Idemo u Tanzaniju. Božo nas vodi u najveći nacionalni park u istočnoj Africi, Ruaha.

S ukupno 15 velikih nacionalnih parkova, 14 prirodnih rezervata, nekoliko rezervata na Indijskom oceanu koji oplahuje njenu istočnu obalu, te posebno zaštićenim područjem Ngorongoro, Tanzanija je jedna od vodećih afričkih zemalja po bogatstvu i raznolikosti biljnoga i životinjskoga svijeta, ali i jedna od najegzotičnijih destinacija koje nude spektakularan susret s afričkom divljinom. O tome ponajbolje svjedoči podatak kako je površina svih zaštićenih područja u Tanzaniji veća od 42000 km², što čini gotovo 40% površine državnog teritorija. Nadalje, na tom području živi čak 20% ukupne populacije velikih afričkih sisavaca. Razloga za posjet i više je nego dovoljno.
Usprkos činjenici kako je Tanzanija jedna od najsiromašnijih i gospodarski najnerazvijenijih zemalja na svijetu, turistička se djelatnost ondje svakodnevno sve više razvija, te polako postaje jedna od najvažnijih gospodarskih grana. Izrazito velik broj zaštićenih prirodnih cjelina na sjeveru uz granicu s Kenijom, te relativno mala udaljenost i vrlo dobra prometna povezanost s gradom Dar Es Salaamom kao polaznom točkom najvećeg broja inozemnih gostiju, čitavo su to područje premetnuli u pravo turističko čvorište s mnoštvom posjetitelja opijenih veličanstvenim prizorima bogate afričke prirodne baštine. Istodobno, južna su područja relativno slabije posjećena i to ponajprije zbog velike udaljenosti od Dar Es Salaama, a potom i zbog loše prometne infrastrukture.

Šestotinjak kilometara zapadno od Dar Es Salaama nalazi se Nacionalni park Ruaha, koji s površinom većom od 20000 km² nije samo najveći nacionalni park u Tanzaniji, već i jedan od najvećih nacionalnih parkova u Africi uopće. Iako ga odlikuje čitav spektar jedinstvenih prirodnih značajki, poput divlje i upečatljive topografije s izrazitom bioraznolikošću, ovaj park na godišnjoj razini posjećuje relativno mali broj turista. Posljedica je to već spomenute velike udaljenosti od drugih turističkih centara, ali i činjenice kako park nema tako bogatu povijest kao neka druga područja u Tanzaniji.

Zbog svoje negostoljubive klime, područje koje danas zauzima nacionalni park Ruaha nikada nije bilo omiljeno mjesto za naseljavanje. Osim toga, prve je doseljenike odbijala i vrlo velika populacija ce-ce muha, prijenosnika mnogih smrtonosnih bolesti. Ipak, ovuda su sve do dolaska Nijemaca krajem 19. stoljeća prolazili važni karavanski putovi na kojima su Arapi za bjelokost i roblje nudili jeftine tkanine i vatreno oružje. Prvo značajnije naseljavanje ovoga područja zbilo se upravo dolaskom Nijemaca. Oni su na 1600 metara visokoj litici iznad doline rijeke Mala Ruaha izgradili svoje vojno uporište za borbu protiv lokalnog plemena Hehe, a koje je predvodio hrabri vođa Mkwawe. Mkwaweova se vojska dugo uspijevala opirati silovitim njemačkim udarima, no ipak je 1894. godine bila poražena. U međuvremenu je iz spomenutoga vojnog uporišta izrasla Iringa, grad koji je danas važno poljoprivredno središte istoimene regije, ali i glavna polazna točka na putu prema 130 km udaljenom nacionalnom parku.

Prepoznavši vrijednost i ljepotu biljnog i životinjskog svijeta, Nijemci su već 1910. ovo područje zaštitili kao jedinstveni prirodni rezervat, dok je mu je status nacionalnog parka dodijeljen 1964. godine. Deset godina kasnije park je proširen jugoistočno, da bi mu 2008. bilo priključeno i močvarno područje rezervata Usangu. Tako je nastao najveći nacionalni park u čitavoj istočnoj Africi.

Nacionalni park Ruaha područje je gotovo nedirnutoga i u velikoj mjeri neistraženoga ekosustava, što uvelike doprinosi jedinstvenom i neponovljivom doživljaju kod onoga koji to područje odluči posjetiti. Njegovo ime potječe od riječi ruvaha što znači rijeka. Jedna od njegovih najvećih znamenitosti zasigurno je raznovrsan i dinamičan krajolik unutar kojega je rijeka Velika Ruaha najdominantnija geografska značajka. Ona zajedno s obližnjim rijekama Mwagusi, Mdonya, Jongomero i Mzombe čini okosnicu cjelokupnoga života, te je ujedno i važan čimbenik ekonomskog i društvenog razvoja čitave regije. Kao glavni izvori vode za lokalno stanovništvo, ove rijeke omogućavaju razvoj poljoprivredne djelatnosti nizvodno, a koriste se i za proizvodnju električne energije.

Velik dio nacionalnog parka Ruaha čini valovita visoravan prosječne visine 900 metara i s nebrojenim malim brežuljcima, velikim otvorenim ravnicama i slikovitim šumarcima sa stablima baobaba. Južno i zapadno nalaze se niži planinski lanci s visinom između 1600 i 1900 metara. Što se tiče klimatskih obilježja, na čitavom području izmjenjuju se kratke kišne sezone s dužim sušnim razdobljima. Prva kišna sezona tako počinje u studenom i traje do veljače, dok je druga između ožujka i travnja. Srednja količina oborina pritom se kreće između 500 i 800 mm s prosječnom temperaturom od oko 28°C. Ostatak godine traje sušna sezona s temperaturama koje se penju i do visokih 35°C. U tom razdoblju presuše rijeke u dolinama, pa životinjski svijet migrira prema južnom, odnosno zapadnom planinskom području unutar kojega se zadržava voda.

U parku živi velik broj grabežljivaca, osobito divljih mačaka, poput lavova, geparda i leoparda. I dok je lavove često moguće vidjeti u lovu na otvorenim ravnicama, ili kako odmaraju u sjeni grmolikog bilja, geparda i leoparda je vrlo teško primijetiti, ponajprije zbog njihove odlične mimikrije i diskretnog kretanja među visokom travom. Zbog toga ih je najlakše uočiti u trenucima kada odmaraju na debelim granama visokih stabala.

U Ruahi živi najveća populacija slonova u Tanzaniji. Procjenjuje se kako na području parka ima oko 12000 jedinki. Slonovi su biljožderi, te se hrane prvenstveno travama, lišćem, grmljem i korom drveća. S obzirom da prosječan afrički slon pojede oko 150 kg hrane dnevno, on veći dio svoga dana provede upravo hraneći se. Iznimno su spretne životinje, koje na vrhuncu sušne sezone vodu iz suhog pijeska uz rijeku izvlače koristeći svoje prednje noge i surlu. Žive u velikim krdima, a često ih se može zateći uz korito rijeke Velika Ruaha. U tom veličanstvenom prizoru zasigurno će uživati svaki posjetitelj, no pritom je vrlo važno ne zaboraviti na oprez. Nikako nije poželjno suviše im se približavati, jer iako djeluju pitomo i plaho, slonovi znaju biti vrlo agresivni, osobito mužjaci. Njihova će zastrašujuća rika zalediti krv u žilama svakome tko se previše bude zadržavao na njihovu teritoriju, dok će iznenadni prepadi iz visokoga grmlja i malenih šumaraka u kojima se često znaju skrivati prestrašiti i one najhrabrije, te ih natjerati u bijeg brzim pritiskom papučice gasa u safari vozilu.

Osim divljih mačaka i slonova, Ruaha je dom brojnim drugim sisavcima, osobito antilopama. Za razliku od slonova, antilope su prilično plahe i prestrašene životinje, te je vrlo teško približiti im se. Nekoliko je vrsta koje žive na tom području, a među njima se ističu veliki i mali kudu s impresivnim spiralnim rogovima, te crna grivasta antilopa sa svojim zakrivljenim rogovima. Također, park je jedno od posljednjih staništa ugroženih divljih pasa, a često se mogu vidjeti i zebre, te žirafe. I žirafe i zebre su uz antilope jedna od omiljenih lovina divljih mačaka, pa nije rijetkost naletjeti na njihove lešine čiji su ostaci prava gozba za afričke strvinare, kao što su pjegave i prugaste hijene ili neke vrste ptica.

U parku živi i veliki broj vodozemaca i gmazova, poput žaba, guštera, te otrovnih i neotrovnih zmija. Velika Ruaha stanište je riba, krokodila, ali i jedne od najagresivnijih i najubojitijih afričkih životinja, nilskih konja (vodenkonja). Nilski konj se hrani uglavnom biljem, a živi u čoporu. Dane pretežno provodi u rijeci ili pak nepomično odmarajući na obali, dok noću luta kopnom u potrazi za hranom. Međutim, ponekad se zna hraniti strvinama drugih životinja, a nije rijetkost da čopor pojede čak i lešinu svoga uginulog člana.
U konačnici, nacionalni park Ruaha idealno je odredište za ornitologe i sve druge ljubitelje ptica. Na tom području živi više od 570 ptičjih vrsta, od kojih su mnoge pristigle iz drugih afričkih, ali i neafričkih područja. Također, u parku su zabilježene migracije određenih vrsta iz Europe, Azije, Madagaskara, ali i daleke Australije. Od brojnih ptičjih vrsta brojnošću se ističu agapornis i čvorak, te velika čaplja i afrička sjedlarica. Najbolje vrijeme za promatranje prebogatog ptičjeg svijeta razdoblje je kišne sezone, što je ujedno i period u kojem cvate raznoliki biljni svijet.

Stoga, nanese li vas kojim slučajem put u daleku Tanzaniju, svakako posjetite nacionalni park Ruahu i prepustite se fascinantnim pričama netaknute i neistražene afričke divljine, koje će vas dočekati na svakom koraku. One vas ni u kojem slučaju neće ostaviti ravnodušnim, a sve što ćete nakon toga poželjeti jest jednoga dana tu se ponovno vratiti.

Božo Benić