Idemo u Tunis


Nakon puno premišljanja, odlučili smo otići u Tunis. Zanimala nas je ta afrička država, premda nije baš na najboljem glasu. Osim što se govori da je vrlo lako zaraziti se raznim bakterijama ili biti opljačkan, MVEP navodi kako se „preporučuje izbjegavati putovanja koja nisu nužna u određena područja“.  Ta područja su uglavnom jug Tunisa i područja oko granice s Libijom i Alžirom, ali realno gledano, tamo i nemate baš što za vidjeti kao turist. Skoro sav turistički sadržaj nalazi se oko glavnoga grada (osim Sahare).

Napisala: Lucija Vujnović 

Uglavnom, informacije na internetu vezane za ovu državu su skromne i nedorečene, a čitajući ono malo što o njoj piše stvara se dojam da je bolje ne upuštati se u ovakav put. Da odmah na početku kažem, stvari nisu takve u stvarnosti, ima puno krivih informacija. Primjerice, na nekim mjestima piše kako muškarci i žene ovdje ne smiju jesti za istim stolom što je daleko od istine. Resotrani i fast foodovi su doslovno isti kao i drugdje, jedino što, eto, imaju puno prljavije WC-ove nego u Europi bez obzira koliko fino izgledali izvana . Na nekim mjestima čak piše da je tuniski dinar oko 4.3 kune, dok je u stvarnosti on 2.3 kune što je očiti znak da su te informacije zastarjele, napisane tko zna kada..

Nakon svih prvih informacija pročitanih na internetu, skeptično smo se uputili prema Tunisu. Putovali smo brodom iz Palerma, Grimaldi Lines, talijanskom firmom koja ima najgore recenzije (1.2 od 5) i zaista su uvjeti putovanja jedni od lošiji doživljenih. Brod u pravilu kasni od 1-3 sata, ljudi spavaju svugdje, ima jedan WC na barem 500 putnika itd. Kao čovjek čovjeku, iskreno bih vam preporučila da izbjegnete ovoga prijevoznika.

Preživjeli smo vožnju brodom od 10ak sati, stigli u luku i prošli (detaljnu) carinu nakon koje nas je dočekalo mnoštvo taksista koji nude svoje usluge dogovorene cjenkanjem. Premda je taksi inače vrlo jeftin, platili prvu vožnju od luke do centra 20 dinara (nešto više od 40 kuna). Smještaj u centru za jednu noć za dvije osobe bio je oko 150 kuna, cijeli privatni stan s 2 sobe, WC-om i kuhinjom. Nije nekakav luksuz, ali bila je čista posteljina, krevet udoban i tuš topao. Nama dovoljno.

Grad Tunis

Prvi dan smo proveli šetajući po centru Tunisa, u početku vrlo oprezno, iako smo ubrzo shvatili da je to jedan običan polu-europski grad. To objašnjava činjenica da je Tunis bio francuska kolonija sve do 1956. godine kada je došlo do proglašenja tuniške nezaivnosti, odnosno uspostave Kraljevine Tunis. Francuska vlast je dovela do modernizacije Tunisa u brojnim poljima, uključujući prijevoz, industriju, financije, zdravstvo i administraciju, a uz arapski jezik, ovdje se često čuje i francuski. 

Dakle, šetali smo po Medini Tunisa (UNESCO World Heritage site) koju krase povijesne uličice sa specifičnim tuniškim ulaznim vratima, džamije, a u samom srcu Medine nalazi se Bazaar na kojem se prodaju tradicionalne slastice, začini, suveniri i sl. Ovdje smo i sasvim slučajno naišli na lokalne kafiće u klasičnom tuniškom ambijentu; šarene boje, izvezeni tepisi, stolovi s čajevima od mente i uz to, naravno, neizostavne nargile. Dva čaja i sendvič (s njihovim čuvenim ljutim umakom) ovdje dođu oko 15 kuna. Nakon toga otišli smo u Cafe Panorama, kafić s predivnim pogledom i živopisnim ambijentom, vrlo popularan te krasi mnoge slike na promidžbenim letcima.

Cafe Panorama Tunis

Čaj od mente s listićima mente i bademima

Dan smo proveli u šetnji i razgledavanju sve do mraka uz pauzu za ručak koja je predstavljala veliki izazov budući da smo bili na oprezu što se tiče prehrane. Hrane na ulici ima na svakom koraku, od slastica i pekara sve do fast foodova i restorana, ali treba pažljivo birati zbog zaraza koje ovdje vladaju. Tijekom cijelog putovanja smo nastojali jesti isključivo na mjestima gdje jede veći broj ljudi računajući da je to sigurnije i, evo, nismo skupili nikakve zaraze. Dakle, metoda je bila uspješna. U centru Tunisa pojeli smo obilati obrok i piće za 20ak dinara (cca 40ak kuna). 

El Jem

Idući dan uputili smo se u El Jem, grad u kojem se nalazi amfiteatar koji se također nalazi na popisu UNESCO World Heritage site. Cijena ulaznice za ovaj veličanstveni prizor je 10 tuniških dinara. Ovo je definitivno nešto što se ne bi smjelo propustiti ako dođete u Tunis. Koloseum je drugi po veličini u rimskom svijetu (nakon onoga u Rimu) s visinom od 149 metara i širinom od 124 metra.

Smatra se da je izgrađen između 230. i 238. godine prije Krista. Za gradnju koloseuma morao se vući kamen sve do kamonoloma u Sullectumu udaljenom 30 km od obale, a voda je donesena podzemnim akvaduktom s brda 15 km sjeverozapadno od grada.

Moguće je popeti se na gornje razine koloseuma, sve do sjedećih mjesta i gledati na arenu, te ići i u podzemske prolaze koji su korišteni za držanje životinja, gladijatora i drugih nesretnika u njihovim posljednim trenucima prije nešto što su umrli kako bi pružili zabavu masama. Zanimljivo je i da su se ovdje snimili razni popularni sadržaji uključujući i reklamu za Nike 1996. godine („Good and Evil“) u kojoj su glumili nogometaši Eric Cantona, Ronaldo, Paolo Maldini i dr.

U cijenu ove ulaznice možete ući u muzej koji se nalazi 800 metara od amfiteatra i sve je u mozaik pločicama, rimske kipove i lijepo uređeni vrt. Vrijedi pogledati ako imate za to vremena.

Amfiteatar El Jem

El Jem

Željeznički kolodvor, El Jem

Sousse

Vlakom smo otišli u grad Sousse gdje smo vrlo jeftino noćili, jeli i pili. Vlakovi imaju nepravilan vozni red, te najčešće imaju stanice 10ak kilometara od grada. U tom slučaju možete uzeti taksi koji ćete platiti oko 5, 6 dinara za dvije osobe.

Ponovno smo dan proveli razgledavajući grad koji je znatno manji nego Tunis i koji ima puno više onih sitnih lopova koji se odmah aktiviraju kad vide turiste. Pristupe s prijateljskom pričom i lako vas navedu da pomislite da su samo ljubazni i gostoljubivi, ali brzo situacija eskalira kad za svoje usluge (koje ih nitko nije tražio) počnu tražiti novac. Poželjno je odmah na početku reći „No money“ i vrlo brzo će se okrenuti i nastaviti vrebati neke druge žrtve. Iako, ne baš uspješno jer u ovom dobu godine baš i nema turista jer, kako i sami kažu, njihova sezona je u proljetnim i ljetnim mjesecima. Zanimljivo je i da znaju reći na hrvatskom „Dobrodošli“ i „Dobar dan“, a jedan od njih nas je iznenadio i osebujnijim riječnim govoreći „Dobra sarma!“ i „Turksa kava“. Svrstavaju nas u Balkan i Jugoslaviju, iako vrlo dobro znaju da smo samostalna Hrvatska država (u bliskoj prošlosti) na čelu s predsjednicom Kolindom koju smatraju zgodnom, a i za Luku Mordića znaju gotovi svi.  

Nisu svi od njih lopovi i ne žele vam svi izbiti novac, dapače, ljudi su jako ljubazni i dragi. Rado će vas uputiti i pomoći vam ako je to potrebno, a neće tražiti novac za to. Iako, teško je razlučiti tko je tko u ovoj priči…

Hammamet

Najturističkiji od spomenutih gradova je Hammamet u kojeg smo išli idući dan također vlakom. Simpatično i pitomo mjesto uz plažu koje isto tako ima Medinu, stari centar. Krasi ga i lijepa šetnja uz more i mnoštvo restorana, poprilično turističkih, ali opet s prihvatljivim cijenama. Ovdje smo isprobali kuskus, tradicionalno jelo, i njihovu posebno spremljenu janjetinu.

Hammamet

Sidi Bou Said

Pri kraju putovanja, predzadnji dan, otišli smo u Sidi Bou Said. Grad je turistička atrakcija i poznat je po širokoj upotrebi plave i bijele boje. Do njega se može doći vlakom TGM koji vozi od Tunisa do La Marse. Cijena vožnje je 700 milima po osobi (otprilike 1.5kn).

Sidi Bou Said

Kartaga

I posljednje što smo uspjeli vidjeti u naših 5 dana boravka je antički grad i država Kartaga. Osnovali su je fenički trgovci, a uništili Rimljani 146. godine prije Krista, a zbog njezina bogatstva i važnosti nazivali su je „Dragulj Sredozemlja“. Poznata je latinska fraza koju je izgovorio Cato Censor, poznati političar rimske republike: „Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti.“ I razorili su je, pa tako danas možete vidjeti njene ostatke.

Arheološki lokalitet drevne Kartage upisan je 1979. godine na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi kao jedinstveno mjesto miješanja i procvata više kultura koje su slijedile jedna nakon druge (Feničani, Stari Rim, Starokršćanstvo i Arapi).

Ako želite vidjeti sve ruševine, najbolja opcija je uzeti taksi (uz prethodan dogovor za cijenu) kako biste mogli sve obići jer su lokaliteti smješteni na različitim lokacijama. Moguće je vidjeti i pješke jer su neke ruševine jedne pokraj drugih, glavni muzej Kartage nalazi se pokraj TGM stanice Carthage Hannibal. Cijena za dvije osobe je 12 dinara po osobi, a uključuje muzej i sve lokacije ruševina.