Tree House – Kuća na stablu


Osjećam se bespomoćno, moja sloboda kretanja je ograničena, ugušena i ne mogu se smisliti. Vječna potreba da negdje odem i ispraznim negativnu energiju je ograničena bez mogućnosti promjene.

Napisao: Ivo Hrvatić

Razmišljam možda negdje na moru, ali je toliki val vrućina da mi je bolje ostati u Zagrebu. Počnem prvi put kombinirati neki planinski odmor na svježem zraku. Ne mogu čak ni u druge zemlje bivše Juge i obespravljen dajem se u neke šahovske potrage. Nikada me klasika nije privlačila ako nema malo adrenalina.
U moje vrijeme djetinjstva imao sam biblioteku, kino i ponešto televizije. Čitao sam i igrajući se imitirao svoje junake na polju, u šumi na moru. Kako sam živio na periferiji grada to mi je bilo dostupno, a najdraže su mi bile visine i penjanja po drveću. Na jednom takvom stablu u mom dvorištu, visoko u krošnjama, napravio sam klupu i jednu policu gdje sam držao knjige koje bih čitao u vrijeme kućnog odmora.

Ukucavam razne pojmove i pretražujem internet stranice. Jedan od pojmova je bio kućica na stablu, koju sam sanjao još od djetinjstva i gle čuda izbaci mi tri lokacije sa slikama i opisom. Jednu komercijalnu na Plitvicama koju odmah odbacujem, jer je u sklopu turističkog kompleksa i skoncentriram se na dvije, jednu u Burilovičima kod Karlovca i jednu u Tršće kod Gerova u gorskom kotaru. Totalno nepoznate lokacije i mjesta za koje nikada nisam čuo. Obje u divljini. Dajem se u potragu za slobodnim terminom, ali je sve bilo popunjeno do polovice rujna, jer kućice mogu primiti samo 4-6 ljudi.
Prihvaćam termin u Green house u Tršću na samo četiri dana koliko su imali slobodno i započeo s pripremom svega što mi je potrebno za put od oblačenja, lijekova i tome slično. Najviše su me brinuli krpelji od kojih se silno bojim zbog neprimljetivosti i zaraznosti.

Prvi put se srećem sa sprejem za krpelje, jako dobro i ohrabrujuće. Odlučimo krenuti malim kolima što je bio pun pogodak s obzirom na uske puteve i staze pune zavoja. Preporuka svima koji idu u ta područja.
Vozimo se prema Delnicama i mobilnim provjeravam pravce kretanja, ali nikako zapamtiti Gerovo, Crni lug, a da ne govorim Tršće. Čim prekinem vezu zaboravim lokaciju. Vrijeme i prognoza savršeno. Nakon malo duže vožnje stižemo u predivni nacionalni park Risnjak, gdje ručamo odlične pastrve.

Odmorimo se i nakon sat vremena i par promašenih lokacija stižemo u malo selo imenom Tršće blizu slovenske granice. Ono što smo prvo primijetili je puno zelenila i raznovrsnog cvijeća na svakom koraku. Popijemo piće s našim domaćinom Alenom i primamo prva uputstva od kojih mi je najvažnije da tu ima jako malo krpelja i nisu zarazni. Boravkom u kućici idemo u divljinu i moramo se odreći nekih civilizacijskih pogodnosti i navika. Prvo kola ostavljamo kod vlasnika, a on nas s našom prtljagom vozi đipom Lada Niva do našeg objekta na rubu jednog proplanka udaljenog nekih 800 mt od prvih kuća, koje odatle ne vidimo. Drugo, nema kupatila, tekuća voda limitirana samo za pranje ruku i kuhanje kave, struja solarna limitirana, nema tv-a, wc u prizemlju i tako redom. Sjetim se odmah američkih filmova i života na udaljenim farmama divljeg zapada.

Postaje zabavno, pa izdržat ćemo četiri dana. Dolazimo do kućice baš onakve minijaturne kakvu sam zamišljao, izrađena od balvana i dasaka, na katu soba i mali stol za jelo, a ispod kućice kuhinja i wc, a malo podalje tuš na otvorenom. Izrađena po čistim ekološkim projektima i uvjetima.
Nakon što smo se smjestili pala je noć i polako se počinjemo privikavati na šumove i zvukove u okolišu. Vrijeme je parenja jelena i rika se čuje nedaleko. Nenaviknuti, malo smo napeti jer nije jednostavno spustiti se po mrkloj noći sa svjetiljkom u wc i vratiti se. Duga je i hladna noć oko 14 stepeni i treba izdržati.

Budimo se. Jutro je svježe. U dugim rukavima i zamotani u pokrivače spuštamo se skuhati kavu i uživati u jutarnjoj prirodi, te praviti planove za obilazak. Već smo ranije obaviješteni da su mrki medvjedi sjevernije, kao i dva čopora vukova koji kruže gorskim kotarom, a koji nisu opasni za ljude jer imaju dovoljno hrane. Lijepo je čuti, ali na svaki jači šum trznemo. Danas smo planirali proći adrenalinski park i popeti se na vidikovac s kojeg se vidi cijela dolina. Idemo u patike koje su za hodanje po zemlji i lišću idealne, ali ne i po kamenjaru na koji ćemo naići kasnije, a koji traži čvrste đonove. Sami smo nikoga u blizini.

Napetost pomalo popušta i dolazimo šetnjom do vidikovca blizu HRT repetitora s prekrasnim pogledom na dolinu, udaljene brežuljke i mala sela. Fotkam i upoznajem se s raznolikošću biljnog svijeta. Raznovrsno. Imamo vremena i odlučimo da odemo na izvor rijeke kupe u NP Risnjak. Vozimo se prilično dugo uskim putevima i silnim zavojima gdje se dvoje kola teško mogu mimoići, ali na našu sreću promet je nikakav. Dolazimo u predivnu dolinu rijeke Kupe u mjestu Donji Kupari odakle do izvora ima cca 4 km. Priroda ovdje nije štedila na ljepoti. Polako hodamo i snimamo. Vruće je i vlažno.

Stižemo do izvora vode koji je ustvari malo jezero odakle Kupa svom silinom kreče prema Sisku i ulijeva se u Savu. Kristalna, tirkizna, mistična skrivena među planinama i bujnoj vegetaciji, da se u njoj poželiš okupati, ali kada se sjetiš 7 stepeni prođe te volja. Odmor za oči i dušu završava i spremamo se za povratak s obzirom da nas čeka dugi put povratka s ukupno 9 km ovog dana. Super izvuklo iz mene svu negativnu energiju. Odlazimo u Lešće na slovenskoj granici na ručak i povrat u Tršće u našu kućicu. Šteta što se nije moglo preko granice u Sloveniju gdje su krasne kraške špilje, ali ostavimo to za sijedeći put. Iako umorni nismo imali miran san jer smo povremeno ćuli jače grebanje na krovu, koje nije ni našim lupanjem prestajalo, da bi ujutro saznali da su to puhovi koji žive na stablu. Nije bilo ugodno.

Spremamo se za Parg kod Čabra da bi moguće uspjeli se uključiti na jednoj osmatračnici za fotolov na medvjede. Organizira firma CROmedo koji ima ukupno 4 punkta na raznim lokacijama i to 3 izdignute osmatračnice i jedna ukopana u stilu zemunice koja osigurava najbliži kontakt s medom. Obilazimo, ali  se ne odlučujemo zbog neizvjesnosti dolaska medvjeda i krećemo za Fužine.

Fužine su slikovito mjesto u Gorskom kotaru, 730 metara nad morem, okruženo su slikovitim planinama, tišinom stoljetnih šuma crnogorice i ljepotom umjetnog jezera Bajer. Špilja Vrelo dugačka ukupno 300 metara i specifična po tome što je jedina turistički uređena spilja u Hrvatskoj kroz koju protječe podzemna voda, na žalost, ovog vikenda je zatvorena pa ćemo za njen obilazak morati ponovno navratiti.

Vraćamo se ispunjeni u Zagreb nakon jednog  iznenađujuće raznovrsnog  avanturističkog  izleta u divljini.