Komentari na prvi dio su bili pozitivni pa je Mislav odlučio poslati i drugi dio svog putopisa iz daleke Kine. Ovaj put nas vodi u Guilin, a nastavak opet ovisi o vama. Ajmo u Guilin!

Prvi dio putopisa (bar koliko mi se čini) prošao solidno kod Putoholičara pa ću onda nastavit s putešestvijama 4 Bedaka :). Al ako neko čita prvo ovaj dio: stil pisanja je čudan, gramatičke greške su namjerne, puno riječi iz dijalekta, nekoliko internih fora i subjektivnih dojmova o Kini i Kinezićima koji su možda nekome uvredljivi. Sve je napisano u šali i slobodno se okomite na autora teksta 🙂

Nakon Xi’ana hrabro smo odlučili otići na jug Kine gdje se ne putuje u ljetnim mjesecima. Zašto? Zato jer je dnevna temperatura oko 40 stupnjeva, a relativna vlažnost zraka oko 95%. Mislim da se sve kuži.

Par sati avionom iz Xi’ana do Guilina i ulazimo u tropski paradajz. Da napomenem, Gaki se ne drži principa, kao mrzi kršit pravila, a u avionu ne želi zagasit mobitel nit spustit zastor od prozora iako ga stjuardesa par puta upozorila. Malo bili u strahu da i nas zbog njega ne skinu neki separatisti iz Ukrajine.

Guilin – činjenice:

1. ime grada znači ”šuma slatkog osmantusa (maslininog čaja)”. Glupljeg prijevoda još nisam čuo al dobro,
2. srdačno nas dočekali u malom gradiću. Gradić ima 5 milijuna stanovnika,
3. ovdje smo došli vidit čudne planine i rižina polja,
4. u pokrajini živi puno manjina pa čak ni ne izgledaju ko Kinezi,
5. ne da ne izgledaju ko Kinezi nego ni ne pričaju isto. Svaka rečenica im završi na A. ”Idem na izlet, A”, ”Sad plovimo rijekom Li, A”, ”Oćete probat nogice, A?”
6. kako smo relativno blizu Vijetnama (manje od 200km zračne udaljenosti) i ljudi su puno ljepši.

Smjestili se u Wadaaaaa hostel (tako se navodno Brus Li dere kad šamara Amere) i odmah rezervirali izlet za sutra; plovidba rijekom Li. Malo izašli do grada i našli prvi puta neki diskač u Čajni. Ušli u pola tri, al već svi odlaze doma. Gaki sretan jer smo u klubu. Mi ne jer piva košta 50kn!!! U Kini očito u klubove izlaze samo bogati Norvežani ili Hrvati koji rade u Norveškoj. U klubu nas opet prate: tko? što? Pa nogice naravno. Običaj je ako si hostesa, ili super kul lik sa zgodnim ženama, naručit fancy stvari. Što su fancy stvari? Pa ko i u Hrvatskoj: brdo skupih koktela, lubenica, gintonic, knknpnkn i nogice naravno :D. Hostesice papale nogice pa smo im se i mi malo pridružili 😀.

Idući dan buđenje sa zvukom sirene. Krećemo na plovidbu bambusovim čamcima koji su zapravo od neke plastike :). U žurbi kupili hrenovku u tijestu i sendvič sa jajem i šunkom. Izvrsno za nekog ko to voli sa brdom šećera. Kupili i slance koji to zapravo nisu. Prije bi se moglo reć da su slatkači :D.

Evo slika sa plovidbe po rijeci Li pa uživajte.

Ima jedna zgodna anegdota oko ovih ”tornjeva planina”. Postoji pradavna kineska legenda da svaki čovjek koji dođe na rijeku Li i uoči sličnost sa konjskim glavama bit će produhovljen ovisno o tome koliko ih prepozna na putovanju. Onaj koji ih uoči 9 postići će zen i mir, staloženost i najveću mudrost u povijesti svemira. I tako su jednom nakon 4000 godina kineske povijesti u posjet došli i kineski partijaneri (pripadnici kineske komunističke partije) i probali po prvi puta uočiti 9 glava. Je li im to uspjelo? Pa, glavni kancelar i lijeva ruka Mao Zedonga uočio ih je čak 7 što je izazvalo opće oduševljenje među okupljenima. Nakon toga nastupio je božanstvo Mao i skromno rekao da ih je on vidio 9. Nismo ni očekivali da bi taj skromni i simpatični lik iz kineske povijesti mogao uočiti manje. Da završim, nas četvorica bedaka smo svi zajedno vidjeli jednu konjsku glavu, možda. Ili nismo? Nismo :D.

Nakon plovidbe naručili sokić pa nam frajer pokušao uvalit mali sokić pod cijenom velikog. Ivek i Duki došli do njega i rekli mu: NEĆEŠ RAZBOJNIČE JEDAN!!

Rijeka Li, a i okolno područje je poznato po lovu ribe pomoću kormorana. Kormoran je inače ptica za one koji ne znaju :). Čiča na idućoj slici koji diže ruku ko neki nacist je inače ribar. Kako to funkcionira? Kormorani su zavezani za štap sa dugim konopcem i love ribu. Kad ju ulove nemaju kuda nego se vratit gazdi koji im onda te ribe uzima. Simbioza :D.

Ivek je ovdje bio glavna faca, svi muški se htjeli slikat s njim.

Ljudi su stvarno lijepi ovdje. Baš ih promatrali, za razliku od Xi’ana žene su sve lijepe, a muški su po norveškom standardu ok. Al iako su lijepi maniri su im isti. Svi se guraju za poludit i svuda oće preko reda. Ova zenka sa slike ne da se gurala uć u bus (gdje smo ju mislili nokautirat) nego se jadnom Dukiju ugurala u sliku i upropastila mu selfač.

I hrana je ovdje drukčija neg u Xi’anu.

Nakon plovidbe otišli u selo Yangshuo. Selo od 300 000 stanovnika :). Po kineskim standardima to je selendra i tako nas je i vodič upozorio. Malo prođirali tim selom i Gaki i Ivek nam skoro hmrli od vrućine. Nesnosna vrućina i vlaga, hodali 3km i svakih 100m ulazili u tgovine da se rashladimo. Veli Gaki da mu se ovo nije dogodilo u životu, a vidio je pol svijeta jer si to može priuštit s norveškom plaćom 😛. Kasnije će to reć još barem 5 puta.

U Yangshuo-u pojeli guilinskog brkatog šarana kuhanog u pivi te magarca na naglo.

Do Guilina išli nekim busom di nam se baba koja prodaje karte stalno smijala. U busu postoje i mali plastični stolci ako baš zatreba, tj. ako se slučajno nađe 10 ljudi više u busu. Bila je jedna baba samo tako sjedila pa je vozač bio utučen jer nije popunio sva mjesta.

Za večeru naravno opet nogice :P.

Iduće jutro opet udarnički tempo. Buđenje u pola 8 i pravac u Longsheng rižina polja. Tri sata vožnje po ludim cestama i na nadmorsku visinu od 1200m. Francuzić bio sa nama u kombiju pa nam se prikrpao. Kasnije jeo i ručak s nama i naravno da nije platio svoj dio jer mi Hrvati imamo para ko pljeve. Penjanje puna 4 sata po vrućini od 38 stupnjeva i vlazi od 95%. Gaki drugi dan za redom skoro pao u svijest. Ili nesvijest? Više nije znao što priča. Na lokaciji postoje 3 ”scenic spota” a mi ne bi bili bedaki da nismo uspili fulat dva. Al nema veze, krajolik je spektakluk.

Nakon četverosatnog švicanja i oživljavanja Gakija sjeli na ručak. Babice u restoranu fine i kulturne za razliku od onih koje su ko Šerpe i nose stvari bogatim Amerima. I one babe koja me gađala letvom jer sam se slikao s njom. Samo money money i može slika. Ma nemoj, može i dok ti ne gledaš :D. Žene tu imaju duge kose i ne bacaju kosu ni kad se ošišaju. Novu dugačku kosu povežu sa starom koja je isto tako fino oprana i rade neke pundže. Evo i simpa munjare koja je to napravila za nas.

Na povratku u Guilin odlučili da ćemo crtat zastavu jer u hotelu ima hrpa al Rvacke nema. Remekdjelo je tu.

U deliriju Duki pojeo sapun sa recepcije jer je mislio da je bonbon :D. Opet zaje Gakija jer u 20 do 2 (ponedjeljak) nismo htjeli u kineskoj zabiti ić u klub nego odabrali damplinge (neka lokalna hrana) na cesti :D. Iz protesta Gaki ušao u nepromišljenu okladu: kladili se nas dvojica da onaj ko se prije spoji na internet plaća 3 večere. Moram priznat bilo je gadno, rasplet za 5 dana :D.

Ujutro malo prođirali biciklima po gradu i skoro zakasnili na vlak za Shenzhen koji slijedi u idućem putopisu.

A u vlaku kontrola visine, Danny De Vito, Ilija Frodo Wood i naš frend Jablanko bi ušli besplatno u kineski HŽ 😛

Mislav, BK MUNJARA