Berlin u četiri dana


Ivan je proveo četiri dana u Berlinu pa prenosimo njegove doživljaje.

Pošto sam imao priliku čuti i čitati razne priče o solo-putovanjima poznatih i nepoznatih ljudi, odlučih se i sam na takav poduhvat. Iako su neke od tih priča koje sam čitao i slušao bile o udaljenim zemljama (Indija, Senegal, Kolumbija, Čile, Paragvaj i mnoge druge) odlučio sam se za neku bližu destinaciju, i tako je odluka pala na Berlin, te na mjesec studeni, budući da sam onda imao nešto više vremena. Djelomično mi je bilo žao što sam u studenom išao u Berlin, jer grad zasigurno, kao i svaki drugi grad, mora ljepše izgledati u proljeće i ljeto negoli u kasnu jesen, što zbog prirode, što zbog renoviranja u nekim dijelovima grada. No, s obzirom na to da sam baš u studenom imao vremena nisam htio propustiti priliku za posjet Berlinu.

Putovanje u glavni grad Njemačke bila je jedna od težih „misija“ kroz koje sam prošao, budući da nije bilo organizirano preko nikakve agencije, već u potpunosti u samostalnome aranžmanu, a pod time mislim na sam prijevoz, smještaj te na razgledavanje u samome gradu. Kada se uzme u obzir da je to grad koji je po površini za oko 250 kvadratnih kilometara veći od mog Zagreba, te koji je četverostruko veći po broju stanovnika, još više dolazi do izražaja težina organiziranja razgledavanja grada, koji sam planirao obići kroz 4 dana (došao sam u srijedu, proveo tamo cijeli četvrtak i petak, te sam u subotu navečer odlazio). Najprije sam se morao informirati o samome gradu, pri čemu mislim ponajprije na gradske četvrti grada Berlina, na njegov javni prijevoz, te na njegove glavne znamenitosti i atrakcije koje bi valjalo posjetiti. U tom procesu mi je svakako pomogla stranica tripadvisor.com. Kada se sjetim da u gradu postoji u-bahn (podzemna željeznica), s-bahn (gradska željeznica), tramvaj i autobus, tek onda shvatim da nije bilo jednostavno se snaći po tom velegradu. No, da krenemo od početka.

Srijeda, 9. studeni 2016. (sjever)

Upravo na obljetnicu pada Berlinskog zida sam prvi puta kročio nogom na njemačko tlo. Izašavši iz aviona, osjetio sam ogromno olakšanje (prvi let u životu !), te bio zahvalan Bogu da je sve prošlo u redu. Naravno, prvo što sam ugledao bio je aerodrom Berlin – Schoenefeld. Nakon što sam blizu aerodroma kupio dnevnu kartu koja vrijedi za sve zone i sva prijevozna sredstva u gradu (7.60 €), krenuo sam gradskom željeznicom do hostela, kako bih ostavio stvari, nakratko odmorio, i nedugo zatim krenuo u razgledavanje barem onog dijela grada koji je bio u relativnoj blizini mog hostela, koji se nalazio u Prenzlauer Bergu (Pankow).

Za početak, malo opuštanja u prirodi – odlazak do Weisenseea (u prijevodu – bijelo jezero) koje se nalazi u istoimenom dijelu grada, koji također spada pod Pankow. Veličine 300×350 metara, jedna je od najdubljih vodenih površina u Berlinu. U toplijim mjesecima jezero je idealno za rekreaciju i kupanje, za koje postoji kupalište još od 1912. godine. Kupača ovaj puta, s obzirom na to da je bio studeni, naravno, nije bilo.

Slijedi obilazak Prenzlauer Berga, s fokusom na Prenzlauer Allee, na kojoj se nalazi getsemanska crkva.

Nakon toga – kulturbrauerei, područje na kojem su nekada dominirale pivnice, dok je to danas jedan od kulturnih centara Berlina, s kazalištima, muzejima i kino dvoranama.

U obližnjem Mauerparku (mauer = zid) velik broj pripadnika mlađe dobi stvara nove grafite na zidovima, te se opušta uz piće i glazbu na kazetofonima, dok se vikendom tamo nalazi pregršt ljudi, kada se tamo znaju održavati karaoke i buvljak. Sam park bio je uz nekadašnju granicu istočnog i zapadnog Berlina, odnosno uz sam „pojas smrti“.

Nakon pizze u restoranu „La pausa pizzeria“ (gdje se za 5 eura možete sasvim solidno najesti), slijedi odmor od napornog dana i rano spavanje, kako bi bilo moguće što ranije ustajanje idućeg dana.

Četvrtak, 10. studeni 2016. (zapad)

Idući dan valjalo je obići zapad velikog grada, što nije bila laka misija s obzirom na to da su najzapadnija i najistočnija točka rute predviđene za taj dan bile na udaljenosti od 12 kilometara, s mnogo znamenitosti i zanimljivih lokacija za posjetiti na putu između. Početna postaja – Humboldthain flakturm (toranj za artiljeriju), koji je bio jedan od osam takvih tornjeva (još su 2 izgrađena u Berlinu, 2 u Hamburgu i 3 u Beču 1940-ih radi osiguranja bolje lokacije za protuavionske topove).

Od kolikog je značaja bio Alexander von Humboldt za njemačku povijest, vidi se i po tome što je u neposrednoj blizini tog tornja park koji je nazvan po istoj osobi – Volkspark Humboldthain. Plan je zatim bio obići tvrđavu na Spandau (Spandau Zitadelle), međutim svojom greškom i nepažnjom zbog poduljeg razgovora s jednom Berlinkom u metrou, silazim na krivoj stanici, pa tako umjesto na Spandau Zitadelle izlazim 2 stanice kasnije, Spandau Rathaus. No, kad sam već tu, obilazim i gradsku vijećnicu (rathaus), stari grad Spandau, te crkvu Svetog Nikole, koja datira iz 14. stoljeća, a gdje je izborni knez Joakim II. Hektor prvi puta bio nazočan na luteranskoj misi (1539. godine).

Tek nakon toga dolazim do tvrđave na Spandau, koja je jedna od bolje očuvanih europskih renesansnih tvrđava. Tvrđavu su opsjedali Šveđani u drugoj polovici 17. stoljeća, a uspješno su ju napadali i osvojili Francuzi za vrijeme Napoleona, 1806. godine. Na kraju Drugog svjetskog rata tvrđava je izbjegla veća oštećenja zahvaljujući činjenici da je vođa obrane pregovorima prepustio tvrđavu. Na tvrđavi se u ljetnim mjesecima održavaju razni koncerti, pa su tako zadnjih godina ondje nastupali Cypress hill, ZZ top, Zaz, Tom Jones, Manu Chao, Slash, Limp Bizkit, Paul van Dyk i mnogi drugi glazbenici.

Slijedi obilazak Charlottenburg palače, najveće palače u Berlinu, koja je građena na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, a nazvana je po ženi Fridrika III., Sophie Charlotte. Pored palače nalazi se impresivan vrt i park, što se svakako isplati posjetiti. Dobar dio palače je, nažalost, tada bio pod renoviranjem, zbog čega ju se nije moglo tada doživjeti u punome sjaju.

Nakon predaha u trgovačkom centru Wilmersdorfer Arcaden i prolaska pored Savignyplatza, obilazim Deutsche Oper, drugu najveću operu u Njemačkoj, te šećem po Kurfurstendamu, šetalištu koje stanovnici znaju zvati i „Champs-Elysees“ Berlina, po čemu se može vidjeti da je to jedna od najpoznatijih berlinskih avenija. Dolazim tako do memorijalne crkve cara Wilhelma, koja je izgrađena krajem 19. stoljeća te koja, barem po mom skromnom mišljenju, na neki način odskače od ostalih građevina u njezinom okružju te se čini mnogo starijom nego što u stvari jest. U njezinoj neposrednoj blizini nalazi se jedna od mnogobrojnih prodavaonica suvenira, gdje sam uspio naći nešto povoljnije razglednice negoli na drugim lokacijama (0.50 €).

Sljedeća postaja – zoologische garten (zoološki vrt u zapadnom dijelu Berlina, naime postoje dva, drugi je Tierpark u istočnom dijelu Berlina), koji je najstariji i najpoznatiji zoološki vrt u Njemačkoj, te koji, zajedno s akvarijem, sadrži preko 20.000 jedinki, od kojih su prve donirane od strane Fridrika Vilima IV. Vrt sadrži sve „najpopularnije“ životinje poput lavova, žirafa, slonova, ali i mnogo drugih životinja, a kao posebno lijep dio bih izdvojio, koliko me sjećanje služi, jugoistočni dio zoo-a, odmah pored akvarija i restorana.

Sjeveroistočno od zoološkog vrta nalazi se Tiergarten, koji se čini uvjerljivo najvećom zelenom površinom u Berlinu, te predstavlja najveći javni park u tom gradu. Park sadrži velik broj spomenika, od kojih svakako treba istaknuti spomenik pobjedi, koji je izgrađen kako bi se obilježile pobjede 1860-ih i 1870-ih u ratovima protiv Francuza, Austrijanaca i Danaca. Zanimljivo je istaknuti da je poljska vojska na kraju Drugog svjetskog rata, kada je ulazila u Berlin, na tom mjestu objesila svoju zastavu 2. svibnja 1945., te se od tada taj dan obilježava u Poljskoj kao dan zastave, a ne bi se smjela izostaviti ni informacija da je kip prikazan u spotu za pjesmu „Stay“ od U2-a, kao ni ta da je spomenik poslužio kao inspiracija za pjesmu „For an angel“ od Paul van Dyka.

Nakon napornog dana posjećujem Kaufhaus des Westens (KaDeWe), koja je iskreno jedna od najvećih robnih kuća u kojima sam bio. Prostire se na 8 etaža, a došao sam do podatka da kroz nju svaki dan prolazi 40.000-50.000 kupaca.

Zadnja postaja za drugi dan-memorijalni centar njemačkog otpora (Gedenkstätte Deutscher Widerstand), koji je otvoren 1980. godine, kako bi se sačuvala uspomena na sve one koji su djelovali protiv nacističkog režima, a u fokusu je von Stauffenberg koji je bio vođa vjerojatno najpoznatije urote protiv Hitlera, koja je neuspješno završila u srpnju 1944. upravo na mjestu gdje se nalazi spomenuti memorijalni centar.  

Petak, 11. studeni 2016. (jug i istok)

S obzirom na to da sam drugi dan prešao mnogo veću kilometražu u odnosu na prvi dan, te imajući u vidu sve veće bolove u nogama, posebice u koljenima (ipak se pješači 15-20 km na dan – priznajem, nisam došao u Berlin u dobroj formi J), slijedi nešto kraće razgledavanje juga i istoka grada u odnosu na ono što sam planirao, tako što sam izbacio neke udaljenije lokacije iz rute za razgledavanje, kao što su bili Britzer Garten, Garten der Welt, Tierpark i druge. Tako sam petak počeo s razgledavanjem Kreuzberga, četvrti na jugu Berlina, koja ima vrlo velik broj imigranata (2006. oko 30 posto, dakle danas je brojka vjerojatno i veća). U toj četvrti vlada velika nezaposlenost, što se dalo primijetiti, u usporedbi s drugim dijelovima grada, po kudikamo popunjenijim autobusima i tramvajima u razdoblju između 10 i 14 sati. Kreuzberg je nekada bio jedan od centara industrije, a danas zelena stranka u tom dijelu grada dobiva velik broj glasova. Može se istaknuti šarenilo zgrada u nekim ulicama, primjerice Bergmanstrasse, zbog čega Kreuzberg, iako dio grada s manjim prosperitetom, ipak ima dozu atraktivnosti, šarma i šarenila.

Slučajno dolazim i do Crkve Svetog križa u Kreuzbergu, jedne impozantne građevine, te sam upravo zato ostao zatečen zašto crkva nije bila među barem prvih dvjestotinjak berlinskih znamenitosti na tripadvisor.com.

Premda dijelovi Kreuzberga uistinu liče kao na nekakav geto, to ipak ne znači da nećete naići na još neke zanimljive sadržaje, poput marheineke markthalle, ali i turske tržnice, koja je uska ali i dugačka, te na kojoj postoji velik i širok izbor proizvoda. Stekao sam dojam da u Kreuzbergu postoji veći broj tržnica negoli u drugim dijelovima grada. Blizu Kotbusser Damma i Adalbertstrasse naišao sam i na primjerak bosanske kuhinje – Stari most. Ipak, njima ću priliku dati neki drugi put ako ću ponovno dolaziti u Berlin, a ovaj puta sam se odlučio za libanonski restoran pod nazivom Maroush – i bome nisam požalio. Za samo 3.50 eura dobijete sendvič umotan u neku vrstu tortilje, a unutra su piletina, zelena salata, rajčica, čak i krumpirići, i ono što je najvažnije – jedan od najboljih umaka koji sam ikada probao (chicken shawarma naziv je sendviča).

Sljedeća postaja je bila Treptower park na jugoistoku Berlina. Zanimljivo je reći da je tamo 1987. održan prvi koncert neke zapadnjačke rock grupe u istočnom Berlinu. Nekada se tamo nalazio i lunapark, čiji je vlasnik odlučio otići u daleki Peru i tamo također otvoriti lunapark. Iako lunaparka u Treptower parku više nama, ono što se tamo još uvijek nalazi jest spomenik sovjetskom ratu, u spomen na oko 80.000 sovjetskih vojnika koji su poginuli u bitki za Berlin 1945. U parku postoji i detaljan opis povijesti tog spomenika.

Slijedi prelazak preko Oberbaum mosta (koji je važan simbol berlinskog jedinstva, te koji povezuje Kreuzberg i Friedrichschain). Na fotografiji niže na Oberbaum mostu se može vidjeti jedan od vlakova (S-bahn), te moram reći da, iako lokalni željeznički promet na području Zagreba i okolice ima kudikamo manje linija i prometa negoli Berlin, naši su vlakovi udobniji, brži, moderniji, uredniji i manje su bučni (živio Zagreb J). U blizini Oberbaum mosta nalazi se East side gallery, koja pomalo podsjeća na zid sa crtežima i slikama u Branimirovoj ulici u Zagrebu, s time da se radi ipak o 1.316 metara dugačkom zidu, na kojem možete naći svakakvih kvalitetnih i kreativnih djela. Kao i spomenik pobjedi u Tiergartenu, dio East side gallery-ja javlja se u spotu od U2-a, samo što pjesma u pitanju nije „Stay“ već „One“.

Za kraj dana – razgled Volkspark Friedrichschaina. Prema nekim podacima radi se o najstarijem javnom parku u Berlinu, a nosi ime, naravno, po Fridriku Velikom. U parku možete naći razne spomenike poput onoga Fridriku Velikom, revoluciji iz 1848., revoluciji crvenih mornara iz 1918., španjolskom građanskom ratu, poljskim vojnicima te njemačkim antifašistima, kao i zvono mira koje je došlo kao dar od Japana.

Subota, 12. studeni 2016. (centar)

Dok su me u četvrtak i petak poprilično boljele noge, u subotu ih više nisam ni osjećao, tako da mi nije bio problem odvaliti još dvadesetak kilometara pješice :). Zadnji dan započet je odlaskom na glavni željeznički kolodvor – Berlin Hauptbahnof, jednu veoma modernu građevinu, koja je otvorena tek 2006. godine.

Slijedi šetnja do zgrade njemačkog parlamenta – Reichstag, koji je građen 1880.-ih i 1890-ih. Jedan od najznačajnijih događaja održanih u toj zgradi svakako je sjednica ujedinjenja Njemačke iz 1990. godine, a na kojoj su sudjelovali Helmut Kohl i Willy Brandt.

Nedaleko Reichstaga nalazi se još jedan spomenik sovjetskom ratu. Iako se nalazi u zapadnom dijelu Berlina, njegovu gradnju su podržali zapadni saveznici (radilo se o vremenu dok se još nisu zaoštrili odnosi između istočnog i zapadnog bloka). Međutim, na spomenik su mnogi građani zapadnog Berlina gledali kao na provokaciju od strane SSSR-a, te je stoga spomenik morala čuvati britanska vojska.

Dolazim zatim do još jedne od najvažnijih znamenitosti Berlina, a radi se o Brandenburškim vratima, koja su izgrađena krajem 18. stoljeća, te su otvorena za vrijeme Fridrika Vilima II. Vrata su dizajnirana po uzoru na propileje na atenskoj akropoli, a njemačka reprezentacija održala je 2014. na tome mjestu proslavu nakon osvajanja naslova svjetskog prvaka u nogometu. Trg neposredno ispred Brandenburških vrata naziva se Pariser platz, koji je prije Drugog svjetskog rata bio najznačajniji trg u Berlinu.

Nedaleko se nalazi i Potsdamer platz, nazvan po Potsdamu, te na njemu dominiraju visoke i moderne zgrade, a u njegovoj blizini nalazi se i njemačko „zvjezdano šetalište“ („Boulevard der Stars“).

Prošavši pored Martin-Gropius-Bau-a (preko puta kojeg se nalazi nekadašnja državna i gradska zgrada parlamenta iz 1899.) i Topografije terora (gdje je 1933. do 1945. bilo sjedište gestapa i ss-a), dolazim do još jedne od najpopularnijih znamenitosti i atrakcija Berlina – Checkpoint Charlie, koji predstavlja u stvari najpoznatiju točku prijelaza iz zapadnog u istočni Berlin, te je kao takav jedan od najpoznatijih simbola Hladnoga rata. 1961. godine na tome mjestu čak dolazi i do suočavanja sovjetskih i američkih tenkova, pa se tako skovao i naziv Berlinska kriza iz 1961., a na toj lokaciji je snimljena i jedna od scena iz filma Jamesa Bonda iz 1983.

Na putu do museuminsel (muzej otok) prolazi se još pored mnogih drugih berlinskih znamenitosti, kao što su Konzerthaus (koji je u originalu bio kazalište, a koncertna dvorana postala je tek nakon Drugog svjetskog rata), Gendarmenmarkt, Katedrala Svetog Hedviga (gdje stoluje berlinski nadbiskup), Bebelplatz (nazvan po osnivaču socijaldemokratske partije Njemačke Augustu Bebelu, na tom trgu su nacisti spalili knjige koje su smatrali nepoželjnima), te Humboldtovo sveučilište, koje je osnovano 1810., a pohađa ga čak preko 30.000 studenata. Od poznatijih Nijemaca ondje su se obrazovali Bismarck, Einstein, Marx, Hegel, Planck i braća Grimm. Nažalost, ispred nekih od ovih znamenitosti u tijeku je bilo renoviranje i uređivanje, zbog čega slike nisu mogle prikazati spomenute znamenitosti u punom sjaju, slično kao i sa spomenutom Charlotenburg palačom.

Na muzeju otoka, koji je pod UNESCO-vom zaštitom, postoji pregršt muzeja, crkvi i drugih znamenitosti, kao što su Stari muzej, Novi muzej, Stara nacionalna galerija, Pergamon muzej, te Berlinska katedrala (Berliner dom), čiji su prvi dijelovi napravljeni u 15. stoljeću. S obzirom na to da se cijeli dan pješači, tako se i nastavlja pješice do crkve Svetog Nikole (koju se ne smije miješat s crkvom Svetog Nikole u Spandauu), koja datira iz 1243. godine, te koja je najstarija crkva u Berlinu, uz crkvu Naše Gospe na Alexanderplatzu. U blizini se nalaze i Rotes rathaus (crvena vijećnica), Neptunbrunnen (fontana s kipom boga Neptuna), te crkva Svete Marije (koja se prvi puta spominje u njemačkim kronikama iz 1292. godine).

Tako dolazimo do Alexanderplatza, jednog od glavnih trgova u Berlinu, koji je izvorno bio tržnica stoke. Ime Alexanderplatz trg dobiva po naredbi Fridrika Vilima III., pošto je ruski car Aleksandar I. svojevremeno posjetio Berlin. Kao građevinu koja se svakako ističe na Alexanderplatzu mora se spomenuti televizijski toranj, visok čak 368 metara, koji je kao takav 16. najviši toranj u svijetu po trenutnim statistikama.

Ne tako daleko nalazi se Hackescher markt, gdje se četvrtkom i subotom održavaju sajmovi. Slijedi šetnja po Oranienburgerstrasse, prolazak pored Designpanoptikuma, nakon čega se dolazi do spomenika berlinskom zidu (Gedenkstätte Berliner mauer), izgrađenog 1998. godine, a gdje je sačuvano oko 60 metara nekadašnjeg zida. Na tome mjestu mogu se vidjeti ruže ostavljene u spomen na one koji su stradali pokušavajući prijeći zid, a preko puta se nalazi i memorijalni centar.

Nedaleko ostatka berlinskog zida nalazi se Boros bunker, koji je izgrađen kao sklonište od bombardiranja (kapacitet oko 3.000 ljudi), a nakon rata ga Crvena armija pretvara u zatvor za vojnike. Priči tu nije kraj, jer nekadašnji bunker postaje skladište tekstila, a zatim voća i povrća, da bi od 1992. bio pretvoren u techno klub,zbog čega se može reći da bunker ima veoma zanimljivu i raznoliku povijest.

Nakon prolaska pored kazališta Friedrichstadt-palast dolazi se do Palače suza, što je kolokvijalni naziv za prijelaz nekadašnje granice, gdje su se Nijemci iz DDR-a pozdravljali u suzama s posjetiteljima koji su se vraćali u zapadnu Njemačku. Palača suza nalazi se u neposrednoj blizini rijeke Spree. Valja kao zanimljivu informaciju istaknuti da gradom teku dvije rijeke, Havel i Spree, koje su nazvane po Haveljanima i Šprevanima, dvama slavenskim plemenima koja su se u prvoj polovici 8. stoljeća naselila na području današnjeg Berlina.

 

Razgled biva završen šetnjom kroz Unter der Linden, šetalištem u srcu povijesne sekcije Berlina, te šećerom za kraj – posjetom trgovini Ritter Sport Schokobuntwelt, gdje u trgovini na dva kata možete kupiti pregršt vrsta Ritter Sport čokolade, uključujući onih sezonskih i vrlo rijetkih izdanja. Mislim da bi trgovinu mogli i povećati kada se uzme u obzir da je bila stvarno velika gužva, te da sam na red da platim čokolade koje sam odabrao čekao solidnih 15-20 minuta. Možda je bilo takvo razdoblje godine. Valja istaknuti da su cijene Ritter sport čokolada u tom dućanu, barem koliko mi se čini, nešto niže negoli u nekim trgovinama u Hrvatskoj (većini je cijena bila 1.05 € za 100g – s obzirom na to koliko su fine poprilično je povoljno J)

Nakon toga – povratak u hostel, posljednje druženje s ostalim gostima (među kojima je bilo ljudi iz Poljske, Švicarske, Argentine, Škotske, Irske i drugih zemalja), pakiranje i odlazak na noćni autobus iz Berlina.

Tijekom boravka u Berlinu stekao sam dojam da je dobar dio gradske povijesti vezan uz razdoblje Drugog svjetskog rata i Hladnog rata, posebice kada se uzme u obzir velik broj spomenika i prostora vezanih uz to vrijeme (Mauerpark, Humboldthain flakturm, memorijalni centar njemačkog otpora, spomenici sovjetskom ratu u Treptower parku i u blizini Reichstaga, Checkpoint Charlie, sovjetske i američke zastave, spomenik na kojem je sačuvan dio nekadašnjeg berlinskog zida, Boros bunker i drugi), te da je Berlin samim time na neki način „opterećen“ tim razdobljem. Ipak, ako se malo dulje zadržite u Berlinu i vidite što sve ima za ponuditi, od povijesnih znamenitosti još od srednjeg vijeka, preko spoja starog i suvremenog, muzeja, crkvi, palača, tržnica, trgovačkih centara, parkova i vodenih površina (čak 2 zoološka vrta), umjetnosti (uključujući i one ulične umjetnosti na East side gallery) sve do gastronomskog kutka (koji zbog stanovnika iz svih mogućih dijelova svijeta samim time nudi i hranu iz svih mogućih dijelova svijeta – primjerice već spomenutog Libanona, zatim Meksika, Palestine, Turske, uz njih naravno i već dobro poznate Francuske, Španjolske, Italije, ali i lokalne hrane poput currywursta za koji postoji čak i currywurst muzej), vidjet ćete da Berlin nije samo jedna velika uspomena na razdoblje Drugog svjetskog i Hladnog rata, već da je to pravi kozmopolitski suvremeni grad u kojem svaki od posjetitelja može naći nešto za sebe. Jesen mi se tamo činila poprilično oštrija i hladnija negoli u Zagrebu (dakle već u prvoj polovici studenog temperature su se kretale od 0 do -3 stupnjeva). Unatoč tome, grad bih volio ponovno posjetiti, doduše s još pokojom znamenitošću i atrakcijom za koju ovaj put nisam imao vremena (primjerice Wannsee, Tierpark, Olympiastadion, Britzer Garten, Garten der Welt i druge), te ću idući puta nastojati da to radije bude u proljetnim ili ljetnim mjesecima, premda Berlin čak i u mjesecima kada je inače manje turista na svakoga može ostaviti dobar dojam.

Ivan Arapović