Koraljni grebeni i podmorje Maldiva


Sunce se ponovno rađa, čuveni roman E. Hemngwaya, čija sam sva lutanja prošao, često me podsjeti na izreku „svaki dan nudi novi san“.

Napisao: Ivo Hrvatić

Lijepo se hraniti snovima i nadanjima, ali u vremenu pandemije bilo je jako otežano funkcionirati. Eto prošla je 2020. i 2021. u kojoj sam zbog sigurnosnih mjera podosta bio blokiran jer se nisam htio cjepiti, ali razumom vlade Mexica da povijesni poluotok Yucatan, centar civilizacije Maya, oslobodi svih vrsta ograničenja omogučilo mi je da u 2021. ostvarim jedno predivno putovanje na „karibe“.

Prošla je godina dana od prisilnih zabrana da bi se početkom ove godine ukazalo svjetlo na kraju tunela što mi je omogučilo da krenem u potragu za mojim još uvijek sanjalačkim destinacijama.

Jedna od posebnih želja su bili koraljni grebeni i susret sa podmorskim svijetom, te spuštanje podmornicom u mračne dubine oceana.

Kako su svi putevi vodili preko nesigurne Australije prema Novoj Kaledoniji, Fiji i Samoa otočju prijetile su mi višestruke izolacije u pojedinim zemljama, kako na ulasku tako i na izlasku, te sam promjenio plan i odlučio se za manje riskantne Maldive, koji su se počeli turistički otvarati.

Akcent je bio na predivne koraljne grebene još uvijek neoštečene, te kontakt sa podmorskim svijetom, kornjača, kitopsina, manti, morskih pasa itd,

Pridružujem se grupi u organizaciji agencije „Neobična putovanja“ iz Zagreba sa kojom sam bio na više nepredvidivih putovanja.

Turistički raj na Maldivima zbog svoje je niske nadmorske visine od 1,5 m, jedna je od točaka na Zemlji koje su najugroženije klimatskim promjenama, jer im doslovno prijeti nestanak, podizanjem razine mora, a to se pokazalo točnim i za vrijeme razornog tsunamija 2004 godine, koji je opustošio otoke uz stotinjak mrtvih i nestalih.

No, to nije sve, već nekoliko godina tamo odumiru koralji, koji su jedan od najvažnijih magneta za posjetitelje iz cijeloga svijeta, a kao glavni uzroci obično se navode rast broja stanovnika, pojačanje turističkog prometa, rast temperature mora itd.

Sada se kreće u njihovo spašavanje. Ovo će biti jedan od najvećih pothvata za spašavanje koralja koji su ikad poduzeti na atolu Baa, koji je kao prirodni rezervat pod zaštitom UNESCO-a.

Srećom ima područja koja su još uvijek netaknuta i to je bio naš orjentir.

Koliko god bili lijepi i bajkoviti iznad površine mora, Maldivi su još ljepši i šareniji pod morem. Kristalno čista voda i vidljivost do pedesetak metara svrstava ih među najbolje ronilačke lokacije svijeta.

Polijećemo avionom iz Zagreba za Male, glavni grad Maldiva, preko Dubaija.

Maldivi se sastoje od 1192 otoka grupiranih u 29 atola smještenih na površini od 764 km x 148 km, prosječne nadmorske visine 1,5 m. Samo 188 otoka je naseljeno i među kojima i otok Maafushi, površine 1270 x 265 mt, na kojem smo odsjeli i gdje se nalazi jedan od najčuvanijih i najozoglašenijih zatvora na svijetu.

Odsjeli smo u novom Arena hotelu na samoj plaži u lijepom okruženju na bazi polupansiona. Prvi dan odmor i upoznavanje s otokom i gostoljubivim domaćinima.

Otok se zadnjih pet godina otvorio u turističkom smislu i počeo izgradnjom hotela, ali su još uvijek vidljivi ostaci uništenih objekata za vrijeme tsunamija 2004. godine.

Drugi dan krećemo u potragu za ražama i morskim psima blizu otoka Fulidhoo u Vaavu Atoll.u koji je površine 700×200 mt. i ima cca 300 stanovnika.

Vozimo se u ranim jutarnjim satima, brzim gliserima, kako bi savladali popriličnu udaljenosti među otocima i stigli na vrijeme.

Nakon sat vremena stižemo na predivnu bijelu pješčanu plažu koja bliješti na suncu, ali punu sitnih smrvljenih uginulih koralja, koji bodu pod nogama, tako da moraš imati neke navlake. Pripremamo se da zaronimo na koraljnom grebenu među morske pse koji se hrane manjim ribama i nisu posebno opasni. Naviknuti su na ljude, ali su ipak morski psi, koje nahranimo mesom riba prije ulaska u more.

U samom plićaku desetine velikih sluzavih radoznalih raža koje su privučene hranjenjem morskih pasa, a na koje moraš paziti da ih ne nagaziš zbog njenog opasnog trna na repu. Prije bih rekao da su kombinacija raže i mante.

Da bih razbio neodlučnost i napetost ulazim prvi oprezno među raže, dodirujem ih onako sluzave, klize mi među rukama i sve je nekako neobično. Nakon prvog kontakta ne baš ugodnog, ali jako interesantnog, otplivam u susret morskim psima koji kruže oko našeg glisera stotinjak metara udaljenog od spruda. Ima ih desetak dužine i do 4 mt. uz preporuku da ih ne smijemo povlačiti za peraje ili gurati.

Plivaju oko mene, a neke koje sam dodirnuo imali su za razliku od klizavih raža hrapavu kožu kao grubi brusni papir. Da se porežeš.

Nismo svi u moru i spadam u manjinu hrabrih spreman da se suočim s opasnim stanovnicima mora i odlučan da idem do kraja.Ipak ne posustajem, plivam i ronim, te po prvi put otkrijem da mogu roniti dublje od uobičajenog s perajama i bez maske.

Uživam u moru i okruženju, ali me najviše umaralo dizanje u više navrata na gliser zbog mijenjanja pozicije u potrazi za podmorskim stanovnicima, tako da su mi na kraju dana mišići bili jako bolni.

Vraćamo se u sumrak s predivnim zalaskom sunca na zasluženi odmor.

Sutra je dan odmora i ronjenja u zoni matičnog otoka Maafushi, gdje ima jedan prelijepi koraljni greben, na kojem u predvečer idemo u ribolov.

E to nije bio ribolov već skupljanje raznih vrsta riba, koje su se hvatale za sve što baciš u more, tako da smo za dva sata napunili veliku košaru razni vrsta riba.

Dolazimo u hotel i pripremamo se za večeru koju smo ulovili.

Sada slijedi malo iznenađenje. Hrana na Maldivima, koji nemaju svoju proizvodnju, već sve uvoze je indijskog načina pripreme s jačim začinima. Kada pripremaju nešto laganije, europskije, često im nedostaju neki dodatci, pa tako je bilo i s ribom.

Nema maslinovog ulja već peku ribu s nekim svojim sosevima, uglavnom na ploči, tako da većinom riba bude prepržena, a i kada je u redu pečena iznutra je suha jer je nemaš je čime premazati. A kad i to prebrodiš nema vina da bar to zaliješ.

Maldivi su muslimanska zemlja i alkohol je zabranjen.

Priviknuo sam se malo teže i rado sjetio našeg primorja.

Sutra je novi dan i odlazimo na ronjenje u potragama za kornjačama i kitopsinama na koraljnim grebenima otoka Blyadhoo.

Vozimo se brzim gliserom bespućima indijskog oceana sat i pol. Tu i tamo prolazimo pored nekih rastrkanih otoka pračeni razigranim dupinima, da bi stigli na odredište.

Stigli smo. Naši vodiči su u kontaktu s drugim vodičima, koji jedan drugom signaliziraju ako nešto interesantno u moru primijete.

Dobili smo pozitivne signale i ulazimo u koloni u more, te plivamo i ronimo prema koraljnom grebenu gdje se ribe hrane.

Podmorje je savršeno čisto, bistro i šareno od tog predivnog morskog svijeta riba, koje ti ljubopitljivo prilaze.

Tada se za divno čudo najprije pojavi kornjača koja pliva i kreče se prema površini da udahne zrak. Pratimo je dok ne stigne do površine, udahne, zatim zaroni i nestane u podmorju. Savršeno, upravo ispred mene da sam mogao vidjeti dvije ribice koje je prate.

Plivamo i nastavljamo s potragama, dok se u jednom trenutku ne pojavi upozorenje da izađemo iz mora jer je primjecena opasna velika bijela psina.

Taman za mali odmor.

Nakon nekog vremena stiže poruka da se pojavila velika kitopsina modro crne boje sa bijelim točkicama. Skačemo u more i slijedimo vodiča dok je nismo ugledali.

Polako je plivala otvorenih usta skupljajući planktone i sitne ribice.Bila je duga oko 10 metara i djelovala impresivno i uzbuđujuće. Pratimo je možda 5 minuta kada uzima zrak i nestaje u dubini. Sretni smo da smo je sreli, obzirom da prethodne grupe nisu imale takvu priliku. To ti je isto kao da u plastu sijena tražiš iglu.

Kitopsina je vrsta morskih pasa, najveća živuća riba na svijetu, koja može narasti do12 metara i težiti oko 20 tona.

Savršeno, ostvario sam ono što mnogima nije pošlo za rukom.

Vraćamo se u našu bazu na otoku Maafushi i tek sada primjećujem da sam dobro pocrvenio. Kupio želatinu od aloa vere i pokušao primiriti blage opekline, ali nije išlo tako da sam sutradan morao kupiti posebnu mast za opekline u ljekarni.

Došlo je vrijeme da se odmorimo na jednom od otoka koji vole poznate osobe više radi reklame nego radi odmora.

Odabran je Resort Fihalhohi površine 400 x 260 mt..

Sav u palmama i vegetaciji sa smještajem u bungalovima. Jako lijep i malen. Tu nema zabrane alkohola tako da smo se prepustili točenoj pivi i kupanju.

Predvečer se vraćamo u hotel i pripremamo se za zalazak sunca na pustom koraljnom sprudu nedaleko našeg otoka, gdje ćemo uz logorsku vatru i večeru sudjelovati u maldivskom langiri folkloru i muzici. Bila je to prezentacija življenja stanovnika na pustim otocima gdje je vatra život. Zalaz sunca i večera uz logorsku vatru, te urođenički ples djelovalo je jako romantično i impresivno. Nakon nekog vremena vatra se polako gasi, a zvjezdano nebo spušta na horizontu i onda potpuni mrak da ne vidiš ništa pred sobom, bolje reći ni sebe.

Osjećao sam se nemoćno, ali su nas spasile baterijske svjetiljke koje smo ponijeli.

Ujutro odlazimo za glavni Maldiva, Male, koji ima blizu sto tisuća stanovnika i smatraju ga najnapučenijim gradom na svijetu. Razgled i ništa posebno.

S prekrasnim zalaskom sunca napuštam arobni podmorski raj i ostavljam 71 državu za sobom, s nadom da su preda mnom nova putovanja i istraživanja.