Ivo Hrvatić: Božanstvo prirode Masai Mare (Kenija)


Kao ljubitelj prirode, posebno faune i ujedno sljedbenik Jane Goodal najvećeg borca za očuvanje prirodne raznolikosti i prava čovjeka, uvijek sam težio putovanju u Afriku, a posebno u Keniju.

 

Ivo Hrvatić - KenijaKenija, koju su oplemenile kulture raznih naroda među kojima posebno Engleska spada među tri moje najomiljenije destinacije. Kada bi me pitali za razloge rekao bih da ih ima više, počev od adrenalin putovanja kroz safarie, raznolikosti flore i faune, gostoljubivosti ljudi i tako redom. U Keniji je snimljeno više filmova od kojih su posebna tri kultna, oskarom nagrađena i to „Afrička kraljica“ (1951) „Snjegovi Kilimanđara“ (1953), i „Moja Afrika“ (1985). Hemingway je glavni krivac da sam zavolio Afriku i posebno Keniju, gdje je i sam odlazio po par mjeseci godišnje, nažalost u lov safarije.Presudna su bile njegove dvije knjige „Zelena brda Afrike“ i  „Snjegovi Kilimanđara“ koja je u meni stvorila snažni poriv da jednom napokon doživim tu mističnu planinu, smještenu na granici Tanzanije i Kenije. Pored Hemingweya veliki utjecaj na mene su imali Sienkiewicz sa knjigom „Kroz pustinju i prašumu“ i Stefanie Zweig sa knjigom „Nigdje u Africi“.

Ivo Hrvatić - Kenija

Kod prve posjete Keniji obišao sam životinjske rezervate u Kimani, Tsavo Westu i Amboseliju, koji su smješteni u podnožju planine Kilimanjaro, kojoj svi okolni rezervati životinja mogu zahvaliti na postojanju, sobzirom na obilje vode koju im godišnje daruje. Bio sam presretan jer je za mene Kilimanjaro bio ikona, ali sam safarije zamišljao drugačije i puno slobodnije. Vozila su bila ograničena kretanjem po striktno određenim putevima, tako da nismo mogli pratiti životinje u kretanju i time se gubio draž kontakta.

Dolazi godina 2007/2008 i doček nove u Mombasi u vrlo opasnom vremenu. To je bila godina izbora i početak građanskog rata u kojem je poginulo više od 1.000 Kenijaca. Mnogo vojske i policije, te ograničavanje kretanja uz izuzetno veliku nesigurnost bili su razlog promjene mojeg pravca kretanja. Zajedno sa prijateljem Lucasom iz Švicarske odlučim poči na safari u Masai Maru, koja je dio Serengetija na sjeveru Kenije, sobzirom da su tamo na nadmorskoj visini od 1676 m dozvoljeni safariji „off the road“ odnosno dozvoljeno je kretanja đipovima u svim pravcima bez ograničenja i time mogučnosti bliskog kontakta sa životinjama i njihovog praćenja.

Ivo Hrvatić - KenijaIvo Hrvatić - KenijaIvo Hrvatić - Kenija

Poletjeli smo iz Mombase malim dvomotorcem, koji može prevesti do 10 putnika i leti na visini do cca 3000m. Nevjerovatan je bio doživljaj gledati iz aviona planinu Kilimanjaro u svojoj punoj visini od cca 5895 m sa poznatom snježnom kapom. Sletjeli smo u nacionalni park Kilimandjaro Kimana da bi iskrcali neke putnike i zatim nastavili put za Masai Maru. To je bila prilika da se još jednom ovjekovječi ta magična planina, koja nažalost zbog klimatskih promjena gubi snježnu kapu po kojoj je poznata. Let do Masai Mare je trajao cca 2 sata. Smjestili smo se u jednom prekrasnom kampu zvanom Mara buffalo camp na samoj rijeci Mari, u malim konfornim drvenim kučicama sa balkonom u prizemlju. Na ulazu nas je dočekala pripitomljena zebra Greta koja će narednih dana biti naš stalni pratilac za vrijeme ručka i večere, te voditeljica kampa Zenaid sa Sejšela. Za safarije koji su izuzetno naporni morate biti prikladno obučeni, duge hlače, košulja dugih rukava, tenisice i safari šešir, kako bi uklonili sve mogučnosti uboda opasnih kukaca Ili zaraženih bodlji kod izlaska iz đipa. Moram napomenuti da sam se iz preventivnih razloga morao cjepiti protiv žute groznice, hepatitisa AiB i tetanusa, a sada i piti ljekove protiv malarije. Program odlazaka na safari je dva puta dnevno i to ujutro od 08-13 i poslijepodne nakon ručka i odmora od 15 do 20 sati.

Ivo Hrvatić - Kenija

Prvi dan: po dolasku u kamp krenuli smo na upoznavanje njegove okoline u velikom luksuznom japanskom đipu sa vozačem iz plemena Masai, koji najbolje poznaju savanu. Redaju se zebre, gnuovi, žirafe, antilope, nojevi, slonovi, hijene, šakali, nakon čega se vračamo u naš kamp, koji je otvorenog tipa i nije ograđen, tako da je u kasnim večernjim satima bilo zabranjeno izlaziti iz nastambi zbog opasnosti da ne sretnete neku divlju životinju, pogotovo opasnog vodenog konja, koji navečer izlazi na ispašu. Sobzirom da je postojala kolonija vodenih konja 200 metara niže od našeg kampa, noću su stražarili Masai sa puškama.

Večerali smo uz logorsku vatru na platou uz rijeku Maru u pratnji naše zebre Grete, kojoj se nije bilo preporučljivo približiti otraga, jer su već neki gosti dobili udarce u prepone.

Drugi dan: nakon doručka idemo u potragu za životinjama, takozvanim „big five“ ili velika petorka, koju predstavljaju lav, bivol, slon, nosorog i leopard. Od svih članova velike petorke najteže je sresti leoparda koji živi u šiprajžu i na stablu, te nosoroga koji su na rubu istrebljenja. Slonova i bivola ima posvuda, dok lavova daleko manje.

Ivo Hrvatić - KenijaIvo Hrvatić - KenijaIvo Hrvatić - Kenija

Vozimo se savanom u pravcim, koji su momentalna improvizacija vozača ili na bazi informacija dobivenih mobitelom od drugih vodića. Divlje životinje su djelomično navikle na đipove i ljude, ali priroda ima svoja striktna pravila igre, koja mogu biti pogubna samo zbog malog neopreza. U prirodi nema čekaj malo, stani da ti kažem, kud si krenuo ili tome slično. Ulaskom u rezervat preuzimaš potpunu odgovornost za ono što ti se može dogoditi, zbog propusta ili iznenadne agresivnosti životinja.

Danas krećemo u potrazi za nosorozima. Prolazimo savanom prema selu Masai-a izrađeno u obliku kruga od blata i bodljakavih biljki koje ih štite od divljih životinja. Dočekali su nas pjesmom i plesom, te ponudili nekim svojim specijalitetima, koje nisam jeo. Kupio sam suvenir i obišao njihove nastambe od šipražja i blata. Masai vozač nam je objasnio da nose crvenu odjeću, kao zaštitu od divljih životinja pogotovo lavova, koje crvena boja iritira i klone je se. Također nam je objasnio gdje se pojedine životinje najčešće zadržavaju i gdje ih se može naći, leopardi u šipražju, lavovi na uzvisini u otvorenoj savani, bivoli u niskom raslinju itd.

Dobili smo informaciju da je uočen leopard sa mladuncima i odlazimo u tom pravcu. Uskoro među raslinjem blizu jednog potoka ugledamo ženku leoparda sa troje mladunčadi, kako se igraju. Nevjerovatan prizor na desetak metara od nas. Stajali smo promatrajuči ih oko pola sata, a kada smo pokušali priči bliže elegantno se digla snažno zafrktala rastvorenih usta da smo mogli vidjeti snažne očnjake. Uvažili smo primjedbu i udaljili se. Uskoro srećemo i pratimo tri geparda u šuljanju i pripremi lova na antilopu, ali to predugo traje i odlazimo u drugom pravcu. Nisu nas ni pogledali iako smo bili na desetak metara od njih.

Ivo Hrvatić - KenijaNapokon dolazimo do nosoroga koje sam nakon 4 safaria prvi put vidio. Dva mužjaka i skotna ženka. Čuvaju ih dvoje Masai-a. Kako nosorozi nisu lutalice Masai su izgradili nastambu gdje stoje i čuvaju ih 24 sata od lovokradica, koji se žele domaći njihova roga, kojeg skupo prodaju u nekim azijskim zemljama. Izlazimo iz đipova i približavamo se nosorozima na jednoj strmoj ravni.  Jedan od nosoroga pasuči travu približio nam se na 3-4 metra. Masai nam je određivao udaljenost i upozoravao da ne pravimo nagle pokrete. Iako  je navikao na ljude bio sam napet gledajući tu snažnu životinju tešku 1.500 kg razmišljajući što bih napravio da slučajno krene. Pored mene engleska obitelj sa dvoje malodobne djece mrtvi hladni. Ne mogu vjerovati.

Ivo Hrvatić - KenijaVraćamo se u kamp pored nepreglednih krda zebra i gnuova koji mirno pasu. Večera uz rijeku Maru sa našom prijateljicom Gretom. Toliko smo postali dobri da me prati po kampu. Kada joj se pije gura me njuškom i rže da joj pustim vodu na slavinu umivaonika.

Treći dan:  Ustajemo u 5 sati ujutro sobzirom da je predviđen odlazak u savanu radi pračenje izlaska sunca. Hladno je sa temperaturom oko 15C i jako vlažno, zbog čega se isparavanjem stvorila magla, koja nas mistično okružuje. Danju se temperatura penje i do 35C. Krećemo se u koloni od par đipova kroz nočnu maglu koja nas obavija. Zaustavljamo se na čistini u savani, da prisustvujemo nečem fascinatnom, izlasku sunca na horizontu, gdje se miješa čitav spektar boja sa buđenjem života u savani. Savršeno.

Nastavljamo pratiti životinje u svom odmrzavanju, rastezanju i buđenju, kada sunce donosi životne radosti. U jednom trenutku u polumraku na rubu šume Masai osjeti da su u blizini lavovi i krene u tom pravcu. Dolazimo pred dvije lavice koje se rastežu i malo dalje dva lava, kralja savane,  odvojeni svaki u svom grmu. Gledamo te impozantne životinje sa niti desetak metara udaljenosti. Lavice se dižu i mazno se očešu od jednog od lavova i kreću prema savani u lov na hranu, a lavovi će kasnije za njima.

Ivo Hrvatić - Kenija

Kod svakog zaustavljanja i promatranja životinja, gasi se motor đipa uz preporuku da se ne rade nagli pokreti i suzdrži se od razgovora, kako ih nebi uznemiravali. Vozimo se savanom i nailazimo na krdo slonova. Pažnju nam je privuklo mladunće slona, kojeg su odmah okružile zaštitnički dvije ženke. Promatramo njihovo ponašanje, kad odjednom čujemo snažno trubljenje slona koji je sa drugog kraja savane raširenih ušiju jurio prema nama i naglo zastao ispred đipa. Gledali smo se koju minutu i nakon toga diskretno udaljili sretni da se nije nešto gore dogodilo, kao nekim našim prethodnicima. Putem nam se pridružuje đip iz našeg kampa. Probijamo se kroz nisko raslinje i šipražje i iznenada izbijamo na čistinu gdje nas je čekalo iznenađenje. Ispod niskog raslinja ležalo je 13 lavova i lavica. Bilo je oko 14 sati u vrijeme najveće vručine kada lavovi odmaraju i kompletno su nepokretni. Stali smo i sa nevjericom  ih promatramo.  U jednom trenutku su se naglo uznemirili i odvukli dublje u šipražje. Razlog je nagli izlaz iz otvora na krovu đipu jednog od malih Engleza u crvenoj majici, kojeg smo već sreli kod praćenja nosoroga.

Ivo Hrvatić - KenijaIvo Hrvatić - KenijaIvo Hrvatić - Kenija

Danas imamo lunch ručak na otvoreno u savani pored đipova. Neobično, sjedim na termitnjaku i jedem, ali se stalno  ogledavam oko sebe, da nešto ili netko ne dojuri.  Nakon ručka nastavljamo u pravcu rijeke Mare da vidimo čuvene prelaze gnuova u vrijeme njihove migracija, kada ih dočekuje veliki broj krokodila, kojih sada nema u tolikom broju. Predivno je, uzbudljivo, ali i naporno satima voziti se savanom u iščekivanju da sretnete životinje u nekom posebnom okruženju. Na momente nema nikoga, a onda festival za oći. Odjednom savanom pješke pored nas prolazi Masai na putu vjerovatno prema kući i maše nam rukama.  Pobogu ovaj je lud ili hrabar, ali očito dobro poznaje siguran put. Vračamo se našoj Greti na večeru umorni i puni sna. Gura me njuškom, ali nisam za ništa.
Ivo Hrvatić - Kenija
Četvrti dan
: zadnji jutarnji „game“, vozimo se savanom, odjednom ugledamo kako nam prilaze dvije lavice koje smo sreli jučer u ranojutarnjem buđenju. Primjetim da je jedna od njih skotna. Prišla je našim kolima upiškila se kraj zadnjeg dijela đipa i sjela. Promatram tu impozantnu snažnu životinju i razmišljam što bih mogao učiniti da kojim slučajem skoči na đip sa svojih par stotina kilograma mišića, dali bih uspio zatvoriti prozor ili bi zaigrali linđo. Impozantne i dominirajuće ženke izazvale su divljenje svih sudionika naše grupe. Nisu bez razloga kraljice savane.
Ivo Hrvatić - KenijaNastavljamo put i prolazimo pokraj krda uznemireni bivola koji nas nervozno promatraju. Jedan nam se ispriječio na stazi, kao da osigurava prelaz krda sa jedne strane pašnjaka na drugu. Stali smo jer u krdu ima mladunaca, a bivoli su uvijek nepredvidivi pogotovo kada se osjete ugroženima.

Vraćamo se u kamp na ručak, a zatim slijedi pozdrav sa srdačnim domačinima i Gretom koja nas nije htjela pozdraviti već ljuta legla u dvorište na travnjak, očito predviđajući rastanak. Polečemo za Mombasu. Gledam sa visine na krajolik i korito rijeke Mare, te sa divljenjem razmišljam na sve ono što smo kroz ćetiri dana doživjeli u druženju sa životinjskim svijetom. Bilo je prekrasno, jako uzbudljivo, opasno i puno adrenalina, iznenađujuće i na kraju opuštajuće. Vračajući se iz jednog sasvim drugog svijeta u kojem vrijede striktna pravila igre u jedan naš, beščutan i pomalo okrutan svijet, bez pravila, poćeo sam razmišljati o suprotnosti između nas i onih od kojih smo potekli i koje kontinuirano nemilosrdno uništavamo.

Onaj koji želi upoznati sebe jednom mora proći ovaj put.

Ivo Hrvatić

Ivo Hrvatić - Kenija