Putopis: Poljsko-Slovačka tura (1. dio)


Ivan je posjetio Poljsku i Slovačku i kroz nekoliko putopisa će nam opsiati svoje doživalje iz tih zemalja.

Neko dulje vrijeme bio sam planirao ovo putovanje. Najprije sam mislio samo ponovno posjetiti Krakow i pridodati tome rudnik soli Wieliczka. Onda sam pomislio: “Kad već idem u Poljsku, i k tome putujem preko Slovačke, pa morao bih makar i u Bratislavu navratit”. Tako je i glavni grad Slovačke upao u plan puta. Također sam razmišljao i o tome da, ako uspijem u Krakowu posjetiti većinu glavnih znamenitosti u prvih par dana, mogao bih otići i na jednodnevni izlet u naselje po imenu Zakopane i Tatranski nacionalni park u njegovoj blizini. S tim idejama na umu uzeo sam autobusne karte.

Premda je postojala opcija da putujem u Krakow preko Beča (u kojemu bih morao čekati od 23.30 do 1.30 u noći za presjedanje u drugi bus), odlučio sam se za riskantniju, ali i nešto bržu opciju: autobus iz Zagreba za Budimpeštu s polaskom u 18.30, s dolaskom u Budimpeštu u 23.25 i autobusom s polaskom u 23.55 za Krakow. Poprilično riskantna opcija s obzirom na to da bih imao samo pola sata za presjedanje, ali odlučio sam se ipak za to, pa sam si mislio: “Ako i ne stignem na ovaj bus, budem već neki smještaj u Budimpešti našao za tu noć”. Još kad smo zapeli na hrvatsko-mađarskoj granici dobrih pola sata, bio sam siguran da neću stići na bus u 23.55. Međutim, majstori od vozača osim na granici nisu stajali apsolutno nigdje, tako da smo uspjeli čak i prije vremena, već oko 23, biti na autobusnom kolodvoru Nepliget u Budimpešti, pa sam imao čak i viška vremena dok sam čekao svoj autobus za Krakow. Ukrcavam stvari u autobus za Krakow i ulazim u autobus, s nadom da ću uspjet odspavat makar koji sat.

Nakon neprospavane noćne vožnje (ako sam kojim slučajem i uspio nešto zaspati, nije bilo više od 20 minuta), iskrcavam se oko 8 sati ujutro na autobusnom kolodvoru u Krakowu i odlazim do svog hostela. Ostavljam stvari u njihovoj sobi za prtljagu (s obzirom da je još uvijek bilo prerano za prijavu), doručkujem u hostelu i krećem u razgled grada. Budući da mi je hostel bio smješten na ulici Jozefa Dietla (nazvanoj po austrijsko-poljskom liječniku koji je bio gradonačelnik Krakowa 1866. – 1874.), odlučujem krenuti od Grunwaldskog mosta, (kod kojeg možete vidjeti niz brodova, restorana na brodovima i šetnica uz rijeku Vistulu) i Bazilike Svetog Mihaela Arkanđela (u čijem kompleksu se nalazi i pavlinski samostan, a u dvorištu bazilike možete vidjeti kipove poznatih osoba iz povijesti Poljske, poput kraljice Jadvige, Faustine Kowalske, pape Ivana Pavla II., Stanislava Sczepanowskog i drugih).

Nakon toga nastavljam do poznatog brda Wawel, koje predstavlja jednu od povijesnih jezgri Krakowa. Na putu do brda Wawel naići ćete na spomenik poznatom psu Dżoku. Dżokov vlasnik je preminuo 1990. godine kod obližnjeg kružnog toka, kod kojeg ga je Dżok čekao više od godinu dana, da bi ga 1991. godine usvojila Maria Muller. Spomenik pokazuje psa unutar ispruženih ljudskih ruku, što prikazuje odanost psa, ali i vezu između ljudi i pasa. Ako malo još dalje prošećete, vidjet ćete još jedan zanimljiv spomenik a to je Smok Wawelski (Wawelski zmaj). Spomenik predstavlja poznatog zmaja iz poljske mitologije, koji je živio u pećini u podnožju brda Wawel na obalama rijeke Vistule. Brojne narodne priče govore o tome kako je za vrijeme kralja Krakusa, mističnog osnivača grada, poražen spomenuti zmaj. Prema jednoj verziji, Krakus je obećao ruku svoje kćeri onome tko uspije svladati zmaja koji je terorizirao lokalno stanovništvo, a u tome je uspio postolar po imenu Skuba, dok su prema drugoj priči spomenutog zmaja uspjeli poraziti dva sina kralja Krakusa – Krakus II. i Lech II. Pazite se – s vremena na vrijeme zmaj riga vatru! Nastavljam dalje usponom na brdo Wawel, gdje obilazim Wawelski dvorac (koji se od 1978. godine nalazi na UNESCO-voj listi zaštićene svjetske baštine), izgrađen u vrijeme kralja Kazimira III. Velikog. U kompleksu na brdu Wawel svakako se ističe Wawelska katedrala, koja je jedna od poljskih nacionalnih svetišta te je bila tradicionalno mjesto krunidbe poljskih kraljeva (s obzirom da je Krakow u nekoliko navrata bio glavni grad Poljske: od 1039. do 1079. i od 1138. do prijelaza sa 16. na 17. stoljeće). Katedrala je također sjedište krakovske nadbiskupije, a valja istaknuti da je ona i grobnica poljskih kraljeva, nacionalnih junaka, svetaca i državnih ličnosti, kao što su Kazimir III. Veliki, kraljica Jadwiga, sveti Stanisław Szczepanowski, Tadeusz Kościuszko, Józef Piłsudski, Józef Poniatowski, Adam Mickiewicz, Juliusz Słowacki, Lech Kaczyński i njegova supruga Maria Kaczyńska, te mnogi drugi.

U sklopu cijelog tog kompleksa na brdu Wawel naći ćete još kipova raznih znamenitih ličnosti iz poljske povijesti, poput Tadeusza Kościuszka (koji je kao vođa ustanka Poljaka iz 1794. godine svakako jedan od najpoznatijih boraca za neovisnost Poljske) i pape Ivana Pavla II., kojeg također možete naći praktički na svakom koraku u Krakowu, kao i u drugim poljskim gradovima.

Nastavljam hodati dalje i stižem do Grodzke ulice, na kojoj se, osim mnoštva trgovina, restorana, suvenirnica i drugih turistima privlačnih lokacija, nalazi još nekoliko znamenitih crkvi, poput Crkve Svetog Andreja i Crkve Svetog Petra i Pavla. Ne tako daleko od spomenute lokacije, nalazi se i Trg Svih Svetih uz koji se smjestila i Franjevačka bazilika. Već u ovoj prvoj polovici prvoga dana uvjerio sam se koliko važnih i lijepih crkvi ima u tome gradu, čime se Poljaci svakako mogu pohvaliti. Dolazim zatim do zapadnog dijela centra grada, u kojemu najprije posjećujem Jagelonsko sveučilište, koje je osnovano 1364. godine u vrijeme već spomenutog kralja Kazimira III. Velikog. Tijekom nacističke okupacije sveučilište je zatvoreno, osoblje je deportirano u nacističke koncentracijske logore, ali je unatoč tome tijekom rata 800-injak studenata i dalje pohađalo predavanja “u podzemlju”, odnosno “ilegalno”, tajno. Ispred sveučilišta nalazi se i kip Nikole Kopernika, jednog od najpoznatijih poljskih učenjaka, koji je istovremeno bio vrstan astronom, matematičar i katolički kanonik, a pokretača ideje o heliocentričnom sustavu. U blizini možete pronaći još jednu znamenitu i lijepu crkvu, a to je Crkva Svete Ane. Kroz istoimenu ulicu Svete Ane stiže se do glavnog trga u Krakowu, naziva Rynek Glowny. Na putu do Jagielonskog sveučilišta možete naići i na spomenik Fryderyku Chopinu, vrsnom poljskom skladatelju i pijanistu, koji je bio jedan od najistaknutijih glazbenika u razdoblju romantizma. Vrijedi istaknuti i da je glavna zračna luka u Poljskoj, ona u Varšavi, nazvana po njemu.

Svojom veličinom od 40.000 kvadratnih metara Rynek Glowny predstavlja najveći srednjovjekovni trg u Europi. Uz pregršt restorana, trgovina, kafića i drugih zanimljivosti, najveću pažnju turistima na glavnom trgu plijene: Bazylika Mariacka (Bazilika Svete Marije, koja svojom visinom od 80 metara i brojnim polikromnim muralima poznatog poljskog slikara Jana Matejka oduševljava brojne turiste, a također se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićene svjetske baštine); spomenik Adamu Mickiewiczu (poljskom pjesniku, dramatičaru, esejistu i prevoditelju, jednom od vodećih književnika u vrijeme romantizma u Poljskoj, a među najpoznatijim njegovim djelima je Pan Tadeusz, jedan od posljednjih velikih europskih epova); Sukiennice (“Dvorana sukna”, prepoznatljiva ikona Krakowa, u kojoj mase turista kupuju brojne i raznolike suvenire); Toranj gradske vijećnice (koji je u stvari jedini preostali dio stare gradske vijećnice koja je 1820. razrušena kao dio plana da se otvori glavni gradski trg); Crkva Svetog Wojciecha (jedna od najstarijih kamenih crkvi u Poljskoj). Rekao bih da na glavnom gradskom trgu možete komotno provesti barem 3 – 4 sata i neće vam biti dosadno, posebice ako se još uzme u obzir da postoji i Rynek podzemni muzej, koji sadrži razne zanimljivosti poput rekonstruiranih radionica, ostataka spaljenih naselja od kojih najstarija datiraju u 11. stoljeće, brojnih oružja, skulpturi i drugih.

Nakon svega ovoga što sam nabrojao odlučujem konačno uzeti pauzu za ručak. Sjeo sam u restoran Morskie oko i naručio Krupnik (vodku s medom) kao aperitiv, malo vode i ono glavno – Placek po zbojnicku (mogao bih to okvirno prevesti kao pohana palačinka od krumpira na gorštački način). Dakle, preko tih pohanih palačinki od krumpira prelije se gulaš od svinjetine te se sa strane pridoda naribani sir, u ovome slučaju oscypek s Tatranskih planina, a također sam, u ovome slučaju, dobio i malo rikole i par malih rajčica. Inače, pitali su me u restoranu otkuda sam (s obzirom da sam zamolio da pričamo na engleskom, imajući u vidu da na poljskom znam progovoriti tek nekoliko rečenica, dane u tjednu, mjesece u godini, brojeve i nazive nekih jela i pića). Kad sam rekao da sam iz Hrvatske, osim što su rekli da znaju za Zagreb i jadransku obalu, istaknuli su da znaju i za Slavoniju. To mi se dogodilo čak nekoliko puta tijekom putovanja, da sam čuo o tome kako su neki Poljaci osim sa Zagrebom i jadranskom obalom upoznati i sa Slavonijom, koju su dosta pohvalili zbog prirode, gastronomije i ljudi. Što se tiče placeka po zbojnicku, jelo je bilo veoma ukusno, a porcija itekako izdašna. Ovdje me je nekako držao adrenalin jer sam bio na putovanju, pa sam relativno brzo nakon ručka nastavio dalje obilaziti grad, ali mislim da bi me inače takva kalorična porcija bez većih problema poslala u krevet na drijemanje.

Umirivši svoj želudac, nastavljam dalje do tvrđave Barbakan. Da biste došli do nje, možete se prošetati Florianskom ulicom, još jednom od poznatijih ulica u pješačkoj zoni u centru grada, nakon čega ćete proći kroz Bramu Floriansku, odnosno vrata Svetog Florijana. Prije nego što prođete ta vrata, možete također nakratko skrenuti i lijevo kroz Pijarsku ulicu, s obzirom da se na tom prostoru u većem dijelu godine izlažu brojne slike, fotografije i druga umjetnička djela. Nakon što prođete vrata Svetog Florijana dolazite do Barbakana Krakowskog, utvrde s kraja 15. stoljeća, koja je nekoć bila izravno povezana s gradskim zidinama. Barbakan je u stvari jedan od nekoliko preostalih dijelova kompleksa utvrđenja i obrambenih prepreka koje su nekoć okruživale stari kraljevski grad Krakow. Ne tako daleko od Barbakana, na trgu Jana Matejka, možete također vidjeti i kip Vladislava I. Jagelovića, poljskog i ugarsko-hrvatskog kralja, koji je podignut u spomen na bitku kod Grunwalda 1410. godine.

U starom dijelu grada (Stare Miasto) također se mogu istaknuti: Crkva Svetog Trojstva (u kojoj su sahranjeni Sveti Hijacint i Leszek II. iz dinastije Pjastovića), kazalište Juliusza Slowackog (operna kuća koja je također na UNESCO-voj listi, sagrađena po uzoru na najbolje europske barokne palače poput Palače Garnier u Parizu) i Planty (jedan od najvećih parkova u gradu, koji u stvari okružuje Stare Miasto, te se sastoji od lanca tridesetak manjih parkova u kojima možete pronaći – osim mnoštva drveća, zelenila i klupa za sjesti i predahnuti – brojne kipove poput Nikole Kopernika, kraljice Jadvige, Jana Matejka i mnogih drugih). U svakome slučaju – jako zgodno područje za povući se iz gradske ulične gužve i malo predahnuti u sjeni stabala. Inače, jedna od ulica koja vas vodi do Planty parka je i Westerplatte ulica, nazvana po poluotoku Westerplatte u Gdansku, gdje se vodila prva bitka Drugog svjetskog rata tijekom njemačke invazije na Poljsku. Inače, upravo u Planty parku sam se ugodno iznenadio kad sam ugledao nekoliko ljudi koji, čak i u predvečernjim i večernjim satima, sjede na klupi i čitaju knjigu. Kod nas kao da čitače češće vidim u javnom prijevozu, a tek ponekad u parkovima, ali ovdje mi se to činilo nekako učestalije u parkovima.

Nekoliko dana prije svog dolaska u Krakow rezervirao sam izlet u rudnik soli Wieliczka preko jedne agencije. Kad mi je agencija već bila u blizini Planty parka (a i mog hostela), i kad već nisu odgovorili na moj zadnji mail vezano uz mjesto i vrijeme polaska, odlučio sam posjetiti agenciju izravno na njihovoj lokaciji. Naime, nakon što sam rezervirao izlet dobio sam obavijest da ću na mail dan prije izleta dobit sve informacije o mjestu i vremenu sastanka. Te informacije sam i dobio, ali je problem bio u jednom detaljčiću – sve informacije su bile napisane na poljskom, cijeli tekst. Zato ne prepuštam ništa slučaju i odlazim do agencije. Jedva pronalazim njihovu zgradu (kao da nisu neko vrijeme ažurirali podatke o svojoj adresi), i vidim da na portafonu piše da su na 5. katu. Odlazim liftom na 5. kat – sve što vidim su dva vrata, bez ikakvog natpisa, i s iščupanim sklopkama za zvona. Prva pomisao mi je bila “ajme, koja teška prijevara”. Spuštam se niže, vidim neki privatni stanovi na 4. i 3. katu. Odlazim još niže i nekako uspijem naći na 2. katu konačno njihove prostorije. Nakon što sam im objasnio situaciju, i nakon 10-ak minuta čekanja tijekom raspravljanja djelatnika agencije i vodiča izleta, dobivam naposljetku potrebne informacije i u miru nastavljam obilazak grada.

Gledam koliko je sati, i vidim da imam vremena za obilazak još nekih znamenitosti. Odlazim tako prema jugu Krakowa. Posjećujem Svetište Božjeg milosrđa (Sanktuarium Bożego Miłosierdzia), u kojemu se nalazi slika Božjeg milosrđa i posmrtni ostaci Svete Faustine Kowalske, poljske katoličke svetice, čiji je spomendan upravo na dan kada šaljem ovaj putopis glavnoj urednici stranice – 5. listopada. Sveta Faustina je zaštitnica djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuhara, vrtlara, zaštitara, djevojaka i mladića koji žele u samostan i grada Lodza. Kada je riječ o samome svetištu, svakako mogu reći da se radi o jednoj od najprostranijih vjerskih građevina u kojoj sam bio, a posjetili su ju milijuni hodočasnika. U sklopu svetišta nalaze se, između ostalog, povijesni samostanski kompleks Sestara Naše Gospe Milosrđa, moderna bazilika Božjeg Milosrđa i pastoralna kuća, a također se možete lijepo i u miru opustiti u parku u podnožju spomenutog svetišta.

Još neke od znamenitosti koje sam posjetio južno od rijeke Vistule su: Park Bednarskiego, jedna od najvećih zelenih i šumovitih površina u južnijem dijelu Krakowa (prostire se na površini malo većoj od 9 hektara), Crkva Svetog Josipa (jedna od najljepših neogotičkih crkvi, koja ostavlja dojam na posjetitelje svojim brojnim tornjevima i impresivnom fasadom), most Oca Bernateka (koji je svakako jedan od prometnijih i poznatijih u gradu) te šarene stepenice (Kolorowe schody, koje tvore šareni mozaik s obzirom da se pojavljuju stepenice crvene, plave, žute i zelene boje, premda valja istaknuti da nije samo šarenilo stepenica to koje može privući pozornost ljudima, već i citati poznatih Poljaka koji se pojavljuju na spomenutim stepenicama, a ti citati se pojavljuju u oba smjera, tako da i oni koji silaze i oni koji se uspinju imaju što za čitati).

Inače, već sam prvi dan zamijetio jednu fora stvar u Krakowu: Bolt električni romobili. Mogu istaknuti da ih nisam vidio samo na određenim punktovima i frekventnim lokacijama, već doslovce na bilo kojem dijelu pločnika, onako nasumice ostavljene. Očito možete unajmiti te električne romobile, i završiti vožnju na njima doslovce kad vam padne na pamet. Pomislio sam si taman “trebalo bi i kod nas biti ovoga, kad već imamo električne romobile, monocikle, skateboard-e i što već ne, zašto ne imat električne romobile koji služe kao samoposlužni taksi kao što je to tamo slučaj?”. Međutim, dok sam se vratio u Hrvatsku i pričao sa svojima s posla o tome, već su me obavijestili da to postoji i kod nas, ali ne u Zagrebu, već u drugim hrvatskim gradovima. Kada sam još pak dodatno išao istraživati, situacija je bila takva da je u svibnju 2022. godine Bolt električni romobil bilo moguće koristiti u pet hrvatskih gradova: Osijek, Vinkovci, Čakovec, Rijeka i Varaždin. Zanimljiv podatak. Očito je i vidi se da ne mora Zagreb biti prvi u svemu. Premda živim u našem glavnom gradu, mogu reći da mi je i drago zbog ovoga, da su u ovome slučaju Slavonija, zapad i sjever Hrvatske bili ti koji su među prvima ponudili tu uslugu ljudima. Kada je Krakow u pitanju, osim Bolta postoje i drugi pružatelji usluga što se tiče najma električnih romobila, primjerice Lime.

Pred kraj dana prolazim kroz četvrt Kazimierz, koja je prepoznatljiva po svom Novom trgu (Plac Nowy), a cijela je četvrt uistinu krcata kafićima, restoranima i street food mjestima. Tako sam se odlučio za zapiekanku, jedan od najpoznatijih primjeraka poljske ulične gastronomske scene, a koju neki zovu i “poljskom verzijom pizze”. Radi se o kruhu, moglo bi se reći baguetteu, na koji u pravilu najčešće idu sir, gljive i rajčica (s time da ćete vidjeti da ondje u stvari postoje brojne verzije s raznim prilozima, poput piletine, šunke, dimljenog sira, gaude, edamera, prženog luka, slanine i brojnih drugih). Ja sam se odlučio za zapiekanku po zbojnicku – piletina, dimljeni sir, prženi luk, sir i malo ketchupa (iako možete i druge umake staviti). Jelo nije nešto posebno dojmljivo, iako se ne može poreći dobar omjer cijene i veličine porcije. Još jedan prehrambeni proizvod na koji možete naletjeti praktički na svakom koraku tijekom hodanja kroz Krakow jest obwarzanek, perec po kojem se, u raznim varijantama, posipaju sol, mak, sezam, sir i drugi sastojci.

Već prvi dan sam uočio dominaciju nekoliko važnih poljskih ličnosti na ulicama Krakowa, pa se tako u raznim dijelovima Poljske (u mome slučaju koliko sam uspio obići – Krakow, Zakopane i Wieliczka) ističu papa Ivan Pavao II., Tadeusz Kosciuszko i Jozef Pilsudski. Kada su u pitanju novčanice (poljski zloty), na njima se pojavljuju kraljevi Mieszko I., Boleslav I. Hrabri, Kazimir III. Veliki, Vladislav II. Jagelović, Žigmund I. Stari i Jan III. Sobieski. 

Nakon povratka u hostel, smogao sam čak snage i otići do trgovine. Trgovine koje ćete ondje najčešće vidjeti su Zabka i Carrefour. Po povratku iz trgovine provjeravam poruke i pozive, ali i broj koraka koje sam taj dan napravio. Unatoč neprospavanoj noći u autobusu, taj sam dan uspio skupiti čak više od 40.000 koraka (točnije oko 43.000, odnosno nešto više od 30 kilometara). Nisam mislio da sam toliko sposoban uopće napraviti, a kamoli u tim uvjetima (premda moj trenutni rekord iznosi oko 45.000 koraka). Zadnjim atomima snage javljam se obitelji i prijateljima, te odlazim u krevet kako bih makar par sati uspio odspavat, jer me sutra čeka izlet u rudnik soli u Wieliczku i obilazak zapadnog dijela Krakowa uz još neke znamenitosti koje prvi dan nisam stigao posjetiti.

Ukoliko nekoga zanima, također možete pogledati video s nekima od spomenutih znamenitosti, ili pak zapratiti youtube/instagram profil na sljedećim poveznicama:

https://www.youtube.com/watch?v=UxdQ9ToQytA

https://www.youtube.com/channel/UC8605l88qHUNVCm9uXjJ8wQ

https://www.instagram.com/travellingcroat/