Mikonos: najljepši grčki otok na kojem zabava traje danonoćno


Saznajte kako, zašto i kada posjetiti Mikonos, grčki otok smješten u Egejskom moru, gdje zrak miriše na odmor i masline 

Napisala: Marija Pajić

Iako mitologija kaže da se poznati Apolon rodio na susjednom otoku Delosu, moja iskustva kažu da ta priča nije samo dio povijesti. Apolon je živ, a s njim i njegova braća i rođaci koji očito ljetuju na Mikonosu. Jer osim tih predivnih bijelih kućica plavih prozora na kojima raste crveno i ljubičasto cvijeće – dah će vam oduzeti i hodajuća božanstva koja se uglavnom odazivaju na neka neobična grčka imena! 

Na žalost, ovo nije izbor za mistera svijeta već, nadam se zanimljivo štivo u kojem ćete saznati kako, zašto i kada posjetiti Mikonos, grčki otok smješten u Egejskom moru. Baš kao i svako moje putovanje, ni ovo nije krenulo po špagi. Ja ne znam što sam ja bila u prošlom životu, ali očito ne putnik jer kad vidim kako mi se poklapaju zvijezde ne znam tko točno posjeduje moju voodoo lutku. Srećom, drži me pozitivan duh i to mi nitko ne može slomiti, pa čak ni putovanje prema Grčkoj koje je na kraju trajalo više od 15 sati. Znam, zamalo sam imala jet leg al’ ne kaže se uzalud mlado, ludo.

Krećemo. Nas četiri. Fali jedna jer je rodila. Da, došle smo u te godine, znam. Još malo i ja ću valjda sklopiti krila, ali dok ide – ide. Putujemo s trideset na leđima. Uglavnom, potresna informacija već u startu. Let iz Venecije nam je u pet ujutro, a naš kombi prijevoznik nas obavještava da krećemo u 18 dan ranije. Dišemo duboko i mantramo idemo na odmor, spavat ćemo na aerodromu i sve će biti u redu. Rečeno, učinjeno. Put s Marca Pola ne da nismo doživjele već je malo falilo da se ne obračunamo sa stjuardom koji je baš u trenutku našeg odlaska u san, na najbržem mogućem talijanskom prepričavao ne samo mjere opreza već i povijest kompanije jer to je trajalo. I trajalo. I trajalo. Valjda dvije minute dok sve četiri nismo zaspale “kao klade”. Nakon dva i pol sata slijećemo na vjerojatno najmanji aerodrom na svijetu i drugu vremensku zonu koja je sat vremena iza nas. Mikonos. Zrak miriše na odmor i masline. Dočekalo nas je nekoliko mački, stotinjak turista i nekoliko policajaca. Prilično dobar početak. 

Prije nego što nahranimo svoj izmučeni želudac, odlazimo iznajmiti auto koji će nam biti najbolji prijatelj u narednih tjedan dana. Za otprilike 2000 kuna možete dobiti sasvim solidan manji automobil koji će vam uvelike olakšati život na ovom otoku s obzirom na to da su sve plaže udaljene jedna od druge preko nekoliko kilometara. Ako ste nešto buntovniji kao većina turista koji posjećuju Mikonos, na svakom koraku možete iznajmiti i motocikl i quad (svojevrsni motocikl na četiri kotača), ali automobil vam je praktičniji kada ste žena koja je ponijela 112 haljina za sedam dana. Jer nikad se ne zna što će vam trebati, zar ne?

Gdje odsjesti?

Možda nas putovanje do Venecije nije mazilo, ali zato smještaj na Mikonosu itekako je! Putem poznatog internet servisa našle smo apartman u centru centra na nekom ludom popustu koji je trajao valjda samo taj dan. Iako sam ja glasala za drugu smještajnu jedinicu koja je u svojoj ponudi nudila odbojkaški teren, moje drage prijateljice su me uvjerile da od te odbojke ne bi bilo ni o. I bile su u pravu. Najbolji smještaj na Mikonosu, poznatiji kao Kouneni Apartments, smješten tik do LV-a, Gucci-a i odličnog bara Bonbonniere koji je za naše potrebe preimenovan u Bajadera – pokazao se kao pun pogodak ne samo po pitanju lokacije, već i po pitanju usluge. Pa su nas tako već drugi dan razmazili s čišćenjem apartmana, pranjem posuđa i mijenjanjem ručnika. Za te novce koliko vas realno košta i apartman u Baškoj ili Makarskoj, čiste ručnike svaki dan možete samo sanjati. A o čišćenju apartmana da i ne govorim! Ipak, većina apartmana na ovom otoku nije veća od 30 kvadratnih metara, pogotovo ovi u centru, no ne dajte da vas to obeshrabri. Pogotovo kad uzmete u obzir da se većina barova, restorana i klubova nalazi u tzv. Chori, tj. starom gradu Mikonosa

Samim time, vaš noćni život ne pati jer osvojiti taxi na ovom otoku je ravno osvajanju lutrije u Hrvatskoj. Čitaj nemoguće! Veliki dio ljudi će se odlučiti za hotel kojih naravno na ovom otoku ne nedostaje, pogotovo onih tzv. butik hotela koji danonoćno patroliraju helikopterima. Na prvu sam mislila da se na ovom otoku samo vozi tim prijevoznim sredstvom, ali onda sam se probudila. 

Dobre stare predrasude

Već i prije samog putovanja, o ovom otoku sam čula i više nego što sam trebala. Prvo, nemoj ići tamo, to je otok homoseksualaca. Na takve savjete zapravo više i ne reagiram jer takav tip putnika po mom mišljenju ne bi trebao kročiti dalje od Karlovca. Ali, čak i da sam uzela u obzir te mudrolije moram priznat da u tjedan dana izležavanja na ovom otoku broj homoseksualnih parova koje sam susrela mogu nabrojati na prste jedne ruke. Više ih sretnem po Zagrebu. Realno.

Drugo, nemoj ići tamo jer je preskupo. Koliko skupo? Ma preskupo. Kad dođeš na Mikonos, shvatiš da taj strah od vraćanja s gaćama na štapu ne drži vodu jer opet svi znaju što žele i koliko to košta. Realno, sve što je lijepo košta jednako i na Ibizi i u Mikonosu, ali ako pitate mene, ovaj grčki ljepotan svjetlosnim je godinama ispred te španjolske party tvornice. 

U svakom slučaju, ne možete ići na put praznog novčanika, to vam je valjda jasno. Kava je otprilike dva do tri eura, ovisi gdje. Ručati možete za 20 do 25 eura u odličnim restoranima. Ako volite gyros, njih hvala Bogu imate na svakom koraku i za taj ćete sport platiti do pet eura. Kao desert, nemojte se iznenaditi ako vas usred noći na tom istom gyrosu dočeka poznati nogometaš, modni dizajner ili neki pjevač.

Mikonos je ljetovalište svih ljudi svih zanimanja i iz svih društvenih sfera. Na ovom otoku je posve normalno zalijevanje šampanjcem nekog arapskog šeika koji je netom prije obrstio LV, baš kao i plesanje sirtakija s Grkom Theodorom koji pokušava osvojiti žensku pričom da je odvjetnik, a zapravo je konobar. I jednom i drugom to ne uzimaš za zlo jer svi živimo pod istim nebom. 

Jedina stvar na koju su me trebali upozoriti je ta da ponekad držim jezik za zubima jer moje kronike u inozemstvu često su preopuštene ne razmišljajući pritom da me netko i razumije. Ono što sam prekasno shvatila je to da za susjede Srbe, Grčka je očito place to be pa tek toliko kad komentirate one Apolone s početka priče, pripazite malo jer možda vas netko stvarno razumije.

Što posjetiti? 

Da, imaju muzeje, ali ako ste ovdje došli slušati o grčkoj arhitekturi i arheološkim iskopinama, fulali ste “ceo fudbal”. To je kao da u lancu brze prehrane naručite salatu. A to se jednostavno ne radi. Daj sve ili ništa. Kad je u pitanju hedonizam, ovaj otok ti daje i više od svega. Hoćeš plažu? Može. Tu je Principote Panarmos, Elia, Ornos i Paraga. Biraj. Hoćeš beach bar? Može. Tu je Nammos, Nemo i moj omiljeni Scorpios. To je mjesto koje se jednostavno ne propušta. 

Ne, to nije običan restoran i bar na plaži jer na ovom mjestu letite u drugu galaksiju. Ne samo da vaša osjetila rade što zbog ića, a što zbog pića – u Scorpiosu čak je i usluga na neviđenom nivou. Ljudi su toliko ljubazni da se zapitaš jel’ s tobom nešto nije u redu. Zapravo, ne samo da su ljubazni već su prezgodni. Kao da ih biraju na nekom natjecanju simpatičnosti. Ako vaš posjet padne na nedjelju, pravi ste sretnik jer upravo tim danom ovim mjesto zavlada potpuno ludilo uz neodoljivu glazbu i nevjerojatan zalazak sunca! Zvuči kao bajka, ali vjerujte mi – i je! 

U svakom slučaju, ne napuštajte sobu bez minimalno pedeset eura u novčaniku jer na svim ovim mjestima morate platiti ležaljku otprilike 20 – 30 eura, ovisno gdje idete – a kad već ležite, jasno je da ćete i ožednjet pa nakon toga ogladnjet. Računajte sami, ali jedno je sigurno. Takvu uslugu kakvu Grci pružaju na plaži, u Lijepoj našoj teško da ćete dobiti i u najboljim restoranima. Ako se mene pita, a znam da me se ne pita, ja bi sve konobare slala na edukaciju na ovaj otok sreće. Ne znam je li do vjetra, sunca ili soli, ali ta magična kombinacija očito dobro djeluje i na goste i na zaposlenike. 

A kad padne taj famozni mrak, sve se seli u grad. Za one koji su zavirili u čašicu i večer žele nastaviti na finoj večeri, preporučujem Interni u kojem možete isprobati poznate grčke delicije ili tik do njega azijski Hakkasan, a za one koji su na tekućoj dijeti – početak kraja je bar zvan Queens. U mom slučaju, smješten odmah ispred našeg apartmana što se na kraju pokazalo kao još jedan pun pogodak! Ne znam što je ovo, ali nekada je život majka, a nekada maćeha. Piće po piće, vaš izlazak nastavit će se u obližnjim ulicama ili klubovima kao npr. Madon ili Guzel. Nemojte se zbuniti ako shvatite da se noćni klub otvara u četiri ujutro. Grci su toliko opušteni i jednostavno im se ne žuri doma pa računajte da ćete krevet vidjeti u osam ujutro. Ako odete u obližnju pekarnicu na grčku pitu od sira, otprilike u devet padate u san. 

U tzv. Maloj Veneciji smješteno je nekoliko grčkih barova u kojima sviraju samo grčke pjesme koje ne biste vjerovali mi itekako znamo. Naši pjevači vole posuditi melodije pa vam je još jedan doživljaj zagarantiran! Scena u kojoj padaju neki suludi bijeli papiri sa stropa, Grci padaju na koljena, a mi vrištimo Uno momento, uspori tempo samo je djelić mog iskustva! Da ne kažem da i Mikonos baš poput hrvatske metropole ima “podzemni klub” u kojem svira narodna muzika. I ovdje svi pjevaju kako su usamljeni i tužni. Jedina razlika je što u ovoj verziji uz piće poslužuju i jagode! Dobar tek!

Otok ića i pića

Znam, ispada da sam tjedan dana samo jela i pila. I da se razumijemo, nije daleko od istine. Ali kada se sve zbroji, Mykonos tj. Mikonos je magičan otok u koji se ne možete ne zaljubiti! Pogotovo ako ste u društvu najboljih prijateljica s kojima je umiranje od smijeha u opisu druženja. Realno, i ptice na grani znaju da se u životu broje male stvari. Vrijeme koje provedete s onima koje volite najviše, prvi ljetni zalazak sunca na plaži s nogama u npr. Egejskom moru, čaša (grčkog) vina na terasi…Puno lijepih trenutaka koji na prvu djeluju kao da ćete ih lako zaboraviti , ali na vama je da stvorite uspomenu. 

Što vam više od toga u životu treba? 

P.S. Jesam vam rekla da me prvog dana maskota otoka – pelikan počastio svojim izmetom po mojoj friško opranoj i ispeglanoj haljini? Ahhh, da. Bila je to dobrodošlica samo takva! Tko zna, možda je zato sve bilo tako dobro. Šteta što nisam igrala lutriju, ali kakve sam sreće izgubila bi listić! 

Pronađite i vi svoju sreću, sretan put! 😉