Od Splita do Istanbula i nazad u 10 dana


Dok smo punili velike torbe Szukszanna Slaninić (u daljnjem tekstu Žuži) je znala da se planira dugo putovanje. Nesvakodnevne radnje budno analizira kako bi izvukla što savršeniji profil ličnosti i navika.

Napisao: Mladen Relic

Međutim njeno stanje je bilo mnogo složenije nego obično, na putovanje trebala je krenuti na vrhuncu ciklusa. Osjećala se mladom i poželjnom, a instinktivni osjećaj prolaznost i neartikulirana čežnja činili su da se doima tužnom i neispunjenom. Svi znamo da psi ne vole duga putovanja jer su robovi ugoda svakodnevnog života osobito zato što je susjedstvo obratilo posebnu pažnju na njene osobne parfeme. Zaiskrilo je između nje i Archya, malamuta sa genetskim podočnjacima koji dane uludo troši u lokalnoj birtiji sa vlasnikom špricerašom. Ali to je bila tek mladenačka ljubav. Prava igra nevinosti i opasnih namjera vodila se sa Medom, veteranom i ubojicom dječjeg lica. Nježan i konkretan, na vrijeme aktualizira svoju nazočnost u trenucima hormonalnih vrhunaca. Medo potaknut romantikom  neko je vrijeme trčao za automobilom. Sve je mirisalo na ljubavni vonj, Žuži , mi, auto, atmosfera. Bojali smo se jer smo znali da u krivo vrijeme idemo u zemlje gdje psi donose samostalne odluke.

Pošto smo na putovanje krenuli sa psom koji je trebao biti stalni član istraživačke družine, upoznavanje civilizacije morali smo prilagoditi ili bolje reći ograničiti prema članu sa najmanjom slobodom kretanja bez obzira na tu solidarizaciju naše putovanje je bilo sadržajno. Nadam se da će naša iskustva biti korisna ljubiteljima pasa koji žele putovati na istok. Pošto je Žuži bila u stanju neubrojivosti odlučili smo da dane kad je posebno aktivna provodimo u gradovima gdje je držimo na uzici. U povratku smo birali prirodu jer se u to vrijeme već hladila. Međutim opise ću podijeliti prema političkoj karti na štetu kronologije.

BIH

Bosna ije zemlja lijepe prirode, dobre hrane i niskih cijena. Za sve kojima Hrvatska nije dovoljna Bosna bi mogla biti prvi izbor. Bosnu smo dobro upoznali ali izostavili smo samo jedan dio od Stolca do Višegrada pa mada su postojali kraći putovi odlučili smo se na ovu alternativu. Stolac je gradić smješten na brdu uz obalu plitke rijeke Bregave gdje se ljeti hladi domaće stanovništvo i pokoji turist. Ljeti će te naići kupače te na otvorenu i prijateljsku atmosferu. Uz rijeku se provode cijeli dani zbog velikih vručina, druži se ,pije i jede. Postoje i oni koji na to mjesto dolaze godinama čak iz zemalja kao što su Njemačka ili Nizozemska. Međutim to su ljudi koji i traže opuštanje i intimnost ispred raznolikosti i prirodnih ljepota. Ali ako jedno ljeto budete u prolazu svratite i popite domaće vino u ugodnom društvu. Pošto je jesenje vrijeme rastjeralo dokono stanovništvo na kratko smo se prošetali uz rijeku .Žuži je vodeni talijanski pas koji bez razmišljanja skače u rijeke. Ovaj put je učinila iznimku jer kako što znate lijepo se namirisala.

Put nas uspinje prema Nacionalnom parku Sutjeska. To je par otvorenog tipa samo granicom odvojenog od za mene najljepše planine na ovim prostorima-Durmitora. Šetnjica  vodi do poznatog spomenika ali i prema sportskom centru i hotelu uz rijeku. Dolina je okružena listopadnom šumom koju smo zatekli u ranim jesenjim nijansama. Nadalje cesta je zavojita i dobrim dijelom prolazi kroz klance  sa posebno lijepim dijelom uz rijeku Drinu.

Prvi dan smo odsjeli u Višegradu, gradu kojeg sam već dugo želio posjetiti zahvaljujući posebnom spisateljskom daru Ive Andrića. Grad se nalazi na ušću  u kotlini koju omeđuju oštre planine neobične ljepote. Dijeli ga moćna rijeka Drina preko koje je sagrađena glavna znamenitosti grada, Višegradska ćuprija, dužine 250 metara. Uz most na samom ušću gradi se Andrićgrad, koji je većim dijelom izgrađen a uspješno kopira staru bogato ukrašenu gradnju. Višegrad sa svojim sadržajem predstavlja lijepo mjesto za vikend izlet.

Žuži je svojim magnetičnim vonjem očaravala skitnice i uličare. Bježali smo od planinskog psa na Sutjesci, izbjegavali gradske ljenčine po Višegradu .Onaj najmanji i najplašljiviji Višegradčanin pokazao se najupornijim pa je cijelu noć proveo cvileći ispred vrata na drugom katu hotela. Za nagradu je u jutro dobio obrok. I poljubac od Žužke. Psi u Bosni češće su slobodni nego na uzici, ali ujedno postoje i oni cjeloživotno vezani dvorišni psi. Što se tiće same Bosne ako vaš pas nema razvijenu nacionalnu svijest moguće je da će favorizirati Bosansko zelene pašnjake, ugodne šume i rijeke.

Srbija

Na samoj granici između Višegrada i Mokre gore ulazite u zaštićenu zonu i za prolazaka automobilom plaćate simboličnu cijenu od 2 eura. Mokra gora nas je dočekala nakon kiše u rijetkoj jutarnjoj magli. Otvoreni zeleni horizonti, lijepe drvene višekatnice i lakoća planinskog zraka očiti su i dirljivi. Na gori prisutni su i turistički sadržaji poput Drvengrda i obilaska vlakom. Iznad Mokre gore nalazi se nacionalni park Tara, goremo područje pretežito pošumljeno borovinom. Doline su rijetko prošarane sa vikendicama ili turističkim kučicama kosih krovova. Na planini mnoštvo je staza, vidikovaca i jezero. U park ulazite bez ulaznice a toliko je velik da ga možete istraživati mjesecima.Srbiju smo na ovom putovanju držali za tranzitnu zemlja ali ona po prirodnim ljepotama osobito na toj ruti bi mogla pružiti mnogo više. Za primjer navodim Kragujevac, Niš, Đavolju varoš i Staru Planinu.

Što se tiče Žuži to je bio njen teren, a slobodni psi po Srbiji ipak imaju neki poseban šarm. Jedan smeđi mješanac skoro ju je koštao nevinosti. Predala se ali je spašena u zadnji trenutak.

i napomena koju ne želim izbjeći. Ako igdje na ovoj ruti želite udobno popuniti svoje stomačiće tako da osjetite da je sve na svom mjestu neka to bude istok Srbije. Nađite neki lijepi restoran sa domaćim vrganjima, pastrvom i  janjetinom i ne štedite novce i kalorije.

Bugarska

Do Belogradčika iz svih smjerova vode izrazito loši putovi koji u pravilu prolaze kroz najljepše predjele tih krajeva .Gradić se smjestio se na gornjem zapadnom kutu Bugarske između Srbije i Rumunjske okružen prekrasnom planinskom prirodom te geološkim fenomenom ,impozantnim strmim nijansiranim crvenožutim stijenama u kojem je netko davno u trećem stoljeću smjestio očuvanu tvrđavu Kaleto. U tom neobičnom spoju brežuljaka pokrivenih prirodom i naizgled nepripadnim stijenama napraviti će te fotografije koje će te rado pokazivati. I još ako volite tvrđave i imate posebni sluh za legende izdvojite vrijeme i skrenite prema Belogradičeku sa glavnih cesta. Osim Tvrđave u okruženju nalazi se špilja Mangura zabranjena za pse.

Sofija je grad u koji dolazim nakon 20 godina u tu tom razdoblju zakoračio je iz istoka prema zapadu. To je grad lijepe arhitekture, prostranih parkova bogate i raznolike faune i velebnih ideološki neusklađenih spomenika .Ipak na kulturnom čelu grada je Hram Svetog Aleksandra Nevskog, izrazito lijepa i skladna pravoslavna crkva. Šetnja gradom udobna je i zanimljiva, kulturne znamenitosti presječene su sadržajnim parkovima a susreti sa turistima sporadični,  time i doživljaj grada autentičniji. Grad živi i u večernjim satima u živim kafićima i restoranima.

Plovdiv je najveći grad južne Bugarske i još jedan grad u kojem smo proveli jedan nepuni dan. Ugodan grad smješten na brežuljcima uz rijeku Maricu prvenstveno zbog položaja bogate povijesti još od antičkih vremena nudi mnogobrojne znamenitosti koje se nadaju otkriti u tako kratkom vremenu. Lijepo vrijeme i šetnjica kroz turistički oživljen obrazovno kulturni te zanatski dio grada ostavila je lijep dojam.

Slobodni psi po velikim gradovima u Bugarskoj su prošlost.

Turska

Edirne se nalazi na putu prema Istanbulu i grad je kojeg nemojte zaobići ako se odvažite na ovaj put. To je grad iznimne povijesti i mjesto gdje je jačalo Osmansko carstvo. Krasi ga mnoštvo znamenitosti, a ističe se džamija Selimija, dijelu istočnog genija Mimar Sinaja sa najvećim minaretima decentne ljepote i elegancije.

Zauvijek u sjećanju ostat će nam glazbeni dvoboj muzičara u konkurentskim središnjim gradskim restoranima.Nenadmašna ponavljajuća buka temperamentnih glazbala ugušili su svaki misao u začetku. Da ne bi potonuli u trans pobjegli smo čim smo pojeli preskroman obrok.

Ovo je i mjesto gdje većinu neluksuzne robe možete kupiti po upola manjoj cijeni nego u Istanbulu prvenstveno zbog toga što prodavači nisu toliko samouvjereni.

Vrhunac našeg puta, Istanbul je najživlji grad Europe. Neću gubiti ni slova da bi opisao što taj velebni grad nudi. Moj kratak opis usmjeriti ću na opći dojam. U nekim trenucima može vas zateći konfuzija osobito u trenucima kad grad gubi ionako teško stečenu formu i prelazi u nekontrolirano stanje poput trenutaka nakon večernje molitve. To je grad u kojem će te naći sve što prosječan um može zamisliti, a mnoge stvari će vas i iznenaditi. Uvijek mu se možete ponovo vratiti i neće vas dočekati u istom ruhu ni raspoloženju. Grad je u kojem će te lako ostvariti kontakte, u kojem će te naučiti da prodaja može biti više od posla ili umjetnost a kupnja doživljaj sa stvarnom emocijom. U kojem na svakog gosta dolaze dva konobara, na svakom kupca bunde tri prodavača odgajanih još od djetinjstva da govore sve jezike svijeta. Ni u jednom gradu ulice nisu življe na udobniji način. Pitanje je koliko u vama ima energije za tako intenzivnu stvarnost i u kojem će trenutku ono što vas sada veseli prijeći u suprotnu krajnost.

Žuži je pak bila gotovo opjevana i još nosi dodire mnogih Turaka na svom krznu. Korak dva pa Turak koji je želi pomaziti. Sa turskim psima je bila druga priča. Formirani u čopore često su branili kosti sa kojim ih hrane. U takvim slučajevima uvijek bi se našao netko da nam pripomogne. Pošto su Sterilizirani nije bilo ponuda za šetnju uz Bospor po mjesečini. Žuži se zauzela da uredi mnogobrojne Istanbulske mačke ali se pokazalo da su preveliki zalogaj za nju.

I za kraj nedostaci i prednosti putovanja sa psom.

Dobra strana nedostataka je da se nekad mogu pokazati i kao prednosti a bili bi:

  • morate pitati da li sa psom smijete u restoran, kafić ili trgovinu a nekad vas neće pustiti
  • sa psom ne možete u muzeje ,religijske objekte itd.
  • značajno će vam suziti izbor kod potrage za smještajem a često i dignuti cijenu

Dobre strane sažimaju se u rečenici koju naš pas istina bezglasno uvijek ponovi, a ta je : Vi se pobrinite za sve ostalo, a ja ću za atmosferu. Prednosti su dakle:

  • sa psom uvijek će te imati prijatelja koji i kad griješite nije kritičan prema vama
  • sretan i dopadljiv pas otvara skupove i socijalizira ljude što je bitno kod putovanja
  • dobro istreniran pas slomiti će grubu volju svakog carinskog policajca
  • odvest će vas na mjesta na koja samovoljno ne bi posjetili

Mnoge sate proveli smo u vožnji, a naša Žuži svojski je podnijela put. Na početku putovanja za nju to su bila spavača kola, a u povratku istisnuli su je glineni čupova i lamperija u podnožje moje supruge Karoline. Ovo putovanje organizirano je od strane Karoline, ujedno i prave gazdarice Lagottice. U nizu ja sam ipak treća osoba, daleko iza drugog najvažnijeg entiteta u Žužinom životu-gospodina Hladnjaka. Ipak našao sam se korisnim da je vratim natrag najdražem kvadratu u njenom životu, bogate, tajnovite i sadržajne nutrine.

Fotogalerija: