Dva tjedna na Kreti – Što, kako, gdje i zašto….


Ove godine nam se u planiranje godišnjeg upleo dobro nam znani virus pa smo odlučili provesti dva tjedna na novoj i zanimljivoj destinaciji u Europi. Odluka je ubrzo pala na Grčku, samo smo trebali odabrati otok na koji ćemo odletjeti. Istraživanje o Rodosu i Kreti zaključili smo vođeni poznatom američkom uzrečicom – „Go big or go home!“ – i izabrali Kretu.

Fotke i tekst: Matea Holjević

Kako doći do Krete?

Što se tiče letova – živimo u Mariboru pa su opcije bile Zagreb, Budimpešta, Graz, Beč, Ljubljana i Venecija. Iz Zagreba je karta bila oko 300€ po osobi s presjedanjem u Ateni pa je to odmah otpalo, iako nam je Zagreb najbliže i mogli bi auto ostaviti „na čuvanju“ kod obitelji. Na koncu je pomogao dobri stari Excel (cijena leta je za 2 odrasle osobe):

Ryanair Venecija – Chania Beč – Heraklion razlika
put

              85,00 €

               68,00 €     17,00 €
parking                73,00 €             100,00 € –   27,00 €
let                274,00 €             360,00 € –   86,00 €
ukupno                432,00 €             528,00 € –   96,00 €

 

Iako nam je Venecija dalje, parking i let su bili znatno jeftiniji. Drago nam je da smo ipak izabrali da letimo u Chaniu, ipak su sve lijepe plaže (da ne kažem razvikane) na toj strani otoka. Cijena puta je otprilike izračunata (slovensku vinjetu imamo godišnju tako da tu nemamo trošak, inače je 15€ 7 dana + trošak autoceste u Italiji 2×7,60€ + gorivo), ako planirate tankirati po putu, jeftinija je cijena goriva u Sloveniji nego u Hrvatskoj i Italiji.

Smještaj

Paralelno s traženjem avionskih karata, tražili smo i smještaj. S obzirom da su karte bile jeftinije iz Venecije u Chaniu, fokusirali smo se na objekte na tom području. Na kraju je izbor pao na apartman malo izvan Chanie (4km) koji je imao natkriven parking i Lidl u blizini. Stan ima sve – malu terasu sa stolom i dva stolca, perilicu suđa te vešmašinu, napu i plinski štednjak. Ono što nas je iznenadilo je plinska pećnica, ali vlasnica nam je pokazala kao se koristi tek nakon što smo prvu pizzu kremirali.

Prijevoz na Kreti

OK, let imamo, što dalje? Iskreno, nisam bila svjesna činjenice koliko je što daleko – odnosno koliko vremena ti treba da obiđeš ono što te zanima. Da, pročitala sam da je Kreta najveći otok – u glavi sam kao usporedbu imala Cres, no Kreta je otprilike 20 puta veća. Javni prijevoz gotovo da i ne postoji (podrazumijeva samo autobusne linije između većih gradova), dakle – trebamo auto. S obzirom da smo uzeli let preko Ryanaira, pogledala sam preko njih i cijene su bile oko 45€ dan, dakle do 650€ za 14 dana. Tu sam ipak pomoć potražila u hrvatskim i slovenskim grupama na Facebooku te došla do preporuke za rent-a-car kuće:

Monza – njih smo najčešće vidjeli

General Motor

Anna Cars

Mustang rent-a-car

Just rentals

Izabrali Mustang rent-a-car jer su 2 tjedna prije puta kad smo se mi sjetili rezervirati auto, jedino oni imali auto s 1.4 motorom. Uzeli smo kategoriju „Intermediate” i na aerodromu preuzeli našu Toyotu Yaris. Najjeftinija opcija je uplatiti polog (20%) preko neta, a ostatak platiti u kešu na aerodromu. 14-dnevni najam auta nas je koštao 406,80€ s uključenim osiguranjem, a pologa nije bilo. Ono što odmah napomenu je da osiguranje ne pokriva nezgode na makadamskoj cesti. Preuzimanje auta je vrlo jednostavno – kad sletite, prilikom izlaska iz aerodroma vas dočeka čovjek s vašim imenom i prezimenom te vas uputi na gospođu ispred ulaza u aerodrom koja prepiše potrebne podatke (u našem slučaju, zaboravili smo upisati broj vozačke prilikom rezervacije auta) te broj osobne iskaznice. Htjeli smo slikati auto, ali je rekla da stvarno nije potrebno jer nam osiguranje pokriva sve ogrebotine. Auto preuzmete skupa s njom, te ga vraćate na isto mjesto gdje ste ga i pokupili. Od tog parkirališta svakih 10ak minuta vozi kombi natrag na aerodrom te trenutno vrijedi pravilo da auto može ostaviti samo vozač, bez prtljage, tako da je mene muž ostavio s prtljagom na aerodromu te sam otisao vratiti auto, a njega su s parkinga vratili kombijem. Zvuči možda mrvicu komplicirano, ali stvarno nije.

Kako prijeći granicu?

Sve 3 države (Italija, Slovenija i Grčka) su mijenjale pravila što se tiče putovanja te sam ažurne informacije provjerila tjedan dana prije puta.

U tom trenutku je vrijedilo da za Italiju i Grčku treba biti popunjen PLF obrazac (passenger locator form). Na obje web stranice se potrebno registrirati. Za Italiju je obrazac dostupan ovdje te smo QR kod dobili u roku par minuta na mail. Za Grčku je dostupan ovdje te smo QR kod dobili večer prije puta (popunili smo obrazac u ponedjeljak, QR kod dobili u  četvrtak malo poslije 23h, a putovali smo u petak popodne). Mi smo papire isprintali za svaki slučaj, ali nemaju nikakvih problema ako im samo pokažete kod na mobitelu.

Osim PLF obrasca, potreban je test (brzi ili PCR) ili 2 doze cijepiva ili potvrda o preboljelom virusu. Uvjete neću posebno pisati, svaka država ih određuje sama te ih je najbolje provjeriti na stranicama pojedine države.

Grci dodatno rade nasumične testove na aerodromu, nevezano za to što se priložili druge dokaze na temelju kojih imate pravo ući u državu. Ta čast je zapala mene, tako da sam bila još jednom testirana brzim testom. Iako smo muž i ja bili navedeni na istom obrascu, testirali su samo mene. Pričekate otprilike 15 minuta nakon testa, kad vam kažu da ste negativni, dobijete natrag osobnu i slobodni ste. Također, dobije se i SMS.

Plan puta

Odlučili smo da ovo putovanje bude više opušteno jer nam se 14 dana činilo dovoljno vremena da vidimo sve što smo si zamislili. Nismo imali nešto konkretno isplanirano, znali smo otprilike što želimo vidjeti, ali nije bilo definirano koji dan što posjećujemo.

Prvi dan smo došli relativno kasno, Grčka je na +1h od Hrvatske tako da smo zapravo sletjeli u 20h po njihovom vremenu. Dok smo pokupili auto i došli natrag do Chanie smo već umirali od gladi pa smo stali u Market house coffee gdje je izgledalo kao da je parking besplatan i da bi mogli imati nešto konkretno za pojesti. Muž je jeo burger (ziher je ziher), ja sam se odvažila na souvlaki. Niti jedno niti drugo nas nije razočaralo. Porcije su solidne, a bome niti nije bilo skupo. Vodu od 1,5L smo dobili besplatno, mislim da smo sve skupa platili 15€. Nakon toga smo tražili apartman vozeći se gore-dolje po ulici gdje smo znali da se nalazi jer tamo nema signala. Odnosno ima, na gornjoj terasi. Na kraju smo našli nekog čovjeka na ulici u 22h navečer i rekli da tražimo Kleanthi pa nas je uputio prema kući koju smo tražili. Naime, kuće/zgrade nisu označene kućnim brojevima, a za poštu imaju dio u ulici gdje su smješteni svi poštanski sandučići.

Chania

Drugi dan ujutro smo prvo otišli u Lidl i kupili skoro sve što nađemo i u našem Lidlu, samo u malo drugačijem pakiranju. Većina stvari ima prijevod na engleski pa znaš što kupuješ. Nakon Lidla i doručka, krenuli smo na plažu. Ispod sela gdje smo bili je hrpa plaža, nama se najviše svidjela Iguana beach/Agii Apostoli. Tu smo se vraćali više puta kada nam se nije dalo daleko voziti, uglavnom smo nalazili mjesto u hladu. Postoje i ležaljke koje se plaćaju, cijena je 10€ za set (2 ležaljke i suncobran). Takva cijena je na većini plaža. Parking smo našli u neposrednoj blizini i to ispod bora, tako da je bio u hladu. Parking je na svim plažama besplatan te je uglavnom šljunčani. Navečer smo se uputili u Chaniu. Parking opet besplatan ako se dođe ranije, nije ga takva drama za pronaći. Krenuli smo prema svjetioniku, ali nažalost ne može se doći direktno do njega jer je na otprilike pola puta šetnica zatvorena. Tu smo fotkali pogled na luku i nastavili dalje prema staroj venecijanskoj luci sve do pomorskog muzeja. Navečer je bio zatvoren, ali mogli smo ući u dvije sporedne galerije gdje su bile izvješene slike. Fora je bilo i izgubiti se po ulicama Chanie, vrlo su živopisne, pune ljudi i sve što očekuješ kad ti netko kaže GRČKA.

Iguana Beach

Treći dan – okej, ajmo danas biti pola dana korisni, pola dana na kupanje – to nam je postao moto putovanja. Bez presinga, odradili smo beauty sleep, doručkovali te krenuli iz apartmana oko 11. Nikak’ se nismo uspjeli naviknuti na taj +1h, pa smo uvijek „kasnili“. Samostan Agia Triada Tzagaroli nalazi se na poluotoku Souda gdje se nalazi i aerodrom. Ulaznica se plaća 2,5€ po osobi. Kad smo tražili što bismo posjetili na Kreti općenito, iskočilo nam je valjda 10 samostana. Odlučili smo se za ovaj jer nam je bio najbliže i izgledao je zanimljivo na slikama. Nakon samostana, uputili smo se na plažu, i to Kalantha beach. Tu smo doživjeli ono na što su nas svi upozoravali – na Kreti puše i valovi su. Cijena seta ležaljki je 10€ i nemaš prevelikog izbora ako se ne želiš pržiti cijeli dan na suncu. Parking je uz plažu na cesti, samo je potrebno naći prazno parkirno mjesto. Ako ne voziš tenk, nađeš u roku od par minuta.

Samostan

Dan četvrti – Rethymno. Grad udaljen otprilike 70km od Daratsosa, dakle nekakvih sat vremena autom. Na putu do tamo smo se zaustavili na jezeru Kourna, što je jedan od izvora slatke vode na Kreti. Spustili smo se skoro do samog jezera, s lijeve strane je pisao FREE PARKING pa smo se tu sparkirali. Mogu se rentati pedaline, cijena je 8€/h za 2 osobe. Nastavili smo dalje prema ruševinama/grobnicama grada Lappa. Tamo se nalazi mala kapelica te rimska nekropola.

Slatkovodno jezero

Parkirali smo točno kod oznake, nije bilo nikog osim nas. Autom se ne može, šetnja je par minuta do same kapelice, a iza kapelice se nalazi nekropola. Natrag u auto, slijedila je kratka vožnja do izvora  Argiroupoli. Tu smo se malo prošetali gore uz brdo (inače, tu počinje i jedna od mnogobrojnih planinarskih staza), osvježili se (voda je pitka, slobodno uzmete boce i napunite vodom) te krenuli konačno prema Rethymnou. Tamo je parking besplatan na ulici, tako da gdje vidite mjesto – sparkirajte se. Obišli smo Fortezzu (mletačku utvrdu), našli smo katedralu, malo se izgubili po ulicama i otišli na plažu. Tu smo ostali do navečer, ostavili šiltericu na sucobranu, pojeli nešto i vratili se natrag u Daratsos. Ako nađete crnu adidas šiltericu, čestitam, sad je vaša.

Rethymno

Dan peti – dan prije smo izgorjeli jer smo zaboravili kremu za sunčanje i rekli smo okej – danas je dan za plažu. Koju? Ajmo na Falasarnu – meni osobno najdraža plaža, također smo se vratili još jednom. Uzeli smo ležaljke „u sredini“ za cijeli dan, 10€ komplet. Prvi put kad smo bili, bilo je valovito i konkretno je puhalo, ali je more bilo vrlo toplo i stalno smo se namakali. Na plaži postoje 2 restorana, nismo jeli ručak, ali smo jeli tost i krumpiriće(3€) te hot dog (3€). Uglavnom, 1x tost, 2x hot dog i 2 vode su bile 10€. Bili smo tamo do malo prije zalaska sunca, za večeru smo išli u Tavernu Mouraki gdje se s terase pruža predivan pogled na Falasarnu i maslinike.

Falasarna

Šesti dan smo se konačno odlučili otići na južni dio otoka, konkretno na plažu Frangokastello. Plaža je udaljena cca 80km od Daratsosa, vremenski nam je trebalo 1h30min da se probijemo na drugi kraj otoka. Na samoj plaži se nalazi dvorac koji je trenutno u obnovi. More je ovdje hladnije (pod hladnije mislim na 22-23 stupnja), ali na desnom dijelu plaže je mala zaštićena uvala s plićim morem pa je malo toplije. Ležaljke i suncobran su ovdje bili 5€. Moguće je naručiti nešto iz taverne na plaži pa vam donesu do ležaljki ili možete tamo jesti.

Na južnoj strani smo dobili preporuku za plažu u Sfakii te Ilingas, ali smo zaboravili na to, a kasnije nam se nije dalo opet voziti na drugu stranu otoka u hladnije more.

Sedmi dan – plan je bio 1. plaža Marathi, 2. klanac Therisos, 3. Chania navečer jer je muž vidio da postoji indijski restoran Namaste i morali smo ići probati hranu. Plaža je ispod vojne baze te su ležaljke s plavim suncobranima rezervirane za vojnike, ostatak plaže se plaća. ALI, iznad tih plavih ležaljki, kao na nekoj terasi prije nego se spustite na samu plažu, nalaze se besplatne ležaljke sa suncobranima iza kojih su kabine za presvlačenje. Tamo smo se također još jednom vratili jer, hej, besplatne ležaljke! More je toplo te ako volite roniti – ponesite opremu jer je u plićaku nešto stijena/kamenja između kojih se skrivaju ribice. Jeli smo u Veranda restoranu (pola birc, pola restoran), pileći gyros je bio odličan. Cijena 2x gyros, 1x sok od naranče i 1L vode =19€.

Frangokastello

Osmi dan smo se zaputili u najistočniji dio otoka koji nam je bio u planu (još istočnije je plaža Vai). Plan je bio Zeusova pećina/Diktaion Andron. Što ranije stignete, to je manja gužva. Mi smo ustali u pola 6 ujutro, trebali smo nešto više od 3h autom do tamo jer se ipak trebaš popeti na planinu Dikti. Parking je 2,5€, a od parkinga postoje 2 staze do same pećine. Lijeva je lakša (lakša u smislu da je napravljen put), desna je teža i počinje stepenicama, a kasnije je samo šumski put. Mi smo izabrali lijevu i s 0 kondicije došli do ulaza u špilju za 15 minuta. Ulaz se plaća 6€ po osobi.

Spinalonga

Sljedeća stanica je bio Agios Nikolaos, fora gradić gdje su prokopali kanal između jezera i mora. Tu se još nalazi kip „Otmica Europe“ (Zeus je oteo Europu i sakrio je u gore spomenutu špilju) te Amaltheiasin rog. Tu smo se kratko zadržali te nastavili dalje prema gradiću Plaka nasuprot kojeg je otočić Spinalonga. Spinalonga je poznat po tome što je zadnje bio kolonija gubavaca (od 1903.-1957.g.). Prije toga su ga zaposjeli Mlečani, nakon njih i Turci. Iz Plake je bilo najjeftinije za doći do otočića, i to 10€ po osobi.

Zeusova špilja

Dodatno se plaća i ulaz na sam otok, 8€ po osobi. Na kraju obilaska smo bili toliko žedni da nismo mogli izdržati bez vode (sve što smo imali smo popili) pa smo kupili 2 ledena čaja jer obične vode više nije bilo. Sitnih 14€ za to. Još i danas boli 😀 Kad smo se vratili natrag u Plaku, izabrali smo Maria’s tavern za ručak. Hrana je bila OK, važnije mi je u tom trenutku bilo da mogu staviti mobitel na punjenje.

Agios Nikolaos

Na povratku smo planirali stati na plaži Malia, ali smo bili preumorni od cjelodnevnog hodanja te se odlučili vratiti natrag u apartman. Bilo je pola 8 navecer, krepani, ali već 100 puta preznojeni smo ipak odlučili stati malo poslije Chanie i okupati se na prvoj plaži gdje nađemo parking. To je ispala Golden beach. Definitivno raj za surfere, valovi su malo veći, plaža je dugačka te ima sve što i druge plaže – besplatan tuš, kabine za presvlačenje i besplatan parking.

Dan deveti – crknuti još od jučer, na redu je dan na plaži te smo otišli na Elafonissi. Došli smo kasno, oko 1 popodne i na plaži je bila gužva. Vlasnica apartmana je bila jako draga i posudila nam je njen suncobran i dva stolca za plažu, ali je toooliko puhalo da suncobran jednostavno nismo mogli imati otvoren. Nismo bili jedini – i drugima su letjeli njihovi po plaži. More je bilo hladnije nego na sjevernom dijelu, WC postoji i plaća se 0,50€. U blizini se nalazi i plaža Kedrodasos, ali nismo imali tenisice tako da smo je odgodili za drugi put (makadamska cesta je do parkinga, kasnije je još do same plaže cca 20 min po kamenju). Nismo se dugo zadržali jer smo već bili gladni, pojeli smo gyros u Diner Elafonisi i pobjegli natrag na našu plažu u Daratsosu.

Elafonissi

Deseti dan smo se odlučili za Balos. Krenuli smo ovaj puta oko 7, kasnije je gužva jer ljudi prvo ostave auto 1-2km od parkinga te pješače do stvarnog parkinga od kud kreće staza do plaže. Znali smo otprilike što nas čeka – vožnja po makadamskoj cesti koju rent-a-car ne pokriva, ulaznica 1€ po osobi za park prirode, spuštanje dolje s parkinga te kasnije penjanje natrag gore. Obavezno uzmite tenisice, dio puta je kameni u obliku stepenica, dio pješčani, a dio je samo kamenje. Nadobudno smo uzeli suncobran, ali nije bilo nikakve šanse da ga tamo i postavimo jer 1) puše k’o ludo i 2) zabranjeno je. Mogu se unajmiti suncobrani i ležaljke, kao i na svim plažama. Druga opcija do Balosa je brod iz Kissamosa, a cijena je 25€ po osobi. Na kraju smo se prošetali po stijenama i vratili na Falasarnu.

Balos

Jedanaesti dan – jedino što nam je još ostalo, a da je malo dalje je bio Heraklion. Nije nam se dalo gnjaviti s parkingom pa sam pronašla preko Google Maps parking u garaži blizu centra. Platili smo 4,5€ za otprilike 5h parkinga. Obišli smo staru jezgru grada, prošetali do svjetionika, jeli, a prije toga posjetili Knosos – mikensku palaču koja je po grčkoj mitologiji prijestolnica kralja Minosa. Dio palače je zatvoren zbog COVID-a, cijena je ostala ista i iznosi 15€.

Knosos

Imali smo još 2 i pol dana na raspolaganju te smo vrijeme uglavnom provodili na plaži. Jedan od tih dana smo otišli do plaže Seitan Limani, ali se nismo spustili dolje jer moraš biti u dobroj fizičkoj kondiciji za taj pothvat. Staza je strma, nije osigurana ni na koji način i plaža se vrlo brzo se popuni. Čuli smo i za opciju dolaska na plažu brodom, ali nismo išli detaljno istraživati što i kako.

Fun fact za kupanje: ako dovoljno dugo ne mrdate (1-2 min), posjetit će vas ribice koje jako vole grickati. Radi se o šaragu, a posebno fine su mu kraste na nogama (kad smo se spuštali na Balos, zujala sam okolo pa sam umjesto na stepenicu, zaronila i ogrebala koljena). 

Seitan Limani

Let natrag smo imali u 20h, tako da nam je vlasnica predložila da se još ujutro okupamo i ostanemo do 16h u apartmanu. Izašli smo malo ranije, otišli nešto pojesti u Chaniu i ubili vrijeme kartajući remi na aerodromu. Na aerodromu je ogromna gužva – Ryanair ima više letova tako da niti za jedan let nije pisao broj, nego se samo staneš u red i čekaš da ti provjere papire i dokumente. Na kraju se to toliko odužilo da smo trčali kroz duty free da bi stigli na gate pravovremeno.

 

Sve u svemu, na Kretu smo došli s minimalnim očekivanjima jer su nas svi isprepadali da je vruće, da puše, da su valovi… Doma smo se vratili puni doživljaja s jednog od najboljih godišnjih odmora koje smo imali.