Idemo u Ekvador

Malo iz Ekvadora…

Fotogaleriju motorom na Machu Picchu by Andrea pogledaj –> OVDJE

Al prvo, za krivo upućene radi članka moram reć da nažalost, ovaj put, ne putujem motorom po cijeloj Južnoj Americi, već lagano sa backpackerskom busevima ali dobrim tempom…!
Perú nisam spomenula, koja je ooogromna država za koju bi trebao koji mjesec da se obiđu svi hramovi, gradovi i spomenici prošlih kultura i spoje priče svih plemena, ali se definitivno u malo vremena dao naćutiti stav i mističnost koju dijele lokalci, a koja pripada samo njima i njihovim korijenima, spoznaji što ih sačinjava.

Imala sam neko strahopoštovanje pred svima njima i njihovim strogim izrazima lica koji nisu zapravo strogi nego puni povijesti, izgledi svojih mudrih predaka. U nekim momentima je bilo malo naporno u turističkim mjestima i kolodvorima jer im je turizam jedan od najvećih prihoda pa svi žele sve prodat i idu besramno u lice. Ali taxisti su me satrali, voze i trube cilo vrime, čim vidi da si turista odmah počne trubit, pa dobro vidim da si taxi, mogu li malo hodat, neću te uzet baš zato jer si naporan, jel shvaćaš? Nisi? E pa nisi iz Splita, zatooo!
Ali zato je Ekvador sia ko melem za oči i uši! Mala slatka država, takvi i ljudi! Ležerno, pomalo, a otvorenog pristupa… Inače se dijeli na tri geografske cjeline – Istok, Zemlja i Obala. Na istoku prevladava jungla, na obali su plaže koje sam preskočila posjetiti jer ću ih se nauživati na sjeveru Kolumbije i jer mi je baš sredina bila napeta – opuštena ali avanturistička puna vulkana, vodopada, pašnjaka, bujne vegetacije i života! Priroda u svom punom napomu, ljudi na prvu ležerniji nego u ovim prijašnjim državama, a i iznenadila me standardom – bili su u jako lošem stanju dok nisu prije 20 godina prihvatili dolare, počelo se ulagati u infrastrukturu i održavanje čistoće i okoliša, i rezultat je da danas pristojno izgledaju gradovi, bolji je standard života, a u dućanima su cijene bome kao i kod nas al se da lipo ručat za 15kn, top!
Evo malo prirode i društva…

Fotogalerija:

: Kako napustit ovakav hotel kad je ovako ugodan i zašto uopće ić igdi?? — at Anicha Hostel.

: Ceviche – hladna juha od škampi sa limunovim sokom, ode sa dodatkom, moj novi favorit avokado i sa strane pržena banana ???

: Predstavaljam vam… Dio Cuence, smišnog kolonijalnog gradića na jugu Ekvadora. Ljuljačka u malom adventure parku na vrhu brda poviše grada se zove Druga ljuljačka na kraju svijeta, po uzoru na pravu koje sam se nekoliko dana kasnije dočepala ?

: Kišne prazne ulice centra Cuence, skroz jedan drugi svijet od dosad vidjenoga

: Ponos pokrajine Cuence, višedijelni slap El Girón, ili lokalno El Chorro

: Dva ponosa Ekvadora – pivo i slapovi

: Nakon minute sva roba mokra ali vridi doživljaja

: To san vidila vidit, yesss, jungla, magla, kišica, sve!

: Boje prirode i u magli ?

: Ugasi tv Upali umjetnost!!

: Najdraži hostel u kojem sam ikad bila! Pitali su da ostanen volontirat mjesec dana ali se nije uklapalo u moj raspored pa san teške duše morala odbit. I tako se putovanja oduže, da se ovako putuje moglo bi se mjesecima malo vamo malo tamo, uvijek se otvori neka prilika, uvijek se nešto nadje, kad se upozna taj svijet shvati se da tako jednostavno nepredvidivo i funkcionira

: Vulkani u zalazak

: Prije jedno 3 godine sam čitala članak o malom mjestu u Ekvadoru poznatom po avanturističkom turizmu ali i simpatičnoj maloj ljuljački koja visi sa drvene kućice, nazvana Ljuljačka na kraju svijeta… Označila sam to odma u google maps i to je bila jedina moja odrednica za proći, i evo je! — at Swing at the End of the World.

: Ljuljačka uopće nije ni velika ni nešto prestrašna, poanta je šta visi sa male kućice na drvetu i kada ste u punom zamahu sa lijeve strane se otvori pogled na vulkan a sa desne na početak prave ekvadorske dzungle ?

: Choclo con queso – kuhani kukuruz sa sirom… Može biti sa strane ili premazan sirom, kako god, super za napuniti se kalorijama, pogotovo u ovom slučaju u malom avanturističkom parku. I piva, a i to je prehrambeni proizvod isto ?

: Dakle ljulja uopće nije drama, ispod jedno 10m je već livada. Al simpa je za probati i uživati u pogledima

: To je taj momenat ?

: Ulaz u mini avanturistički park sa ovom i još par ljulja i zip lineom je 1 dolar, i unutra je korištenje svih sprava nakon toga mukte, a cijene pića i hrane skroz normalne, niti malo prepucane kao što mogu biti. Pa divota!

: “Ekipa sa puta” – čileanca i dvi njemice san upoznala u hostelu u Cuenci pa smo se dogovorili opet vidit u Bañosu, a nizozemca su skupili to jutro u hostelu da ide sa nama gori u park. Kreneš solo al nikad nisi sam ?

: Koji ludi gradić – Baños de Agua Santa, poznat kao vrata za ulaz u dzunglu… Okružen vulkanima, vodopadima, rijekama i toplim izvorima, sakriven izmedju svega toga

: Vopodad Agoyan, prvi na putu takozvane Ruta de cascadas, cca 20km ceste na kojoj se moze visit desetak većih i bezbroj malih vodopada, na koju smo krenili biciklama i stajali svako malo diviti se

: Ko scena iz Gospodara prstenova ?

: Ovako sam to i zamišljala

: Najpoznatiji i najspektakularniji vodopad u Ekvadoru – El pailon del diablo (Vražje okno, u slobodnom prijevodu). Napravljena su dva prilaza od kojih smo mi izabrali onaj na visini i nismo pogriješili jer nas je sjnce počastilo svojim prisustvom i pokazalo nam…

: Ni sunce ni oblaci, al definitivno mikro kapljice vode ssvuuugdi

: Viseći most za spustiti se do vodopada i prava scena ko iz dzungle?

: Zaustavi se vodopade, pitala bi te nesto ?

: Zadnji veći vodopad na ruti – Machay. Ulaznica za ovaj je dolar, ima dobar spust nizbrdo do toka jer je sakriven od pogleda ali vrijedi svakog koraka nekon svog šetanja i bicikliranja jer se može kupati ispod njega i u okolnim malim bazenčićićima

: Nakon srca države potegnila sam sjevernije… Vulkansko jezero Quilotoa na 3518m n/m. Može se prošetati cijeli krater u 3-4h ili se spustiti dolje do jezera i kampirati, kupati ili samo udrit dobar trening spuštanja i penjanja. Htjela sam ga prošetati ali je talo puhalo da sam se slustila dolje sa ekipom francuza još iz prijašnjeg hostela i sreća da nisam šetala jer se u roku od sat vremena spustila takva magla da se skoro ni jezero nije vidjelo

: Daj zrak, daj život, daj sve!!

: Ledara ali i savršeno misto za meditirat i razmišljat ili ne razmišljat uopće

: Malo sunca, malo magle, puno lipote

: Ekvador se zove naravno po ekvatoru, zamišljenoj liniji cca 5km širokoj oko pojasa Zemlje. Ovaj spomenik iza i linija ispod mene su odredjeni kao precizni ekvator izračunati od strane francuskih geografa jos u 18. stoljeću bez upotrebe gps-a, što je dojmljivo… Da bi se kasnije u 20. stoljeću upotrebom gps-a shvatilo da je točni ekvator zapravo 240m južnije, ali već je bilo gotovo, spomeniku je već mjesto bilo odredjeno, cijeli park već isplaniran tako da je ovo zapravo više simboličan spomenik i mjesto za slike nego prava geografska odrednica ?

: Na vrhu spomenika, koji je inače i 9 katova visok muzej ekvadorske povijesti, kulture, ali i nekih zabavno poučnih pojmova iz fizike i geografije. Saznala sam recimo koliko sam teška na Zemlji, a koliko na Mjesecu i Suncu. Neću vam reć ?