Zvuči li išta bolje od putovanja u Španjolsku sa najboljim prijateljicama? Zasluženi odmor, sunce, more, ples, odlična hrana, potoci sangrije i zgodni španjolci. Što nam više treba!

Napisala: Romina Cingulin

Dobile smo sve to osim odmora. U deset dana proputovale smo 3 države, 7 gradova i oko 8000 kilometara. Peace of cake! Avantura je počela u Zagrebu odakle vrlo jeftino vlakom možete do Budimpešte (HŽ),  a od tamo letite u Španjolsku (i na mnoštvo drugih destinacija) za male novce. Nakon druženja s prijateljima u Budimpešti ,letimo za Madrid (Wizzair). Smještaj smo za sve gradove tražile na booking.com ili airbnb.com i uz malo truda bile povoljno smještene u samome centru grada (preporučam Hostal Horizonte Madrid).

MADRID

Madrid je grad kojeg je teško opisati u nekoliko rečenica, a još teže ga istražiti u nekoliko dana koliko god puta ga posjetite. Ulice i trgovi su uvijek puni ljudi, a tapasi, caña, cerveza ili sangrija uz druženje sa prijateljima neizostavan su dio svakoga dana, ne samo vikenda. Ulica Gran Via, Plaza Mayor i nezaobilazna Puerta del Sol samo su neka mjesta koje bih preporučila za odličnu večeru i piće (osim ako niste ljubitelji gužve, hrpe turista i uličnih zabavljača) mi jesmo pa su nas noge uvijek odvele u tom smjeru. Obavezno svratite u poznatu tržnicu/food market Mercado de San Miguel gdje ćete naići na razne vrste tapasa, morske plodove, slastice, španjolska vina..Veoma živahna tržnica gdje ćete najvjerojatnije radi gužve morati pojesti nešto s nogu ali u tome i je gušt. Mi smo također naišle na jedno malo ali interesantno mjesto Taberna Melibea gdje je sangrija jeftina, a tapasi besplatni, svakako se isplati svratiti. Dobra je uvertira za mnogobrojne barove i klubove koje Madrid nudi.

Nakon lude noći,dan možete provesti u šetnji i razgledavanju. Palacio Real je kraljevska palača iza koje se nalaze vrtovi Sabatini pa zatim katedrala La Almudena koja je u samoj blizini palače, minimalistički uređena ali veoma privlačna. El Retiro priča svoju priču u svako godišnje doba, pripremite noge za dugu šetnju ili rezervirajte cijeli dan za opuštanje u ovom šarmantnom parku. Napravite piknik, unajmite čamac i prošetajte do Kristalne palače. Zalazak sunca možete pogledati ispijajući koktel na vrhu Palacio de Comunicaciones na Plaza de Cibeles, zaista lijep doživljaj.        Ljubitelje umjetnosti će noge zasigurno odvesti do popularnog muzeja Prado ,a pozornost vam može ukrasti i veličanstvena madridska arena za borbe s bikovima Plaza de Toros de las Ventas.          Moja prijateljica je zasigurno najveći fan Real Madrida tako da smo za kraj naravno ostavile predivni stadion Santiago Bernabéu za kojeg kaže da ga vrijedi posjetiti ama baš svakoga puta kada dođe u Madrid.

TOLEDO

Dok ste u Madridu,nezaobilazno mjesto za jednodnevni izlet je Toledo – grad prebogate povijesti (tamo možete stići Alsa autobusima za 40-ak minuta i 5 eura).                                                          Brežuljci Toleda sa tri su strane okruženi rijekom Tajo, tvrđava Alcazar dominira gradom, a katedrala je uistinu prekrasna. Šetale smo tako uskim uličicama i divile se starim kamenim kućama, tornjevima, crkvama, džamijama..kao da možete osjetiti duh davnih vremena. Gradom vlada neka mističnost i sve je prepuno malih dućana sa tradicionalnim suvenirima kao što su mačevi, a grad je između ostalog čuven i po proizvodnji čelika. Opušteno lutajte ulicama i obavezno se zasladite poznatim marcipanom za kojeg kažu da su ga otkrile časne sestre u samostanu San Clemente. (preporučam slastičarnicu Santo Tome). Mislim da je izreka ˝Ako nisi vidio Toledo,nisi vidio Španjolsku˝ itekako istinita.

VALENCIJA

Španjolska ima odlično organizirane i povoljne međugradske linije, pa tako autobusom kompanije Avanza sa stanice Estacion del Sur u Madridu odlazimo u Valenciju koja je udaljena 4 sata vožnje, a cijena karte je od 16-20 eura.  Smještaj smo imale blizu centra grada (Ruzafa Guesthouse), brzinski oblačimo haljinice, volančiće, točkice i šešire (jer ipak smo u Španjolskoj) i nestrpljivo odlazimo u istraživanje. Ciutat vella stari je dio grada i na svakom koraku zastajemo i s oduševljenjem radimo sto selfija u minuti. Plaza de la Reina mjesto je gdje se nalazi velik broj kafića. Odmah isprobavamo popularno piće Agua de Valencia. Ljudi su veoma opušteni, simpatični i ljubazni i to je jedan od razloga zbog kojeg se uvijek vraćamo u Španjolsku, nekako ima pozitivnu vibru. O hrani da i ne pričam..neizostavna paella je na svakome meniju ,no nisam znala da se njeno porijeklo zapravo veže za Valenciju i njenu okolicu u kojoj se uzgaja riža.

Radi se sa povrćem i piletinom i stvarno je odlična. Mi smo je isprobale u restaurante San Miguel uz ostale španjolske delicije. Prošećite sve do katedrale i Neptunove fontane koja se nalazi na Plaza de la Virgen, noću je zaista fascinantna. Također veliku pozornost plijene i Torres de Seranos te Plaza de Toros – koride i borbe s bikovima ipak čine dio španjolske kulture, građevina je uistinu divna i u samoj je blizini željezničkog kolodvora. Centralna tržnica Mercado Central jedna je od najstarijih u Europi i tamo možete obaviti najjeftiniji shopping, prigristi koji tapas, bocadillo de jamon (sendvič od španj.šunke) ili popiti popularnu horchatu – napitak od badema specifičnog okusa kojeg nazivaju ”pićem bogova”. Četvrt Barrio Carmen živne u večernjim satima pa tamo možete pronaći mnoštvo barova, pivnica i klubova. Mi bismo preporučile klub Uníc sa veoma simpatičnim osobljem i svjetlećim pićima. Idući dan bio je posvećen suncu i moru na najvećoj i najpoznatijoj plaži La Malvarrosa. Teški hedonizam! Ljenčarenje na plaži uz koktele završile smo u obližnjem preslatkom restoranu Hosteria el Vizio – šareno, svježe i jeftino. Bioparc i Oceanografic ostavljamo za neki drugi put jer čeka nas nova destinacija. Zaključak je da je Valencija divan gradić sa živopisnim i šarenim ulicama te predivnim plažama, puno je jeftinije i opuštenije nego u glavnome gradu. Pun pogodak! Tužne što moramo ostaviti slatku Valenciju bacamo zadnji pogled na suncem okupanu koridu te sa željezničkog kolodvora Estacion de Nord odlazimo u nove avanture.

ALICANTE

Iz Valencije u Alicante najjeftinije možete Renfe vlakom za 2 sata i 16 eura. Smještaj je opet gdje drugdje nego u centru grada, ovoga puta cijeli stan samo za nas, na glavnome trgu pored crkve San Nicolas (Pasarela loft). Fascinirane smještajem i pogledom sa balkona, ostavljamo kofere i trčimo vidjeti što ovaj mali gradić nudi. Ostajemo bez daha već na prvome koraku, glavna šetnica Explanada proteže se u beskonačnost, popločena mozaikom valova i okružena palmama, restoranima i štandovima. Sa svih strana mame vas mirisi različitih svjetskih kuhinja, a na par koraka je i gradska plaža La playa del Postiguet. Šetamo bose tako satima po pijesku, gledamo zalazak sunca i slušamo razgovor galebova – mojoj sreći nema kraja. Zapravo ima u restoranu El Mexicano uz ženske priče i pokoji mojito. Alicante iako je mali grad nudi sve što vam treba.

Uz spomenute brojne kafiće i restorane mjesta za shopping ima napretek, a djeca mogu uživati na igralištima uz plažu. Zabava za odrasle nalazi se u luci gdje se nalaze klubovi, plesne škole i casino. Naučite plesati salsu, zabavljajte se do jutarnjih sati uz odličnu glazbu na otvorenom gdje ćete biti počašćeni sa besplatnim sangrijama ako odaberete klub koji promotori nude. Jutra su bila najljepša u Alicanteu – bude nas zvona crkve i ugostitelji koji pripremaju terase ispod našeg prozora. Doručak je popularan u Španjolskoj te se ljudi obavezno druže uz šalicu kave, najfinije kroasane, voće, tortille, popularne bruskete s rajčicom te naravno svježe cijeđeni sok od naranče. Noge su umorne od plesanja ali nedamo se, vrijeme je za plažu. Playa San Juan udaljena je 8 km od grada tako da gradskim autobusom odlazimo vidjeti to popularno mjesto za odmor. Bus je prepun turista i glasnih lokalnih penzionera koji sa ležaljkama i suncobranima odlaze uživati u sunčanom danu, zabava je sveprisutna. Naravno, plaža nas oduševljava i trčimo po vrućem pijesku tražeći najbolje mjesto.

Priredile smo pravi show pokušavajući napraviti najbolje fotke u skoku, nemoram ni reći da imamo oko 500 fotografija s plaže – od viška glava ne boli! Boju smo uhvatile (neki bronze, a neki lobster), još malo dobile na kilaži (jer jedemo kao da sutra ne postoji) pa zaključile da je vrijeme za povratak u grad jer hvatamo zalazak sunca na planini.  Naime,Castillo de Santa Barbara nalazi se na brdu Benacantil i s njega se pruža neopisiv pogled. Jednim dijelom možete liftom, a onda malo trening do samoga vrha. Umjesto zalaska sunca dobile smo olujno nevrijeme ali ipak smo stigle prošetati dvorcem, pogled oduzima dah ali bogme i stepenice. No definitivno preporučam ipak je to glavna atrakcija grada. Dugo nismo ništa jele pa eto ovoga puta isprobavamo tapase i crnu paellu s morskim plodovima u našem živahnom dijelu grada, a dok se spremamo za još malo plesa slušamo predivne zvuke španjolske gitare sa našeg balkona.

Divota! Zadnjeg dana kiša je odlučila rashladiti grad ali to nikako nije umanjilo njegovu ljepotu. Zadnji put skakućemo šetalištem Paseo Maritimo de Alicante, jedemo najbolji sladoled ikad te prije polaska u talijanskom restoranu Bocca al Lupo moje cure piju limoncello za oproštaj dok ja trčim kupiti još suvenira i sandale u popularni Ale Hop i u glavi slažem strategiju kako da u kofer natrpam još i to prije nego se raspukne negdje nasred ceste. A nakon sve te hrane, i ja sam blizu. Pozdravljamo naš gradić iz snova te se sa obližnjeg autobusnog kolodvora vraćamo ponovno u Madrid iz kojeg ćemo dalje u Sevillu jer smo zaključile da je tako brže i jeftinije nego 10 sati vožnje iz Alicantea. U Madrid stižemo modernim i udobnim Alsinim autobusom nakon manje od 5 sati. Spavanje i opet akcija rano ujutro!

SEVILLA

Iz Madrida sa stanice Estacion Sur možete brzo i jeftino u bilo koji grad u Španjolskoj. Autobus kompanije Socibus za 6 sati i 20-ak eura nas dovozi u Sevillu sa stajanjem u divnoj Córdobi. Smještaj je stotinjak metara od autobusnog kolodvora, a ljudi sa oduševljenjem pričaju o svome gradu i savjetuju nas oko stvari koje nikako ne smijemo propustiti dok smo ovdje.Veseli su i glasni pa smo se savršeno uklopile među njih ,a usput smo i ponosno vježbale naš španjolski koji sa svakim gradom postaje sve bolji. 40 i nešto je stupnjeva i taman stižemo u vrijeme sieste tako da na ulicama baš i nema ljudi. Odlučimo i mi malo odmoriti u našem Pansionu Gala ali jedva čekamo da ponovno izađemo.

Iznenađena sam brojem dućana u centru grada, top brandovi i vrhunski dizajneri..što god vam srce poželi..Stajemo se osvježiti voćnom granizadom te tražimo čuvenu seviljsku katedralu čiji dio čini toranj Giralda. Obavezno zavirite u parkove i vrtove uz Real Alcazar-kraljevsku palaču oko koje kočije s konjima čekaju nekoga koga će provesti po ovome čarobnome gradu. Kupujemo karte za flamenco u kulturnom centru Casa de Memoria – veliki su redovi i termini većinom rasprodani pa je možda bolje kupiti ih online. Ostajemo bez daha dok gledamo taj snažan i strastven performans. Flamenco je definitivno živa umjetnost na koju publika reagira veoma emotivno. Pod dojmom smo ostale cijelu večer te kao prave ljubiteljice plesa poželjele naučiti ove teške ali prekrasne pokrete.      

 Ujutro doručkujemo poznate churrose sa čokoladom i krećemo vidjeti najpopularnije mjesto u gradu – španjolski trg. Putem zastajemo kraj Plaze de Toros, vidimo i zlatni toranj – Torre del Oro i prekrasno sveučilište Universidad de Sevilla. Parkom Marie Luise dolazimo do mjesta radi kojeg je vrijedilo proputovati pola Španjolske – Plaza de España. Izgrađena prema projektu arhitekta Anibala Gonzalesa za sajam 1929.godine. Čudesan trg na kojem svaki centimetar vrijedi pažljivo proučiti. Miješani su različiti povijesni stilovi i sve je ukrašeno tipičnim glaziranim pločicama. Duge arkade, prekrasna fontana i kanal po kojemu možete veslati samo su dijelovi ovog spektakularnog mjesta.

Trg ima desetke klupa od kojih svaka predstavlja po jednu španjolsku provinciju. 50000 četvornih metara, a svaki detalj savršen. Kočije prolaze, ulični pjevači diraju u srce glasom i zvucima gitare, a uzvici oduševljenja čuju se sa svih strana. Ne znam gdje bih prije gledala što bih prije uslikala, preko koje predivno ukrašene pločice bih rukom prešla. Ovo mjesto me očaralo i zaljubila sam se na prvi pogled. Sigurna sam da nisam jedina. Satima smo tako šetal,  a onda odlučile vidjeti i dio grada preko mosta. Četvrt Triana započinje skulpturom flamenco plesačice i prepun je barova i restorana. Odličan bijeg među šarene fasade i suvenirnice iz kojih jednostavno ne možete izaći bez lepeze ili kastanjeta. Umorne i pune dojmova vraćamo se u naš pansion,ipak je siesta. Navečer nas noge nose ponovno na španjolski trg kojeg svakako treba vidjeti i kada se svjetla upale, a gužve više nema. Čarolija. Našu avanturu smo završile na Terrazi Chile, hladeći se Desperadosom i uživajući u latino ritmovima među rasplesanim veselim ljudima. Savršena noć nakon još savršenijeg dana.

Došlo je vrijeme za povratak iz bajke, stižemo nazad u Madrid istim autobusom odakle letimo za Budimpeštu (moji strahovi su se ostvarili i kofer se raspao na aerodromu jer naravno nije bilo dovoljno ludo to što smo manijakalno trčale na avion kao u filmovima). Dočekala nas je prava zima i sanjam da sam još na plaži ,dojmovi su bili prisutni još nekoliko dana,tjedana.. Iz Budimpešte se vlakom tužno vraćam u svoj Zagreb kojeg obožavam,ali Španjolska je u srcu i dalje. Bilo je ovo savršeno putovanje prepuno smijeha i plesa, dobre hrane i divnih ljudi. Svaki grad je bio poseban i drugačiji. Tako iz Madrida pamtim vruće i glasne večeri, iz Toleda okus marcipana, iz Valencije miris paelle, iz Alicantea šum valova, a iz Seville zvuk kopita i pjesmu sa španjolskog trga. Sva sreća pa sam pravi putoholičar pa ću se sigurno na sva ova mjesta opet vratiti ali i otkriti neka nova. España opet si me ostavila bez teksta..hm,zapravo sa previše teksta i previše doživljaja.                     

Gracias! I hasta pronto

*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne odražava stavove autora bloga putoholicari.com

Fotogalerija: