Dobrodošli na Bliski istok, dobrodošli u Teheran

Teheran! Dobrodošli na Bliski istok, iransku metropolu na putu svile, grad najljepših zaostavština drevne Perzije, zemlja povijesti isprepletena tmurnom sadasnjošću.

Napisao: Boris

Zemlja nevjerojatnog gostoprimstva, topline domicilnog stanovnistva, zemlja bogatog kulinarstva, začina, pistacija i tepiha! Dobrodošli u Teheran!

Napokon, posao završen! Ručni prtljag spremno čeka u automobilu. Žurim prema aerodromu kako bih stigao na vrijeme. Povezanim letom idem preko Istanbula, obzirom da izravni ne prometuje, a što je posljedica sankcija, nametnutih od strane zapadnih sila. Međutim, to mi ne predstavlja problem, osim sto se nadam da mi turci neće naplatiti turističku ili tranzicijsku vizu (obzirom da su turističke vize bile neophodne sve do trećeg mjeseca tekuće godine, za nosioce hrvatskih putnih isprava). Međutim, pored toga sto nisam bio siguran kakav ću tretman imati s turcima prilikom tranzita, veću brigu mi je zadavala činjenica da sam prethodno odbijen prilikom “online” apliciranja za turističku vizu Irana.

Naime, iranska vlada je, u suradnji s turističkim sektorom uvela i novi način “online” apliciranja za vize, pored postojećeg konvencionalnog apliciranja za iste u konzularnim predstavništvima, na aerodromima, te na drumskim graničnim prijelazima. Dakle, ono sto je zanimljivo je da vam granični policajci, odnosno državni dužnosnici, uprkos tomu sto ste prethodno odbijeni, mogu odobriti i izdati vizu na licu mjesta. Pretraživajući Internet sam našao nekolicinu članaka, foruma i video uradaka o tome što učiniti ukoliko ste odbijeni prilikom “online” podnošenja aplikacije. Mnogi su komentirali da su unatoč odbijenicama, naposlijetku uspjeli ući u Iran i dobiti vizu prilikom ponovnog apliciranja, odnosno pri ulasku u zemlju.

Tako se dogodilo i meni, uprkos činjenici da sam prvobitno bio odbijen. Pri slijetanju iz Istanbula i nakon mukotrpnih cca. 4 sata iščekivanja, dobio sam poziv “Borise, dobio si vizu!”. Zanimljivo iskustvo – vizu mi je izdao bivši uposlenik ambasade Islamske Republike Iran u Zagrebu, koji je tu godinama živio i radio i koji govori hrvatski jezik. Iznimno olakšanje! Pored problema sto sam već bio odbijen za vizu, te pored brige zbog američkih viza u putovnici, te putovanja u Izrael (automatski zabrana ulaska u zemlju, tko god ima izraelski pečat), na veliku radost…izdata mi je turistička viza kao zaseban dokument na rok valjanosti od maksimalno 30 dana. Nakon svih procedura i kontrola, upuceni smo na plaćanje posebnog zdravstvenog osiguranja, koje je važeće na teritoriji Irana. Ostala “worldwide” osiguranja očito nisu priznata, odnosno ne važe u Iranu. Na aerodromu su također postavljeni i znakovi kojima se ukazuje na zabranu konzumiranja alkohola, te kojima se nalaže da osobe zenskog pola moraju imati marame, odnosno moraju biti pokrivene, jer je to zakonska obveza.

Također, prilikom leta iz Istanbula prema Teheranu, a čim smo usli u zračni prostor Islamske republike Iran, kabinsko osoblje, odnosno posada aviona je najavila da se povlači, odnosno uklanja sav posluženi alkohol, te da se ženske osobe moraju pokriti. S obzirom da smo sletjeli u Teheran oko 2 ujutro, a nakon što smo obavili sve neophodne procedure vezano za vizu i zdravstveno osiguranje, već je svanulo, tako da sam odlučio pričekati još koji trenutak, dok prvi jutarnji metro ne krene prema gradu. U međuvremenu sam upoznao jednu 18-ogodišnjakinju iz Australije koja sama putuje svijetom, te namjerava provesti mjesec dana istraživajući Iranom. Odmah po dolasku u Teheran, bila je očigledna ljubaznost i širokogrudnost, odnosno gostoprimstvo Iranaca prema strancima, prema ljudima druge boje kože i podrijetla. Na svakome koraku vam nude pomoć, čak pokušavaju i oni koji ne govore engleski. Bilo je neobično u početku snalaziti se obzirom da Iranci, pored svoga perzijskog jezika, pisma, imaju i svoju perzijsku numeraciju.

Međutim, prethodno istraživajući Iran, shvatio sam da je za normalno, samostalno i nesmetano funkcioniranje u Iranu, bilo potrebno naučiti simboliku, odnosno značenje iranskih brojeva, što sam naposljetku i uradio. Cijena prijevoza u Teheranu je iznimno niska. Naime, cijena jednosmjerne karte za metro, recimo, iznosi 1200 tomana, odnosno 12000 rijala, što je nevjerojatnih 0,26€. To znači da za 1€ dobijete 45500 rijala, odnosno da postajete miloner sa samo nešto malo iznad 20€. Iranci upotrebljavaju dvije valute, toman i rijal (zvanična valuta). Toman je 10 puta jači, odnosno vrijedniji od rijala. Rijal spada u najbezvrijednije valute na planeti. Naime, iranski rijal, zauzima drugo mjesto u svjetskom poretku, odmah nakon venecuelijanskog bolivara. Teheran je generalno jeftin grad za turiste, međutim sam standard života u Iranu je također nizak. Rezultat američkih sankcija je vidljiv u svim sferama života u Iranu. Sankcije proizvode enorman utjecaj na ekonomiju te države, te na isto tako i na zdravstveni sustav. To se odražava i kroz nemogučnost, odnosno ograničenja uvoza, a i izvoza iz drugih zemalja.

Također, sankcije se svakodnevno mogu primjetiti i na ulicama. Iranci voze prilično stare i istrošene automobile, zbog ograničnog uvoza, te visokih uvoznih pristrojbi. Međutim, s druge stane, Teheran je povijesno i kulturološki posmatrano, zaista bogat grad. Također, ubraja se medu najveće gradove svijeta, jer samo uže područje grada broji cca. 9 miliona, dok šire metropolitsko područje broji vrtoglavih 15 miliona stanovnika. Jedna od vrlo zanimljivih stvari koje sam posjetio prilikom istraživanja Teherana, jeste bivsa američka ambasada, tzv. “”gnjezdo špijuna” ili “kuća špijunaže” kako su je nazvali iranci nakon iranske revolucije 1979. godine. Ono što je zanimljivo je to da sam ambasadu, odnosno sadašnji muzej špijunaže posjetio točno na dan održavanja obljetnice od 40 godina od napada na istu. Dakle, 04.11.2019. god., se obilježavalo točno 40 godina od invazije iranskih revolucionara na ambasadu, odnosno od početka islamske revolucije.

Na licu mjesta su bili mnogi novinari i televizijske kuće, pri čemu su očigledno posebnu pažnju svi pridavali novim, upravo postavljenim anti-američkim propagandnim materijalima i “billboard”-ima, odnosno oglasnim pločama na ogradi i u krugu ambasade. Brzina Interneta je relativno visoka u Teheranu, s tim što postoje cenzure. Zabranjem je Facebook i Viber, dok WhatsApp funkcionira, međutim bez video poziva. Ograničenja se mogu otkloniti instaliranjem VPN-a, a što je naravno, ilegalan akt. Ograničenja postoje također i u transportu. Naime, u metroima imaju posebni vagoni koji su namjenjeni isključivo ženama, u koje muškarci ne smiju ulaziti. Također su postavljeni i znakovi upozorenja za to.

Dva mjeseca nakon moje posjete Teheranu, oboren je ukrajinski avion s kojim sam se i ja osobno u povratku, vraćao kući preko Kijeva, što je dodatno utjecalo na smanjenje ionako nezavidno malo turistima posjećenog Irana. Sve u svemu, nakon nekoliko dana provedenih u Teheranu, zaista mogu reći da se radi o predivnoj zemlji sa izuzetno dostojanstvenim i širokogrudnim ljudima, te posebno mladim ljudima koji su željni slobode i promjena. Naklonjeni su rušenju vladajućeg režima i uspostavi slobodne, otvorene i demokratske zemlje, međutim, to će izgleda sačekati neka druga bolja vremena.

Fotogalerija: