U sklopu nagradnog natječaja Emirates traži najinspirativniju priču s putovanja, do objave pobjednika (četvrtak, 13.12.2018.), svaki dan ćemo objaviti nekoliko finalista. I ovo je jedna od priča koja je ušla u finale.
Jutros je Filip opet došao kući neposredno nakon što sam se ustala i ispila prvi gutljaj kave. «Ne budi me prije 3 popodne», kratko mi je dobacio dok se stepenicama uspinjao prema svojoj sobi. Negdje između pete i šeste stepenice zaplesao je plesni korak koji me podsjetio na vrijeme dok sam s njegovim ocem (mojim zakonitim suprugom koji upravo hrče u sobi u prizemlju) vježbala za maturalni ples.
«Filipe jesi li ti to pio alkohol?», povikala sam za njim iako nisam očekivala odgovor.
«Ne ti si…», udostojao mi je odgovoriti te sam u tom trenutku gotovo instinktivno prema njemu bacila kutiju dugog Yorka. U njoj su bile tek četiri cigarete i taj bacački poduhvat nije polučio željeni utjecaj. Odustala sam od daljnje borbe s devetnaestogodišnjim mamlazom i odlučila pričekati kasno popodne kada će se probuditi s jakom glavoboljom i nesnosnom mučninom.
Majka sam postala već s 18 godina i nisam stigla zaboraviti svoje mladenačke hirove stoga se nikada na Filipa nisam ljutila dulje od jednog dana. Adrijana je došla na svijet godinu dana kasnije i svojim dolaskom odgodila moje planove za godišnji odmor. Planovi su se, eto, prolongirali za jedno dvadesetak godina kako sada stvari stoje. Jutros sam se probudila nešto ranije no inače jer Adrijanu moram voziti na satove pjevanja. Nemam mira niti nedjeljom ujutro. Kući se moram vratiti do 9 sati jer tada Branimir ustaje, a očekuje da mu serviram doručak jer već u 10 odlazi na gostovanje u Zagreb. Za utakmicu protiv Zrinjevca sprema se već tjednima. Strašno mi na živce ide to njegovo boćanje. Još uvijek nisam shvatila smisao stupidnog bacanja loptica po pijesku. Da stvar bude bolja, u ponedjeljak me na poslu očekuje pakao. Odnedavno je na čelo firme u kojoj radim (zbog poslovne tajne i mogućih problema neću navoditi kako se firma zove ni čime se bavimo) zasjeo mladi i nadobudni direktor koji svima zagorčava živote iz hira. «Dostavi mi izvješće u excelu, nikako u wordu…jeste li vi retardirani…znate li se služiti e-poštom….» Kako mi taj izraz e-pošta ide na živce. Tko normalan koristi izraze poput e-pošta, zatipak, tipkovnica? Gdje su nestali e-mailovi, tipfeler, tastarure? Evo Adrijane…silazi…kuham Branimiru jaja, ne smijem ih prekuhati jer on voli da mu je žumanjak mekan, e-pošta, zatipak, Filipov valcer, ponekad mi je svega previše. Poželim otići negdje daleko. Koja je zemlje najviše udaljena od Hrvatske? Zagledala sam se u globus koji stoji na Branimirovom radnom stolu. Okrenula sam kuglu…Tako je…
Australija je zemlja na kraju svijeta. Gledam na wikipedii, šesta najveća zemlja na svijetu u kojoj živi tek 20 milijuna ljudi. Glavni grad – Canberra. Istine radi, čula sam samo za Sidney i Melbourne poradi teniskog turnira «Australian open» kojega Branimir ponekad pogleda. Kada pomislim na Australiju, pred sobom vidim prostrane pješčane plaže, klokane i koale.
Nastavljam čitati i shvatim koliko zapravo malo znam o toj dalekoj, pomalo i egzotičnoj zemlji na kraju svijeta. Iako je naseljavanje Australije započelo tek u 18. stoljeću, tu žive i brojni starosjedioci Aboridžini kojih danas ima svega nekoliko tisuća i žive u strogim rezervatima.
Surfam dalje i čitam o zmijama otrovnicama koje obitavaju na čitavom kontinentu, no to me ne obeshrabruje. Neka me samo probaju ugristi, bit će to izvrstan naslov u novinama: «Najotrovnija zmija na Zemlji ugrizla turisticu iz Hrvatske i otrovala se. Turistica je prošla bez posljedica». O eukaliptusu sam čula iz reklama za Airwaves žvakaće gume: «Od menthola i eukaliptusa», ali svakako bih htjela posjetiti guste eukaliptusove šume na tom dalekom kontinentu. Zgrada Opere u Sidneyu, Bondi beach, Brisbane i Adelaide, pa čak i Perth na krajnjem zapadu. Tako bih voljela koračati ulicama Canberre i posjetiti predivnu Tasmaniju (gledam fotografije jelda).
«Mama moramo krenuti», prenula me Adrijana. «Jesi li mi skuhala ta jaja?» Probudio se Branimir. Filip hrče, ne znam kako bih to literarno dočarala u nekom citatu. Gotovo paranoično čujem zvuk kako mi dolazi još jedna e-pošta (!!!!) od iritantnog šefa. I onda neka me netko upita zašto želim u Australiju i što bi to značilo za moj život. Stvarno želim otputovati u tu egzotičnu, predivnu i daleku zemlju. Umjesto neke patetične rečenice za kraj, odlučila sam zaključiti jednom ilustracijom koja simbolizira mene i moj zasluženi godišnji odmor – prvi nakon 20 godina.
Napisala: Jasmina Katić
#FlyBetter s Emiratesom!
Jedna od najvećih aviokompanija na svijetu, Emirates, vlasnik je i najveće svjetske flote zrakoplova Airbus A380 i Boeing 777 koja broji 270 zrakoplova, povezujući ljude diljem svoje globalne mreže od 159 destinacija u 85 zemalja. U Hrvatskoj je Emirates prisutan od lipnja 2017. godine i izravnim dnevnim letom povezuje Zagreb sa svojim kozmopolitskom sjedištem – Dubaijem. Nedavno je Emirates pokorio dodjelu prestižnu dodjelu nagrada ULTRA 2018. te je proglašen najboljom aviokompanijom na svijetu.
