Idemo u Siriju – 2021.


Sirija – 11.mjesec 2021. – Početak putovanja organiziranog s lokalnom agencijom što je ujedno i jedini način dobivanja Sirijske vize.
Fotke i teskt: Luka Renić – Instagram 
Damask
 
Dolazak kopnom iz Libanona uz prethodna sigurnosna odobrenja koja agencija mora ishoditi od ministarstva za što je potrebno nekoliko tjedana. Cijena vize za EU državljane je 72 dolara. Moguć je i dolazak iz Jordana koji je formalno mnogo kompliciraniji te direktnim letom u Damask iz Dubaija, Kaira, Baghdada i još nekoliko regionalnih aerodroma s kompanijama Syrianair i Cham wings, koja je opcija daleko najskuplja i najkompliciranija.
 
Život u Damasku odvija se punom parom, ulice, restorani i kafići u povijesnom dijelu grada su puni, povijesni dio grada nije nastradao u proteklih nekoliko godina te sve znamenitosti stoje nedirnute i neoštećene. Kvaliteta restorana i smještaja unatoč je krizi vrlo zavidna u odnosu na susjedne države, sve zanimljivosti u gradu su u potpunosti očuvane, ljudi iznimno topli i ljubazni a hrana najbolja na svijetu. Makar se isto nažalost ne može reći za sve dijelove Sirije, svakodnevni život u Damasku je miran te je atmosfera prilikom turističkog posjeta gradu vrlo ležerna i opuštena bez ikakvih logističkih problema. Zbog međunarodnih sankcija sirijskoj vladi, uporaba stranih kreditnih kartica nije moguća te je plaćanje isključivo u kešu te je trenutni tečaj zbog visokog stupnja inflacije oko 3300 sirijskih lira za 1 USD.
 
Fotogalerija – Damask:
 
 
Saydanaya, Maaloula, Homs, Alep, Hama, Krak des Chavaliers (Qalaat al Hosn), Palmira
 
Nastavak putovanja kroz Siriju, nakon izlaska iz Damaska posjetili smo krscansko svetiste Saydanaya te potom grad Maloula, jedno od posljednja tri sela na svijetu u kojem se svakodnevno govori aramejski jezik, jedan od izvornih jezika Biblije te materinji jezik Isusa Krista. Grad je za vrijeme rata okupiran od Isila te je došlo do protjerivanja stanovništva i oštećenja svetih mjesta. Svetište je danas u potpunosti obnovljeno i otvoreno za posjetitelje, časne sestre i svećenici turistima pružaju toplu dobrodošlicu te se može čuti molitva na aramejskom jeziku.
 
U gradu se proizvodi i prodaje domaće vino i arak/sirijska rakija te se zasad vratila oko trećina stanovništva. Nastavljamo sjeverno prema Homsu. Unatoč tome što je na raznim internetskim portalima i izvještajima dramatičnih travel blogera/vlogera i ostalih pojedinaca koji dolaze u ovaj grad kako bi se slikali i snimili s ruševinama i unovčili svoj dramatični sadržaj, takav prikaz ne odgovara stvarnom stanju ovog grada. Makar je dio grada uistinu u potpunosti porušen u sukobima, veći dio grada je živ i pun ljudi koji nastavljaju sa svakodnevnim životom. U centru Homsa nalazi se crkva u kojoj se čuva pojas Djevice Marije koja je u potpunosti obnovljena, otvorena za posjetitelje i gdje se može čuti molitva na sirskom jeziku, drugom drevnom jeziku koji je ovdje očuvan u religijske svrhe.
 
Iduća stanica putovanja je Alep koji se zasad pokazao vrhuncem ovog putovanja. Nakon ratnih stradanja, život se na veliko vratio u grad, ulice su pune ljudi, automobila, mirisa i energije. Noviji dio grada oko kvarta al Aziziyah, centralnog trga i gradskog parka nije pretrpio teža oštećenja, ulice su čiste, žive i ugodne za šetnju. Stari centar oko alepske citadele teško je oštećen za vrijeme rata ali je u tijeku obnova i rekonstrukcija pri čemu je dio stare tržnice u potpunosti rekonstruiran te je trenutno u tijeku i postepena obnova i rekonstrukcija Velike omejadske džamije i minareta u Alepu uz korištenje originalnog materijala. Iako se proteklih godina za putovanje između Damaska i Alepa koristila ruralna obilaznica s obzirom da su dijelovi autoputa bili okupirani, autoput je prošle godine oslobođen i otvoren za promet što skraćuje put za nekoliko sati.
 
Kod grada Saraqiba pobunjenici su i dalje na manje od 1 km od autoputa te su stoga postavljene masivne kamene i metalne barijere za zaštitu automobila i kamiona na autoputu. Nakon posjeta Hami i impozantnom dvorcu Krak des Chevaliers, imali smo sreće dobiti posebnu dozvolu za posjet Palmiri. Nekoć primarna turistička lokacija u Siriji i jedno od najočuvanijih arheoloških nalazišta i rimskih ostataka u svijetu, Palmira je za vrijeme rata okupirana od strane Isila te je teško nastradala – grad uz arheološko nalazište je opustošen, artefakti iz muzeja ukradeni i prodani i dijelovi samog arheološkog nalazišta uništeni. S obzirom da sve informacije datiraju iz razdoblja prije navedenih tragedija, nismo znali u kakvom stanju ćemo zateći ovu lokaciju. Srećom, unatoč svim stradanjima i tragičnim događajima, veliki dio ovog masivnog lokaliteta ostao je očuvan te je Palmira i dalje impozantna lokacija očuvana bolje od velike većine cijenjenih rimskih lokaliteta diljem Mediterana i Bliskog istoka. Život postepeno vraća u grad uz otvaranje restorana, uličnih trgovina, povratak struje i obitelji koje su ovdje živjele.
 
Proći će mnogo godina prije povratka masovnog turizma s obzirom da je infrastruktura teško oštećena, dio lokacija i dalje miniran i šire područje i dalje relativno nestabilno, ali utješna je činjenica da je Palmira preživjela i očuvala velik dio svoje vrijednosti. Za posjetiti ovo mjesto potrebna je posebna dozvola te smo imali pratnju lokalnog generala na putu od Homsa do Palmire, a na samoj lokaciji je prisutna i ruska vojska. Ovo je ujedno i najistočnija točka koju je trenutno moguće posjetiti u Siriji.
Kao simbol pobjede i šamar ekstremizmu i netoleranciji, u istom amfiteatru gdje je Isil prije nekoliko godina pogubio zarobljene sirijske vojnike, danas je uz prisutnost iste te vojske 20 mladih sirijskih djevojaka partijalo uz glasnu glazbu i nargilu, a strani turisti opušteno šetali kroz amfiteatar.
 
Fotogalerija:
 
Busra al Sham, Sayyida Zainab, Deir Mar Musa al Habashi, Damask
 
Završni dio ovog putovanja i nekoliko manje poznatih ali vrlo zanimljivih lokacija u Siriji. Masivni rimski amfiteatar Bosra nalazi se u južnom dijelu države, vrlo blizu granice s Jordanom te je jedan od najimpozantijih rimskih ostataka u svijetu. Teatar se teško može nazvati “ostatkom” s obzirom da je u potpunosti očuvan u jednom komadu te bi u boljim vremenima i okolnostima zasigurno bio prvoklasna turistička atrakcija puna posjetitelja. Putovanje cestom od Damaska do Bosre izgleda ponešto drugačije od ostalih cesta kojima smo putovali. Ovdje je trenutno postignut dogovor između sirijske vlade i lokalnih pobunjenika te za razliku od autoputa Damask – Alep, vojni checkpointovi na ulasku u Bosru ne sadrže obilje nacionalnih simbola već jednu sirijsku zastavu dok se na nekoliko mjesta unutar grada i ostataka drevnog grada i dalje nalaze grafitirane zeleno-bijelo-crne pobunjeničke zastave, pojava potpuno nezamisliva u gradovima koje smo dosad posjetili.
10 km južno od Damaska nalazi se šijitsko svetište Sayyida Zainab, najpopularnija šijitska hodočasnička lokacija u Siriji. Za vrijeme rata svetište je nažalost bilo česta meta ekstremista, ali danas su ulice oko njega pune lokalnih vjernika, hodočasnika i dućana s vjerskim suvenirima.
Također smo imali privilegiju biti prvi strani posjetitelji katoličkom samostanu Deir Mar Musa al Habashi (Samostan Svetog Mojsija Etiopljanina) nakon više od 10 godina. Posjet je unaprijed dogovoren s redovnicima preko sirijskih kontakata te smo na ulazu dočekani i posluženi kavom i domaćim kolačima od strane sirijskih, talijanskih i poljskih redovnika koji dugi niz godina u samostanu žive relativno izolirani od društva te održavaju vjerske tradicije. Vrhunac posjeta ovom kompleksu predstavljaju vrhunski očuvane freske iz 11. i 12. stoljeća.
Noćni život u Damasku vrlo je bogat te niz modernih barova u zapadnom stilu sakrivenih unutar povijesnih znamenitosti i uličica starog grada rade do dugo u noć uz kombinaciju suvremene strane i estradne arapske glazbe. Restorani i posluga su višeg standarda i bolje kvalitete od svih susjednih država a cijene hrane u restoranima, street fooda, pića, slatkiša i ostalih zanimljivosti nepojmljivo niske za kako za europske tako i za regionalne standarde.
 
Fotogalerija: