vrelina nas bacaju iz kolosijeka i na momenat nismo svjesni gdje se nalazimo. Međutim, ono što nas je prodrmalo i vratilo u stvarnost Tajlanda jest promet kojem u svakom smislu riječi sinonim može biti ludnica. Okej, vozi se lijevom stranom, ništa strašno, svladat ćemo. Okej, motor je najbolji prevoz za iznajmljivanje, svladat ćemo. Ali njihov način vožnje… ako si u autu, motori te prestižu sa svih strana. Ako si na motoru obilaze te tako blizu, da gotovo osjetiš toplinu motora, pa prelaze u suprotnu traku, preko punih linija… Prometno prednost ima tko je brži. Otprilike možete pogoditi što se motalo po našim šokiranim turističkim glavama – nema šanse, noge su naše najbolje prijevozno sredstvo! Međutim, par dana poslije, kad smo već naviknuli na sve to, odvažno  smo se otisnuli našim iznajmljenim motorom u more phuketskog prometa. Uostalom, na kraju smo shvatili da su ipak pješaci najugroženiji sudionici prometa. Želite li prijeći ulicu morat ćete biti brzi (i hrabri), jer nitko, ali baš nitko vam neće stati. Tu predlažem izuzetan oprez, jer vjerujte, pješački prijelaz je više ukras na cesti nego ono što bi zaista trebalo da predstavlja.

Ono što je važno reći je da je tajlandska valuta BAHT (bat), i najbolji tečaj koji smo mi uspjeli pronaći je 37,20THB= 1€. Na aerodromima ne bih preporučila da mijenjate novac, jer se vrijednost spušta i do 34THB=1€. Još jedna bitna stvar vezana za novac, a koja se nama isplatila višestruko, jest da nosite gotovinu. Karticom rijetko gdje možete platiti, a ukoliko biste svako toliko dizali novac – visoka provizija će učiniti da se vrlo brzo pokajete.

Informirajući se prije puta o smještaju, došli smo do zaključka da je najbolje rezervirati sobu na 1 do 2 noći i potom tamo, na licu mjesta tražiti novu. To se pokazalo kao odlična odluka. Prvo – vidiš šta se u suštini nudi (svatko ko imalo putuje zna kakve se stvari elegantno zaobilaze u opisu smještaja), koliko su zaista blizu mjesta koja te interesiraju i slično. Drugo – budući da na Tajlandu cjenkanje prolazi, gotovo da je i pravilo, cijena hotelskih smještaja se može znatno spustiti. Naravno, ovisi i o vašim pregovaračkim sposobnostima. Treće – smještaj nude na svakom koraku, tako da nema straha da ga nećete naći!

Ukoliko bih sada krenula pisati o povijesti, kulturi, klimi itd. Tajlanda, ovo pisanje bi otišlo u nedogled. Smatram da se takvi podatci mogu naći u mnogim člancima na internetu. Ja ću se prije svega držati našeg iskustva i doživljaja.

Tajland je kraljevina, a koliko Tajlanđani poštuju svog kralja govori činjenica da na svakom koraku imate njegovu sliku, bilbord ili spomenik kao zahvalnicu. Ukoliko biste, iz ne znam kojeg razloga, nagazili novčanicu, na kojoj se pogađate, nalazi lik kralja, učinili biste veliku uvrjedu i možda utjecali, na inače miroljubivu ćud Tajlanđana. Glavna religija je budizam, čemu svjedoče mnogi hramovi i spomenici Budi. Svećenike ćete lako prepoznati, u njihovim karakterističnim naračastim haljama. Oni su, također, izuzetno poštovani. Zanimljivo je da njih ne biste smjeli dodirivati (naročito ženska osoba), a čak i na aerodromima možete vidjeti ograđen prostor, neka vrsta čekaonice, posebno za njih.

Kada su u pitanju sami Tajlanđani, primijetili smo da su svi ljubazni, uslužni, nasmijani (inače, Tajland zovu i Zemljom osmijeha). Također, vrlo su praktični, snalažljivi – svatko si je našao nekakav posao… prodavaju voće u kamionetima, hranu na motorima, masiraju na plažama, prodaju sve i svašta. Zaista, u naših 12 dana boravka vidjeli smo svega dva prosjaka. Higijena je ono što nam se nije svidjelo. Ulice znaju biti jako prljave, na plaži se može vidjeti smeće. Čak smo svjedočili tome kako jedan lokalac mrtav hladan baca praznu flašu u more. Rekla bih da je to jedini negativni dojam.

Inače, sasvim normalna stvar koju ćete odmah primijetiti jesu, da ih tako nazovem, pokretne kuhinje. Riječ je o motorima sa prikolicama na kojima skladište i pripremaju hranu, na kolnicima, odmah uz cestu – gdje god je zgodno mjesto. Mi smo išli s namjerom da probamo, ne sve, ali većinu ukusa domaće kuhinje. Najviše nam se svidio pad thai – razne nudle sa morskim plodovima (naše omiljeno), a možete birati i sa piletinom ili svinjetinom. Kažu da Tajlanđani jedu sve što leti, hoda po zemlji i pliva u moru. I uistinu je tako. Za one jačeg želudca na raspolaganju su prženi insekti svih vrsta i veličina. Naš najveći domet je bilo meso krokodila, koje je nadasve ukusno i mekano.

O cijenama na Tajlandu možete čuti različite informacije. Od toga da je skup, do toga da je prejeftin. Prije bih rekla da to diktiraju vaši afiniteti, interesi i cilj posjete. Ako ćete jesti po restoranima, definitivno vam neće biti jeftino. Ukoliko ste fleksibilni, poput nas, hranit ćete se po tzv. „food marketima“. Tu će vas dočekati obilje hrane, slatkiša, more mirisa i okusa. I tu ćete se najesti za svega 5eura.

Već na koncu našeg prvog dana uvidjeli smo da su Tajlanđani majstori turizma. Ponuda je toliko raznovrsna da može zadovoljiti svačiji ukus – počev od starijih bračnih parova, obitelji s djecom, onih na medenom mjesecu, pa do solo putnika!

Najpoznatija ulica Patonga je Bangla road, u blizini Patong plaže. Nakon što noć zamijeni dan, ona se pretvara u središte zabave. Klubovi, barovi, striptiz barovi… Gdje god pogledate nešto ti nude (čitaj guraju u facu), zovu da priđeš, pogledaš, potrošiš. Ovo šarenilo definitivno treba doživjeti, prošetati Bangla roadom. Međutim, za neki pravi izlazak u klub (poput najpoznatijeg ILLUZION) morali biste izdvojiti bar 50 eura po osobi. Sam ulaz u pojedine klubove košta  30 eura. To nije bio naš izbor.

Kada bismo zbrojili u jednu riječ, nas je oduševila i dah nam oduzela priroda. Željeli smo ju iskusiti i doživjeti što više. Napuniti oči šarenilom boja, tim intezivnim nijansama. Prvi dan smo, budući da je bilo u blizini našeg hotela, prošetali do čuvene Patong plaže. Bili smo oduševljeni – pjesak, more, palme, pijuckanje kokosa na ugodnih 30 stupnjeva. Međutim, na nju se više nismo vratili. Ne nakon što smo vidjeli kakve plaže Phuket ima ponuditi. Karon, Kata, Surin, Kamala… reći ću, mirna srca – plaže iz snova. Bjelina pijeska u savršenom je kontrastu s tirkiznom bojom Andamanskog mora.

Oni koji nisu sa suncem na ti, spas mogu potražiti pod mnogobrojnim suncobranima koji se iznajmljuju ili besplatno u hladu palmi koje uramljuju plažu. Mi smo sunčanje jedva dočekali… Kako da se vratimo kući bez preplanulog tena?! U pravu ste, stiže ono ogromno „ali“. Sunce na Tajlandu je „malo“ intenzivnije – nismo preplanuli, prepekli smo se! Tajlandske (jeftine) zaštitne kreme zaobiđite. Ništa ispod 50SPF i neke provjereno brendirane kreme.

Dan izbjegavanja sunca, more gela od aloe vere, i mi nastavljamo našu pustolovinu.

Kao što sam spomenula, na Phuketu imate mnogo toga za vidjeti i doživjeti. Mi smo se odlučili za dva izleta. Prvi je bio na popularni James Bond otok, na kojem je sniman istoimeni film Man with Golden Gun, 1974. godine. Riječ je o velikom nacionalnom parku (Ao Phang- Nga), koji obuhvaća oko 100 otoka. Ovako rečeno, ne zvuči ništa posebno. Međutim – fascinira… Iz smaragdno-zelenog mora uzdižu se ti otoci i plijene svojom veličinom i neobičnim oblicima.

U okviru cijene (uspjeli smo je spustiti na 45 eura po osobi) uključen je transfer od i do hotela, plovidba gliserom, ručak, osvježavajuća pića cijeli dan, voće u povratku. Potom, vožnja kanuom tijekom koje prolazite kroz pećine i ulazite u očaravajuće oaze.

U okviru drugog izleta posjetili smo još jedan nacionalni park – Phi Phi. Ovaj je možda i popularniji od prethodnog (zaključismo po broju turista, glisera i brodova od kojih ne možeš pošteno ni da se nauživaš te ljepote). Također, popularnosti je doprinio film The Beach, s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi. Sniman je na Maya Bay. Obilazi se još par otoka i svatko sljedeće ti se čini fascinatnije. Voda djeluje više kristalno čista, pijesak bjelji, palme zelenije. I nikada ti nije dosta vremena.

Međutim, ono što je zanimljivo jest posjet tzv. Monkey beach, gde majmuni slodno trčkaraju oko vas ili pak hladnokrvno sjede i ne primjećuju vas. Njih nije preporučljivo hraniti niti dodirivati, ali… turisti kao turisti. Nakon ovoga došlo je vrijeme za ronjenje, te smo imali priliku doživjeti i šaroliki podvodni svijet – raznobrojne ribice koje plivaju oko nas, koraljne stijene, morski ježevi… Ovo iskustvo nipošto ne treba propustiti jer je zaista poseban doživljaj. Slabiji plivači dobiju i prsluk, tako da bez straha zaplivajte u ovu avanturu! Poslije morskih egzibicija, odlučili smo se malo zadržati na kopnu.
Pred sam kraj naše tajlandsko-phuketske pustolovine, otišli smo na adrenalinsku avanturu u prašumi Phuketa – Flying Hanuman zipline (na tajlandskom hanuman znači majmun). Sastavljen je od 28 platformi. Najprije se hoda 20-ak minuta do prve platforme (da, ide se uzbrdo, i da ostat ćete bez daha). Budući da se bojim visine (da, dobro ste pročitali), moja prva „vožnja“ je bila zastrašujuća i nimalo opuštena. Međutim, već nakon par njih shvatiš da je sve izvrsno osigurano, isplanirano, a i veseli, puni dobrog humora vodiči skroz te opuste i onda jednostavno uživaš u letu, okružen cvrkutom ptica, zelenilom stogodišnjih drveća (najstarije, kako su nam rekli, broji 120 godina). Negdje u daljini, s najviše platforme, ugledaš i tirkizno more. Potpuni zen.

Zadnji dan u Patongu. Sjedimo na plaži. Ispred nas nebo koje polako mijenja boju iz nježno plave u neku neveselu sivu. More prepuno malih valova, i turisti koji uživaju. U razgovoru zbrajamo (i suviše brzo) protekle dane. Ustajemo, čisteći pijesak sa sebe i krećemo prema hotelu. Čeka nas dug povratak u realnost.

Nataša Kljajić