Nekada poznat pod nadimkom Biser Azije. Phnom Penh je glavni grad Kambodže još od doba francuske kolonizacije, a ujedno i najnapučeniji grad i centar kulture, politike i ekonomije.
Čim smo se iskrcali već su nas čekali vozači tuk-tuka. Koliko god da se već navikneš na njihovo nagovaranje i postaneš imun, nakon natezanja na granici koju smo prethodno prošli kao bi dobili vizu i ušli u Kambodžu, te vožnje koja je trajal 3 sata više, sada bi nam dobro došla jedna bejzbolska palica da ih se riješimo. I možda smo bili mrvicu bezobrazni prema njima. No to je bio jedini način da se ih riješimo jer stvarno nismo trebali njihove usluge jer smo se mislili smjestiti odmah do rijeke.
Laganom šetnjom uz rijeku provjerili smo nekoliko smještaja i konačno našli hotelčić na odličnoj lokaciji s prihvatljivom cijenom.
Ne gubimo vrijeme, krećemo u obilazak. Super je što se sve relativno brzo zatvara i svi turisti nestanu pa možemo na miru sve pogledati.
Hram Ounalom
Središte je budizma Kambodže, a mi smo ušli u dvorište gdje su igrali nogomet ili nešto slično tome, nitko nije znao engleski, samo su se smješkali pa smo im odvratili sa smiješkom i nastavili dalje.
Pažnju su nam skrenula dva svećenika koji također nisu znali engleski, a baš su htjeli porazgovarati s nama, pa smo se sporazumijevali mahanjem ruka i smiješkom koji uvijek prolazi. Jedan od njih poslao nas je u neki mini dio hrama, ne znam uopće kako bi to nazvala, uglavnom tamo smo dobili blagoslov, barem se nadamo. Svećenik unutra nije se znao sporazumijevati niti rukama pa je pričao po svom i premještao nas, premazao, još malo pričao i poslao van. Valjda nas nije urekao ili nešto.
Rijeka Mekong
Šetnica uz rijeku Mekong je prekrasno uređena, postavljene su zastave raznih zemalja pa tako i naše male Hrvatske, prepuna ljudi. Pažnju nam je skrenula galama, trube i hrpa skutera na ulici, svi su nešto vikali, a ljudi ih pozdravljali. Kasnije smo saznali da je u tijeku izborna kampanja i ljudi se bore za svoja prava, iako kasnije će se ispostaviti da su izbori namješteni i da ovi najglasniji nisu imali nikakve šanse.
Royal Palace
Odnosno kraljevska rezidencija je stvarno kraljevska, ogroman kompleks prekrasnih građevina. Nažalost nismo ušli unutra, divili smo se samo s vanjske strane.
Šetnjom uz rijeku i već si na drugoj strani grada, tuk-tukom vratili smo se natrag do “centra”. Večerali smo na krovu nekog restorančića, sve je puno jeftinije nego u Vijetnamu, ali podjednako fino. Jako mi se počela dopadati azijska kuhinja.
Zahvalni i gostoljubivi
Krenuli smo malo u unutrašnjost grada i tek tada vidite kako je zapravo siromašna ova zemlja. Sjeli smo u jedan od nazovimo ih kafića, slično kao i u Vijetnamu, izbace nekoliko plastičnih stolova i stolica na ulicu i poslužuju svašta. Popili smo pivo, a poslužio nas je klinac od 12-13 godina, presimpatičan. Super stvar u Kambodži je što sve možete plaćati dolarima, čak i na bankomatu možete birati da li vam izbaci dolare ili riale. I kako smo pive platili dolarima, i dali nešto sitno više, dečko nam je razliku htio vratiti u rialima. Naravno, rekli smo mu da to ostavljamo njemu, a on nije mogao doći k sebi. Ja to nikad nisam doživjela, koje veselje, sto puta nas je pitao da li smo sigurni, da li je to stvarno za njega, baš za njega, ma preslatko, a u pitanju je stvarno bio sitniš. Barem još pet puta kasnije nam je došao zahvaliti.
Pržene egzotične grickalice
Tu smo dobili i prvu ponudu prženih egzotičnih grickalica. Gospođa je na pladnju nosila pržene zmije, skakavce, žabe i razne nepoznate insekte, odbili smo jer smo odlučili probati koji dan kasnije, što će se ispostaviti da nam je bila greška. Kikiriki, koštice, cvrčci, žohari, zanimacija, zanimacija.
Navečer ulice živnu, ljudi su i dalje dosadni, zovu vas na večeru, piće, masažu, a da ne spominjem tuk-tukače.
Cijene masaža su smiješno niske, a pošto su stvarno bile dosadne, a nama je stvarno trebala jedna masaža stopala, odlučili smo platiti tih 7 dolara (kasnije će se ispostaviti da smo preplatili) i malo se opustiti. Super je što smo na kraju masaže stopala dobili i laganu masažu leđa, pa je dan završio baš opušteno.
Tip of the day: kad ti netko nudi egzotične grickalice, nemoj odbiti. Kikiriki, cvrčci, žohari, zanimacija…
