Sad je već jasno da usred ove Korona situacije, dosta nas koji „rade“ od doma, imamo pregršt vremena za koje kakve stvari koje inače vjerovatno nikad ne bi napravili. Rezultat toga je naravno i ovaj putopusni text sa mog proputovanja po Kubi iz 2.mj. 2019.

Napisao: Ante Kovač

Par stvari moram napomenut kao uvod:

Sanjam o toj Kubi već 15 i više godine, i cijelo to vrijeme uvijek je nešto zbog čega „trenutno ne mogu, nije dobro vrijeme, nekakva je kriza, imam 4 svadbe ove godine, zamašnjak mi se čuje na autu…..“. Nije da nisam išao na slično daleka i finincijski jednaka putovanja: Bali, Singapur, Maldivi, Abu Dhabi, Dubai (dvaput), Istanbul, Kairo, Libija, Tunis…(nema ništa poslije ove tri točkice, pohvalio sam se sa svime ;)). Kao i svi drugi, maštao sam i o boljem autu, većoj plaći, 30 kvadrata većem stanu, lijepoj i pametnoj „družici“…..al ta Kuba mi je BAŠ bila ŽELJA!!!

Ne mislim se ovdje doticat kubanskog siromaštva jer sam nažalost vidio i puno gore (odite u Libiju ili okolicu Kaira, pa čak možete bacit pogled i preko nama bliskih granica), niti se mješat u političke zavrzlame i teška pitanja koja idu uz ovu zemlju. To jednostavo ostavljam onima koji žive toga.

PLAN i PROGRAM: tamo negdje iza ljeta odlučujem da je to, to!. Inače sam tip osobe koja nema facebook, instagram, twiter….zapravo ništa od društvenih mreža, al za ovu priliku čak skidam Duolingo aplikaciju, ne bi li naučio malo Španjolskog ( to mi oduzima pola sata dnevno) a bila bi fora znat malo hablat sa domaćinima (dok pišem ovo, je 04.mj. 2020, i još uvijek Duolingam svakodnevno….probajte). Naravno da mi se žena smijala neko vrijeme, i naravno da ju je s vremenom počela živcirat moja dosljednost Duolingu. Aplikacija Cuba Map ofline će vam puno pomoć, jer osim svih ulica i izračuna udaljenosti, postoje opcije pretraživanja po klubovima, barovima, restoranima, zanimljivostima….par mjeseci svakodnenog pregledavanja tuđih putopisa, Trip advisora, Google mapsa itd., i plan je spreman. Tri noći Havana (Old Havana), tri noći Varadero, tri noći Trinidad i dvije noći Havana (Vedado). Prvi smještaj u Havani (Old Havana) i treći smještaj u Trinidadu, uzimam preko stranice https://www.casahavanaparticular.com/ (ima ih par još sličnih). Sve se dogovara mailom sa nekim agentom s druge strane, nema nikakvog plaćanja unaprijed niti rezervacija na kartici, nego po dolasku cash&carry. 90% smještaja na stranici je između 25 i 50 cuc-a, po jedinici (ne ososbi), što znači za 40cuca bi sve trebalo bit u redu. Preko iste stranice sam organiziro i taxi sa/do aerodroma, 30cuca po smjeru. Nude oni i izlete i taxi colectivo prijevoze itd. Rezerviro sam i taxi colectivo od Havane do Varadera, da probamo i to, koštao je 50cuca za nas dvoje. Smještaj u Varaderu sam uzeo preko Airbnb, i zadnji smještaj u Havani (Vedado), preko Booking.com. Preko stranice Viazula (kubanski Croatia bus) sam kupio autobusne karte iz Varadera za Trinidad, i iz Trinidada za Havanu. Malo više o smještajima, autobusima i ostalim cjenama te iskustvima ću se dotaknut tokom daljnjeg izlaganja. Karte dvije preko Air Franca, 9.300,00kn, Fly light, 2x torbe 55x35x25, 12 kg po osobi, kao ručna prtljaga, (naučio sam na prijašnjim toplim destinacijama, da pola stvari ni ne izvadim iz kofera, pa naravno, ostavljam dio svojeg za gospođu) i nitko nije provjeravo težinu kofera, nego su bitne dimenzije istih. Zagreb-Paris-Havana, nazad Havana-Amsterdam-Zagreb sa KLM-om.

Havana – avion je kasnio 2 sata sa polijetanjem radi odleđivanja, i već tamo iznad Bahama me kreću trnci polako. Nemogu dočekat da sletimo konačno i iako će bit 21 sat, vjerovatno 23 dok se smjestimo, idemo obavezno na neki šank nazdravit cijeloj priči.

I da, čim sam izašo sa Jose Martia, vidio palme, omiriso onu karipsku klimu, i vidio prva tri old tajmera u nizu (i zapalio nakon 10 sati u avionu), htio sam iskočiti iz kože!!! To je to, konačno!!! Taxi nas već čeka sa natpisom, mjenjam novce u mjenjačnici na ulazu, jer tamo je tarifa svagdje ista (100eur = 110cuc). Nakon nekih 25min vožnje, odjednom je Capitolio kraj nas…i baš je moćna građevina! Smještaj nam je na uglu Tejadilo i Aquacate, skoro pa pokraj muzeja Revolucije. Vozačica nam pokazuje La Floriditu jer prolazimo kraj nje, i nakon tri minute nas ostavlja kod smještaja. Brzinska konverzacija sa mladom gazdaricom, par uvodnih procedura oko putovnice i kućnog reda i trčimo van…

Floridita koliko god je turistički epicentar, stvarno je zavodljivo i šarmantno mjesto. Hemi (Hemingway) gleda iz čoška, starinski šank, ženski domaći bend se ljulja s muzikom, kokteli izlaze ko na traci kakvoj….ma mrak! Po jedan rum radi „dezinfekcije“ dva daiquirija, ponoć je tu, i sad možemo ić spavat nakon napornog dana.

Jutro u prvoj casi particular (Casa Giraldilla, 45cuc noćenje), na prvom smo katu, strop 5m visok, dvokrevetna soba s kupaonom i terasom. Kraj nas je blagovaona sa dva balkona, i u nastavku je još jedna sobe za goste. Na drugom kraju stana su kuhinja i još jedna soba. Sve koliko vidim blista, uz napomenu da nema bacanja toaletnog papira i sličnih stvari u wc školjku, nego je sastrane mala kantica za smeće u koju se baca sav taj otpad, i to čistačica mjenja svaki dan (kao i posteljinu). Malo mi je to šok ali shvaćam na kraju puta, da je to kubanska realnost u 90% domova, kafića, restorana, smještaja itd… Doručak 5cuca po glavi, i dobar je! Kava, jaja, tost, sir, voće i svježe cijeđeni sok, maslac, i tako svaki dan. Pijem kavu na jednom od tri balkona, i ne mogu doć sebi jednostavno. Sve mi čudno i nestvarno, sve izgelda kao sa svih onih dokumentaraca, slika drugih turista itd. Na krovu imamo terasu za koristit, al tek se s krova vidi realno stanje zgrada u staroj Havani, i koliko god je pirmamljivo jer to nisam vidio nigdje, zapravo je pogled nikakav.

Poslje doručka, kave i ćakule za gazdaricom uz rum, krećemo u akciju! Ulice se polako pune, svako malo neka lagana galama, muzika se čuje iz svakog kafića ili restorana, ne mogu se načuditi svim tim zgradama i pojavama po cesti i ne znam šta bi prije sliko. Stvarno je ta stara Havana posebna! San Carlos bar nam je prva destinacija i naručujem nam rum Havana Club Selection de Maestros, i hopa….7 cuca jedan! Al dobro, taj je među top 3, pa moraš probat sve. Plaza de Catedral, museo de Los Generales (fenomenalno, kao na bečkom dvoru prije par stotina godina), tvrđava Real Fuerza, Plaza Vieja i tu je kava i Mojito. Trg je baš za to, sjedi, pijuckaj, gledaj, promatraj i uživaj, jer krenuo je GO službeno! Idući na redu je muzej ruma, pa jedan putni u Dos Hermanos baru koji je odma nasuprot muzeja, pa tržnica sa suvenirima San Jose. Tamo ima svega i nešto malo se možete cjenkat.

Opet bauljanje kroz stare i uske ulice Havane i ručak je u El Chanchullero na Plaza del Cristo (uz Mojito naravno). Simpa je restač, ima svakakve hrane, i dobra je! Izlazimo na Capitolio i tamo imamo naslikavanje, prolazimo kroz Barrio Chino (u kojem nema kineza nijednog) i izlazimo na Malecon. I super izgleda, bolje nego na slikama i opet se nemogu načudit svim tim zgradama koje propadaju i urušavaju se, a opet tu i tamo koja zbigecana od glave do pete. Stajemo u nekakav poluneugledni bar sa velikom terasom i drmamo Mojito za 2cuca. To je vjerovatno najbolji koji sam popio na cijelom putu! Iduća postaja je Callejon de Hamel. Općenito sam dobio dojam da je kultura kao pojam, dosta živa i aktualna priča u ovoj zemlji. Slikanje, bauljanje i jedan putni Moj (u daljnjem kontekstu čitaj „Moh“, kao Mojito) naravno. 10 min pješke i stižemo pred hotel Nacional.

Još jedan epicentar turista ali mjesto stvarno ima neki poseban štimung. Ima zid sa slikama svih poznatih koji su boravili tamo, i tu stvarno nema koga nema. Ovdje ćemo ipak popit više od jednog Mojita jer se baš doboro osjećam na vanjskoj terasi! Ispred hotela stoji bar 40 oldtajmera koji nude sve moguće rute po Havani, ali ova cipelcug varijanta nam za sada odgovara i otkriva najviše. Ako imate volje i kondicije za hodanje, a i vrijeme vam nije presudno, ne samo da ćete vidjet i doživit puno stvari i događanja po ulicama Havane, nego će i sva ova cuga isparit puno brže i bezbolnije, pa ste naravno spremni za novu rundu u nekom od barova i restorana koji se otkrivaju na svakom uglu grada.

Od Nacionala do Pasea Marti, po Maleconu pješke, uz jedan naravno jedan putni Moj na terasi restorana Castropol. Paseo ide od Malecona do Capitola. Ima dosta šetača, umjetnika koje kavih, štandova sa slikama itd. U Cental Parku je nekakvo plesno i muzičko dešavanje, pa tu upijamo malo domaće atmosfere. Za kraj dana je pala jedna lagana većerica u Lamparilla Tapas i Cervezas (preskupo sa extra malim porcijama). Završava dan prvi, a i padam s nogu, ne mogu više…uzet ću dva Cristala da se možemo još malo protegnut na balkonu.

Sljedeće jutro dok smo ispijali kavu, naletim na gazdaricu i pitam ju zna li kakvog taxista da nas odveze do Finica Vige (kuće Hemingwaya), a ona ode u neku svoju sobu i donese 4 pesosa kubanska (cca 1,20 kn), i kaže: „U parku Fraternidad, pokraj Capitolia, sjednite na bus broj 7 (ja misim). Imate 10,12 stanica do tamo, karta po osobi u svakom smjeru je jedan kubanski pesos. Pitajte vozača na španjolskom gdje je točno stanica za Fincu Vigu, al nečeš se izgubit, ne brini!“ Ženo jesmo li spremni na vožnju sa lokalnim busom sa radnim narodom Kube?? Da!! I tako je i bilo. Pitam na stanici koji je točno bus, šofer iz jednog izađe i odvede me na pravu stanicu (ubacim mu 2cuca za pivu). Bus kao i ovaj naš ZET-ov, kuže svi da smo turisti naravno, i još nas par ljudi pušta da sjednemo. Dam šoferu 2 pesosa, a on mi kaže da će mi mahnut kad bude stanica moja.

U busu svira muzika, domaća kubanska, sve je u nekoj polu galami, onako ko na placu…ma super! Kad izađeš iz busa nakon nekih 25min, pola sata, nigdje nikakve oznake da je u blizini Hemingweyev muzej. Tek peti čovijek kojeg sam pitao na cesti, mi pokazuje ulaz, koji mi je malte ne iza leđa. Ulaz je nekih 5 cuca bio. Ogromno imanje koje izgleda kao botanički vrt.Vanjski bazen pokraj kojeg su grobovi njegovih mačaka, i njegov brod drveni usidren u garaži kraj bazena. Par kuća koje čine taj cijeli kompleks. Tu je i nekakva mini kula sa pogledom prema Havani, gdje je „eminentni“ razmišljao i pisao. Svi prozori su otvoreni jer se u kuću ne smije ulazit, a unutra je vrijeme stalo, jer su sve svari ostavljene onakve kakve su bile na dan kad se ubio. Lektiru, osim Smogovaca, nisam pročito ni jednu (mislim da se malo i vidi iz mog pisanja), pa tako nisam niti jednu njegovu knjigu, al kad vidim u kakvoj je čovjek raskoši živio u to vrijeme, a znamo i priču po kojoj nije htio mjenjat vodu u bazenu nakon što se Ava Gardner u njemu okupala, i uzevši u obzir da se unatoč svemu tome ubio…..da sam Ministar prosvjete izbacio bi ga iz lektire nakon ovog! Sreća pa je pokraj kuće bar, sa muzikom, i tu se okrepljujemo Mojitom i kavicom. Lagan šetnja po ulicama predgrađa Havane zaustavljam taxi…ma zapravo neću, idemo mi još jednom na onaj lokalni bus. I opet ista priča, muzika trešti, kubanci brbljaju, viču, pogledavaju prema nama….ne znam, al nama super atmosfera!

Iduća stanica je hotel Inglatera i WIFI, a pošto ima i cigar shop, vrijeme je za kupit cigare. Inglatera je još jedan turistički hot spot, al isto tako još jedno živopisno mjesto kao iz filma. Naravno kartica interneta je 6 cuca za sat vremena, jer to su cijene u hotelima. Na terasi pegla muzika, još jedan Mojito prije ručka.

Mislili smo jest u Floriditi, al je bila zatvorena, pa ulazimo malte ne u prvi restoran u ulici Obispo, sa terasom koja gleda na ulicu. I danas je na meniju jastog sa prilogom + jedan koktel za 15cuc-a. Može, da probamo i tog jastoga. Restoran je pun, muzika tambura, jastog je neka minjaturna varijanta, al prolazi. Vrijeme nas baš ne mazi, i tek kad smo izašli se otvorilo nebo. Sva sreća, ispred nas je El Escabeche, najobičnija lokalna birtija, pretrpana radi pljuska, al muzika ne staje. Pjevačica i 5 svirača. Znam da sam u jednu trenu počastio nekog čudnog engleza kraj nas, i par rusa koji su imali pun stol cuge, i runde se vraćaju, pa 3 sata poslije, staje kiše napokon, al mi sad jedva stojimo na nogama. Al muzika i dalje ne staje, rusi nazdravljaju, englez nazdravlja ma daj još putnu da trznemo pa idemo. Sreća bilzu nam je casa, već je predvečer pa stignemo odmorit do večere. I sve bi to bilo u redu da nismo zaspali ko pokošeni. Usred noći sam se sjetio da ima jedan Cristal u frižideru, i bocu vode, pa se mogu malo izluftat. Jer 3 sata su ujutro, a zaspo sam u 20.

Zadnje jutro u casa Giraldilla starta poprilično mamurno. Standardna jutarnja procedura, vrijeme se vani naoblačilo i sigurno će kiša pljusnut. Spremamo stvari i u 14 ih moramo pokupit jer dolazi taxi Colectivo i bježimo za Varadero. Idemo u muzej revolucije, al prerano smo stigli. Ispred je 20 old timer taxia, pa uzimamo jedan za 30cuca, za neku skraćenu rutu, jer pola njihove rute smo već obišli. Idemo na Jesus de la Habana, Comandacia de Che, đir po tvrđama okolnim i u nadi da neće počet kiša, za nekih sat vremena smo nazad pred muzejom. Ako ne uđete u muzej, mislim da niste propustili apsolutno ništa. Ulaz se naplačuje par cuca, milion slika i izrezaka iz novina toga vremena, isto toliko nekakvih ratnih rekvizita, al eto građevina kao takva je dosta impozantna. I tu me oženio jedan od onih na taxi biciklu. Do Inglatere 5cuca (400m), ljeva kišta ko iz kabla, pa je zapravo 10 jer je mislio 5 po osobi, pa se dere….evo ti pajdo 7 cuca i doviđenja.

Terasa Inglatere je krcata, zbog kiše naravno, al bračni par odvjetnika iz Beograda nas skuži po govoru i pusti da sjednemo s njima. I tu krene naša klasična Havana priča: kava, rum, rum, daj još jednu kavu manju, Mojito jedan drugi…13 sati, već fufljamo polako, kiša se smirila, ajmo otrčat u Kilometar Zero na ručak, i u 14 smo u taxiju za Varadero (inače, ropa vieja sam jeo bar 6 puta tijekom putovanja). Kilometar zero preporučam za hranu. Muzika naravno svira, odličan je ambijent. Još par fotki stare Havane, stavljamo stvari u auto, pozdravljamo gazdaricu…i već mi nekako fali  ta Havana, iako znam da se vraćamo na još dva, dva ipol dana, a i brine me šta ako u Varaderu bude padala kiša narednih par dana. Srećom, nije ipak bilo tako. Sutradan je u Havani proletio tornado, prvi put u povijesti (tornado, ne uragan!), poginulo je troje ljudi, srušilo se masu stabala i stupova a i nekoliko desetaka zgrada je dobro stradalo.

Varadero – iz Havane smo došli sa taxi colectivom, koji sam dogovorio preko casahavanaparticular stranice. Stari nekakav peugeot, klima udara na najjače, ili je propuh pošto spusti sva stakla a i vozač je bahat pomalo. Koštao nas je 50cuc-a, i što se tiće mene i taxi colectiva, to je završena priča! S nama su se vozili bračni par iz Češke. Ne treba to bit poruka i vama naravno, ja volim probat i vidjet sve, ali sam na kraju dana ipak „malo komotan“.

Iako smo svi već sto puta čuli i pročitali kako „Varadero nije Kuba“, ja sam zaključio slijedeće…. Ipak pričamo o 20-tak kilometara pješčane plaže, gdje najam dvije ležaljke i suncobran košta oko 50-ak kuna za cijeli dan, gdje se koktel može dobit na plaži za 3,4 CUC-a, gdje je more ugodnih 26 pa na više stupnjeva, i gdje se stvarno može izležavati na suncu i pjesku i opustiti od posla, dugog leta, stresa, života itd.

Ima i tamo Old tajmera koji se vozikaju u krug po glavnoj cesti, ima i tamo kafića, restorana, zvukova kubanske muzike…U hotelski dio koji je zauzima polovicu Varadera, nismo ni primrisali. Ako niste mlađa generacija koja  partija do sitnih sati i ustaje iza 12, po meni VAŽNO je zapamtiti slijedeće: Potez od Parque Central do Parque Josone, je ono što vam je bitno da bi imali sve pri ruci i da bi se mogli maksimalno opustiti nekoliko dana. Razlozi su slijedeći: kod parque centrala je trgovački kompleks (nešto najbliže našem šoping centru) u kojemu imate market, mjenjačnicu, cigar shop, restoran, kafići, Internet kartice, ljekarnu itd. Kartice za Internet u službenim ETESCA trgovinama su 1cuc, za sat vremena. 500m je udaljen hotel Los Delfines, koji je potpuno nebitan, ali ima svoje ležaljke i sunconbrane na plaži koje možete iznajmit za već spomenutu cijenu, i ima bar u koji možete ušetat po cugu iako niste gost.    

Na tom potezu od parka do hotela (Avenida 1ra), se između svega ostalog nalazi i La Bodegita del Medio i Casa de la Musica. Preporučujem La Rumba restoran za morsku hranu (riba, škampi, jastog), a preko puta vam je i Cervezaria (pivnica). Parque Josone je prekrasan, jer ima neko jezerce svoje i dosta livade za izležavanje u hladu, i tamo se nalazi famozni The Beatles bar, sa statuama Beatlesa u prirodnoj veličini. Kafić je svojevrsni hram Beatlesa (koji nikada nisu bili tamo i nemaju nikakve veze s Varaderom), i ima ogromnu vanjsku terasu sa pozornicom gdje je živa muzika svaku noć, pa i tokom dana. Od parka Centaral do Josone imate laganih 30-tak min hoda.

Mi smo spavali u Casa Yairi i Tito, koju sam našto na Air bnb, pod top host (domaćini sa najvišim ocjenama). Tri sobe, svaka sa svojom kupaonom, dnevni boravak zajednički za doručak ili ručak, i vanjska terasa na ulicu. Posteljina se mjenjala svaki dan (ne znam zašto), doručak je koštao 5cuca po glavi. Tri noćenja za nas dvoje su bila 780,00kn. Iako kad nas je taxi doveo u ulicu, smračilo mi se pred očima i htio sam se vratit nazad u Havanu. Klasični prizor Kube, sa večinom rasulih i dotrajalih kuća, užasnim asfaltom….Onda smo sa Kanađaninom Olafom, koji dolazi već 6 godina na seks turizam isključivo u Varadero, trznuli pola boce ruma na terasi, onako s nogu, i sve je nekako izgledalo puno bolje!

Djeca nešto trkeljaju po toj uličici, čuje se nekakva muzika iz skoro svake kuće, nekakva polugalama u kombinaciji sa smjehom dopire sa polovice ceste, gdje njih nekoliko igra domine, malte ne na samoj cesti. Do plaže i parka central samo 350m, a i primjećujem da ima nekoliko renoviranih kuća koje se također bave najmom….ma zapravo nam je super!!! Još je jedna poljakinja s nama, koja je nekakva diša Four Seasonsa na Cipru, pa je malo rezervirana (došla je sama na tri mjeseca proputovanja po Karibima). Olaf ju već „njuši“,ali vidi da mu tu novac ne prolazi, jer ga ima i ona! JJJ Olaf mi pripit pokazuje na laptopu godišnju plaću poslije poreza, koja je 180.000,00 kanadskih dolara, odjednom shvaćam da imamo i WIFI u Casi, a noć je već pala odnekud…provod  uz veselo društvo i rum, iz ničega! Vlasnica ima svoju drugu kuću nasuprot ceste, pa joj ne smeta naše cerekanje i dernjava….Ma zapravo nam je super! Svako jutro je počinjalo na toj terasi, sa Havana Club Especial ili Anejo Reserva (par cuceva na lokalnoj „trafici“), i svaka večer je tu i završavala…sa istim rumom naravno! Olaf bi doveo neku svoju standardnu curu, pa malo i čujete njihovu stranu priče o životu na Kubi. Uz red ruma, red plaže, red sunca red kiše prođu 3 noći već. Malo će mi falit jer sam većinu vremena proveo u potkošulji (klasična Bruce Wilisovka).

Za Trinidad nastavljamo Viazul busom, čija je stanica 10min pješke (sa koferima). Karte sam kupio unaprijed preko njihove stranice i koštale su 40cuca za nas dvoje. Odlična strana je što bus vozi kroz unutrašnjost, pa prolazi kroz dosta mjesta koja nikad ne bi vidjeli da smo išli autocestom. Imali smo par stanica i na svakoj je dovoljno vremena za kavu, sendvić, cigaretu ili što već. Vožnja je trajala nekih 5 sati, autobus je bio novijeg izdanja, udoban i klimatiziran, i polu prazan. Sve u svemu, preporučujem Viazul!

Trinidad  – došli smo na stanicu Viazula oko 19 sati. Po aplikaciji Cuba map offline, imam 10min pješke do smještaja, pa ajmo se protegnut nakon duge vožnje. Taxi je nabacio 10 cuca pa skinuo na 5 al dao bi vjerovatno za 3….pa daj čovječe pusti me više, idem pješke! Casa Zenia & Wanda, preko već spomenute stranice casahavanaparticular, 35CUC-a po noćenju za nas dvoje. I casa je stvarno prekrasna! Trinidad je Unescova kulturna baština pa se svi objekti moraju renovirat po nekakvim posebnim standardima. Takva je i naša. Stara kolonijalna kuća katnica, sve je u arišu i kamenu i sve miriše na starinu. Sve skupa su četri odvojene sobe sa kupaonicom, jer je nekako kaskadno napravljena, u unutrašnjsti otvoreni vrt sa blagovaonicom i kuhinjom. Na ulazu je još jedna ogromna prostorija kao primaći dio, al kompletna kuća je nekako poluotvorena, teško mi je objasnit. Na krovu je terasa za ispijanje kavice i ruma sa pogledom na grad i ulicu. Gazdarica kubanka, gazda švicarac, i imaju još jednu Casu u Havani. Doručak je standardno 5 CUCa po osobi, ručak i večeru smo odrađivali vani, jer u Trinidadu sve jedan restoran ljepši od drugog. Plaza Major kao nekakav centralni trg sa crkvom, pokraj njega je Casa de la Musica sa ogromnom terasom, i tamo je WIFI spot (što znači milion ljudi). Navečer je tu muzika u živo sa plesnjakom, poslije toga je nezaobilazna destinacija diskoteka Ayala (u špilji). Bio sam svagdje al ovakvu još nisam vidio. Špilja u špilji, pod špiljom, pokraj špilje…i onda šank velikim sa podijem. Super izgleda! Od plazze Major ima 10min pješke, po dosta brdovitoj, a navečer mračnoj i ne baš uglednoj ulici, koja je puna pokretnih štandova na kojima domaćini prodaju sve vrste koktela po 1 do 2 cuca. U prijevodu, tih 10 min se pretvori u sat vremena. Muzika se čuje okolo, naletili smo na tri para koji su bacili neki ozbiljni plesni performans ispred neke lokalne birtije…i onda moraš trznut još jedan putni mojito htio ili ne. Disko se otvara od 23, i ulaz se naplaćuje nešto.

Za sutradan sam organizirao sa vlasnicom case taxista da nas odvede u Cienfuegos i u delfinarij na Playa Rancho Luna, jer sam ženi obećao plivanje s delfinima. Uglavnom, taxista afrocuban, priča 4 jezika, jako razgovorljiv i prijateljski raspoložen, i ne okoliša oko ničega. U u 8i30 je došao po nas, išli smo u centar Cienfuegosa. Glavni trg, šetnica, park Jose Marti, spomenici koje kakvi, dućani ulični….lijepo za prozujat, popit kavu i koji rum, jer nije žamor i tutnjava kao u Havani. Iduća postaja je Palacio de Valle. Iako svi trče tamo, stvarno je jedno moćno zdanje, koje je navodno tamo 1900 i neke, koštalo 2 mil dolara, što je danas vjerovatno 20 puta više. Unutra je restoran, i naravno na krovu je velika terasa sa šankom, što znaći Mojito s pogledom na more! Nisam netko kome je duša gladna kulture, al ovo zdanje je stvarno prekrasno!

Topes de Colantes ima nekoliko staza i varijanti za potrošit dan, nama je taxista (isti kao i onaj dan ranije, moj new best friend), pokazao neku rutu od sat vremena hoda u svakom smjeru, gdje isto ima neki slap sa jezercem u kojem se možete okupat….i to nam je bilo taman za potrošit vrijeme do 12 jer sad idemo na plažu Ancon. Moj frend je s nama od jutra, čeko nas je kod staze na Topesu, odveo nas na plažu i po dogovoru došo nazad po nas u 18….za sve to skupa je uzeo 45cuca. Postoje busevi iz grada do plaže, redovni taxi bi uzeo oko 10 u jednom smjeru, postoje i bicikli za rentat za par cuca….ima nekoliko opcija. Plaža je odlična, pozicionirali smo se ispod hotela Ancon. Ima par restorana na plaži baš onako u karipskom stilu. Dvije ležaljke i suncobran opet neka simbolična cijena od 30-tak kuna. Jedino što u radijusu od 300m ima jedan jedini toi toi. Par mojita, dvije pive, ručak, jedan coco loco (svježi kokos sa rumom), par kupanaca na karipskoj strani Kube, i prošo dan.

U Trinidadu, restoran San Jose, moja preporuka za večeru. Bili smo u ta tri dana i u Paladar Museo 1514, Paladar Nueva Era, uglavnom u radijusu od 700m oko plaze Major ima toliko restorana da ne znate gdje biste ušli prije (tako da uvijek možete uletit i trznut rum na šanku, ako ništa drugo). Jedan kafić iza crkve mi je ostao u oku, jer smo tamo šankirali uz zalazak sunca na terasi, al ne znam kako se zove. Odradio sam i jedan posjet „frizerskom salonu“, točnije ponudio sam 5cuca da mi daju mašinicu da se sam ošišam. Mašinica je stara skoro koliko i ja, a da ne govorim da sam bio glavna atrakcija za taj dan u lokalnoj frizerskoj obitelji.

Kupio sam preko Viazula dvije karte za Havanu, 50cuca za nas dvoje. Naš taxista je išao isti dan za Havanu kad i mi, što mi je bio okidač za promjenu plana. Na stanici Viazula sam dan prije sazno da mogu dobit povrat novca, ali to moram napravit u Havani jer je tamo centrala. U prijevodu, idemo sa našim taxi frendom nazad do Havane, tarifa je povlaštenih 80cuca ali nam mora stat u Santa Clari da obiđemo mauzolej Che Guevare. Sve smo sa mojim frendom dogovorili za minutu. Kasnije se ispostavilo da možeš dobit povrat novaca umanjen za 10%, ako dođeš otkazat dan prije datuma za koji je kupljena karta, ali isključivo na terminlu u Havani! To mi je naravno mogla reć i službenica u Trinidadu, pa bi moj taxista nekom utrapio naše karte, al očito je smatrala da to nju nije briga. Klasični partijski uhljeb!

Che Guevara je nešto više od božanstva na Kubi, i mislim da je imao „sreće“ što je ubijen nedugo nakon revolucije, a što se tiče njegovog mauzoleja, mislim da bi se naši komunisti ustali iz groba kad bi vidjeli to zdanje. Cheova statua na ogromnom trgu, ispod toga njegov grob i muzej, i oko njega grobnice njegovih bliskih suboraca i revolucionara. Ulazak se ne naplaćuje, i nema slikanja unutra!

I zapravo mi je drago da smo se vraćali autom za Havanu, jer smo na putu stali na ručak i dvaput na kavu, a ovaj mali izlet u Santa Claru nam je sjeo taman. S time da mi gospođa sad ima već evidentan lagani „chrush“ na komandanta Guevaru, i šta jest, jest, bio je faca! Iz Trinidada smo krenuli oko 8, i sa stajanjem u Santa Clari, ručkom i dvije kave, dolazimo u Havanu u 15. I tu se rastajemo sa taxi Frendom! Dobio je kaznene bodove od policije u Havani, dok je tražio našu ulicu u pregršt jednosmjernih po Vedadu, pa mu stavljam još extra 10cuc-a, jer mi ga bilo žao. Ne smijem propustit naglast da po „autoputu“, pretrčavaju ljudi s kravama, konjima, stopiraju posred ceste, voze kočije u kontra smjeru, a rupe su takve po cesti da bi mi bilo žao i službeni auto vozit…..možda bi se u busu manje osjetilo….

Vedado, Vinales, Havana – Casa koju sam preko Bookinga rezerviro u Vedadu ( calle 17 između calle 2 i calle 4 kod Pasea de Marti, blizu john Lenon parka) i platio 2x nočenja oko 555kn, je zatvorena radi puknuća nekakve cijevi ili čega već. Žao mi je ko psu, jer sam baš našao klasičnu kolonijalnu dvokatnicu, koja je i ovako izvana izgledala kao da napravljena prije svega par godina. Neka baka stoji sa strane i govori nam da je prijateljica od vlasnice, i da ćemo spavat kod nje u kući 100m dalje, i da su troškovi podmireni. A šta sad, tako je kako je. Kuća je isto prekrasna, kolonijalni klasik, nije baš u nekom stanju, al ajde, soba ima direktan ulaz iz dvorišta, vlastitu kupaonu i terasu, pa valjda cemo istrpit dvije noći.

A baka je strašno simpa i gostoljubljiva, ali ne poslužuje doručak. Počastila je zato s kavom dva puta, i par hladnih pivi. Sin joj je neki inženjer koji živi i radi u Kanadi, pa bakici ne fali ništa u životu. Vedado je potpuno drukčiji od stare i centralne Havane, al je jako živahan i imate pregršt restorana, barova, clubova….baš sve šta vam treba, ali na dosta velikom područiju. Kod Lenon parka je restoran Union Franesca, koji ima i svoju slastičarnu, a cijene i hrana su super. Muzikaši su naravno cijeli dan na djelu. Čak imaju neku varijantu menija za 10cuca, glavno jelo sa dvije cuge i nekim desertom. I moram naglasit, odlična i extra obilna pileća juha, skoro ko ajngemahtec, za 3cuc-a! Bacamo šetnju do Melia Cohiba hotela, da se spojimo na Internet malo. U hotelima su kartice za Internet puno skuplje, oko 5, 6 cuca za sat vremena. Trznuli Moj na šanku i pravac na Trg Revolucije i u memorial Jose Marti (25 – 30 min hoda po Paseu). Nismo ušli u memorial jer je bio zatvoren, inače je ulaz 6cuca. Sjedamo na onaj taxi skuter, i pravac La Rampa. 15 cuca je uzeo za tu vožnju, sa upaljenim taximetrom tako da se držite onih običnih taxista. Prvo Mojito u Habana Libre hotelu, pa malo Copelia i tamo ima par dobrih klubova u nizu od 200m. Zapravo cijela ta La Rampa je dosta živahna i u krugu od 500m se svašta toga dešava. (ajmo u grubo reć, ta La Rampa bi bila okolica Habana Libre hotela).

Pitao sam par taxista za izlet u Vinales, i više-manje ta cijena je oko 160cuc-a, kad kraj mene stane usudit ću se reć, Faithlesov brat blizanac, u pinky odjelu, sa maramom oko vrata i naravno par rupa od čikova i pita me onako zamišljeno gledajući, sa rukom na mom ramenu: „My friend, tell me please, what can I do for you??“  Dvije minute sam se smijo čovjeku u facu, odmjeravajući ga 5 puta, i znajući da je nekakav poluprevarant, al kažem sam sebi, ma šta god da prodaje, kupujem! Zaslužio je to svojom „glupošću“! Kaže izlet u Vinales za sutra, 120 cuca, biraj auto koji hočeš, al mu moram dat 10cuca unaprijed. Kažem ja njemu da sutra u 08 ujutro bude kod John Lenon parka, sa zatvorenim autom, ne kabriom, može i oldtimer, i da će onda dobit svojih 10 cuca. Mislim si ako ne dođe ujutro, lovim prvog taxistu, a ima ih kod parka dosta i plaćam „punu“ cijenu.

Naravno da je došao, sa nekom gangster kramom od auta. Faithlesov brat ne ide s nama, al dečko koji je vozio auto je bio super, al mi nije bilo jasno šta mu znači da mora u Pinar del Riu pokupit stranke druge, koje vozi u Havanu. Da skratim, taj isti me ne vozi nazad i nema pojma da je to trebo napravit. Nakon kraće rasprave u Vinalesu, dajem mu 60cuca, jer me ipak doveo do Vinalesa, i to tek kad mi je dogovorio drugog  taxista da me vozi kasnije nazad  za Havanu, u 15 popodne po dogovoru. Taj drugi je naravno uzeo 80cuca, plus 20 koje sam dao lokalnom taxiu da nas vozi u špilju, mural, vidikovac itd…. na kraju sam došao na onih istih 160cuca sa početka priče, al sa puno više živciranja! Ma nema veze, to su isto čari puta. Špilja i brodić u špilji su super, duhanski vrtovi ništa posebno, mural Diega Riviere indijancima koji nikad tu nisu bili, i odličan vidikovac prije spuštanja u dolinu. Dobar ručak u gradu odnosno mjestu, i prošo dan. S time da se u jednom trenutku čula nekakava jaka eksplozija, di su svi istrčali iz restorana i kafić. Na nebu se vidio nekakav obris dima, i nakon 2 sata nagađanja, ispadne da se meteor rasprsnuo u zraku, i to baš na djelu di je mural. Eto,10min duže na muralu i možda bi imo koji kamenčić meteora za prodat na Njuškalu. U hotelu Melia Cohiba, nude izlet u Vinales sa autobusom u 7i30 ujutro, cijena je 67cuca i u to je uključen grupni ručak i obilazak svega navednog, al ćete potrošit koji sat više na vožnju. Zaključio bi da je Vinales jako lijep, i da je najbolje doći na 2, 3 dana, pa pošteno protutnjat dolinom i otić baš u Pinar del Rio potošit pola dana.

 Zadnju večer u Havani zaključujemo sa par Mojita u Cocinero restoranu pokraj Fabrica de arte Cubano. Cocinero je odličan, terasa podno dimnjaka (tipa naša toplana), a u dimnjaku je Bar pokraj kojeg je opet mala terasa s pogledom. Fabrica de Arte ima nekoliko florova sa raznom muzikom, i omanje vanjsko dvoriše sa vlastitim šankom. Dobijete karticu na ulazu, u nju konobari upisuju cugu i na izlazu plaćate. Cijene su uredu, nisu nabrijane, mislim da je Mojito 4 cuca. Izgubljena kartica se naplačuje 30cuc-a, pa ako ste kapacitet i mislite zaronit do zore, nije vam ni to loša kombinacija. Tamo smo upoznali bračni par amera i sa njima se malo odrvenili, i kao i svi drugi ameri i kanađani s kojima smo usputno komunicirali na proputovanju, se nemogu načudit kako mi Hrvati to dobro govorimo engleski (a nismo nikakvi experti, znači znanje iz osnovne i srednje škole).

Više-manje sam im odgovaro „Pa Nikola Tesla je rođen u Hrvatskoj, ne živimo mi u špiljama!“ a di je Kravata, Dubrovnik, Arena Pula, Rovinj….a drugo mjesto na svjetskom ljeto prije…evo već sam se uzrujo!!! Zadnji dan smo imali let u 19 sati, što znači do 16i30 smo u Vieji. Spremili stvari i ostavili baki na čuvanje, krenuli tražit taxi….kad gura naša baka 2 pesosa (kubanska), i govori: „tu vam je bus broj ne znam više koji, i staje kod parka Fraternidad, pokraj Capitolia“. Ajmo se ženo opet vozikat sa kubanosima, super! Lagano doručak u La Vitroli, na plazi Vieja, odlično mjesto za kavicu i jutarnji obrok! Sve je u stilu one Amerike 50tih i 60tih, ma odličan ambijent. Svakog gosta pitaju odakle je, pa u doručak zapiknu čačkalicu sa zastavicom države. Prvi put smo dobili našu, a drugi put EU (očito Hrvati dosta doručkuju ;)). S doručka na San Jose market po suvenire, pa nazad kroz ulice stare Havane (ne mogu ih se zasitit), pa dva Mojita u La Bodegiti, pa jedan u Inglateri na terasi pa jedan na rooftop baru u hotelu Gran Manzana. Tamo jesu po 7cuc-a kokteli ali je pogled odličan. Pred La Bodegitom uvijek valda stoji 100 ljudi, al nemojte odustat, jer tri puta smo prolaziili i sva tri puta smo izborili mjesto na šanku u roku od par minuta. Pretpostavljam da ljudi dođu poslikat samo ili ih obeshrabri vječna gužva ispred. Prije ručka u kvartu (Vedadu), uzimamo još jednu skračenu turu sa Old Timerom, 30CUCa da nas odveze na Castillo del Morro, đir po Maleconu i u Jose Marti Memorialu da se i tamo popnemo na vrh….ali iz nekog razloga je danas radio skraćeno do 12. Taxi do aerodorma sam dogovorio preko već spomenute stranice casahavanaparticular, 30cuca i već je čekao u 16 sati, iako ne znam kako je pogodio kuću, pošto sam mu dao prvobitnu adresu ove zatvorene Case sa Bookinga.

Dok se vozimo do aerodroma, vrtim po glavi šta sve nismo stigli a htjeli smo, a šta jesmo a nismo ni znali da ima. Pošto sam vidio Maldive, nije mi se trčalo na Cayo Coco, Cayo santa Maria ili slične plaže, ali išli bi do Santiaga da smo imali par dana i par stotina eura više. Bilo je tu i nekih drugih netipčnih turističkih mjesta u moj glavi, al zadovoljan sam na kraju krajeva. Kako god da planiro i htio, ne možeš sve stić.

 Znam da moram (obavezno) promjenit CUC-ove prije nego prođem carinu na aerodromu, i da moram kupit dvije boce ruma za ZG, i da sam 10% robe i stvari ostavio na Kubi, i da mi 25% toga istog nije ni trebalo zapravo (a imali smo Travel light, svaki 12kg prtljage), i da sam potrošio SVE novce, i ono „za svaki slučaj“ što se drži negdje blizu sebe i ono „za stvarno zlu netrebalo“ što sakriješ sam od sebe. I znam da je svagdje lijepo a doma najljepše, al ovo je valjda prvi put da se osječam kao da me neko goni puškom. Ne znam zašto mi ta Kuba toliko odgovara, a pogotovo Havana, i zašto sam pola života želio doputovat ovdje. Bilo nam je odlično, vrijeme nas je pogodilo, dobro smo se pripremili, pošteno sam se i iživciro oko nekih stvari i nekih njihovih navika i propisa….. Ne znam zapravo kojim sad riječima trebam završit ovo svoje izlaganje, jer iako smo bili 12 dana, uspjeli smo vidjet i doživit puno, i nismo trebali trčat nikuda jer smo u pomno planiranom solo aranžmanu i ne ovisimo o nikome….a opet osjećam da mi je cijeli put ipak pomalo nedorečen??

Vjerovatno zato što tad nisam znao jednu bitnu stvar u toj svojoj nedorečenosti, a to je da za nešto malo više od godine dana, slijedi „2.Runda“, odnosno povratak nazad na mjesto događaja, al ovaj put samo Havana, 7 dana!! ….……i malo Paname! ;);)

Pa ako budete imali volje i želje za čitanjem, a i naši Putoholičari pokažu volju za objavom, moj idući text detaljnije skenira Staru Havanu, a dodajem cijeloj priči i Miramar, Playas del Este, noćni život Havane, i dopuštam si dozu bahatosti da zaključim, kako će vam to biti jedini vodič za Havanu koji trebate! 😉

Na kraju, sretno svima vama koji se uslijed ove Korona situacije, borite sa turističkim agencijama i avio kompanijama, za povrat svojih sredstava!