Japan – to je neka druga planeta. Zašto? Nastavite čitati!

Tekst i fotke – Marija – quovadisputovanja.blogspot.com

ZAŠTO POSJETITI JAPAN

• vrlo osebujna zemlja, različita od svih koje sam do sada posjetila
• tehnološki  napredni  – jedinstveni spoj budućnosti i bogate povijesti 
• skromni,  susretljivi i marljivi ljudi
• uredno, organizirano i funkcionalo društvo od kojega se može štošta naučiti
• ukusna i zdrava kuhinja i način života zaslužni za zdravlje i dugovječnost njenih  stanovnika – neki principi primjenjivi na sve nas

VRIJEME POSJETA

Sigurno najpopularnije vrijeme za posjet Japanu je proljeće u vrijeme cvatnje trešanja i jesen kada lišće poprima lijepe zlatne boje. Ja sam bila krajem prosinca/ početkom siječnja i to se pokazalo dobrim, jer su zime relativno blage (tamo gdje smo mi bili) I u to doba ima najmanje padalina.  Najgore vrijeme za posjetiti Japan je ljeto (lipanj, srpanj, kolovoz) zbog monsunskih pljuskova, velikih vrućina i neugodne vlage u zraku.

Japanski zahodi – kao space shuttle 

Možda vam se čini  čudno priču  o Japanu početi s njihovim WCima, ali s njima se prvo susrećete, bilo na javnom mjestu, bilo u hotelima i posebni su u odnosu na sve druge zemlje.

– Čisti su i uredni, gotovo sterilni (navodno njihovo svakodnevno čišćenje spada u dnevni japanski ritual njegovanja poniznosti i urednosti.

– Grijana WC daska (u ovo hladno  zimsko doba, čovjek poželi što dulje ostati.

– Imaju dodatne funkcije tipa lagano pranje, tuširanje, sušenje…. Uglavnom na japanskom, na frekventnim mjestima i s engleskim prijevodom. Uglavnom, treba ti priručnik za korištenje, ako ne želiš isprati pogrešan dio tijela ili upaliti alarm

– Imaju i posebne prigušivače zvukova, pa se zaista svi mogu maksimalno opustiti, kako onaj unutra, tako i oni vani. 

METRO – POPUT JAPANACA SAMIH: FUNKCIONALAN, TOČAN ALI NEPRETENCIOZAN

Tokijski metro je razgranata mreža linija gdje se relativno lako snaći (stanice i upute na engleskom!) kojom se brzo i pouzdano putuje ovim velegradom. Po mom mišljenju ima i ljepših metroa od japanskih, ali su japanski medu najučinkovitijim. Neke posebnosti koje sam ja primijetila:

– Kad se vlak kreće (dakle u dolasku i odlasku) postoji čvrsta barijera prema peronu, pa je ulazak i izlazak u vlak moguć tek kad se ta vrata otvore i omoguće pristup vlaku. Navodno je to posljedica zaredanih samoubojstava.

– Vlak je čist kao da se ne koristi, iako je velika gužva u svako doba. Voze uglavnom do ponoći.

– Putnici rijetko pričaju. Jedini koji su se čuli bilo smo mi. Čak ni roditelji nisu pričali s malom djecom. Uglavnom su zaokupljeni svojim mobitelima i mislima.

– Ima puno rukohvata raspoređenih po cijelom vagonu, i zidovi su puni reklama. 

– Vlakovi su česti i rijetko kasne . Idu u intervalima od 3 do 5 minuta, pa se ne isplati juriti.

– Postoji redar koji stalno nešto viče i opominje ljude (na japanskom naravno!) Čovjek mora zaraditi plaću.

– Prilikom dolaska i odlaska svaka stanica ima svoju specifičnu melodiju kojom se najavljuje određena stanica. Oni koji često koriste neku liniju prepoznaju stanicu po njoj.

– Posvuda u metrou (kao i po cijelom gradu) su aparati za kupovanje, bankomati i lokeri. Karte se mogu kupiti isključivo na automatima na ulazu u metro. Uniformirani redari samo kontroliraju provlačenje

karata i pomažu u slučaju potrebe. Metro karta za 3 dana neograničenog korištenja po cijelom Tokiju košta 1500 yena (10 €).

– Kada je gužva postoje ulazi u vlak i vagoni rezervirani samo za žene.

– Osim uniforme svi djelatnici metroa,  autobusa i vlakova imaju i rukavice koje stalno nose.

KAFIĆI SA ŽIVOTINJAMA

Domišljati Japanci su se dosjetili kako pomoći ljudima koji vole životinje, ali ne žele na sebe preuzeti brigu o njima. Postoje kafići gdje posjetitelji mogu doći na svoju dnevnu dozu maženja sa mačkama i psima (za druge životinje nisam sigurna!) Nisam primijetila mačke lutalice vjerojatno zato što ih skrbni Japanci odmah preuzmu, srede i ušminkaju po ukusu mušterija i omoguće im da zarade bar za hranu i smještaj.

RIBE U BOJAMA JAPANSKE ZASTAVE

U jezerima plivaju ogromne ribe u bojama japanske zastave – koji šarani. Dekorativni su, vrlo otporni i životni vijek im je između 100 i 200 godina. Simboliziraju sreću, blagostanje i ustrajnost. 

SVE BESPRIJEKORNO ČISTO, A NIGDJE KANTI ZA SMEĆE

Svi smo odmah primijetili kako je u Japanu sve čisto – aerodrom, metro, ulice, dućani….kao da nikog nema, a svuda nesnosne guzve. Čak i obližnje gradilište na kojem je u tijeku izgradnja nekoliko nebodera je čisto kao da se ništa ne dešava. Da apsurd bude veći, po gradu nema kanti za otpad, pa sam sav svoj otpad nosila sa sobom u hotel i tamo ga bacala.

NOVCI SE PRIMAJU I DAJU NA PLASTIČNIM PODLOŠCIMA

U dućanima, restoranima, mjenjačnicama postoje plastični podlošci na koje se stavlja i sa kojih se uzima novac. Izbjegavaju direktni kontakt sa ljudima.

NOVČANICA OD 2000 ¥ KAO RARITET

Najčešće novčanice yena su u apoenima od 1000, 5000 i 10000 yena.

Ona od 2000 tisuće se smatra rijetkom i vrlo vrijednom. Neki dućani i automati ih uopće ne primaju. Ukoliko naletite na takvu sačuvajte ju. Možda jednog dana bude vrijedila i više od 2000.

NEPRISTOJNO JE JESTI NA CESTI

Iako ima puno štandova sa hranom, u Japanu se smatra nepristojnim hodati po cesti i jesti. Čak i sladoled malo tko jede hodajući. Ako već moraju usput nešto pojesti onda se sklone negdje sa strane i to diskretno i brzo pojedu. Neki štandovi postave i par klupa u tu svrhu. 

SVE JE MALO I KOMPAKTNO

Japan je mala zemlja s puno stanovnika. Nema tu prostora za razbacivanje, pa su kuće male i zbijene. I stanovi su im mali, ali funkcionalni. Nije čudo što su svi tako diskretni i šutljivi. Teško je u takvim uvjetima sačuvati privatnost. Mali ljudi, mali psi, mali auti. Sve bonsai. I naše hotelske sobe su bile minijaturne.  Teško stanu dva kofera u nju, ali su uredne, lijepe, tople i funkcionalne. Hotel sa tri zvjezdice, a u njemu se osjećaš kao doma. I stropovi su niži nego na zapadu, prilagođeni visini Japanaca, pa visoki zapadnjaci moraju paziti na glavu.

JAPANCI SE RAĐAJU KAO ŠINTOISTI, A UMIRU KAO BUDISTI

U Japanu kad se čovjek rodi nad njim se vrše šintoistički obredi, a kad umre budistički.  Većina njih se u anketi izjašnjava kao šintoisti/budisti, ali kažu da nisu vjernici.?!

U Nikku je jedan od najljepših budističko-šintoističkih  hramova  koji je naročito posjećen u ovo doba godine (kraj kalendarske godine).

PEČAT KAO SUVENIR

Na metro postajama, kao i u hramovima i drugim turističkim atrakcijama postoje štambilji sa slikom i podacima mjesta. Na metro postajama se sami poslužite štambiljem i otisnete ga u svoju bilježnicu. Pri posjeti hramova možete kupiti otisnuti štambilj tog mjesta za 300 – 500 yena (2-3€). 

RESTORAN GDJE POSLUŽUJU ROBOTI

U Nikku smo bili u restoranu gdje konobare uglavnom zamjenjuju roboti i tehnika. Na ulazu pričekate da vam dodijele slobodan stol za određeni broj ljudi, pa potom na tabletu koji se nalazi na svakom stolu svatko za stolom odabere  jelo ili meni. Imate izbor između internacionalnih jela        (pomfrit, hamburger, pizza, špageti…) i japanskih jela. Ukoliko netko nije siguran kako to izvesti, imate demonstraciju na tabletu. Nakon narudžbe čekate da vam robot dostavi hranu za stol. Robot je u obliku mačke (Japanci iz nekog razloga vole mačke) i dođe točno do vašeg stola. Zatim svatko  uzme što je naručio, a kad su svi posluženi, robota mačku pogladite po uhu i ona se okrene i ode. Ukoliko plaćate karticom,  narudžbu završite online, a ukoliko plaćate gotovinom,  za to ipak treba čovjek, te  nakon što završite s jelom na tabletu izaberete opciju PAY AT THE TABLE i čekate da dođe konobarica i naplati vam. Napojnice nisu prihvatljive i smatraju se uvredom, jer su Japanci stava da su oni plaćeni za svoj posao i da vi ne trebate njih još dodatno za to plaćati.

BRIGA ZA LJUDE

– Briga za slijepe

Na svim ulicama i u metrou izbočene žute crte na ulici prate pješačku zonu i sva skretanja kako bi omogućili kretanje slijepim osobama. Semafori imaju zvučne signale za zeleno svjetlo i svaki ima svoju melodiju.

– Posuđivanje kišobrana

U Japanu su česte kiše, naročito u lipnju, srpnju i kolovozu, a i mi smo imali jedno kišno jutro (studeni i prosinac su inače najsuši mjeseci). Ako se zateknete vani bez kišobrana mnogi dućani (npr. 7/11 ) na vidljivo mjesto izvuku velike prozirne kišobrane koje možete uzeti  i vratiti ih u neki  drugi takav dućan  u gradu kada prestane kiša. I mi u hotelu smo mogli posuditi takve kišobrane.

– Osvježenje na ulici

Tijekom ljetnih mjeseci kada  je vruće i visoka vlaga u zraku, postoje mjesta u Tokiju koja izgledaju poput nadstrešnice sa cijevima ispod kojih možete stati i rashladiti se.

– U svim javnim WCima postoje i držači za male bebe.

– Posebno su  obilježeni ulazi i mjesta za invalide i žene s kolicima. Ako vozač primijeti ženu s kolicima ili čovjeka u invalidskim kolicima izići će i pomoći mu da uđe.

NOVA GODINA U JAPANU

U Japanu nema odbrojavanja, pijančevanja ni zabave za doček Nove godine. Za njih to je prvenstveno duhovno iskustvo.  Nešto kao kod nas Božić. Ako večer ne provode doma sa svojom obitelji, onda odu do nekog hrama (gdje smo i mi dočekali Novu godinu) i tamo čekaju Novu godinu uz zvukove gonga i krijes koji gori ispred hrama. 108 je laganih udaraca gongom, što označava broj njihovih mana kojih bi se trebali osloboditi. Također, na lomači pale smotuljke sa željama za slijedeću godinu kako bi se dim vinuo u nebo. U ponoć puštaju zapaljene lampione i bijele balone. Uglavnom, oko hrama sve puno ljudi, ali je tiho i bez euforije.

SPOMENICI NEROĐENOJ DJECI

Uz neke hramove nalazi se niz kamenih skulptura djece sa crvenim kapicama i podbradcima. To su anđeli čuvari namjerno i nenamjerno pobačene djece. Kapica bi im trebala pružiti toplinu i ljubav. Za njih se povremeno i prinose žrtve u hramu. Zabranjeno diranje kipića.

SVATKO  NOSI SVOJ MALI RUČNIK

U javnim WCima nigdje nema papirnatih ubrusa, eventualno električna sušila, pa svaka žena (išla sam u ženske zahode, pa za muške ne znam) ima sa sobom mali ručničić u kojega nakon pranja obriše ruke.

PREVELIKA OBUĆA

Kada uz kimono (čest prizor u Kyotu, naročito kod mladih) nose jukate,  (otvorene japanke debelih drvenih džonova, ispod čarape) može se vidjeti da mnoge nose broj veći. To je posljedica traume iz prošlosti kada su mladim djevojkama vezivali noge kako bi ostale što manje, jer su se male noge smatrale otmjenima. Taj običaj je bio još radikalniji i rasprostranjeniji u Kini.

NEOBIČNI POSLOVI

U Japanu zaista može raditi svatko tko to želi. Ima tu vrlo neobičnih poslova: redar u metrou, čuvar gradilišta koji cijelu noć pazi, usmjerivači u redu za hranu, uniformirani redari na ulazu i izlazu iz lifta,  odbor za doček  vlaka (kad vlak stigne na odredište na izlazu stoje tri uniformirana zaposlenika koji vam svojim naklonom zahvaljuju što ste putovali s njima).

ČAK I JELENI SE NAKLONE IZ ZAHVALNOSTI ZA HRANU

U Nari, nekadašnjoj prijestolnici Japana, nalazi se čitav niz budističkih hramova I nacionalni park sa oko 1400 jelena koji okolo slobodno šeću i druže se s posjetiteljima za keksić.  Smatraju se svetim životinjama i zaštićeni su. Na ulazu  u nacionalni park za cca 1 € možete kupiti paketić od desetak specijalnih keksića kojima možete hraniti jelene. Nakon što pojedu keksić, naklone glavu u znak zahvalnosti i slobodno ih pogladite. Ti jeleni su toliko dragi i pitomi da su meni, koja se bojim i muhe, jeli iz ruke.

POTRES OD 7.6 STUPNJEVA RICHTERA

Za vrijeme našeg boravka u Japanu zemlju je pogodio potres od 7.5 stupnjeva Richtera. Bilo je to na drugom dijelu, nekih 300 kilometara od Tokija i većina nas ga nije ni osjetila.  Prve službene informacije sam vidjela u metrou, gdje na displayu svako malo ažuriraju vijesti. No nekoliko ljudu iz naše grupe se u trenutku potresa  u 16.10 zateklo na Tokyo Toweru  (250 m visine) i oni su osjetili potres. Odmah su  se angažirali redari, ljude maknuli od prozora, zatvorili liftove i svima podijelili dekice, bočice sa vodom u obliku tornja (lijep suvenir) i kekse i obavijestili ih da se liftovi ne smiju koristiti dok ih inspekcija temeljito ne pregleda,  što može trajati između 90 i 120 minuta. Nakon sat i pol odobreno je korištenje lifta. Pri izlasku iz lifta cijeli odbor redara je stajao na izlazu, duboko se naklonili, ispričali i svakome vratili novac od kupljene ulaznice. Naravno i da su posjetitelji mogli zadržati i poklone. Eto, takvi su ti Japanci!

FOLIJE ZA STAKLO PROTIV ODBLJESKA

Na nekim ostakljenim površinama na Tokyo Toweru stakla izgledaju kao da su izgrebena, što je naravno, nemoguće za Japan. To su folije koje omogućuju slikanje bez odbljeska.

SHINKANSEN – VLAK METAK

U Japanu postoje  3 vrste vlakova:

– lokalni ( navodno spori, nismo koristili)

– polubrzi (izuzetno komforni, čisti, brzi, besplatan WiFi)

–  SHINKANSEN brzi vlakovi, poznati i kao Bullet trains

Ovaj je najpopularniji od sva 3, dostiže brzinu do 300 km/h, komforniji od business premium klase gotovo svih aviona. Karta puno skuplja od avionske za istu relaciju. Puno mjesta za noge, sklopivi stolići, besplatan WiFi. Imaju i posebne vagone sa spavaćim kolima. Izvana izgledaju kao space shuttle, a tako i voze. Praktički levitiraju. I nikada ne kasne!

GONG UMJESTO CRKVENIH ZVONA

Ujutro se iz hramova čuje gong koji tiho,  blago i u  vremenskim intervalima od nekoliko sekundi odzvanja. Budući da u gradu ima više hramovoa, ne oglašavaju se svi istodobno, nego prema rasporedu.

JELO PO INDIVIDUALNOM UKUSU I ODABIRU

Kada naručite neko jelo u restoranu, platite na automatu, dobijete žeton s kojim čekate mjesto i onda kad sjednete poslužitelj vam donese listu s pitanjima koje dodatke i kako spravljeno želite. Primjeri:

ICHIRAN je japanski lanac restorana koji je specijaliziran za ramen I jedini takve vrste sa Michellinovom zvjezdicom. Osim u Japanu može se naći još samo u New Yorku. (Cijena u Osaki cca 7€, u New Yorku 30) Jelo se sastoji od  juhe od svinjetine, mesa, soba rezanaca, povrća.

Sami birate količinu juhe, češnjaka, luka, začinjenosti,  masnoće, debljinu rezanaca i prilog uz to.

TOKIO – GRAD BANKROTA 

Tokio je grad s velikim izborom svega, od hrane (supermarketi, ulični štandovi, restorani), pića ( kafići europskog tipa i japanski sa čajem), igrica, anima, zabave (Akihabara – elektronski grad), odjeće i obuće svih velikih renomiranih i niskobudžetnih svjetskih i domaćih marki, kućnih potrepština, suvenira. Na prvu sve ti se čini jeftino,  pa se lako zaigraš, te u konačnici puno jeftinoga košta pravo malo bogatstvo.

JAPANSKA HRANA – NIJE SVE ZA SVAKOGA, ALI SVATKO MOŽE NAĆI ONO ŠTO MU SE SVIĐA

Japanska kuhinja spada među najbolje I najzdravije kuhinje na svijetu.  Dominiraju:

– riba (često sirova – nije za svakoga!), plodovi mora i nori alge (bilo u listićima ili kao posip dodatak za rižu)  ponuđeni na stolu  

– meso: piletina,  govedina (poznata i posebno kvalitetna ona u Osaki), svinjetina 

– jaja ( puno se konzumiraju, u nekim restoranima je zdjela sa svježim jajima  uvijek na stolu kao kod nas kruh i ljudi se mogu slobodno poslužiti; mnogi sirovo jaje preliju preko jela i tako jedu, uglavnom dosta jedu sirova jaja)

– tofu, soja u raznim oblicima, adzuki grah, klice, povrće

– riža,  tjestenina, batat

– prevladava slatko-kiseli okus, jela uglavnom nisu masna ni teška (pržena na vrućoj ploči, kuhana ili pirjana), uglavnom nisu ljuta

– puno malih porcija različitih vrsta hrane, od kojih je gotovo obavezno juha (miso soup),  neka miješana salata (puno sastojaka u malim količinama),  ugljikohidrati (riža ili rezanci), neki protein ( meso ili riba, često I jaje  i to sirovo), fermentirano povrće ( u tragovima)

Gotovih obroka (bilo u supermarketima tipa 7/11, Lawson ili Family Mart, uličnim kioscima i restoranima) ima u izobilju i po vrlo povoljnim cijenama i svatko  može naći nešto po svom ukusu. Ono što mi je jako nedostajalo je voće. Izbor je vrlo loš i skupo je. Ni mlijeko ni mliječni proizvodi nisu pretjerano često na njihovom jelovniku i relativno mali je  izbor. Uglavnom,  svatko si može iskombinirati obrok po cijeni  od 3 do 10  eura, a u skupljim restoranima oko 15 ak eura (nisam bila). U vrijeme mog boravka u Japanu yen je bio dosta nisko 1000 yena = 6.32 €. Japansku djecu u školi uče da je svaki dan potrebno konzumirati 30 različitih vrsta  hrane, ali u malim količinama. Mislim da je u tome  i ključ njhovog zdravlja i dugovječnosti – sve može, ali u malim količinama. Inače, njihova hrana ima dosta kraći rok trajanja od naše. Pretpostavljam zbog manje konzervansa.

MALE PORCIJE I INDIVIDUALNO PAKIRANJE SLATKIŠA

Desert  uglavnom nije  posljednji slijed obroka,  nego se veže uz čaj. Slatkiši su dosta slatki i jedu se uz nezaslađeni zeleni čaj: zalogaj kolačića, gutljaj čaja.

Najpopularniji deserti su pripravljeni od riže, adzuki graha, jagoda (obožavaju jagode u svim varijantama!), zelenog čaja i jedu se u malim količinama – gotovo svi kupljeni slatkiši su individualno pakirani, jedno pakiranje – jedna porcija, pa se teže predozirati.

Mali dućan s čajem u Kyotu gdje kupcima (besplatno) serviraju čaj s kolačićem

OSEBUJNE JAPANKE

 Budući da sam zemlju posjetila zimi, prvo što sam primijetila je da dosta (mladih) žena ima kratke suknje i gole noge (6-9 stupnjeva). I učenice iz obližnje škole koje su nosile školske uniforme (tamnoplavu mini suknju, bijelu bluzu, tamnoplavi sako/jaknu, bijele sokne, plave collegice) također su imale gole noge. Kod njih su jako popularni tzv. heat patches (flasteri koji griju), pa vjerojatno to koriste za grijanje. Također,  gotovo sve nose široku, slojevitu odjeću neutralnih boja, a jedino sam primijetila da mnoge nose skupe, markirane torbe i puno ih ima lijepo manikirane i neobično nalakirane nokte.

Japanci rade puno, ali sporo

Radno vrijeme Japanaca je, kao i u većini zapadnih zemalja, od 9 do 17, no uglavnom ostaju dulje od toga. Gotovo nitko ne govori engleski  ili ga govori jako slabo, no svi su izrazito susretljivi i uslužni i sve će učiniti da vam pomognu. No, ono što smo gotovo svi primijetili je da su spori. Sve rade polako i studiozno. Nemaju klasični godišnji odmor kao većina nas, nego koriste slobodne dane za dva najveća nacionalna blagdana – Novu godinu (7 dana plus eventualno još koji slobodan dan) I Zlatni tjedan tj. Festival trešanja početkom svibnja.

SKUPI STANOVI I PUNO SAMAČKIH DOMAĆINSTAVA

Skoro 40 posto  Japanaca živi samo. Najam za prosječan samački stan od 20-30 kvadrata je 500 € plus 250€ za režije. Stanovi se iznajmljuju potpuno prazni, pa sami morate kupiti sav namještaj i sa sobom ga odvesti prilikom iseljenja. Minimalna plaća je cca 1400 €, a na to još i dolaze razni porezi i obavezna davanja. Ukoliko želite kupiti stan  cijena je cca 4350€ po kvadratu. Dakle, nema tu puno prostora za luksuz i razbacivanje. Mnogi posjeduju i vlastite stanove ili kuće koji su također vrlo mali, skupocjeni i funkcionalni. Zbog opasnosti od potresa kuće su građene od drveta i izvana i iznutra plastificirani i zvučno dobro izolirani.

BOGATA I NAPREDNA ZEMLJA – SKROMNI, JEDNOSTAVNI  I POSLUŠNI LJUDI

Japan nema velikih prirodnih bogatstava – ni nafte, ni plina, ni drugih vrijednih energenta. Na malom prostoru živi masa ljudi i posvuda su velike gužve i redovi. Podložan  je čestim i jakim potresima, kao i razornim tsunamijima i monsunima. Zbog planinskog reljefa samo 20% zemlje je obradiva površina. Pa ipak, usprkos svim tim nedaćama to je jedna od tehnološki  najnaprednijih zemalja svijeta. Po mom mišljenju uzrok tomu su marljivi, skromni i poslušni ljudi koji više mare za opće nego vlastito dobro. Odgojeni su u duhu poniznosti i zahvalnosti i umjesto frustracija zbog onoga što nemaju, oni su zahvalni na onome što imaju.