Peru + Bolivija za početnike – Vodič za putovanje


Putnici koji putuju u Peru kombiniraju ovu zemlju najčešće s Bolivijom pa će ovaj vodič za organizaciju biti takav – kombinacija putovanja Peru + Bolivija.

Na sam spomen Perua svi prvo pomislimo na Machu Picchu, koji je svim putnicima na listi mjesta koje žele posjetiti. Tako je bilo i nama, željeli smo vidjeti Machu Picchu, ali plan je bio kad odemo u Peru da ga probamo što više upoznati, vidjeti što još nudi osim Machu Picchu. Pokazalo se da je Peru jedna divna zemlja, koja ima svašta za ponuditi, od prekrasne prirode, ukusne hrane, zanimljive kulture do ljubaznih ljudi i slatkih alpaka. Jeste li znali da tri četvrtine svjetske populacije alpake živi u Peruu. S ukupnom svjetskom populacijom procijenjenom na 10 milijuna, to znači da u Peruu živi više od 7,5 milijuna alpaka. Što se pak  tiče Bolivije ona nas je baš ugodno iznendila sa svojim netaknutim prirodnim ljepotama, šteta bi bilo kad se putuje u Peru ne posjetiti i Boliviju.

Od obale južnog Tihog oceana, do maglovitih vrhova Anda, preko pustinja, do dubina amazonske džungle, najteži je dio odlučiti koji od nevjerojatnih mjesta dodati u svoj plan putovanja – no zapravo ne postoji pogrešan odgovor, a mogućnosti su raznolike. Putovanje kroz Peru i Boliviju bit će vam potpuno nezaboravno za koji god dio se odlučite.

Jezik

Službeni jezik u Peruu i Boliviji je španjolski. Na mnogim mjestima ljudi ne pričaju engleski pa vam osnovne španjolskog dobro dođu.

Viza

Peru – Hrvatskim državljanima za ulaz u Peru je dovoljna putovnica. Putovnica mora vrijediti još najmanje šest mjeseci od dana namjeravanog ulaska u Peru. 

Bolivija – Hrvatskim državljanima nije potrebna viza za turistički posjet Boliviji i boravak do 90 dana.

Informacije što vam sve treba za ulaz u ove zemlje možete uvijek provjeriti –> OVDJE

Novac/Valuta

Peru – peruanski sol

Američki su dolari najlakša i najpoželjnija valuta u Peruu, čak i do te mjere da će pružatelji izleta, prijevoza i smještaja rado prihvatiti dolare. Samo pazite ako plaćate dolarima po kojem tečaju će vam ponuditi cijenu. 

Novac možete zamijeniti u bankama ili mjenjačnicama (Casas de Cambio). Casa de Cambios posluju profesionalno i sigurno je mjesto za razmjenu. Banke su također dobro mjesto za mijenjanje, ali imajte na umu da ih radno vrijeme može učiniti nešto manje pristupačnom opcijom, pogotovo jer su zatvorene nedjeljom. Od vas će prilikom mijenjanja u banci tražiti da predočite putovnicu.

Zračne luke – kao i većina drugih zračnih luka u svijetu, nije najbolje mjesto za razmjenu valuta zbog prenapuhanih tečajeva pa ta mjesta preskočite.

Cambistas ili ulični mjenjači, iznenađujuće su jednostavan i  legitiman način za razmjenu gotovine (obično USD ili Euro). Mogu se prepoznati po zelenim prslucima i nosit će QR koji dokazuje njihovu registraciju.

Bankomati – u svim većim gradovima kao što su Lima i Cusco možete bez problema naći bankomate.

Oštećene novčanice – obavezno provjerite kvalitetu svih novčanica koje primite, jer vam kasnije vrlo vjerojatno neće prihvatiti oštećenu novčanicu. Ako u nekoj od transakcija primite oštečenu novčanicu, jednostavno zatražite da ju zamijene.

Cambistas

Bolivija – bolivijski bolivijano

Kao i u Peruu, razmjena američkih dolara vrlo je jednostavna. Dolari su najpoželjnija valuta u glavnim turističkim regijama i moguće je dosta stvari platiti u američkim dolarima. Međutim, korisno je nositi bolivijski bolivijano za manje kupnje i na manje pristupačnim područjima. 

Banke, Casas de Cambio i Cambistas jednostavan su i pristupačan način za razmjenu valute u glavnim turističkim središtima, a banke su dostupne u Copacabani, La Pazu i Uyuniju.

Bankomati su također dostupni u glavnim centrima, ali imajte na umu da će vjerojatno biti prihvaćene samo kartice Visa i Mastercard.

Neki bankomati nude ili bolivijane ili američke dolare. Provjerite tečajeve jer su ponekad bankovne stope za bolivijano puno niže od onih koje su dostupne u Casa De Cambio. 

Izbjegavajte kupnju bolivijana na graničnom prijelazu ili razmijenite nešto sitno (cijene nisu povoljne) i umjesto toga pričekajte dok ne stignete u grad. 

Struja

Za punjenje mobitela i ostalih uređaja u Peruu i Boliviji će vam trebati adapter za vrstu utičnice kao na fotografiji dolje. Najjeftinija opcija je da prije putovanja naručite neki od univerzalnih adaptera za putovanje preko npr. aliexpress stranice. Evo nekoliko dobrih opcija s aliexpress stranice – Primjer 1 i Primjer 2. Ako ne stignete naručiti možete nešto slično kupiti u dućanima tipa Ad Electronic.

Internet i SIM kartica

Peru: mi smo uzeli Claro karticu odmah kad smo stigli u Cusco, u samom centru grada imate nekoliko Claro dućana – 9GB za 6€.

Bolivija: u Copacabani smo uzeli Entel karticu – cijena za 6GB + 1 GB gratis je bila 8€

SAVJET – uzmite samo jednu karticu i sherajte internet na drugi mobitel.

Osiguranje

Putno osiguranje – bez putnog osiguranja se ne odlazi na put, mi koristimo godišnje putno osiguranje od Wiener osiguranja. Jednom ili dva puta godišnje bude akcija za ovu vrstu osiguranja koje vrijedi godinu dana za neograničen broj putovanja i tada cijena bude cca 35€.

Smještaj

Većinu smještaja na ovom putovanju smo uzeli preko Lock Trip tražilice koji je bio jeftiniji od Bookinga u većini slučajeva. Naravno kod traženja smještaja bacite oko i na Booking i Airbnb i usporedite cijene te odaberite ono što vam najbolje odgovara. Za popust na prvi booking na Lock Tripu prilikom registracije ukucaj ovaj kod – 8FIUY

Vrijeme

Peru

Vrijeme u Peruu varira ovisno o regiji i različitim nadmorskim visinama. U Amazoni je uvijek vruće, a u Andama je uvijek hladno. 

Najbolje vrijeme za putovanje u regiju oko Machu Picchu je od lipnja do kolovoza, vrijeme je suho i toplo.

Za putovanja u Amazonu najbolji period je od lipnja do studenog. Ima manje oborina što znači da se nećete morati brinuti o zatvaranju staza ili o hladnim i vlažnim temperaturama.

Ako putujete u Peru s ograničenim budžetom, kišna sezona je najjeftinija, od prosinca do ožujka avionske karte i hoteli su jeftiniji ali ćete se suočiti s kišnim olujama.

Bolivija

Unatoč različitim klimatskim uvjetima u Boliviji postoje dvije različite sezone: Suha sezona (zima) obično traje od svibnja do listopada, a kišna sezona (ljeto) uglavnom traje od studenog do ožujka.

Ako sve rezimiramo (studeni-ožujak) su kišna sezona. Mokro je, ali temperature su uglavnom više. Suha sezona, od travnja do listopada, ima suhe, ali hladnije dane i općenito se smatra špicom turističke sezone. Za najbolje vrijeme u Peruu i Boliviji odaberite najbolju sezonu koja odgovara aktivnostima koja su najvažnija za vaše putovanje. Npr, ako preferirate plavo nebo nad Macchu Picchuom, odlučite se za suhu sezonu, ali imajte na umu da srpanj i kolovoz također dolaze s najvećim gužvama.

Ako tražite iskustvo zrcalnog efekta u Salar de Uyuni, onda je kišna sezona pravo vrijeme za to, ali imajte na umu da onda neke stvari nećete moći vidjeti jer su neke atrakcije zbog velikih kiša zatvorene odnosno nije moguće stići do njih.

Kako doći do Perua i Bolivije?

Najbolja opcija je koristiti skyscanner za pretraživanje letova, on će vam za datume koji vas zanimaju izbaciti sve linije i cijene. Jednom kad stignete do Lime imate mogućnost istražiti ovaj dio Perua odmah na početku ili kao mi ostaviti za kraj i odmah avionom iz Lime produžiti za Cusco. Na liniji Lima-Cusco leti nekoliko aviokompanija kao što su Viva Air, Smart Jet ili Latam. Mi smo koristili Smart Jet jer nam je najviše odgovarala satnica letenja.

Kako se kretati u gradovima?

U svim većim gradovima kao što su Lima, La Paz ili Cusco možete koristiti Uber koji je jeftin i siguran način putovanja. 

Kako se kretati između gradova?

Autobusi

Imate dvije opcije autobusa: lokalne linije i turističke. Kod lokalnih linija ćete proći puno jeftinije, ali će putovanje trajati duže. Turističke linije su skuplje, ali zato puno brže i najčešće se putuje noću.  Noćni busevi su super kod ovakvih putovanja jer ne gubite dan za razgledavanje i uštedite na jednom noćenju, a busevi u Peruu i Boliviji su odlični, sjedala možete spustiti u ležeći položaj i prespavate cijeli put.  Imate čak i opcije s večerom. Kasnije u tekstu navesti ćemo koje autobusne linije smo mi koristili i koliko smo platili.

HOP OFF autobusi

Odlična solucija za one koji su na budžetu su HOP OFF busevi Peru i Bolivija gdje možete kombinirati svoje putovanje kako želite. Doslovno cijeli Peru i Boliviju možete proputovati s ovim busevima.

Autobusi pokrivaju cijeli jug Perua povezujući Limu i Cusco (Machu Picchu) i Boliviju, a jedinstveni hopOn-hopOff sustav omogućuje vam da putujete onoliko brzo ili sporo koliko želite. Bilo da želite jednotjedno putovanje koje je potpuno isplanirano unaprijed ili jednostavno uskočite u autobus i odlučite to u hodu, Peru Hop je savršen za svaku vrstu putnika. Više detalja o ovoj vrsti putovanja kroz Peru i Boliviju možete vidjeti na njihovim službenim stranicama.

Hrana i piće 

Peru

  • Peruansko nacionalno jelo je ceviche – svježa sirova riba u soku citrusa začinjena čili papričicama, lukom, soli i korijanderom. Svaki kuhar ima svoju varijantu, a obično se poslužuje uz priloge koji uključuju crveni luk, batat, kuhane banane, avokado i zelenu salatu.
  • Zamorac ili cuy kako ga zovu u Peruu, tradicionalno je peruansko jelo koje se poslužuje hrskavo zajedno s glavom, nogama i očima. Do nedavno smo zamorca imali doma kao kućnog ljubimca pa smo odlučili ovu „delikatesu“ preskočiti.
  • Lomo Saltado – komadići govedine prvo se mariniraju u  soji, octu i začinima, zatim se prže s lukom, rajčicama, papričicama i na kraju poslužuje s rižom ili krumpirom.
  • Nacionalno piće Perua je Pisco Sour. Tradicionalni alkoholni pisco pravi se od grožđa, a piće je nastalo 1920-ih.
  • Od pića moramo spomenuti Inca Colu, koja se prvi put pojavila na tržištu 1935. Ova slatka, jarko žuta soda omiljena je svakom Peruancu, starom i mladom. A u dućanima ćete vidjeti i chicha moradu, bezalkoholni napitak od ljubičastog kukuruza.

Bolivija

  • Bolivijske empanade nazivaju se salteñas, pripremaju se s piletinom ili govedinom, a dodaje se i krumpir, jaje, grašak, masline, luk…
  • Anticuchos su ražnjići, obično se rade s goveđim ili pilećim mesom (najčešće srcem) mariniranim u octu, češnjaku i mnoštvu biljaka i začina. Često se poslužuju s pečenim krumpirom i pikantnim aji umakom od kikirikija.
  • Juha od mljevenog kikirikija, Sopa de Mani, radi se u različitim varijantama, sa ili bez mesa te različitim povrćem. Često se poslužuje s llajuom, začinjenom bolivijskom salsom napravljenom od čili papričica.
  • Silpancho – komadići govedine posluženi na vrhu riže s kockicama rajčice, luka i krumpira. Na vrh se stavi još i pečeno jaje.
  • Api Morado je bolivijsko piće od ljubičastog kukuruza. Obično se pije za doručak, hladno ili toplo.
  • Tradicionalno alkoholno piće je Singani, sorta rakije koja se destilira isključivo od grožđa aleksandrijskog muškata.

Nadmorska visina

Veći dio Perua nalazi se na visokoj nadmorskoj visini, npr. Cusco je na 3 400 m.n.v. Naš organizam nije naviknut na takve visine pa ćete sigurno osjećati simptome visinske bolesti: teže disanje, glavobolja, vrtoglavica, mučnina, nesanica, koji se pojačavaju ako je u pitanju fizička aktivnost, u našem slučaju bilo kakva uzbrdica. Preporuka je lagano se prilagođavati. Znači, ako ste stigli u Cusco na 3400 metara, nećete odmah ići na Rainbow mountain koja je na 5 000 metara, dajte organizmu koji dan da se privikne. Pijte puno tekućine, jedite više manjih i ne teških obroka, izbjegavajte alkohol, ne forsirajte se, odmarajte češće.

U lokalnim ljekarnama možete kupiti i tablete koje pomažu oko visinske bolesti.

Kako bi smanjili simptome i olakšali boravak na visinama lokalci će vam preporučiti koku. Koka je biljka koja je svoju slavu zaslužila, nažalost zbog kokaina i zloupotrebe. Lokalci biljku godinama koriste u ljekovite svrhe, za artritis, dijabetes, depresiju… U svim restoranima u ponudi ćete  pronaći čaj od koke, a preporuka je i žvakanje lišća. Osim toga, u dućanima možete kupiti bombone i lizalice od koke. Naše iskustvo s višim visinama – borili smo se. Nije bilo lako, ali dali smo organizmu da se privikava, teže smo disali, borili se s nesanicom. Svaki dan smo polako išli na veće visine, odmarali smo češće nego inače. Sreli smo ljude s različitim simptomima, sve ovisi o organizmu i zdravstvenom stanju, netko lakše podnosi, netko teže.

U Boliviji je slična situacija. Salar de Uyuni nam nije zadao nikakve probleme, nismo imali nikakve simptome iako je na 3 600 m.n.v. Najgore pak nam je bilo nakon Ceste smrti jer smo u par sati mijenjali nadmorsku visinu, sa 4 650 metara smo se spustili biciklima na 1100 metara i zatim autobusom vratili na 3 600 metara i taj dan nam je bilo dosta loše.

Čaj od koke

VIDEO: PERU – TOP 10 MJESTA

Što posjetiti u Peruu

CUSCO

Naš put je započeo u Cuscu, mjestu odakle se kreće prema Machu Picchu. Plan je bio zadržati se 2-3 dana, organizirati put do Machu Picchu i krenuti dalje, no čim smo kročili u ovaj grad shvatili smo da ćemo produžiti naš boravak ovdje.

Cusco je jedan od najstarijih, stalno naseljenih gradova na zapadnoj hemisferi. Bio je glavna prijestolnica carstva Inka, a povijesno središte grada upisano je na UNESCO popis svjetske baštine. Originalno ime na kečunskom jeziku je Qosqo što u prijevodu znači – pupak svijeta.

Cijeli grad izgrađen je u obliku pume, glava je tvrđava Sacsayhuaman, tijelo se sastoji od važnih hramova i zgrada, a srce je Coriancha (Hram Boga Sunca).

Ono što će se mnogima svidjeti ovdje su cijene, pa ćete tako za smještaj, ako volite hostele, noćenje platiti oko 5 eura po osobi, solidne apartmane i hotele za dvije osobe s doručkom možete naći za oko 20€, a u samom centru grada u restoranu možete naći meni (juha, glavno jelo, desert i limunada) za 7€.

Za prvi dan u Cuscu preporučamo da uzmete jednu od FREE WALKING TURA kako bi upoznali grad – Free walking tour, odnosno besplatne ture možete pronaći u svakom većem grad pa tako i Cuscu. Studenti ili lokalci vas vode kroz grad, pokazuju zanimljivosti, neke skrivene lokacije i brdo zanimljivosti koje možda nećete naći na internetu. Takve ture na plaćate na početku, već na kraju samo ostavite napojnicu, koliko mislite da je vodič zaslužio. 

Neka mjesta koja morate posjetiti u gradu su: glavni trg – Plaza de Armas, gdje se nalazi i katedrala u kojoj možete vidjeti crnoga Isusa i „Posljednju večeru“ na kojoj su Isusu i apostolima poslužili pečenog zamorca (cuy), Cristo Blanco – velika statua Isusa na brdu s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad. Coriancha – hram Sunca i crkva Santo Domingo, odličan su primjer kombinacije španjolske i Inka kulture. Zatim nemojte preskočiti kreativan dio grada pod nazivom San Blas, obavezno prozujite među mnogobrojnim štandovima na tržnici San Pedro i za kraj popijte čaj od koke na jednom od prekrasnih balkona u Cuscu.

 

Iz Cusca smo posjetili

Oko grada ima jako puno arheoloških nalazišta i za njih imate dvije vrste ulaznica:

  • 32€ – pokriva 16 arheoloških mjesta i mueja, vrijedi 10 dana
  • 17€ – podijeljena po područjima, svaka od njih pokriva 5-6 mjesta, vrijedi 2 dana

Naravno ove ulaznice ne vrijede za Machu Picchu, Humantay Lake, Rainbow mountain…

MACHU PICCHU

Vjerojatno najpoznatija znamenitost u Peruu, Machu Picchu je 2007. godine proglašen jednim od novih sedam svjetskih čuda. Na nadmorskoj visini od 2 450 metara (niže od Cusca) ima najspektakularnije okruženje od svih ruševina na svijetu. Smješten visoko u planinama izvan Cusca, Macchu Picchu je bio izgubljen za vanjski svijet sve do 1911. godine. Arheolozi vjeruju da je grad izgrađen na vrhuncu Carstva Inka tijekom 15. i 16. stoljeća. Njihova najbolja pretpostavka kaže da je služio kao kraljevsko imanje plemića Inka, ali nitko sa sigurnošću ne zna zašto je izgrađen. Ima nadimak “Izgubljeni grad Inka” jer se smatra da Španjolci nikada nisu ni kročili na njegovo tlo. Na jeziku Quechua, Machu Picchu znači „Stara planina“.

Od Cusca do Machu Picchu imate dvije opcije, možete ići vlakom ili pješice. Ako se odlučite za pješice imate nekoliko različitih višednevnih trekinga, a najpoznatiji je Inka trail. Prolazite starim putevima Inka, spavate u džungli i nakon par dana stižete do Machu Picchu.

Mi smo se zbog nedostatka vremena ipak odlučili za vlak, Peru Rail, te smo odabrali Vistadome vagon koji ima panoramske prozore pa smo uživali u prekrasnim krajolicima. Vožnja traje oko 4 sata, ovisno na kojoj stanici se ukrcate i vozi do mjesta Aguas Calientes u samom podnožju Machu Picchu, tada vas još čeka penjanje od nekih sat i pol ili možete uzeti bus koji će vas do vrha prebaciti za 20 minuta i 24€ (povratna). Bus ide svakih 10 minuta, znaju biti gužve pa kartu možete kupiti i online – OVDJE.

Ulaznicu za Machu Picchu potrebno je kupiti preko službene stranice –> OVDJE i to na vrijeme, mi smo ih kupili nekih  mjesec dana ranije, cijena je bila 40€. Ulaz je ograničen brojem posjetitelja i vremenom ulaska, to znači ako ste kupili ulaznicu za 10 sati, onda možete ući u periodu od 10 do 11 sati, a unutra možete ostati koliko želite. Ulaznice su podijeljene na 4 razine i možete ih kombinirati s dozvolom za penjanje na jednu od planina koje okružuju Machu Picchu: Waynapicchu, Huchuypicchu i istoimena planina Machupicchu. Mi smo uzeli broj 4 (donji dio), u samom kompleksu nije bilo gužve, veće gužve se stvaraju na gornjem dijelu (1 i 2), gdje je poznato mjesto za fotkanje. Ako hoćete proći baš cijeli kompleks onda morate kupiti sve 4 ulaznice. Obavezno si provjerite pravila ulaza jer dosta toga se ne smije unositi unutra pa da se pripremite na vrijeme, popis je ovdje. Na ulazu si možete uzeti vodiča ili sve sami proći, jako je dobro označeno kuda morate ići.

MORAY I MARAS

Inke su stvarno bile ispred svog vremena, a područje oko Cusca je dokaz tome. Moray je arheološko mjesto iz doba Inka, a služilo je kao laboratorij. Kompleks se sastoji od nekoliko kružnih terasa s preciznom varijacijom nadmorske visine. Ova razlika u nadmorskoj visini stvara varijacije u temperaturi do 15Cº između nižih terasa i onih na vrhu. Klimatske razlike na terasama pomogle su Inkama da eksperimentiraju s različitim vrstama usjeva. Na taj način su prirodno prilagođavali usjeve kako bi bili prikladni za različita područja na kojima su živjele Inke.
Fun fact: Peru ima preko 3000 vrsta krumpira, navodno zahvaljujući ovom sustavu u Morayu. A mi Međimurci mislimo da smo stručnjaci za krumpir. 

Maras solana je još jedno zanimljivo mjesto nedaleko od Cusca na visini od 3200 metara, a potječe iz doba prije Inka. Oko 5000 bazena u koje se iz podzemnog izvora slijeva slana voda. Iz svakoga bazena moguće je dobiti od 40 do 80 kg soli i to tri vrste, gornji sloj je sitna sol koja se koristi u domaćinstvu, drugi sloj je u pink granulama, najpopularnija Maras sol za koju kažu da ima ljekovita svojstva i da izvrsno odgovara za roštilj, a treći sloj je tzv. medicinska sol. U solani rade samo obitelji iz mjesta Maras i Pichingoto, svaka obitelj ima 15-20 bazena i sve rade ručno te posao prenose s koljena na koljeno.

Najjeftinija opcija za posjet ovim mjestima je da uzmete neku od lokalnih agencija na licu mjesta. U centru Cusca imate jako puno agencija. Prođite ih nekoliko, usporedite cijene i izaberite ono što vam najviše odgovara. Mi smo npr. uzeli turu s quadovima.

LAGUNA HUMANTAY 

Laguna Humantay nalazi se na visini od 4 200 m, a poznata je po svojoj specifičnoj zeleno-plavoj boji koju dobiva od minerala koji se spuštaju u jezero s glečera u blizini. Najbolji i najjeftiniji način da dođete ovdje iz Cusca je da uzmete u lokalnoj agenciji turu s vodičem. Cijena koju ćete platiti za cjelodnevni izlet je oko 20 eura, a u nju je uključen transfer (3h vožnje u jednom smjeru), doručak, ručak i vodič. Treba nekih 1,5h u jednom smjeru da se popnete do lagune. Zbog velike visinske razlike ljudima zna pozliti, pa ako do toga dođe u cijenu je uključen i kisik kojeg vodič nosi sa sobom. Sam put nije težak, samo je otežano disanje zbog visine, ali cijeli put se isplati zbog prirode koja vas okružuje te lagune na samom kraju. Najjeftinija opcija za posjet ovom mjestu je da uzmete neku od lokalnih agencija na licu mjesta. Mi smo ovu turu platili 17€ po osobi. U cijenu je bio uključen doručak i ručak, prijevoz (po smjeru 3h) i vodič.

RAINBOW MOUNTAIN

Ako ste se uspješno popeli do lagune Humantay onda ste spremni i za Rainbow Mounatain (Vinicunca, Winikunka, Montaña de Siete Colores, Montaña de Colores). Iako je ovo mjesto nađeno tek nedavno prije nekih devet godina, National Geographic je Rainbow Mountain stavio na listu “Top 100 lokacija na svijetu koje morate posjetiti prije nego što umrete”. Pa ako su oni to rekli moramo ih poslušati. Zašto je ovo mjesto otkriveno tek nedavno, pa zbog globalnog zatopljenja, snijeg koji je godinama prekrivao ovo područje se otopio i otkrio ove prekrasne boje. Najbolji period za posjetiti Rainbow Mountain je od lipnja do kolovoza kada će boje biti u punom sjaju. Iako zbog svojih boja izgleda dosta pitomo, do ovog mjesta nije baš lako doći jer se nalazi na 5 200 metara nadmorske visine i mnogi ljudi imaju probleme s visinskom bolešću. Nama je ovaj uspon bio baš ultra težak, iako nije strmo, ali 4 km u jednom smjeru na ovoj visini nije baš lagani zadatak, ali lagani tempo s češćim pauzama i nekako smo uspjeli.

Najjeftinija opcija za posjet ovom mjestu je također neka od lokalnih agencija u Cuscu. Mi smo ovu turu platili isto kao i Humantay lagunu, 17€ po osobi. U cijenu je bio uključen doručak i ručak, prijevoz (po smjeru 3h) i vodič. Sve ture iz grada kreću u otprilike isto vrijeme pa bude velika gužva na planini, ako želite izbjeći gužvu možete se prebaciti u neko mjesto bliže, tamo prespavati pa krenuti na uspon prije nego stignu grupe iz Cusca.

 

LIMA

Glavni i najveći grad Perua smjestio se između Tihog oceana i planinskog lanca Ande. Jeste li znali da u Limi gotovo nikad ne pada kiša? Grad im tropsku pustinjsku klimu i često ga nazivaju „rainless city“. Kiša padne rijetko, a kad padne onda je u razmacima od nekoliko godina i ta pojava se zove El Niño.

Lima ima nekoliko zanimljivih kvartova. Najpoznatiji je Miraflores, stambeni i trgovački dio grada, turističko mjesto jer je prepun dućana, restorana, barova, hotela… Barranco je kvart kojega često nazivaju SoHo Lime, vrlo živahan, glazba je na svakom uglu, ima puno restorana, kafića, ogromnih murala. I naravno stari dio grada je must visit mjesto. Još ga nazivaju i Lima centar ili povijesni centar i potpuno je drugačiji od ostalih kvartova, kao da ste uronili u povijest, katedrale, palače, drugačija arhitektura… Neke od zanimljivosti u samom centru grada su: Plaza de Armas – glavni trg s katedralom i predsjedničkom palačom, zatim zanimljiva crkva i samostan San Francisco s poznatim labirintom katakombi.

Iz kvarta Callao pak se kreće prema otoku Palominu, jedno od najboljih mjesta na svijetu gdje možete vidjeti morske lavove u svom prirodnom okruženju. Palomino je dom za više od 8 000 morskih lavova i cijeli otok izgleda kao da vibrira, a i zvuk je posebna priča. Zašto su se smjestili baš ovdje? Jer na ovom mjestu nema predatora, pa se osjećaju sigurno. Naravno, najbolji dio je što možete i plivati s njima, jedini problem je temperatura oceana koja je bila nekih 14C. Osim morskih lavova u ovom području možete vidjeti pingvine, pelikane i još mnogo vrsta ptica.

Izlet do otoka Palomino i plivanje s morskim lavovima u njihovom prirodnom okruženju vam je najjeftinije bukirati preko airbnb experiance. Mi  smo po osobi platili 50 dolara. Video kako izgleda plivanje s morskim lavovima možete vidjeti –> OVDJE

HUACHACINA i PARACAS

Na putu prema Huachachini stali smo u mjestu Paracas. Ribarsko mjesto na obali Tihog oceana, idealno ako stignete u Peru i želite se okupati, grad je obasjan suncem cijelu godinu. Osim zbog kupanja Paracas je meta turistima jer je mjesto za polazak prema otocima Ballestas, koje često nazivaju peruanskim Galapagosom. Otoci su dom Humboldt pingvinima, ugroženoj vrsti koja boravi uglavnom na području Južne Amerike, i to obalama Perua i Čilea. Osim pingvina, na liticama ovih otoka odmaraju i morski lavovi. Na putu prema otocima na jednom brdu možete vidjeti i geoglif visine preko 180 metara u obliku svijećnjaka pod nazivom Candelabra of the Andes, no nešto više o ovakvim crtežima kad stignemo u Nazcu.

Put nastavljamo prema Huacachini, predivnoj oazi smještenoj usred pustinje u jugozapadnom Peruu. Izgrađena oko prirodnog jezera i okružena ogromnim dinama jedina je prirodna oaza u Južnoj Americi. Oaza je nastala zahvaljujući podzemnoj vodi koja je pokrenula rast biljaka i drveća, uglavnom su to palme, eukaliptusi i rogač. Glavna zanimacija u oazi je sandboarding i vožnja dinama s buggy vozilima.

Fun fact – u Peruu se mogu naći jedne od najvećih pješčanih dina na svijeta – najveća u Peruu je visine 924m.

Legenda: Oaza je nastala od suza djevojke iz grada Tacara koja je oplakivala smrt svog voljenog ratnika Inka. Nakon plakanja danima, stvorila se laguna, sve dok jednog dana ratnika nije prošao kroz lagunu i ugledao djevojku. Osjećajući se promatranom, djevojka se bacila u vodu i skrivala satima dok ratnik nije otišao, a kada je pokušala otići shvatila je da se transformirala u sirenu. Djevojka se zvala Huachachina. Svake noći punog Mjeseca mlada žena napušta lagunu kako bi nastavila plakati svom voljenom ratniku.

Ovdje uzmite barem jedno noćenje. Imate samo nekoliko smještaja u kojima možete prespavati, a cijene se kreću od 10 dolara ako ćete spavati u hostelskoj sobi sa više ljudi ili oko 40 dolara za dvije osobe u dvokrevetnoj sobi. Mi smo spavali u Wild Rover Huacachina. Nekih 5 km od oaze se nalazi mjesto Ica gdje također možete pronaći smještaj, a do oaze možete taksijem ili tuk tukom.

NAZCA

Nazca je fascinantno mjesto koje smo uvijek gledali u nekim National Geographic dokumentarcima i jednostavno smo morali doći ovdje. Linije i crteži se najbolje vide iz aviona pa smo napravili jednu turu malim avionom od pola sata. Cijene letova kreću se od 80€ ili možete uzeti neku od tura koja ima uključen let avionom.

Vjeruje se da su crteži nastali u vrijeme Nazca kulture u razdoblju od 100 godina pr. Krista pa sve do 700.godine. Geoglifi su sačuvani do danas jer je Nazca pustinja jedno od najsuših mjesta na zemlji, ima relativno malo vjetra i oko 25 C kroz cijelu godinu, gotovo savršeni uvjeti za očuvanje. Zbrojeno je više od 800 ravnih linija od kojih su neke dugačke i do 50km, 300 geometrijskih oblika i 70 likova (životinja i likova). Teorija kako su nastale ove linije i crteži je da su drevni narodi uklanjali površinski sloj tla gdje su došli do sloja svjetlije boje. Kažu da je većina poznatih geoglifa nastala uklanjanjem površinskog sloja samo s ruba figura, stvarajući samo njihov obris, dok su drugi nastali uklanjanjem šljunka iz kompletne unutrašnjosti oblika. Zanimljivo je to, da neki nađeni crteži predstavljaju stvari koje nisu karakteristične za ovo podneblje i kulturu. Ima mnogo teorija zašto su ih radili, tko ih je radio i kada su ih radili, neki kažu da je sve povezano s astronomijom, neki kažu da su se ovdje odvijali religijski obredi, da su linije služile kao rute za hodočasnike koji su se zaputili prema nekim hramovima u Peruu, a neki da je ovo bila zračna luka za posjetitelje iz drugih galaksija.

AMAZONA

Ono što ovaj put nismo stigli posjetiti i što smo ostavili za drugi put je Amazona.

Jeste li znali da rijeka Amazona počinje svoje putovanje visoko u peruanskim Andama blizu Machu Picchua. Odavde vijuga preko kontinenta više od 6 000 km prije nego što završi u Atlantskom oceanu.

Amazonski bazen u Peruu pokriva 60% zemlje i dom je više vrsta ptica, biljaka i sisavaca nego bilo gdje drugdje na svijetu. Grad džungle Iquitos odlično je mjesto za početak istraživanja ove fascinantne regije. S populacijom većom od 300 000 stanovnika, najveći je grad na svijetu koji nije dostupan cestom, već samo zrakom i rijekom.

JEZERO TITICACA

Nakon Cusca noćnim busom krenuli smo prema gradu Puno. Na ovoj liniji smo koristili bus kompanije Cruz Del Sur. Putovanje traje nekih 6,5h, a cijena karte koju smo mi platiti je bila oko 13€ po osobi.

Grad Puno nalazi se na obali najvišeg plovnog jezera na svijetu – Titicaca, na nadmorskoj visini od 3812 metara. Drevna kultura Inka vjeruje da je jezero Titicaca rodno mjesto sunca, te da je prvi kralj Inka Manco Capac rođen na jezeru. Bogovi su kasnije stvorili ženu za njega i započeli su pleme koje je pretvoreno u carstvo Inka.

Najzanimljivije mjesto ovdje su plutajući otoci na jezeru, Uros, na kojima već tradicionalno 500 godina žive pripadnici plemena Uru. Otoci su napravljeni od trske i tako plutaju na jezeru, međutim trska u vodi trune pa svaka dva tjedna moraju stavljati novi sloj trske. Sa svih četiri strana su usidreni kako ne bi otplutali u Boliviju, ali kažu ako ti se susjed ne sviđa ili ste se nešto posvađali, onda se otpustiš i otplutaš na novo mjesto na jezeru.

Na otoku veličine rukometnog igrališta živi nekoliko obitelji, a glavni prihod su im turisti koji dolaze na otok gdje im onda pričaju o životu na otocima, kako grade plutajuće otoke i naravno prodaju suvenire. Mladi sve više odlaze na kopno pa je ostalo još svega 60 otoka s oko 1 200 ljudi koji održavaju tradiciju ovakvog načina života i to najviše zahvaljujući turizmu. Kako bi zadržali tradiciju ovog naroda i kako bi ostali na otocima vlada Perua ih je oslobodila svih poreza.

PERU –> BOLIVIJA

Kroz jezero Titicaca prolazi granica s Bolivijom, pa iz Puna možete autobusom do granice Kasani i Copacabane, mjesta na bolivijskoj strani jezera Titicaca. Ovdje smo opet uzeli bus kompanije Transzela. Karte smo kupili preko web stranice TicketsBolivia. Isto bus na kojem možete spustiti sjedala do ležećeg položaja. Vožnja traje nekih 5 sati, a kartu smo platili 14€ po osobi.

Granica Kasani se prelazi pješke, a zbog cijelog kaosa i gužve trebalo nam je nekih sat i pol za ulazak u Boliviju. Prije ali i nakon pregleda putovnica možete sve kupiti jer su napravili mini market ako ti slučajno nešto zatreba kad odeš na drugu stranu. Znači bus vas ostavi na strani Perua i čeka vas na strani Bolivije kad završite s cijelom papirologijom.

Granica KasaniGranica KasaniGranica Kasani

COPACABANA

Nije Copacabana u Brazilu, ovo je maleni gradić na obalama jezera Titicaca ali na strani Bolivije. Ovo je odlična baza ako želite istražiti otoke na jezeru Isla del Sol i Isla de la Luna. Za smještaj preporučamo Hostal Las Olas. Cijena noćenja za dvije osobe ovdje košta 50 dolara i ovo je jedan od skupljih smještaja, ali totalno kul. 

Iz Copcabane do La Paza smo uzeli bus kompanije Trans Titicaca isto preko web stranice TicketsBolivia, a kartu na ovoj liniji možete naći već od 5€ po osobi. Vožnja traje otprilike 4 sata.

LA PAZ

Kažu grad u oblacima ilitiga najviši glavni grad na svijetu, vjerujte osjeti se u disanju kad hodate uskim i strmim uličicama ovog grada. Što se tiče glavnog grada može se reći da je Bolivija jedna od onih zemalja koje imaju dva glavna grada, naime La Paz je dom vlade i nekih dijelova državne uprave te ekonomsko središte zemlje, dok je grad Sucre dom vrhovnog suda i jednog dijela državne administracije i službeno se on smatra glavnim gradom. Ako pitate građane La Paza koji je glavni grad oni će reći La Paz, dok će građani Sucrea reci Sucre.
Glavni trg u gradu je Plaza Murillo gdje se nalazi predsjednička palača te glavna katedrala, dok se na trgu Plaza de San Francisco nalazi istoimena Basilica San Francisco. Calle Jaen je simpatična ulica sa šarenim kućama, sa Kili Kili Mirador se pruža prekrasan pogled na grad. La Paz je grad s golf terenom na najvišoj nadmorskoj visini na svijetu (3 342m) pa ako ste ljubitelj golfa sigurno bi bilo fora odigrati partiju na takvom terenu.
La Paz je definitivno poseban po javnom prijevozu, naime kroz grad prolazi najveći sustav žičara javnog prijevoza na svijetu koja spaja različite dijelove grada s 10 linija i 32 stanice, sveukupno 33km. Dnevno ovaj sustav koristi oko 200 000 ljudi. Super fora je provozati se žičarom gdje ćete imati najbolji pogled na grad, a cijena jedne vožnje je 0.40€, ili ako kupite odmah dvije karte onda je 0.70€, odnosno po vožnji 0,35€.
La Paz
U gradu možete naći neke bizarne stvari kao što je zatvor San Pedro u centru grada u koji se donedavno moglo ući ajmo reći turistički ako si podmitio čuvara. Kažu da je sada ipak malo teže ući, nismo probali. Zatvor je zajednica za sebe ili grad u gradu gdje zatvorenici mogu živjeti sa svojim obiteljima, moraju plaćati smještaj, drže restorane, dućane i različite radnje. Kada dođete u zatvor morate kupiti ćeliju, smještaji su podijeljeni po sekcijama, pa one najbolje ćelije koje su uređene kao hotelske sobe koštaju i preko 30 000$, dok u najjeftinijoj sekciji možete kupiti ćeliju za par stotina dolara ali ćete je onda dijeliti s nekoliko osoba. Ako nemate novac za kupovinu možete i iznajmiti, što ovi imućniji zatvorenici iskorištavaju, kupuju ćelije pa onda iznajmljuju. Jako puno smrtnih slučajeva se dogodilo jer si nisu mogli priuštiti plaćanje ćelije, a noću temperature padaju pa nije ugodno spavati na otvorenom. Zbog toga su unutar zatvora počeli razni biznisi kako bi zaradili za smještaj, hranu…ima tu svašta od čišćenja cipela, restorana pa do prodaje kokaina. Njihove obitelji žive s njima pa s kriminalcima šeću i žene i djeca, imaju dječji vrtic, a djeca u školu idu izvan zatvora. Naravno da se događaju i loše stvari, od tučnjava, ubojstva, silovanja… pitali smo što država poduzima, rekli su kako su svi korumpirani, ništa se ne poduzima i tako je već godinama.
La Paz
 
Vještičji market u La Pazu je još jedno bizarno mjesto za naše pojmove gdje se mogu kupiti preparirani fetusi ljame i alpake koje onda ljudi u Boliviji kad zidaju kuću stavljaju ispod temelja za sreću. Ono što smo uspjeli saznati, barem tako kažu da su sve te ljame i alpake umrle prirodnom smrću ili prilikom poroda. Može se kupiti svašta od napitaka za magiju, amajlija, ljekovitog bilja i praha koji osiguravaju sreću, ljepotu i plodnost ili stvari za skidanje uroka. Market vode vračevi poznati pod imenon yatiri – lječnici i iscjeljitelji u zajednici Aymara.
Predgrađe La Paza El Alto se nalazi na nekih 4 000m, a centar grada je na nekih 3 200m što je baš ogromna visinska razlika i ono što je zanimljivo i suprotno od zapadnog svijeta da bogati sloj društva živi na najmanjoj visini, dok siromašni sloj živi na višim visinama.
Vještičji market 
 
Valle de la Luna – Samo 10 km od centra La Paza nalazi se ovo jedinstveno mjesto. Valle De La Luna odnosno Mjesečeva dolina. Ovo neobično mjesto nastalo je tako što je erozija uništila gornji dio planine, a kažu da je ime Mjesečeva dolina dao Neil Armstrong prilikom posjeta La Pazu jer ga je jako podsjećalo na kratere na Mjesecu. Nakon toga, ljudi iz La Paza iskoristili su novo ime i pretvorili ovo mjesto u turističku atrakciju. Nas nekako podsjećaa na neki mix Kapadokije i Bryce kanjona u SAD-u. Do ovog mjesta je najlakše doći ako uzmete uber.
Valle De La Luna
Valle De La LunaValle De La Luna

CHOLITAS WRESTLING

Jedna zanimljiva i bizarna atrakcija koju smo posjetili kod La Paza. Počnimo iz početka! Cholita je žena iz Bolivije odjevena u tradicionalnu odjeću, široku suknju žarkih boja sa šeširom na glavi, ispod kojeg vire dugačke pletenice. E sad, u El Altu žene su se počele okupljati i boriti iz zabave ali i da izbace stres i frustracije nakon pretrpljenog obiteljskog zlostavljanja. Show bi trebao biti prikaz obiteljskog zlostavljanja gdje žena na kraju nađe snagu i odnese pobjedu.
Početkom 2000ih godina počele su se boriti u tradicionalnoj odjeći što je privuklo publiku. Show traje nekih dva sata, cijena je cca 12$, a u cijenu je uključen ulaz, prijevoz, cola, kokice i suvenir. Cure u jednom trenutku izađu iz ringa i nastavljaju se boriti, pa ako sjedite u prvom redu mogla bi jedna od njih doletjeti na vas, doslovno. Spavate li mirno Hulk Hogan, Undertaker i WWE ekipa.

CESTA SMRTI

Odvoziti Death Road u Boliviji bila je stavka koju smo već dugo imali na bucket listi. Ako volite avanturističke atrakcije ovo je defintivno jedna od najboljih koju možete isprobati u Boliviji. Prvi dio puta vozi se 22km po asfaltu i onda 64km po makadamu. Spuštate se sa 4 650 m.n.v. na nekih 1 150 metara.

Zašto se zove cesta smrti? Prije nego je izgrađena nova cesta godišnje je na ovoj cesti ginulo između 200-300 ljudi što ju je učinilo najopasnijom cestom na svijetu. Zamislite sav promet (automobili, busevi, kamioni) koji prevoze putnike i teret u oba smjera na cesti koja na nekim mjestima nije šira od 3m, i s provalijom većom od 900m. Kako ovo baš nije zezancija i da treba paziti uvjerili smo se u prvih 5 minuta kada je dečko iz naše grupe napravio salto preko bicikla i polomio se, dalje je morao nastaviti busom, a cura iz druge grupe nije imala toliko sreće i slomila je ruku odmah na početku. Najveća nesreća na ovoj cesti dogodila se 1983. godine kada se s litice prevrnuo bus – vraćali su se iz susjednog sela s nogometne utakmice, poginulo je 100 ljudi. Ovo je jedina cesta u Boliviji gdje morate voziti s lijeve strane. Kažu da je tako sigurnije za vozače, kad se spuštaju i moraju se miomići s drugim automobilom jer kroz prozor mogu vidjeti koliko mogu kotačom doći do ruba litice.

Mi smo spust odradili s odličnom ekipom iz Gravity Assisted Mountain Biking, ako slušate njihove upute i ne glupirate se uživat ćete u ovom spustu kroz predivnu prirodu. Zadnja glupa nesreća je bila kad je dečko stao da snimi nekog leptira i kako je buljio u ekran mobitela tako je pao u provaliju, no preživio je jer ga je zaustavilo drveće. Kaže vodič ako padnete probajte se uhvatiti za granu i ne pasti više od 100 m jer uže koje imaju za spašavanje je dugačko 100m.

Još više fotki i video s vožnje po cesti smrti možete vidjeti –> OVDJE

SALAR DE UYUNI

Koja je najbolja i najjeftinija opcija da napravite turu kroz najpoznatiju atrakciju i najveću slanu pustinju na svijetu Salar de Uyuni?

Ture prema poznatoj slanoj pustinji kreću iz malog mjestašca Uyuni. Mi smo u Uyuni stigli iz La Paza, opet smo odabrali noćni  bus, kartu smo kupili online preko TicketsBolivia za 15€, vožnja traje 9 sati, stigli smo rano ujutro par sati prije polaska na turu. Nakon trodnevne ture kroz pustinju u La Paz smo se također vratili s noćnim busem, odmah nakon povratka s ture išli smo na bus, pa u Uyuni nismo plaćali ni jedno noćenje.

Mi smo svoju turu rezervirali preko web stranice – www.howlanders.com. Cijene po osobi za trodnevnu turu je oko 135 dolara. Cijena će vam biti veća ako uzmete privatnu sobu s privatnom kupaonicom ili ako uzmete vozača koji će govoriti engleski. Sve kombinacije i cijene možete provjeriti na njihovim web stranicama. Ako putujete kao mi u periodu suhe sezone obavezno iznajmite vreću u agenciji jer su noći hladne, a hoteli su izgrađeni od soli i nemaju grijanje. Grupe su sastavljene od osoba koje stanu u jedan džip (6/7+vozač), što znači ako putujete s nekom ekipom, onda ćete biti sami s vozačem, ako pak putujete kao nas dvoje onda će vam se u džipu pridružiti još netko. S nama je bila obitelj iz španjolske i dečko iz Portugala. Broj dana također možete kombinirati pa se vam onda mijenja i program, mi smo uzeli tri dana, odnosno dva noćenja u pustinji.

Što smo sve posjetili na ovoj turi?

Groblje vlakova kod grada Uyuni –  Mjesto koje izgleda kao da je izašlo iz nekog filma. Više od stotinu vlakova i vagona ovdje je našlo svoj posljednje počivalište. Zbog rudnika koji je zapošljavao mnogo ljudi ovo mjesto je nekada bilo važno sjecište prometnica i vlakova koji su prevozili robu. Nakon propasti rudarske industrije i nekoliko projekata vlakovi su jednostavno ostali ovdje da trunu pod slanim vjetrovima Uyunija, a danas su meta turista i fotografa koji ovdje prolaze prema najvećoj slanoj pustinji na svijetu. Tip za posjet – posjetite ovo mjesto rano ujutro ili navečer kada gomila turista još nije stigla ili je već otišla na svoje ture.
Colchani –  Selo Colchani nalazi se na rubu pustinje Uyuni, ovdje uglavnom žive radnici koji rade na preradi soli, njihove obitelji, odnosno žene koje rade suvenire od soli – posjetiti smo muzej soli i rafineriju soli gdje smo dobili uvid u proces ekstrakcije i pročišćavanja soli.
 

Salar de Uyuni Najveća slana pustinja na svijetu. Jedno od najboljih mjesta koje smo posjetili na ovom putovanju. Džipom prolazite kroz pustinju i vozač će vam stati gdje želite, ali on već zna koja su mjesta najbolja. Iako u otprilike isto vrijeme iz grada krene hrpa džipova, u pustinji se svi raštrkaju i cijelo vrijeme smo imali osjećaj kao da smo sami.

Jeli smo ili u hotelu od soli ili pak vani na otvorenom. Šofer nam je ujedno bio i kuhar, dok bi mi razgledavali, fotkali on bi nam pripremio doručak/ručak/večeru.

Otok Incahuasi – Jedno od nezaobilaznih mjesta kad se putuje kroz Salar de Uyuni je otok Incahuasi. Okružen kilometrima i kilometrima soli nalazi se u samom središtu slane pustinje i ostatak je vrha drevnog vulkana. Otok je zanimljiv jer ga prekrivaju divovski kaktusi, a neki od njih viši su od 5 m i stari nekoliko stotina godina. Na samom vrhu otoka može se uživati u nevjerojatnom panoramskom pogledu od 360 stupnjeva na slanu pustinju. Ovo mjesto se nekada koristilo kao odmorište za Inke koje su prelazili jezero s ljamama i robom za trgovinu u Čileu.

Vulkan Ollague – Ovo mjesto se nalazi na samoj granici Bolivije i Čilea. Priroda ovdje kao da je s drugog planeta.

Laguna Cañapa – Izmjenjuju se pustinje, slana, pješčana, kamena, s raslinjem, bez raslinja i onda odjednom počinju prekrasne lagune. Ovo je jedna od njih, laguna Canapa. Iako laguna leži iznad 4 100m ovo bijelo što vidite na površini nije snijeg, već boraks ilitiga natrijev borat koji se upotrebljava u industriji deterdženata, kozmetike i slično.

Laguna Hedionda – slano jezero smješteno u blizini Salar de Uyuni i obavezna stajanka za ručak kad radite turu od tri dana kroz ovo područje. Najpoznatija je po ružičastim plamencima koji se ovdje hrane. Ručak na obali ove lagune u društvu prekrasnih flamingosa s pogledom na slikovito i neobično vulkansko okruženje pamti se cijeli život. Inače Hedionda na španjolskomm znači Smrdljivo jezero po neprivlačnom mirisu uzrokovanom visokim sadržajem sumpora, srećom miris nije prejak pa ne utječe na doživljaj kad ste ovdje. 

Polje gejzira “Sol de Mañana”  – posjetili smo polja gejzira “Sol de la Mañana”, buđenje prije izlaska sunca jer aktivnost gejzira najveća je u prvim satima dana i tek tada se mogu vidjeti brojni aktivni gejziri.

Termas de Polques – Termalni izvori na visini većoj od 4 400m. Vanjska temperatura oko -5, termalni izvor oko 30C. Nastali su kao rezultat vulkanske aktivnosti obližnjeg vulkana Polques. Zbog visokog sadržaja minerala ovi termalni izvori navodno ublažavaju simptome artritisa i reume.

Laguna Colorada – Ovo mjesto je bilo nominirano na izboru za sedam svjetskih prirodnih čuda. Laguna Colorada je dio planinskog lanca Anda i jedno od najljepših jezera koje smo ovdje vidjeli. Na svijetu postoji šest vrsta flamingosa, a ovdje ih možete vidjeti čak tri, ovdje se okupljaju zbog obilja planktona. 

Laguna Verde – Prije nego smo se vratili za La Paz stali smo još i kod lagune Verde. Na samoj granici s Čileom u podnožju vulkana Licancabur nalazi se ovo jedinstveno jezero, a specifično je po svojoj boji. Zbog visoke koncentracije olova, sumpora, arsena i kalcij karbonata boja može varirati od tirkizne do tamno zelene boje, a sve ovisi o jačini vjetra koji u tom trenutku puše i koji remeti sedimente na dnu jezera. Ovo mjesto posebno je jer na vrhu ovog vulkana koji je jedan od najviših aktivnih vulkana na planeti možete naći ruševine od naselja Inka.

Eduardo Avaroa National Reserve

Do nacionalnog parka Eduardo Avaroa se dolazi kroz pustinju Siloli, koja se nalazi na visini višoj od 5 000 metara i koja nudi apsolutno nevjerojatne vulkanske krajolike različitih boja i koje kameno stablo.

Salvador Dalí desert

Pustinja Salvadora Dalíja poznata i kao Dalíjeva dolina (Valle de Dalí) u potpunosti se nalazi unutar granica Nacionalnog rezervata andske faune Eduardo Avaroa i karakteriziraju ga krajolici koji nalikuju nadrealističkim slikama Salvadora Dalíja.

Kako je ovo putovanje izgledalo live, možete vidjeti na našem instagramu pod sekcijom Highlights

Ako misliš da je ovo članak bio koristan i da su ti naši savjeti pomogli i uštedjeli nešto para slobodno nam plati pivu, popit ćemo je na nekom putovanju 🙂 –> OVDJE