Ivan Vukovic Vuka: Dva lica Azije


Ivan nam se javio iz daleke Azije, gdje nas je u prvom djelu vodio u Šri Lanku, Maleziju i Singapur. Danas nastavljamo dalje, idemo u Vijetnam, Filipine, Južnu Koreju, Japan i Hong Kong.

Ivan Vuković VukaSvaki kontinent, svaku zemlju možete podijeliti na dva dijela. Onaj južni opušteniji i nazovimo ga neozbiljniji i onaj sjeverniji ozbiljniji i hladniji.

Ivan Vuković VukaDobro jutro Viet Nam, dobro jutro Ho Chi Minh ili kako ga već neki nazivaju Saigon. Nakon lutanja Šri Lankom, Malezijom i Singaporeom vrijeme je za susret s ekipom u Ho Chi Minh. Slijećemo u pola sata razmaka i onda sat i pol se bavimo vijetnamskom birokracijom. Opušteno rade za šalterom kao da su oni na godišnjem, a ne mi.

Taxi nas je odveo do hotela, pogled na rijeku Saigon i uredno plaćamo taxi 50 kn za sat vremena vožnje. Postajemo milijunaši jer apoeni su im u stotinama tisuća i sve je nezamislivo jeftino. Tražimo restorane po ulici i uvijek jedemo u onima koji najgore izgledaju. Nikad se nismo prevarili jer je tu hrana najukusnija i sve su lokalci. Sve se dogđa na ulici, 24 sata dnevno. Jedino smo u Bangkoku vidjeli da je toliko ljudi na ulici pred zoru.

Ivan Vuković Vuka

Kad dođete u Ho Chi Minh najteža stvar vam je prijeći ulicu. Grad od 9 milijuna stanovnika i 6 milijuna skutera. Jednostavno krenite preko ulice, ne trčite već opušteno hodajte. Motoristi će vas izbjegavati i za divno čudo u tom kaosu nismo vidjeli niti jednu prometnu nesreću. Ne treba spominjati da je poželjno imati masku za usta od količine smoga i prašine u zraku.

Nekih 70 kilometara od grada smo otišli do Cu Chi tunela. Mjesto koje su Amerikanci pržili napalmom i bojnim otrovima da se još uvijek djeca rađaju s defektima. Pokušali smo ući u neke od tunela, ali s našom kilažom i visinom za razliku od prosjećne vijetnamske kilaže od 60 kg i visine od 165 cm to je bilo malo teže izvedivo. Hodali smo jednim od tunela četveronoške i ne možemo vjerovati gdje su ljudi živjeli u 250 km tunela duži niz desetljeća.

Ivan Vuković VukaIvan Vuković VukaIvan Vuković VukaIvan Vuković Vuka

Nakon par dana put nas je odveo na obalni dio istočnog dijela Viet Nama, točnije u Mui Ne. Mjesto koje nazivaju kitesurferski raj zbog stalnog vjetra. Također grad koji ima više barova i restorana nego gostiju. Već smo se naviknuli na temperature preko 30 i vraćamo se još koji dan u Ho Chi Minh jer letimo uskoro za Filipine.

Ivan Vuković VukaMislili smo da su Vijetnamci previše opušteni dok nismo došli na Filipine. Kad sjednete u neki bar ili restoran samo se opustite jer netko će već doći da vas posluži, a to uglavnom traje nekih dvadesetak minuta.

Sletjeli smo u Manilu, a mogao bih i reći da smo pali s neba kako nas je pilot prizemljio. Filipini se sastoje od preko 7000 otoka i odlučili smo se samo za jedan od njih, ali i najpoznatiji – Boracay. Apartman uz jednu od najljepših svjetskih plaža, 7 dana provedenih u šorcu za kupanje. U isto vrijeme na istom mjestu bilo je 9 Dubrovčana. Zasluženi odmor za sve nas od naporne turističke sezone. Za razliku od Vijetnamaca Filipinci govore engleski jezik samo treba biti dobro koncentriran jer imaju razumljivost pijanih Iraca.
Ivan Vuković VukaOstavljamo južno lice Azije i krećemo prema sjeveru. Sa + 35C na korejskih – 18C s vjetrom. Šok za organizam u jednom danu. Seoul, olimpijski grad i jedan od najvećih gradova na svijetu. Kasno uvečer stižemo u hotel i gladni izlazimo u potrazi za hranom i da se čim prije maknemo s ulice po ovoj hladnoći.

Ivan Vuković VukaUlazimo u neki neugledni restoran po običaju i pokazujemo slike što bi jeli jer engleskih jelovnika nema, a ni vlasnik ga ne zna. Kad ste u Koreji morate probati kimchi. Najlakše ga je definirati kao neku začinjenu vrstu kupusa. Ugodno smo iznenađeni hranom i cijenom da nas troje za 50 kn po glavi jede. Skoknuli smo do susjednog cafea jer smo čuli karaoke, a karaoke u Aziji su neizbježne. Zadržali smo se 10 minuta da vidimo kako izgledaju pijani Korejci bez sluha.

Kako smo došli u vrijeme velike napetosti dviju Koreja nismo mogli organizirati posjet demilitariziranoj zoni pošto trebate imati pratnju vodiča autoriziranih od njihove vlade. Krenuli smo istraživati Seoul od posjeta tradicionalnom hanok selu, vojnom muzeju i podsjetniku na Korejski rat koji je isti narod podijelio na dva djela i ostavio mnoge familije bez međusobnog kontakta. Najljepši pogled na Seoul se pruža s tornja u centru grada i onda vidite koliki je zaista grad.

Ivan Vuković VukaHladnoća nam je ušla u kosti i temperatura na idućoj destinaciji nam je bila ljetna, + 8C u Osaki. Došli smo provjeriti koliko su Japanci točni i mislim da smo jedini ljudi u ovom stoljeću zbog kojih je njihov aerodromski autobus kasnio zbog naše improvizacije i zadržavanja konduktera. Radeći s njima godinama znam da jedina stvar koju mrze je improvizacija. Nista ih ne smije iznenaditi.

Ivan Vuković VukaI u Osaki smo nasli jeftina mjesta za jesti tako da je mit da je Japan astronomski skup. Nakon posjeta hramova došlo je vrijeme za “revolving sushi”. Točnije restoran koji ima pokretnu traku u razini kako sjedite i prolazi duž svih stolova i grabite što vam se sviđa. Naplaćuje se cca 1 euro po pjatu. Pojeli smo cca 60 pjata. Osaka kao drugi najveći grad u Japanu je užurbano mjesto i nećete naći toliko ljudi za vrijeme radnog vremena na ulici. Čudan neki narod koji ne pije kavu za vrijeme radnog vremena.

U blizini Osake nalaze se dva grada koji su nekad bili glavni gradovi Japana, Kyoto i Nara. Ako želite vidjeti tradicionalni Japan to su dva mjesta da upoznate kulturu i tradiciju tog naroda. Prevladavaju budistički i shinto hramovi, daleko od gradske vreve, mjesta za zen. Sve je jako dobro povezani i ništa ne kasni. Štopali smo i sve točno dolazi u minutu. Srdačna nacija koja će vam pomoći što god treba, a čak bi vas i odveli na lokaciju koju tražite. Stalno vam ponavljaju i zahvaljuju što ste došli u Japan, zemlju izlazećeg sunca.

Ivan Vuković VukaIvan Vuković VukaIvan Vuković VukaIvan Vuković Vuka

Dugo nismo bili doma, a još jedan grad nam je usput – Hong Kong. Grad s najviše nebodera na svijetu i ljudima koji stalno bulje u mobitele tako da nakon nekog vremena postane iritantno kako se sudaraju s vama po ulici. Jednu stvar koju ćete primjetiti je da ljudi u prolazu podriguju. Toliko kulturoloskih razlika Azije i vrijeme je za vratiti se doma. Jos uvijek nisam našao Grad poput Dubrovnika i ulicu poput Straduna, ali nastavljam lutati.

Ivan Vuković Vuka

Ivan Vuković Vuka