Talijanski Maldivi – Sardinija


11 dana, kolovoz 2021., s djecom, 1.600 km rentanim autom, 2 app, Ryan Budimpešta-Cagliari, 11 dana

Tekst i fotke: Morana Tomičić – zalazaksunca.wixsite.com

Plan puta: Zagreb – Budimpešta – Cagliari – Sinsicola – Portoscuso – Cagliari – Budimpešta – Zagreb

Smještaj: Booking, Airbnb

Prijevoz:  autom do Budimpešte, ostavili smo ga na aerodromu (200 kn 12 dana); Ryanair do Cagliarija gdje smo rentali auto

Sardinija, tal. Sardegna, drugi je po veličini otok nakon Sicilije. Središtem otoka dominiraju planine granita i škriljca, nisko drveće i suptropsko raslinje u kojima se otkrivaju napušteni rudnici i nuraghe – ostaci drevnih megalitskih zdanja iz doba 1900 – 730 g.p.K. (više ih je od 7000 na otoku). Ono po čemu je najpoznatija su pješčane plaže i svijetlo plavo,  tirkizno iznimno čisto more zbog kojih je i prozvana talijanski Maldivi. U startu je skuplja od Sicilije od smještaja i hrane do svih ostalih sadržaja, a sjever je mondeno okupljalište. Uz nas je i Andrey Melnichenko ljetovao tamo. Doduše on u svojoj Super Yacht A, a mi slinili s obale. Činilo nam se da je 95% turista Talijana jer smo naišli na vrlo malo drugih, a i vrijeme kad smo išli – prva dva tjedna kolovoza, su većinom njihovi termini za godišnje.

Mi smo ove godine „zakazali“ s organizacijom; s obzirom da smo u nekim preokretima, planiranje se svelo na doslovno last minute opciju – 3 dana prije. Iz tog razloga, sve cijene su bile više nego inače, a smještaja je bilo iznimno malo (iako s malo više opcija nego kod nas, a opet visokim cijenama). Što god da smo tražili i kud god mapu Europe okrenuli sve je bilo skupo ili neizvedivo. Smještaj se isplati bookirati 6 mjeseci prije, ima mnogo privatnog, a iznenadilo me što nema velikih lanaca hotela uz more.

Obišli smo sjeveroistok i jugozapad otoka. Netko je u grupi u komentarima negdje napisao da je Sardinija mala i sve se stigne obići autom u par dana. Hmmm….pa i nije baš tako. Osim ako ste na godišnjem i malo biste se i odmorili, a ne provodili baš svo vrijeme u automobilu. I s tim smo napravili preko 1.600 km po otoku. Prvi smještaj je bio na obali u blizini Siniscole, a drugi u Portoscuzu. Za primjer: Siniscola – Alghero 2.15h vožnje u jednom smjeru, pa kad dodamo visoke temperature, hodanje po gradu, kupanje i toliko još vožnje natrag to je 4,5h samo u autu za jedan dan. Tako da smo sjeverozapad, Cagliari, i jugoistok ostavili za još jedan posjet Sardiniji u budućnosti. Gorivo je 1,5 – 2 €/l, ceste su većinom dobre. Policije ima svugdje i u mjestima u kojima biste mislili da nema žive duše. Talijani se ne obaziru na ograničenja brzine, a na mnogim dijelovima je ista sporija od moguće. Ili pratite Talijane, ili se držite regula da ne bi imali razgovore s carabinierima. Strada panoramica SP71 na jugu ide uz obalu, svako malo ima mjesta za stajanje i panoramske poglede i jako je lijepa za vožnju.

Pripremite se na to da ćete trebati reciklirati tj odvajati otpad. Odvajanje otpada je normalna stvar na otoku i nije komplicirano, samo trebate početi razmišljati na taj način. Voda iz slavine je pitka. Kod rezervacije smještaja tražite onaj koji ima klimu – trebat će vam jer se temperature preko dana penju preko 35. Slabo pričaju engleski, no potruditi će se pomoći vam. Prije nego krenete u trgovinu pogledajte radno vrijeme. Iako ima dosta dućana koji rade svaki dan, manji kvartovski bi mogli raditi dvokratno. Isto je i s restoranima; većina radi do 13,14,15 i onda se otvaraju tek iza 18, 19.

Hrana

Kao i u ostatku Italije, i ovdje se fino jede. Svakako probajte tradicionalne specijalitete:

Pardulas – male slatke pite od ricotte, šafrana i limuna

Porcetto arrosto – dugo pečeni odojak sa aromatičnim biljem

Seadas – veliki prženi uštipak punjen svježim pecorinom i limunom sa medom od arbutusa (planike)

Janjetina – na razne načine npr. agnello alla sarda – sa šafranom na sardinijski

Pane carasau – tradicionalni hrskavi kruh, više liči našim mlincima, servira se uz svako jelo

Malloreddus sa raguom od kobasica – specifična vrsta tjestenine sa raguom od mesa svježih kobasica

Su filindeu – tjestenina koja potječe iz grada Nuoro i jako je rijetka – zahtjeva mnogo rada pa se ne proizvodi masovno i može se naći u malim količinama u svega par restorana na tom području

Culurgiones – sardinijski ravioli sa krumpirom

Riba i školjke – razna jela sa svježim plodovima mora i ribom
Pecorino – od svježeg do tvrdog u raznim kombinacijama

Pompia u medu – pompia je lokalni agrum, nešto između grejpa, limuna i naranče, kuhan 24 sata u meduPreporuke:

Agroturizama ima na svakom koraku. Nude dnevne menu-e od nekoliko sljedova. Najpopularnije treba rezervirati nekoliko dana unaprijed. U Punta Lizzu Azienda Agrituristica je bilo fino gastro iskustvo. Htjeli smo u Li Mori ali bili su bukirani danima unaprijed.

Pizza d’Autore Capoterra i Pizzeria d’Suprema Budoni

Vianello’s burgeri

Gelateria Giglio Marino Santa Lucia

Ristorante Temptation Domusnovas

Gradovi

Orgosolo je povijesno selo u kojem je priča o ljudima ispričana na zidovima. Nekoliko kilometara od Nuoroa-a smjestilo se selo Canto a Tenore – polifolnog pjevanja zaštićenog UNESCO-om. Poznato je po svojim muralima kojih u gradu ima više od 150 i koji pričaju priču o povijesti, svakodnevici, problemima i životu.

Na zapadnoj obali naći ćete grad Bosa, fantastično mjesto koje je pravo iznenađenje usred ničega. Okružena rijekom, žbunjem i stijenama, odjednom će ispred vas izroniti šarene kuće sa dvorcem Serravalle na vrhu grada s kojeg puca nevjerojatan pogled. Do njega vode male uličice i stepenice, pa uzmite vode i šešir, te se pripremite na napad bubica s drveća u sredini dvorca.

Prekrasan mediteranski  grad Olbia očarat će vas svojim lijepim ulicama prepunim restoranima, šetnicom i lukom i uređenim trgovima. Navečer se možete provozati u velikom kotaču ili prošetati zidinama. Portoscuso je lučki i industrijski grad kojim dominira velika elektrana. Tu su šarene kuće i stara tunara Tonnara di Su Pranu pretvorena u kino na otvoreno te prakrasan hotel Relais La Ghinghetta ispod kojeg je mala plaža i romantičan bar na stijenama. Novouređena duga šetnica uz more prolazi pored španjolskog tornja.

Cagliari nismo vidjeli previše jer smo najviše vremena proveli tražeći punktove za testiranje. Bila je nedjelja i Velika Gospa pa smo imali problema. Otišli smo do Parco Naturale Molentargius Saline u nadi da ćemo vidjeti plamence, no bilo ih je samo par. U parku su i slana jezera no do njih se ne može autom već samo pješice ili biciklom. Za obilazak vam treba barem sat-dva, pa mi nismo išli dalje. Stari dio grada u centru je lijep i  šarmantan.

Manja mjesta uz obalu poput La Calette, San Teodora, San Giovannia, Sante Lucie su slični mediteranski, svaki sa nekim lijepim detaljima koje pronađete šetajući.

Plaže

Prvo i najvažnije – imajte na umu da nigdje nema hlada. Plaže su široke 20+metara, pješčane i mnogo ih je dugo nekoliko kilometara. Iza plaže su većinom niže dine, pa iza njih drveće gdje obično mjesto za kampiranje ili parking. Suncobrani i ležaljke se iznajmljuju, no relativno skupo (cca 10-15 €/kom), više se isplati kupiti suncobran po dolasku. Temperature su visoke, no nije sparno. Na velikim plažama postoje spasioci i barovi, na manjima obično nema ničega. S obzirom da su plaže jako duge, gužva se nekako raspodijeli i uvijek možete pronaći mjesto. Čiste su, nitko za sobom ne ostavlja smeće, nema opušaka jer je zabranjeno pušenje (tj posebno su označena mjesta gdje se smije pušiti) niti ostataka hrane. Trave ima u moru, na plažama ne. Na nekima su nakupine trave na krajevima plaža (pretpostavljam od čišćenja).

Svi vole šetati gore-dolje po plaži ili stajati u moru i pričati, sunčati se. Malo se ljudi baš kupa ili snorkla pa smo mi uživali. Talijani dolaze na plaže grupno – cijele obitelji ili prijatelji i tamo su cijele dane. Donesu sa sobom hranu, igre, knjige, druže se i uživaju.

Neke plaže su vrlo popularne (kao Tuerreda), no kako bi se izbjeglo da je na njima previše ljudi, po popunjenju se ulazi zatvaraju i ljudi propuštaju kako netko ode. Stoga treba doći ranije ujutro kako biste uopće mogli ući.

Prodavača razno-raznih stvari ima, ali ne previše. Ukoliko nešto od njih želite kupiti – cjenkajte se.

Svugdje je organiziran parking koji se većinom naplaćuje po danu (većinom 10 €), negdje dvokratno, a na par mjesta moguće je platiti po satu. Ponegdje ima parkiranja uz cestu, no većinom je zabranjeno i naplaćuju se kazne. Ako nema koordinatora, postoje automati za parking ili se plaća app-om.

Skoro svaka plaža ima dio za pse, a većina ima i dio za kitesurfing i slične sportove.

Dune di Piscinas su pješčane dine, zaštićene i po njima ne smijete hodati, koje padaju prema moru i tvore prekrasnu plažu dugu 7 km. Zadnji dio plaže je nudistički, te je plaža najveća takve vrste u Europi. Zadnjih 5 km do nje je prašnjavi put s velikim rupama pa se vozi sporo i pažljivo.

Spiaggia di Plage e mesu je party plaža – dok odlazite kući, dolaze mladi sa šatorima i započinje party sa zalaskom sunca.

Obišli smo ih mnogo, a još je više ostalo za obilazak pri sljedećem posjetu. Na svima vas čeka kristalno čisto more i predivne boje.

Izlet brodom u zaljev Orosei – Ovo ne smijete propustiti!

Zaljev Orosei proteže se na 30 km istočne obale i ima predivne plaže. Najpoznatiji je zbog plaže Cala Luna na kojoj je nekoliko špilja. Do većine plaža se ne može doći drugačije osim morskim putem, a zaljev je prirodni rezervat. Organizirani izleti brodovima kreću iz luke Cala Gonone. Možete krenuti i iz La Calette ili Orosei-a, ali je u startu skuplje. Jutra su užurbana tamo jer se svi slijevaju u luku i traže svoje glisere ili brodove.  Mi smo rezervirali izlet online par dana unaprijed. Opcija i prijevoznika ima mnogo, od glisera do brodova, mi smo odabrali veći brod (Nuovo Consorzio Transporti Marittimi) za 50-tak putnika s programom od 8 sati uz posjete trima plažama za kupanje po 1,5h. Većina ih je takvih samo staju na različitim plažama. Ukoliko unajmite gliser, on će vas odvesti do skoro svake, stati gdje god želite, no to ćete i puno više platiti.

Mi smo vidjeli špilju kormorana u koju smo djelomično ušli koliko stane brod i stali pored svake uvale. Prvo kupanje je bilo na Cali Sisine, druga Cala Mariolu i treća Cala Luna. Sve su prekrasne, no Cala Mariolu je zbilja posebna.

Plaže su od sitnog oblog šljunka i pijeska, u moru je pijesak, a plaže su okružene stijenama što stvara savršenu idilu, a more je prekrasnih tirkiznih i svijetlo plavih boja, baš poput onog na Maldivima.

Do špilja na Cala Luni dolazite preko plaže – plićaka (pripazite na valove koji udaraju u kamenje kraj kojeg prolazite) ili preko stijena koje su na dijelovima dosta skliske i strme. Mi smo išli morskim putem pa nam je val zalio fotić i ništa od fotki iz špilje i do kraja godišnjeg – tuga i jad…Prve dvije špilje su najveće i najzanimljivije. Kad uđete u njih i okrenete se, dobit ćete prekrasan uokvireni pogled na tirkizno more u obliku suze ili kapljice. Do nje se može doći i pješice – oko 1,5 hoda od parkinga.

Cala Goloritze glasi za najljepšu plažu no brodovi ne smiju pristati na nju.  Do nje se može doći pješice; od parkinga do plaže ima oko 1,5 h hoda po makadamskom putu. Ukoliko idete gliserom, pristat će vam bliže obali pa možete otplivati do nje.

Ulaz u La Grotta del Bue Marino se plaća posebno. Mislili smo uzeti ulaznice na licu mjesta dodatno, pa se uspostavilo da smo i to trebali online i da su svi termini popunjeni. 

Ukoliko nemate osiguran obrok  na brodu u sklopu izleta, ponesite hranu i piće sa sobom. Opskrbite se dan prije jer je dućan u samom mjestu jako skup. Računajte da na plažama nema hlada, pa treba i krema faktora 50, a suncobran možete unajmiti na brodu.

Meni je želja ponovno doći na te plaže van sezone, kad nema ljudi i doživjeti ih u punoj divoti. Sa fotićem

Na otok Sant’Antioco možete doći autom preko mosta, a prije njega nalaze se slana jezera na kojima možete vidjeti plamence i prošetati.

Što kupiti

Pecorino

Vino

Čipku / vez

Filigranski nakit

Koralji

Pure Sardinia Gin

Liker od divlje mirte

Fotke

Nikon D5300, GoPro + dome, mobitel

Više informacija možete pronaći na https://www.sardegnaturismo.it/

Fotogalerija: