Idemo na bliski istok, idemo u Irak


Bagdad, Irak, bliski istok. Prve asocijacije su mnogima ISIL, dugogodišnji rat, vječiti konflikti i teroristi.

Napisao: Leo Bartolec – instagram

No za tvrditi ovako nešto potrebno je maknuti se od medija, tv-a, krenuti na put u Irak i doživjeti onaj pravi Irak, kakav ga rijetko tko zamišlja.

Standardnim letom Pegasusa letjeli smo iz Istanbula za Bagdad. Prilikom ukrcaja mi mozak i dalje nije mogao procesuirati riječi „Bagdad“ na ekranu gatea. Jednostavno je zvučalo nevjerojatno da je moguće putovati u Irak no slijetanje i buđenje u hotelu u Bagdadu mijenja stvar. Mozak polako shvaća gdje se nalazi.

Irak je zemlja postanka prvih civilizacija, prvog pisma, ribe na žaru, toplih ljudi i različitih priča.

Baghdad je ne samo ispunio očekivanja nego i razbio stereotipe, predrasude i očekivanja su premašena.

Baghdad je grad koji vrvi energijom. Ljudi su srdačni, dobronamjerni, žele se slikati, žele pričati, zanimaju se od kuda si i naravno mnogi znaju za Hrvatsku zbog Modrića

U Bagdadu smo se družili s lokalcima. Lokalce smo upoznali putem Iraqi Travellers Cafe Facebook grupe i upravo ti lokalci su nam pokazali Baghdad svojim očima. Osamah je profesor bio kemije i TV reporter koji nam na savršenom engleskom priča o svojoj državi dok puši šišu. Mlad je, obrazovan a isto tako ima problem izaći iz svoje države i pronaći bolji život. Naime, iračka putovnica je problem i teško je dobiti vize.

Po Bagdadu nas je vodio Aktham kojeg smo isto upoznali putem FB grupe. On je kontrolor leta na Bagdadskom aerodromu. Hodajući s njim po Bagdadu, vidjeli smo svašta – od gungule velikog open air shopping centra, smeća i prljavštine po gradu do popularnih kafića gdje zalaze mladi, druže se, piju kavu s pistacijom ili chemex. U Bagdadu život ide dalje. Ljudi su manje zabrinuti ratom koji je bio i konfliktima koji se nerijetko događaju nego što mi to mislimo ili kako nam mediji serviraju. Ovdje ljudi žive svoj život, svakako da je drugačiji no njihov je i ne bi rekao da su tužni. Dok smo bili u Bagdadu slučajno sam naletio na vijest kako se dogodio pokušaj atentata na premijerovu rezidenciju s dron eksplozivom. Što se dogodilo dan kasnije? Apsolutno ništa osim malo više vojske i policije po ulicama. Ljudi i dalje žive.

Hrana u Iraku je slična turskoj no s druge strane imaju neka svoja specifična jela. Okusi su puno bolji i hrana se meni osobno čini bolje pripremljena nego u Turskoj. U Bagdadu smo jeli poznatu riječnu ribu Masgouf (šaran) koja se peče duže vrijeme na rašljama. Izvučena je iz Tigrisa, samo se nadamo da nije iz onog dijela Tigrisa koji se nalazi u centru grada i koji je pun smeća. U najstarijom kući u Bagdadu se danas nalazi restoran s lokalnom hranom. Probali smo iračke dolme (definitivno turske nisu ni sluga). Jeli smo humus i ostale mezze gdje god smo stigli. Zaključak za hranu? izuzetno fina, nevjerojatni okusi a toliko dobro pripremljena janjetina i riba koje inače ne jedem ali ovdje je to druga priča.

S obzirom na kraće trajanje putovanja i na činjenicu da je Irak prepun povijesnih lokaliteta morali smo odabrati samo nekoliko lokacija za posjetiti u okolici Bagdada.

Jedna od njih je povijesni grad Babylon – kolijevka civilizacije, moćni grad Mezopotamije i mjesto prve demokracije. Babylon je nevjerojatan i zaista je izniman osjećaj stajati na tlu ovakve važnosti. Do danas iskopano i otkriveno je samo 10% dok se ostatak nalazi pod zemljom. Velik dio Babylona je renoviran za vrijeme Saddama Husseina koji si je dao izgraditi ogromnu palaču na brdu do, pored Tigrisa i s pogledom na Babylon.

U Babylonu smo imali lokalnog vodiča i praktički superstara Mekia koji desetljećima živi za Babylon i diše ga. Upoznali smo i lokalca Alia koji nas je odveo na večeru i ispričao nam o svom životu u Babylonu.

Nakon Babylona smo posjetili Karbalu, sveto mjesto šija muslimana i mjesto gdje vjernici hodočaste čak iz Irana za vrijeme Arbaeen godišnjeg velikog hodočašća. U Karbali se jedna nasuprot druge nalaze velike džamij braće Imama Huseyna i Imama Alia gdje su i pokopani.

I na kraju, Samarra, jedan od gradova koji je najviše nastradao za vrijeme borbe s ISIL-om. U centar grada se ne može ući. Sigurnost drži njihova paravojna organizacija(„militia“) no može se proći do povijesne džamije i poznatog minareta koji je nekada bio najviši minaret. Pored njega se nalaze zidovi džamije koju su mongolci uništili kad su osvojili taj dio Iraka. Pogled s minareta je čudesan iako pomalo i zastrašujući s obzirom na visinu i nedostatak ograde.

Do minareta se može doći no postoje razni checkpointovi gdje vas ispituju tko ste, šta ste i gdje se moraju ostaviti dokumenti koje pokupite na izlasku. Puno su nam pomogli Zeydoun i Aktham koji su s nama išli a rade na kontroli leta u Baghdadu pa smo bez problema i previše pitanja prolazili checkpointove.

Nakon Bagdad i okolice smo posjetili Irački Kurdistan. Autonomna regija koja ima svoj parlament, jezik, zastavu ali nema svoj novac i međunarodno nije priznata. S našom iračkom vizom smo mogli normalno ući u Kurdistan iako je suprotno ako imate kurdistansku vizu. U Iračkom Kurdistanu smo posjetili samo Erbil. Dva dana biti u Erbilu je i previše. Totalna suprotnost Bagdadu, Erbil ima moderne visoke poslovne zgrade, čiste ulice, miran promet bez truba. Jasno je i zašto – tamo nikad ISIL nije kročio i uništio sve pred sobom. U Erbilu se nema previše toga za vidjeti, podsjeća na Beirut. Glavni dio grada je oko citadele. U podnožju se nalaze bazari, restorani, kafići, dućani i tamo se cijeli život odvija. Erbil nije ružan grad, dapače lijep je no nema se pretjerano što ostajati više od jednog dana.

Sva sreća da sam frenda nagovorio da idemo do Mosula koji je sat i pol udaljen od Erbila. Mosul koji je bio žarište ekstremista ISIL-a i mjesto gdje je proglašen kalifat. Grad je nakon teškog sukoba oslobođen u siječnju 2017. godine. Od te godine, domaći nastavljaju život, mnogi se vraćaju u grad, vraćaju u život svoje kuće. Bazar je potpuno bio razrušen a danas je potpuno obnovljen.

Došli smo u kontakt s Abdullahom, novinarom Reutersa koji nas je objeručke dočekao u Mosulu, družio se s nama, pričao nam o njegovom životu u zadnjih nekoliko godina. Abdullah ima 27 godina i pobjegao je s obitelji iz Mosula kada je ISIL ušao u grad. Živio je u Kurdistanu i Turskoj. Kada se rat okončao vratio se u Mosul. Obnovili su kuću koja je oštećena prilikom rata. Voli svoj grad, tu mu je život, društvo, obitelj, posao. Mladi je poduzetnik koji ima svoj start-up. Da, Mosul ima svoj poduzetnički inkubator za mlade koji im nudi nove mogućnosti u gradu koji je donedavno bio ratna zona. Dijelovi grada su moderni, vrve životom. Vidi se da ima nade za Mosul!

Kako doći do Mosula? Malo je zeznuto. Mi smo išli iz Erbila autom. Unajmili smo vozača preko Abdullaha. Checkpointovi su nebrojeni, što irački, što kurdski. Kada vide turiste pitaju nas gdje i zašto idemo. Na jednom checkpointu smo pozvani u kućicu/ured neke face koji nas gleda i pita što ćemo u Mosulu. Kad sam spomenuo da imamo prijatelja tamo odmah ga je htio zvati. Abdullah je morao slati svoje press akreditacije i još neki dokument i opravdavati se da je on novinar Reutersa i da tamo živi. Sve je prošlo ok al je potrajalo. Za ići u Mosul iz Kurdistana je obavezno imati nekoga tko će srediti stvar na checkpointovima.

Zaista je teško opisati zadovoljstvo i ispunjenje koje dođe nakon posjeta Iraku. Kakav Pariz, London, Amsterdam i svi mogući europski već viđeni gradovi. Oči ti se onako pošteno otvore kad posjetiš destinaciju kao Irak. Kada vidiš kako ljudi drugačije od tebe žive, dišu, razmišljaju a opet su ti vrlo slični. Nit jedna europska destinacija neće ni do koljena biti cijeloj ovoj državi šta god tko mislio!

U Irak se može zapravo vrlo jednostavno. Prilikom slijetanja u Bagdad vizu se plati 77 dolara i dobije bez problema, bar je to bilo u našem slučaju. Letovi za Bagdad postoje iz Istanbula više puta dnevno pa tako i za Erbil. Irak nije destinacija za nekog tko nikada nije bio u muslimanskoj i/ili arapskoj državi. Također nije za nekoga tko nije vidio dalje od bečkog adventa i coffeeshopa u Amsterdamu. Za Irak treba imati u glavi da rizik kakav god da je mali ili veliki, ipak postoji i da osoba bude svjesna gdje ide.

U Irak se vraćam sigurno, a zaista se nadam da će taj posjet biti ubrzo!

Priče iz Iraka s ovog putovanja možete vidjeti i na instagramu – www.instagram.com/crowanderer/

Fotogalerija: