Bodrum (Turska) – ljetovanje u jesen


Ivan je odlučio ljetovanje u Hrvatskoj zamjeniti s ljetovanjem u Turskoj i to u rujnu. Kroz priču i fotke putujemo u Bodrum, a posjetiti ćemo i poznate Pamukkale, roniti, voziti buggy i još svašta. Ivan vam donosi i kompletan pregled svih troškova za ovo putovanje.

 

Ove godine sam definitivno odlučio da neću ljetovati u Hrvatskoj, pa sam češće obilazio stranice koje se bave putovanjima (Putoholičari većinom). Pošto putujem sam, lokacija mi je bila nebitna, ali prednost su imala mjesta gdje još nisam bio, i što dalje od domaćeg mentaliteta.

Bilo je toliko odličnih ponuda za razne europske lokacije, da je teško bilo suzdržati se od kupnje. Krajem travnja, ugledao sam ponudu za 7 dana u turskom Bodrumu, all inclusive, u 4* hotelu na plaži (Costa Bitezhan). Pošto radim za tursku kompaniju, Bodrum mi nije bio sasvim nepoznat. Već sam ranije od turskih kolega čuo da je jako popularno ljetno odredište na Egejskom moru. Jedini potencijalni problem je bio datum. Rujan…od 7. do 14. Praktički jesen. Nikad nisam tako kasno bio na ljetovanju. Jedan telefonski poziv dalje, sve sumnje otklonjene. Rujan u Bodrumu je na 30-ak stupnjeva po danu, 20-ak po noći, vlaga 0%.

Odlučeno je, idem na ljetovanje u Bodrum. All inclusive koncept mi je dosad bio nepoznat, pošto volim aktivnije provoditi odmor, no zašto ne, za promjenu.

Srećom, Putoholičari su mi olakšali i traženje prijevoza. Let do Bodruma je najpovoljniji iz Budimpešte, s Pegasus Airlines. Navodno niskotarifna aviokompanija, pa me iznenadilo što u cijeni dolazi i standardni komad prtljage do 20 kg + kabinska prtljaga do 8 kg + ruksak. Još me više iznenadio upit što želim jesti na letu. Sve uključeno u cijenu. Usporedbe radi, let Turkish Airlinesom iz Zagreba preko Istanbula, je preko 1000 kn skuplji.

Reakcije okoline na moju odluku su bile…zanimljive. Zašto u Tursku, raznijet će te netko. Zašto u Tursku, imaš naše more, bolje je. Zašto u Tursku, potresi su. Zašto u Tursku, opljačkat će te, sve su to divljaci… Predrasude koje su daleko od istine…

1. NOVAC

Turske lire nećete naći nigdje za nabaviti kod nas, pa preporučam da eventualnu zamjenu eura u lire odradite na aerodromu. Tečaj nije ništa manje povoljan od bilo koje druge lokacije.

1€ = 4 TL
1 TL = 1.80 kn

2. PUTOVANJE

Ušteda na prijevozu podrazumijeva kompromis oko vremena potrebnog da se dođe do odredišta. U prijevodu, putovao sam dugo, jako dugo.

Iz Zagreba sam busom (Flixbus) krenuo u 21:30 prema Budimpešti (Maribor – Graz i presjedanje u Beču) Nakon 2 sata čekanja na hladnom, vjetrovitom i zatvorenom bečkom kolodvoru Erdberg, krenulo se prema Budimpešti. Vrijeme dolaska u Budimpeštu, autobusni kolodvor Nepliget…8 ujutro. Taksijem do aerodroma (korištena Taxify aplikacija – Ubera nema u Budimpešti, ali aplikacija je identična kopija Uberove). Na taksi, njihove cijene i uslugu se ne mogu požaliti.

Polijetanje iz Budimpešte, u 12:50, slijetanje u Istanbul (Sabiha Gokcen) u 15:50 (uračunat +1h zbog promjene vremenske zone). Polijetanje iz Istanbula u 19:20 i slijetanje u Bodrum u 20:55.

Put nazad je bio malo kompliciraniji zbog 12 sati čekanja u Istanbulu, za let prema Budimpešti, no izdrži se.

Zatražio sam od hotela još ranije, da mi organiziraju prijevoz od aerodroma do hotela, jer mi se nakon tolikog puta ne da još i misliti na koji ću bus sjesti, gdje trebam izaći i sl. Dočekao me novi, veliki, moderan Mercedesov kombi s 4 kožne fotelje. Od aerodroma do hotela je oko 45 km (hotel je malo izvan Bodruma, u uvali mjesta koje se zove Bitez), a cesta podsjeća na jadransku magistralu, samo ima po traku viška u svakom smjeru. Predivan pogled na uvale, plaže, ljetovališta…

3. HOTEL

Stigao sam napokon u hotel i odmah sam na ulazu dočekan od zaposlenika koji su mi odnijeli stvari i odveli me do recepcije da obavim check in. Soba na odličnoj lokaciji, odmah uz bazen, s pogledom na plažu. Predivno uređena soba, veliki krevet, klima uređaj, tv, prostrana kupaonica.

Upoznat sam odmah s all inclusive ponudom, te mi je rečeno da je bar uz plažu otvoren do 23 sata, pa da požurim ako mi je do alkohola nakon tako dugog puta. Da, alkohol je neograničen. Pivo, crno i bijelo vino, vodka, gin… Od sokova, cola, 7 up, sok od naranče, borovnice… Nakon par gin tonica, vrijeme je bilo za raspremanje i spavanje.

Obroci su bili u open buffet stilu, aka švedski stol. Velik izbor svega, od narezaka, pa do raznoraznih pahuljica, jaja na nekoliko načina, povrća i salata, voća…

S ručkom i večerom ista stvar. Očekivao sam da će se nakon drugog ili trećeg dana hrana početi ponavljati, ali svih 7 dana je ponuda za ručak i večeru bila različita. Nisam veliki obožavatelj ribe, ali možda će nekog zanimati. Riba se također našla na meniju. Jedan dan odresci nečeg što me podsjetilo na tunu, a par dana nakon toga, bilo je i cijelih riba. Pošto ribe preskačem ako mogu (a mogu), ne znam o kakvim se točno ribama radilo.

Hrana je bila vrhunska. Svo meso, prilozi, povrće, salate, kolači…ocjena 10. Upoznat sam s turskom kuhinjom i hrana (na moju žalost) nije pripremljena na taj način. Sve je prilagođeno stranim gostima, pa nije korišteno toliko začina kod pripreme mesa i priloga, a kolači nisu takve šećerne bombe kao što je inače slučaj. Iako se gubi autentičnost, hrana nije bila ništa manje ukusna. U neku ruku sam i jako zahvalan što je to tako, jer sam nisam vratio s previše kila viška.

Nakon doručka, vrijeme je za plažu. Pošto je hotel praktički na plaži, treba samo napraviti nekoliko koraka i izabrati lokaciju ležaljke i suncobrana. Dvije ležaljke dolaze na jedan suncobran, s malim stolićem između njih na koji možete odložiti hranu ili piće koje si uzmete u baru hotela. Iako na ulazu na plažu stoji natpis da je zabranjeno nositi hranu i piće iz hotela na plažu, to je sasvim normalna pojava. Hotelski bar će vam natočiti željeno u veliku čvrstu plastičnu čašu i to ćete si fino odnijeti na plažu i odložiti na stolić.

Ako čašu ostavite praznom, par trenutaka kasnije je više neće biti. Hotelske ninje (objasnit ću kasnije) operiraju i po plaži.

Nazad na plažu… Plaža je čista i uredna, ležaljke i stolići su čisti. Podloga je pijesak pomiješan sa zemljom, ni traga smeću, papirićima ili nečemu što ne pripada zemlji.

Morsko dno je također pijesak, i nakon 15 minuta hodanja prema pučini, i dalje mi more nije prešlo preko prsa. Pod nogama nisam osjetio ni kamenčić, more je također čisto, bistro, tirkizne boje i ni približno toliko slano kao naš Jadran. Temperatura savršena, oko 24-26 stupnjeva, idealna kombinacija s temperaturom zraka koja je oko 30-32. Kao što sam napisao ranije, vlage u zraku nema. Cijelo vrijeme se osjeti lagani povjetarac i nemate uopće osjećaj da je vruće. Najsličnija klima onoj na Havajima.

Malo izležavanja na plaži, pa nazad do hotela, zauzeti ležaljku uz bazen. 1.30 m na najplićem i 1.50 m na najdubljem dijelu, taman je za otplivati par krugova, kad je već more preplitko. Bazen je čist, održavan i uredan, voda je svaki dan bila 26 stupnjeva. Bazen se klorira, ali minimalno. Nema onog specifičnog mirisa, a mačke se može primijetiti ponekad da dođu popiti malo vode.

Vrijeme je za ručak, i već spomenute hotelske ninje koje ću sad objasniti.

Stavljam si salatu na tanjur i slučajno umjesto jednog, zahvatim dva komada krastavca. Pri pokušaju da ih prebacim na tanjur, jedan mi ispadne na pod. Okrenem se da ostavim tanjur sa strane i pokupim odbjegli krastavac. Pogled nazad na mjesto gdje je ispao, više nema ničega, a ni nikoga u blizini. Vrijeme potrebno da nestane – 15 sekundi. Završim s obrokom, postavim pribor za jelo u poziciju gotovo i dignem se do bara po još jednu pivu. Vratim se nazad za manje od minute, i na njemu nema više nijednog tanjura, a cijeli stol je obrisan.

Sjednem nazad za stol i uz pivu pratim što se događa. Osoblje hotela, njih petorica, stoje sa strane i nadgledaju stolove. Kad vide da su čaše ili tanjuri prazni, odmah su kod vas, i miču sve što više ne koristite. Ista stvar je na plaži. Pristojno i neupadljivo….ninja stilom. Nekoliko puta sam zaboravio na to i ostao bez ekstra velike čaše za pivu, iako sam je htio zadržati za buduća točenja. Svo osoblje je iznimno uslužno i jako pristojno. Naravno, bilo je razbijenih tanjura, rasipane hrane posvuda. Nikad nije trebalo više od 30 sekundi da sve bude uklonjeno, i da podovi opet zablistaju.

Ono što me iznenadilo, jer su mi zaboravili spomenuti je „snack time“. Čak i da jesu, očekivao bih nekakve gluposti za prigristi, no prevario bih se. Ležim uz bazen i čitam, kad se odjednom nešto počne dimiti s druge strane bazena. Došao je kuhar, skinuo pokrov s roštilja i krenuo peći pljeskavice. Pored njega iz friteze stiže pomfrit. U roku 5 minuta, red od 20 ljudi ispred njega. Vidim, ljudi traže da im se složi po 5-6 komada i bježe s time na plažu. Tražim 2 burgera, složi mi čovjek dva dupla. Pecivo, pljeskavica, komad zelene salate, komad paradajza, pljeskavica i zatvori to drugim komadom peciva. Na drugi tanjur ide pomfrit, gore kečap, dvije pive sa strane i nazad na ležaljku. Mislim da ne postoji bolji način za preživjeti period između ručka i večere. Večera je identična ručku, pa tu nemam što pametno za napisati…

Jedna stvar koja je karakteristična za cijeli Bodrum, a mislim da je slično i u drugim dijelovima Turske su životinje. Turska ima jako puno mačaka i pasa lutalica. Psi su čipirani i često imaju ogrlice. Zajedno s mačkama, slobodno se kreću po vanjskim dijelovima hotela. Psi skoro cijeli dan provode ležeći u hladu, dok mačke svrate u obilazak stolova za vrijeme obroka. Nijedna od životinja koja se kretala u krugu hotela, nije radila probleme, nije direktno žicala hranu ili imala ikakve neželjene interakcije s ljudima. Psi su posvuda, po plaži, oko hotela, na travi, na cesti, leže u hladu i neće prići ljudima, ali nemaju ništa protiv da ljudi priđu njima. Na nekoliko mjesta je istaknuto da se ne hrani životinje, i navikle su na to, pa ne dolaze tražiti hranu. Mačke bi se za vrijeme obroka prošetale uz bazen, stale i pogledale želi li ih možda netko nahraniti, a ako nitko nije izrazio želju, napravile bi još pokoji krug i možda dočekale da ih netko počasti ostacima.

Osoblje (ninje) će reagirati i potjerati životinju tek ako vide da gostu smeta blizina i da se ne osjeća ugodno. Jako me ugodno iznenadio ovakav odnos prema životinjama. Životinje su iznimno čiste i ne djeluju zapušteno, pa vjerujem da osoblje hotela brine o njima. Istu situaciju sam primijetio i kod ostalih hotela uz plažu.

Osoblje većinom priča engleski, no ako naletite na nekog tko je slabiji s jezikom i ne može razumjeti što želite, pozvat će nekog tko se bolje snalazi, a u najgorem slučaju, nazvati ga na telefon i dati da preko telefona objasnite što želite. Hotel ima i hammam i usluge masaže. Nisam nijedno probao, pa ne mogu ništa pametno o tome napisati.

U okolici se nalazi puno restorana, pubova, žive muzike, trgovina s rukotvorinama, hotela… Ne može biti dosadno.

4. IZLETI I AKTIVNOSTI

Idući dan sam se otišao raspitati što je sve dostupno od aktivnosti u okolici. U organizaciji hotela, ponuđeno mi je:

  • Izlet brodom (all inclusive) – 70 TL (cca. 126 kn – 1 TL = 1.80 kn)
  • Ronjenje s bocama (uključen ručak) – 100 TL
  • Jeep safari (uključen ručak) – 100 TL
  • Quad / Buggy safari – 100 TL
  • Izlet u Pamukkale ili Ephesus – 180 TL

Od svega, izabrao sam ronjenje s bocama (želja već dugi niz godina), izlet u Pamukkale i buggy safari.

a) Scuba diving iliti ronjenje s bocama

Za 180 i nešto sitno kuna koliko je koštalo ronjenje s bocama (nikakvo predznanje ili iskustvo nije potrebno), dobijete prijevoz od hotela do luke, prijevoz brodom na lokaciju, tečaj ronjenja s bocama, ronjenje s instruktorom u trajanju oko pola sata na dubini od oko 10 metara, te ručak. Smiješno malo novaca za ono što dobijete, a nevjerojatno iskustvo. Nažalost, pod površinu ne smijete ponijeti svoju kameru (zbog nekoliko razloga koje su naveli), ali možete tražiti da vas oni snimaju (foto + video), pa možete kupiti CD koji košta 75 TL (oko 135 kn). Pošto sam kameru imao, nisam je smio ponijeti sa sobom i stvarno htio te fotografije, nije mi drugo preostalo nego platiti. Za vrijeme ronjenja, s instruktorom čeprkate po dnu i tražite manje skrivene životinje koje su hrana za ribe, koje tad hranite iz ruke.

Cijela ekipa na brodu je iznimno profesionalna, strpljiva i pristupačna i ne mogu cijelom izletu naći manu. Na kraju ronjenja, prišao mi je jedan od instruktora i pohvalio me da se dobro snalazim u cijeloj situaciji i pitao me želim li položiti ispit za PADI certifikat, koji bi mi omogućio da odem do 50 metara dubine odmah isti dan. Cijena polaganja s još pola sata ronjenja na tim dubinama je bila nevjerojatno malih 100€ (cijena toga je inače nekoliko puta veća), koje naravno nisam tad imao kod sebe. Uslijedio je ručak, tjestenina s umakom od rajčice i pilećim medaljonima, kupanje, sunčanje i povratak nazad prema hotelu. Upoznao puno zanimljivih ljudi, iz Francuske, Libanona, Kuvajta… Savršeno proveden dan i nekoliko novih prijateljstava.

b) Pamukkale

Sljedeći izlet, Pamukkale. Čovjek odgovoran za „entertainment“ u hotelu me pokušao odgovoriti.

„Jako vruće, jako daleko, nije vrijedno toga, ali kako hoćeš“. Šteta bi bila da ne odem vidjeti nešto toliko nevjerojatno, kad sam već u blizini.
Pet (5) sati puta do tamo, 5 sati nazad. Uključen ručak i obilazak tvornice stvari izrađenih od oniksa. Ako volite nakit od dragog kamenja, savršena stvar za vas

Pamukkale je pakao. 37 stupnjeva i nigdje hlada. Treba imati jako puno vode i odmarati u hladu kad ga se nađe, jer sunce kažnjava. Nekoliko ljudi je kolabiralo putem.

Pamukkale, u prijevodu pamučni dvorac je skup termalnih izvora iz kojih izvire voda jako bogata mineralima koja je svojim taloženjem stvorila nevjerojatne bijele stijene i terasaste bazene s toplom vodom. Voda je topla i navodno iznimno ljekovita, a svaki od tih bazena možete stati ili leći s obzirom da je voda duboka do koljena, te se namazati s mineralnim blatom. Ogromne bijele terase i zidovi koji se nalaze usred kopna, stvarno izgledaju nevjerojatno. Nema ograda, ali slobodno možete hodati uokolo, no bez ikakve obuće. Nije sklisko, ali udaljenost od podnožja brda nije bezazlena, pa opreza nikad dosta. Par novih poznanstava i prijateljstava je sklopljeno. Opet Libanon. Jako puno ljudi dolazi iz Bejruta. Nakon malo upoznavanja s njihovom kulturom i uvjeravanjem da Libanon, iako susjed Siriji, nema nikakvih posljedica rata, ni opasnosti…odlučujem da ću definitivno jednom posjetiti Bejrut.

U blizini tog bijelog čuda, nalazi se rimski amfiteatar, Hierapolis. Šetnja od desetak minuta uzbrdo pruža prekrasan pogled na dolinu prema gradu Denizli, otkud dolazi najkvalitetniji pamuk.

Sunce + 10 sati autobusa značilo je samo jedno. Idući dan je rezerviran za ležaljku, plutanje, hladnu pivu i knjigu.

c) Buggy safari

Sljedeći izlet…buggy safari, nešto što nijedan ovisnik o adrenalinu ne smije propustiti, 40-ak kilometara od hotela, u okružju koje bih opisao kao afrička savana, smjestio se mali ranč s oko stotinjak quadova i buggya. Pijesak posvuda. Osoblje nam govori da bi nam bilo pametno da si kupimo zaštitne naočale i maramu, jer će nam pijesak biti najveći obrok tog dana. 20 TL kasnije (10 za maramu i 10 za naočale) saznajem da ni na ovu aktivnost ne mogu ponijeti svoju kameru, ali da ćemo imati mogućnost kupiti fotografije kasnije.

Srećem genijalni mladi par iz Francuske koji sam upoznao na ronjenju, i zaboravljam na potrošenih 20 TL i kameru koja je morala ostati u ormariću. Sjedam u buggy i krećem. Pijesak posvuda, zamke s blatom na par lokacija, fotograf sa strane hvata svaki zanimljivi trenutak. Smiješak ne silazi s lica, gutam pijesak koji prolazi i kroz maramu. Jurnjava po pijesku, kamenju, blatu…zabranjeno pretjecanje, ali nitko me ne vidi da to radim u gustom oblaku pijeska. U nekim trenucima se ne vidi ni metar ispred. Na par lokacija nas zalijevaju da nam se naočale očiste od pijeska, ali nam se pijesak zato lijepi po ostatku tijela…Nakon sat i pol čistog užitka, izlazim iz svog buggya i pogledam na što ličim. Naravno, nitko nam nije spomenuo da bi bilo dobro da uzmemo rezervnu robu, no vozač kombija je očito na to naviknut, pa su nas na sjedalima dočekale zaštitne navlake. Ne moram ni opisivati poglede u hotelu, kad sam izgledao kao statist iz Mad Maxa.

Nakon završetka aktivnosti, dočekalo nas je 6 laptopa na kojima smo mogli pogledati sve fotografije. Cijeli DVD sa svim fotografijama je koštao 100 TL, a kvalitetno isprintana 20×30 cm fotografija po želji, 25 TL. Pokušao sam se napraviti glupim, pa si prebaciti nekoliko fotki koristeći bluetooth, ali sam brzo uhvaćen, uz čak i previše pristojnu informaciju da bluetooth na laptopu ne radi, ali da mogu kupiti željenu fotografiju. Pregledao fotke i potrošio 25 TL na jednu fotografiju, koje su stvarno bile fenomenalne.

Četiri dana, par kupanja u bazenu, par u moru, i oko 6 tuširanja kasnije, još uvijek pronalazim pijesak na i u sebi.

U razgovoru s ljudima koje sam upoznao putem, došao sam do zaključka da nismo svi platili istu cijenu za aktivnosti i izlete. Usporedbom cijena agencija i rezervacija u hotelu, ispalo je da sam od nas desetak, u svemu najbolje ja prošao. Hoteli navodno uzimaju proviziju, pa su cijene bile više od mojih za 10-20 TL. To mogu zahvaliti čovjeku u svom hotelu koji je bio zadužen za bukiranje. Što god sam htio, javio bih se njemu, a on bi složio najbolju ponudu. Što mislite tko je bio jedini na cijelom izletu, bez ikakve potvrde ili računa… Na spomen iz kojeg sam hotela, samo je bilo „ahaaaa, da da, ti si taj“, osmijeh i idemo dalje.

Isti čovjek je bio zadužen i za party dio. U 23 sata, kad se zatvorio bar u hotelu, organiziran je bus koji je vozio zainteresirane u noćni život. O tome ne mogu reći ništa, jer…eto, nisam neki party guy, pa nisam nijednom otišao, čak ni vidjeti kako to izgleda.

Gosti u hotelu su uglavnom bili iz Francuske, Nizozemske, Belgije, UK, Libanona, Kuvajta… Za vrijeme cijelog boravka, nisam sreo nikog iz našeg govornog područja.

5. SIGURNOST I CIJENE

Mnoge će zanimati koliko je Turska sigurna, konkretno Bodrum. Naravno, kao i svuda, išao sam s maksimalnim oprezom. Stvari u sefu, sve ostalo što je bitno je u koferu s lokotom. Od mobitela i novčanika se ne odvajam itd.

Pogledam malo oko sebe, a gosti ostavljaju mobitele i novčanike na ležaljkama na plaži, nitko ne pomišlja da bi zastao i pogledao o čemu se radi, a još manje da bi nešto uzeo. Pola sata sam na plaži proveo sam pored tuđeg debelog novčanika i nekakvog skupog smartphonea.
Naravno, nisam počeo i svoje stvari tako ostavljati, ali sam zaključio da niste u opasnosti štogod vrijedno ostavili negdje. Policiju nisam nigdje primijetio, osim na nekoliko kontrolnih točaka na glavnoj cesti, koje služe da uspore promet. Jedan dan sam primijetio dva komunalna redara, koja su šetala uz plažu i to je bilo sve. Nigdje se dosad nisam osjećao toliko bezbrižno i sigurno.

Ugostitelji uz plažu ne skaču i ne vuku za rukav, ne reklamiraju svoje usluge na glas. Stoje na ulazima i spremni su vas dočekati ako odlučite ući na njihovu terasu, ali ne ometaju ljude u prolazu.

Cijene u tim lokalima ništa ne odstupaju od naših. Za obrok ćete odvojiti od 40 do 80 kn, za piće od 15 na više. Ono što sam primijetio je da su porcije ogromne, a hrana je raznolika. Za svakog ima ponešto. Trgovine uz plažu su za naše pojmove, jako jeftine. Primjera radi, zaštitnu kremu za sunce faktora 20, u Zagrebu sam platio 80 kn. Na plaži, ista ta krema u trgovini košta 40 kn. Otišao sam do supermarketa po par sitnica (200g pistacija, 200g Tutku keksa, 1.5l vode i 1 litra tonica), i sve to sam platio smiješnih 12.5 TL (22.5 kn).

Kompletan popis troškova:

1. Smještaj – 2635,00 kn

Costa Bitezhan – All Inclusive – 7 noćenja –> https://booki.ng/2fou6LZ

2. Let (Budimpešta – Istanbul – Bodrum – povratno) – 199.57€ – 1493,00 kn

Uključeno 20 kg “velike” prtljage + 8 kg carry on i obrok na sva 4 leta

3. Prijevoz od Zagreba do aerodroma

Zagreb – Budimpešta – 33€ (jedina ruta koja je u to vrijeme išla je bila preko Beča) Budimpešta – Zagreb – 17€ (direkt), total: 50€ – 375,00 kn

Autobusni kolodvor Budimpešta – Aerodrom i obratno korištena Taxify aplikacija (nemaju Uber, a ovo je živa kopija, vidi se trošak i tko vas vozi) 4260 FT od kolodvora do aerodroma 5260 FT od aerodroma do kolodvora, total: 9520 FT – 230,00 kn (jeftinija opcija je korištenje metroa i buseva, ali traje nekoliko puta dulje) 4. Prijevoz od aerodroma u Bodrumu do hotela – cca. 45 km

U oba slučaja, po mene je došao novi Mercedes Viano. Nisam ni pitao za jeftiniju opciju, čovjek se fino osjeća solo u udobnim kožnim sjedalima.

Total: 120 TL (x2) = 437,00 kn Ekstra…

5. Scuba diving

Prijevoz kombijem + prijevoz brodom + tečaj ronjenja s bocama + ronjenje od oko pola sata + ručak Nekolicini nas koji smo se bolje snašli je ponuđeno polaganje PADI certifikata za 100€. Nažalost, nisam imao te novce kod sebe –> 100 TL = 182,00 kn

6. Pamukkale izlet

5h puta tamo, 5h nazad + ručak, sve u cijeni –> 180 TL = 330,00 kn

7. Buggy Safari

40-ak minuta vožnje kombijem, 10 TL koštaju zaštitne naočale, a još 10 TL marama. Nije obavezno, ali i sa svime time sam imao pijeska u svim šupljinama

Total: S uključenim naočalama i maramom – 140 TL – 255,00 kn

——————————————-
Bez ovih aktivnosti, platio sam ukupno: 5170,00 kn S aktivnostima: 5937,00

6. ZAKLJUČAK

Ukratko, ocjena 10. Za uložen novac, dobiveno je iznad svih očekivanja.

  • hotel i okoliš su nestvarno čisti
  • hrana i cuga vrhunska
  • hotelsko osoblje za svaku pohvalu
  • plaža i okolica čisti i uredni (čak i šetnica, koja se nekoliko puta dnevno ispire od pijeska)
  • dodatni sadržaji prihvatljivi cijenom
  • povezanost s gradom i blizina trgovina i restorana
  • iznimno mirna i tiha okolica, nakon 23h je totalni zen
  • jedini minus je DJ, tj. nedostatak istog. Tijekom dana se na zvučnike pušta turska muzika, uz poneki izuzetak nečeg stranog. Pošto je sve prilagođeno stranim turistima, sigurno bi se dalo poraditi i na tome, no čitajući iskustva, naletio sam na tu informaciju i nije mi smetalo.Definitivno razmišljam o povratku…