2.dio putopisa s ljetne ture – Bruxelles

Tekst i fotke: Ivan Horvat

19. kolovoz (Luxembourg – Bruxelles)

U jutarnjim satima stigao sam u glavni grad Belgije – Bruxelles (fr.) / Brussel (niz.). Tako najprije po dolasku na autobusni kolodvor Brussel-Noord odlazim ostaviti prtljagu u hostel, koji je bio oko 15 minuta hoda od spomenute stanice. Već nekako po tim prvim minutama hoda po gradu uočio sam da je Bruxelles (barem u tom razdoblju) bio jedno jako veliko gradilište. Samo tijekom tih 15-ak minuta hoda uočio sam barem 3 ili 4 velika renoviranja/građenja. S obzirom da je bilo ljeto, to me je pomalo neugodno iznenadilo. Naravno, nekada se građevinski radovi ne mogu u turističkim gradovima izbjeći ni tijekom ljeta, ali me čudilo da ih je bilo baš toliko. Grad mi na prvu definitivno nije djelovao kao mjesto privlačno za turiste. Po dolasku u hostel – klasika: ostavljam prtljagu u spremištu i malo punim bateriju mobitela da mogu mirnije dalje nastaviti po gradu. Premda se hostel u kojem sam bio ne može pohvaliti dobrom zvučnom izolacijom (svaki put bih čuo kako netko prolazi hodnikom ispred sobe, premda je moguće da je to imalo veze s činjenicom da mi je soba odmah “prva na udaru” kad se popnete stepenicama na drugi kat), mogu reći da sam odabrao hostel koji ima odličnu lokaciju, jer su mi blizu bili i sjeverni i središnji željeznički kolodvor te centar grada. Tada je padala kiša u gradu (a po prognozi se nije činilo da će se vrijeme nešto puno poboljšati tijekom dana), tako da sam obukao debele vodonepropusne tenisice i kabanicu. Na kraju je vrijeme bilo poprilično promjenjivo, tako da sam kabanicu barem mogao skidati i ponovno oblačiti, ali je s tenisicama na kraju dana bome bio problem i ne sjećam se kada su me zadnji puta noge toliko boljele kao na kraju tog dana. Kada cijeli dan nosite teške tenisice noge to na kraju dana svakako osjete.

            Prve znamenitosti prema kojima sam krenuo bile su Crkva Notre-Dame de Laeken i Parc de Laeken na sjeverozapadnom dijelu Bruxellesa. Na putu do tamo najprije sam svratio kratko i u Botanički vrt (Jardin botanique). Također sam prošao kroz neke dijelove grada za koje mogu reći da, blago rečeno, ne djeluju nimalo prosperitetno (primjerice Schaerbeek). Znam da u svakoj metropoli ima problema, ali me je začudilo da “glavni grad Europske unije” ima toliki gospodarski i društveni jaz među svojim četvrtima, s obzirom da sam na ovom potezu usred bijelog dana (11 sati) zamijetio velik broj besposlenih ljudi, skitnica, ljudi koji su me iz nekog razloga gledali ljutito, smrknuto (kao da su odmah pomislili da ne pripadam ondje) te osoba koje stoje u izlogu i bave se određenim zanatom (i to također već u 11 sati prijepodne?). Nekako mi se to sve činilo ipak malo previše. Neke stvari se mogu ostaviti makar za kasnije navečer, dok se djeca vrate kući iz škole pa da ne moraju gledati takve prizore.

Notre-Dame de Laeken

Kada je u pitanju Notre-Dame de Laeken, radi se o neogotičkoj crkvi čiji je kamen temeljac 1854. godine položio kralj Leopold I., s time da je dovršena tek 1909. godine. Crkva je izvorno sagrađena u sjećanje na Marie-Louise, suprugu spomenutoga kralja, koja je htjela biti sahranjena upravo u Laekenu (jedna od kraljevskih rezidencija je upravo Kraljevska palača u Laekenu). Ondje je i kraljevska kripta, gdje su sahranjeni brojni belgijski vladari i vladarice, poput Leopolda I., Leopolda II., Alberta I. i mnogih drugih. Kao povjesničaru, među njima mi je u sjećanju kao naročito surov ostao Leopold II., tijekom čije je vladavine Belgija (nakon Berlinske konferencije 1885. godine) pod svoju kontrolu dobila Slobodnu državu Kongo (neki od kasnijih naziva za to područje bili su Belgijski Kongo i Zair, a danas se to naziva Demokratska Republika Kongo). Razdoblje njegove vladavine bilo je razdoblje najokrutnijeg načina postupanja prema domorocima u Kongu. Neko vrijeme je i glavni grad te države nosio ime Leopoldville, dok se danas naziva Kinshasa.

U blizini spomenute Notre-Dame de Laeken nalazi se i kraljevski park – Parc de Laeken, koji je otvoren u 19. stoljeću, konkretnije za vrijeme vladavine Leopolda II. Prostire se na površini od oko 186 hektara, a na njegovom području nalazi se i Kraljevski dvorac Laeken (fr. Château de Laeken, niz. Kasteel van Laken). Nažalost, dok sam bio ondje, dvorac je bio privremeno zatvoren, odnosno pod obnovom. Unatoč tome, mogu reći da je park lijepo uređen i da vrijedi otići do tog dijela grada.

Parc de Laeken

Uslijedila je podulja šetnja sve do Crkve Svetog Ivana Krstitelja (Église Saint-Jean- Baptiste-au-Béguinage), koja se nalazi na trgu Beguinage, u srcu starog dijela grada Bruxellesa. Gotička crkva koja je ondje izvorno bila izgrađena je krajem 13. stoljeća, da bi ju kalvinisti djelomično uništili 1584. godine, a zatim je bila obnovljena. Ta obnovljena crkva koja ondje još uvijek stoji karakterističan je primjer flamanskog baroknog stila 17. stoljeća s talijanskim utjecajem. Crkva je proglašena povijesnim spomenikom 1936. godine. Ne tako daleko nalazi se i Crkva Svete Katarine (Église Sainte-Catherine / Sint-Katelijnekerk), koja je izgrađena od 1854. do 1874. te je također proglašena povijesnim spomenikom, samo nešto kasnije (1981. godine). Fasada je tada bila pod obnovom, ali siguran sam da inače privlači i oduševljava brojne posjetitelje.

Crkva Svetog Ivana Krstitelja

Na putu odande do glavnog trga prolazim i pored burze, odnosno Bourse de Bruxelles, koja je osnovana Napoleonovim dekretom 1801. godine (sama zgrada u kojoj se nalazi – Palača burze, odnosno Palais de la Bourse, dovršena je 1873. godine). Inače, i ta je zgrada u to vrijeme bila pod obnovom. U blizini se nalazi i Crkva Svetog Nikole, nazvana po Svetom Nikoli, zaštitniku trgovaca (u neposrednoj blizini nalazi se tržni centar pa je stoga crkva upravo tako nazvana). Dijelovi crkve sežu u 12. stoljeće, premda je kasnije više puta obnavljana (zadnji puta 1954. godine).

Dolazak u ovaj dio grada mi je donekle popravio dojam o Bruxellesu. Tako sam produžio još nekoliko metara dalje i stigao do jedne od najvećih atrakcija grada – Grand Place / Grote Markt (Veliki trg). Na trgu su brojne cehovske dvorane iz razdoblja baroka, a dvije su građevine koje se ističu na Grand Placeu. Jedna od njih je Gradski muzej (Musée de la ville de Bruxelles), koji se nalazi na sjevernoj strani trga u Kraljevskoj kući (Maison du Roi). Otvoren je 1887. godine i posjeduje više od 7 000 predmeta, među kojima se ističu slike Flamanca Aerta van den Boschea i Francuza Charlesa Meyniera. Druga (još veća) znamenita građevina na trgu jest Gradska vijećnica (Hôtel de Ville), koja je na južnoj strani trga, a izgrađena je u prvoj polovici 15. stoljeća i kao takva je jedina preostala srednjovjekovna građevina na Grand Placeu. Izgrađena je u gotičkom stilu, a na vrhu njenog tornja nalazi se kip Svetog Mihaela arkanđela, čiji se original čuva ni više ni manje nego preko puta – u Gradskom muzeju. Na razglednicama iz Bruxellesa vidjet ćete najčešće upravo Grand Place, što nije za čuditi, posebice ako se uzme u obzir da je cijeli ovaj trg od 1998. godine na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske baštine.

Gradska vijećnica

Uslijedilo je i vrijeme ručka. Inače nemam običaj jesti odmah na glavnom trgu, ali bilo je već iza 14 sati (inače završim s ručkom već do podne) i nije mi se više dalo ni čekat ni razmišljat gdje ću ručati, tako da je izbor pao upravo na jednu od pivnica na Grand Placeu. Iskreno, ne sjećam se točnog imena pivnice, ali nekako otprilike po sjećanju i dok gledam na google kartama mogu zaključiti da je bila riječ o jednom od sljedeća tri restorana: Brussels Brasserie, Le Paon ili The Brothers Brasserie. Inače si čak prije puta znam pogledat u kojim bih restoranima mogao pojesti neke od obroka (npr. ako uspijem naći neki stari restoran s dugom tradicijom ili pak neki restoran u kojem se poslužuju jela iz lokalne kuhinje), a ovaj puta sam odlučio samo baciti oko na natpise ispred terasa restorana na kojima su bila navedena jela i cijene. Ako se dobro sjećam, platio sam nekih 15-20 eura za komad pohane piletine, pommes frites, miješanu salatu s jogurt dresingom i vodu. Ono što mi je tu bilo zanimljivo – ovdje će vam poslužitelji natočiti prvu čašu pića. Iskreno, ne sjećam se kada sam točno zadnji puta to doživio. Siguran sam da je bilo u Zagrebu, ali svakako je prošlo dosta vremena.

Jedva sam dovršio ručak, a već sam razmišljao o desertu. Odlučio sam se za jelo koje je inače česti suputnik u Belgiji – vafel. Tu stvari postaju zamršene, s obzirom da ondje u Bruxellesu možete praktički svakih par metara vidjeti neku slastičarnu, odnosno prodavaonicu vafla, stoga je nekima teško odlučiti gdje će točno uzeti to jelo. Inače, postoje dvije najpoznatije vrste vafla u Belgiji, a to su oni iz Bruxellesa i oni iz Liègea. Koliko sam shvatio, inačica iz Bruxellesa je četvrtastog oblika, dok je ona iz Liègea zaobljenija, odnosno ovalnog oblika. Osim toga (koliko sam naknadno istražio), čini se da je varijanta iz Liègea bogatija, gušća, slađa i lakša za žvakati. Postoje uistinu brojni prilozi koji vam se nude da stavite na vafel – čokoladni preljev, vanilijin preljev, jagode, banane, mrvice oraha, lješnjaka, cimet i brojni drugi. Nekako mi je bilo žao da nisam uspio naći neko mjesto koje nudi sladoled jer mi se to čini kao izvrsna kombinacija. Čini se da ću si to morati sam iskombinirati u Hrvatskoj. Ovaj puta sam uzeo vafel s čokoladnim preljevom, šlagom, mrvicama lješnjaka i jagodama.

Iduća postaja bila je Katedrala Svetog Mihaela i Svetoga Gudule. Ovdje se radi o srednjovjekovnoj katoličkoj katedrali posvećenoj Svetom Mihaelu i Svetom Guduli, dvojici svetaca zaštitnika grada Bruxellesa. Katedrala je dovršena 1519. godine te se smatra jednim od najboljih primjera brabantske, odnosno brabantinske gotike, značajne varijante gotičke arhitekture tipične za područje Belgije, Nizozemske i Luksemburga. Taj stil nazvan je po pokrajini, odnosno vojvodstvu Brabant u Belgiji, koja je od 1995. godine podijeljena na Flamanski Brabant, Valonski Brabant i Bruxellesku regiju. Katedrala je od 1936. godine jedan od povijesnih spomenika Belgije. Na glavnom brodu uz stupove vidljivi su kipovi dvanaest apostola, a vitraji (oslikani prozori) su svakako dojmljivi zahvaljujući svom šarenilu. Premda je najveći utjecaj brabantske gotike, u Katedrali su također vidljivi barokni stil (kapele) te neogotički stil (dekorativni elementi te neki od vitraja).

Katedrala Svetih Mihaela i Gudule

Nakon Katedrale odlazim do Parc de Bruxelles, s time da sam na putu do te lokacije naletio na kip francuskoga generala Augustina-Daniela Belliarda, koji je sudjelovao u Egipatskoj ekspediciji 1798. godine te u bitki piramida iste godine (u kojoj su francuske snage pobijedile jedinice Osmanskog carstva i mameluke). Njegov kip nalazi se odmah uz Parc de Bruxelles, glavni gradski park. Radi se o najvećem javnom parku u gradu, a poznat je još i pod starim nazivom – Kraljevski park (Parc royal). Također se radi o prvom javnom gradskom parku. Na jednom kraju parka nalaze se Federalni parlament i Zastupnički dom (donji dom Federalnog parlamenta), dok se na drugoj strani nalazi Kraljevska palača (Palais royal). Riječ je o službenoj palači belgijske kraljice i kralja, izgrađenoj u neoklasicističkom stilu. Ipak, valja istaknuti da kraljica i kralj ne žive u toj palači, već su ondje neki od njihovih ureda te ondje izvršavaju neke od svojih službenih dužnosti, dok kraljevski par u stvari živi u prethodno spomenutom kraljevskom dvorcu u Laekenu na sjeverozapadu grada. U sklopu Parc de Bruxelles također možete vidjeti i zgradu Kraljevskog kazališta (Theatre royal).

Kraljevska palača 

Posjetivši glavne trgove s poznatim znamenitostima, odlučio sam da je vrijeme za malo predaha u okruženju zelenih i plavih površina. Odluka je tako pala na Square Marie-Louise. Iskreno, nisam siguran po kojoj točno Marie-Louise je park nazvan jer nisam uspio naći neke precizne podatke o tome. Neke od mogućnosti su: princeza Louise, kćer belgijskog kralja Leopolda II. ili pak Louise Orleanska, koja je bila supruga belgijskog kralja Leopolda I. Premda nisam siguran po kome je točno park nazvan, ono što jesam siguran je to da je ovo odlično mjesto za predahnuti u društvu patkica (a koliko sam čitao ovaj je park dom čak i kornjačama s Floride), prekrasnog jezera u središtu parka te fontane i engleskih vrtova koji ovome parku u svakom slučaju daju slikovit i živopisan ugođaj.

Square Ambiorix

Park koji je na neki način povezan sa Square Marie-Louise je Square Ambiorix. Premda taj park ne obiluje vodenim površinama kao Square Marie-Louise, može se reći da je lijepo uređen, s obzirom na cvjetne gredice, ravne staze i brojne skulpture. Ova dva parka svakako spadaju u otmjeniji dio grada, koji obiluje kućama i zgradama u neorenesansnom, neogotičkom i Art Nouveau stilu.

Square Marie-Louise

Spomenuta dva parka u stvari se nalaze na putu od Parc de Bruxelles do Parka pedesetogodišnjice (Parc Cinquantenaire), još jednog veoma značajnog gradskog parka. Park se nalazi u istočnom dijelu Europske četvrti, a otvoren je 1880. godine povodom pedesete godišnjice Belgijske revolucije, kojom su belgijski pobunjenici uz pomoć Francuske izborili neovisnost od Nizozemske. Parkom dominira Slavoluk pedesetogodišnjice (Arc du Cinquantenaire) koji je podignut 1905. godine. Ovdje sam prvi puta naletio na ono što ću kasnije vidjeti na još nekoliko mjesta, kako u Bruxellesu, tako i u Brugesu i Ghentu, a to su kombiji iz kojih se prodaju sladoledi, vafli brojni drugi proizvodi.

Parc de Bruxelles

Za kraj dana uslijedila je večera u pivnici (fr. brasserie) imena Arcadi. Ozračje se ondje doima mirno i ugodno (barem u unutarnjem dijelu), posebice ako se uzme u obzir činjenica da pivnica ima i neke stalne goste (iz razgovora konobara i gostiju uspio sam razabrati rečenice poput “café comme habituel?” – “kava kao i inače?”), što restoranu svakako daje nešto izraženiji lokalni, domaći ugođaj. Što se tiče hrane, odlučio sam se za vol-au-vent, jelo koje je porijeklom iz Francuske ali je također prisutno kao jedno od tradicionalnih jela u južnoj Nizozemskoj, Belgiji, Švicarskoj i Quebecu. Radi se o jelu koje se sastoji od cilindrične kore od lisnatog tijesta i umaka u koji idu piletina i povrće. Ta piletina u umaku se jednim dijelom stavlja pored tijesta, a jednim dijelom u lisnato tijesto. Čini mi se da postoje razne varijante umaka, a u mom slučaju prisutni sastojci su bili piletina, gljive i luk, dok je sam umak bio, ako sam dobro razaznao, na bazi vrhnja i sira. Sve u svemu – jelo je bilo odličnog okusa te mogu reći da je bila i solidna porcija (pommes frites kao prilog – što drugo očekivati za Belgiju?). Sit i zadovoljan mogu nakon dugog dana ići natrag prema hostelu.

Inače, već sam prvi dan navečer, a i sutrašnji dan ujutro, primijetio da na ulicama grada zna biti jako puno otpada. Pretpostavljam da je jako teško održavati čistoću u gradu kada je gustoća naseljenosti oko 7 400 stanovnika po kvadratnom kilometru, a još kad se tu sliju rijeke turista, misija čišćenja ulica postaje gotovo nemoguća. Čini se da će u slučaju Bruxellesa i od domaćih stanovnika i od stranih turista biti potrebna dodatna odgovornost i angažman kako bi se taj problem riješio.

Crkva Notre-Dame du Finistere

Na putu prema natrag vidio sam još i Crkvu Notre-Dame du Finistère, koja je izgrađena u prvoj polovici 18. stoljeća u baroknom stilu. Jako lijepo zdanje veoma blizu mog smještaja, tako da sam ju imao priliku više puta dobro proučiti. Većinu znamenitosti u Bruxellesu tako sam posjetio odmah prvi dan, dok ću još par znamenitosti u gradu posjetiti svoj zadnji cjeloviti dan u Belgiji – 21. kolovoza, nakon povratka s izleta u Dinant. Prvi dan pak odlazim na rano spavanje jer idući dan slijedi cjelodnevni izlet u dva grada Flandrije: Bruges i Ghent.

Tko je zainteresiran, može zapratiti i moj instagram profil koji je dostupan ovdje:

https://www.instagram.com/travellingcroat/

Video iz Bruxellesa možete pogledati na sljedećoj poveznici:

https://m.youtube.com/watch?v=uQ5Jq5LQlno

Hvala svima na podršci!