Tekst i fotografije: Dinka Premužić
Najpoznatije znamenitosti
Prva asocijacija što vidjeti u Ateni, pa naravno to je Akropola. Bez obzira koliko dugo se planirate zadržati u Ateni, svakako posjetite Akropolu. Drevni antički hram dominira središtem Atene, sa 70 metara visoke stijene vidljiv je nadaleko. Iako je Atena grad betonskih zgrada, navodno nema nebodere, baš iz razloga da ne bi zaklanjali pogled na Akropolu.
Navečer je osvijetljena i atenske taverne, restorani i kafići u neposrednoj blizini imaju uređene terase na krovovima, pa planirate li večeru ili tek piće u kasnijim satima, svakako neka bude na krovu s pogledom na Akropolu.
Radno vrijeme za posjetitelje je od 8 – 17h, cijena ulaznice iznosi 20 eura, a ona za 30 eura uključuje ulaz i na lokalitete: Rimska Agora, Hadrijanova vrata, Zeusov hram i Dionizijevo kazalište.
Iako su svi u neposrednoj blizini, proračunajte koliko vam otprilike treba vremena za cjelokupni obilazak s obzirom na vaš tempo uključujući visoke atenske temperature i gužvu na lokalitetima tijekom ljetnih mjeseci.
Na Akropoli
U blizini je Muzej Akropole, trebalo bi ga svakako posjetiti jer zapravo čini cjelinu s Akropolom. Od ostalih atenskih muzeja, izdvojila bih Nacionalni arheološki muzej, Benaki muzej i Muzej Kikladske umjetnosti kao nezaobilazni dio posjete.
No posjete muzejima uvijek ovise o raspoloživosti s vremenom i osobnim interesima. Atena ima priličan broj muzeja. Ukoliko ste zaljubljenik u numizmatiku, stare glazbene instrumente ili vojnu tematiku, neće vas razočarati posjet takvim muzejima. Prije će vas razočarati netočnosti navedene na web stranicama raznih ustanova ili loša engleska verzija teksta.
Općenito, za sve o čemu želite biti informirani prije posjete Ateni, čitajte ne samo službene stranice, već putopise, forume i blogove.
U blizini Akropole, smještena je Plaka, najstariji dio Atene. Možete ga brzo obići,
čini ga svega par ulica, no prepunih kafića i taverni.
Obližnji Monastiraki trg, živopisno je mjesto s bazarom i sajmom antikviteta u okolnim ulicama. Pored Akropole nalazi se Filopappou brdo gdje se može lijepo šetati uživajući u prekrasnim vidicima i na Akropolu i na pučinu i na velik dio Atene. Također sadrži antičke lokalitete, ali ne naplaćuje se ulaz, nailazite na njih prilikom šetnje i većina ih sadrži ploču s informacijama.
Monastiraki trg
Želite li baš na pravi vidikovac, njegovo ime je Lycabettus. To je brdo udaljeno manje od 2 km od centra grada. Na vrh možete stići žičarom iz ulice Plutarchou. Cijena je 7 eura povratna karta, pješice stepenicama ako ste u izvrsnoj kondiciji ili automobilom do parkirališta od kuda imate 10-tak minuta uspona do vrha. Na Lycabettusu se nalazi Agios Georgios kapela (Sveti Juraj) i nekoliko restorana s jedinstvenim pogledom na grad.
Pogled je stvarno očaravajući. Ne samo da ćete dobiti predodžbu koliko je Atena velika, već pogled seže preko krovova s jedne strane daleko na pučinu, s druge na visoka stjenovita brda kojih ima nebrojeno u neposrednoj gradskoj blizini. Ukoliko pažljivo promatrate krovove, uočit ćete koji dio grada nastanjuju imućniji građani. Oni na krovovima imaju bazene, a manje imućni željezne bojlere kojima Sunce grije vodu.
Atena ima preko 4,5 milijuna stanovnika, a u službenim podacima se koristi brojka oko 800.000. Ta značajna razlika nastaje zbog toga jer je svaki dio Atene konstitucionalno određen kao grad. Recimo Pirej, atenska luka je administrativno zapravo drugi grad. Jednostavno, nema gradskih četvrti, nego je svaka jedinica grad za sebe. Možete li zamisliti koliku birokraciju takav ustroj zahtjeva.
Lycabettus
Syntagma ime je glavnog atenskog trga. Građen je u obliku pravokutnika s velikom okruglom fontanom na sredini. Na njemu je smješten grčki Parlament u nekadašnjoj kraljevoj palači. Ispred palače nalazi se Spomenik Nepoznatom vojniku gdje se neprestano održava počasna straža. Stražu održavaju gardisti elitne postrojbe grčke vojske zvani Evzoni. Obučeni su u tradicionalnu grčku vojnu uniformu i savršeno disciplinirani. Svakodnevno u 18h odvija se smjena straže, a svake nedjelje u 11h je mimohod u pratnji limene glazbe. Velik broj ljudi snima ovaj događaj, prilaze koliko je dozvoljeno gardistima koji čeličnih živaca i skamenjenih lica obavljaju svoj zadatak obučeni u 20-tak kila tešku odoru, izvodeći paradni korak s visoko dignutom ispruženom nogom u zraku.
Turisti, oprez!
Cijeli ovaj predio Atene posvećen je naravno turistima. Taverna do taverne, restoran do restorana, štandovi, suvenirnice, ulični prodavači, glazbenici i izvođači. Vlasnici taverni znaju biti nametljivi, pogotvo na Monastiraki trgu. Zaustavljaju prolaznike, unose im se u lice i pokazuju ljutnju ako odbijete sjesti u njihovu tavernu.
Ne obazirite se, jednostavno recite oki (όχι) što znači “ne “na grčkom jeziku i uživajte dalje u živopisnim ulicama i atmosferi. Ukoliko se obratite prosjacima s ovom kratkom grčkom negacijom, ostavit će vas i produžiti svojim putem. Ukoliko im se obraćate na engleskom ili bilo kojim drugim jezikom, neće vas tako brzo pustiti na miru.
Puno veći problem od nametljivih trgovaca i profesionalnog prosjačenja čine džepari. I domicilno stanovništvo nosi svoje ruksake na prsima, drži torbu pod rukom i budno pazi na novčanike, mobitele i dr. Ugledajte se na njih i ne nosite ruksak na leđima, niti torbu na ramenu kada se nalazite na ovako frekventinim mjestima ili u javnom prijevozu. Džeparenje nije sporadična pojava, već zanimanje u Ateni.
Također, atenski trgovci vole prevariti strance i ne smatraju to nečim nedopustivim. Dapače, još će se naljutiti kad ih upozorite da su zaračunali više ili čak duplo. Atenu ne čine otoci koji žive od turizma i trebaju goste koji ostavljaju dobre preporuke i vraćaju se svake godine. U Ateni su turisti uglavnom u tranzitu i trgovci to dobro znaju. Ukoliko možete, plaćajte gotovinom, a karticu koristite samo na renomiranim mjestima i trgovinama općepoznatih svjetskih brandova. Pa i tamo, ukoliko vam kažu da je transakcija za koju ste već uredno ukucali PIN, otkazna, ne plaćajte ponovno dok ne dobijete potvrdu o otkazanoj transakciji. Možda ćete morati biti uporni, ali to je jedini način da ne platite dvostruko.
Uvijek prekontrolirajte uzvraćeni ostatak, a kad kupujete na mjestima gdje nisu označene cijene obavezno pitajte kolika je cijena proizvoda prije kupnje. Pogotovo ako kupujete proizvode čija cijena se računa po težini. U pekarnama i slastičarnama većina proizvoda se prodaje važući kupljenu količinu. Često su to i obični kolači, bureci, pite i slično.
Prije kupnje jednostavno pitajte: “How much?” Zaboravite verzije poput: “Would you be so kind and tell me…. ili What is the price/cost of?” jer će vas dočekati zbunjeni pogled. Strani jezici nisu Atenjanima s kojima turist komunicira, jača strana. Kupce i goste dočekuju s “What you want?” Opustite se, nitko vas ne vrijeđa, iako će vam takvo pitanje uputiti namrgođen konobar.
Grci su općenito mrk narod, rijetko se osmjehuju i nikad ne hihoću. Kako sami kažu “nije im do smijeha”, a i mentalitet im je takav bez pokazivanja radosnih emocija, pogotovo prema strancima. U Ateni nećete vidjeti niti čuti kissy, kissy, cmokić, bokić situacije kod domaćeg stanovništva.
Ali ako zavirte u tavernu iz koje dopire glasna grčka glazba, ugledat ćete korpulentnog Grka kako se uživio u melodiju sa suzama u očima.
Njezino veličanstvo hrana
U Ateni, uostalom kao i u cijeloj Grčkoj nećete ostati gladni. Grci su s razlogom ponosni na svoju kuhinju. Dan danas kuhaju tradicionalno i nema velikih izmjena prabakinih recepata. Ne priznaju niti jednu drugu kuhinju i gastronomiju do svoje. U Ateni nema puno restorana stranih kuhinja kao u ostalim europskim glavnim gradovima. Zadnjih godina postaju dostupna vegetarijanska i veganska jela, ali samo u tzv. turističkim dijelovima grada.
Grci ne štede na kvaliteti namirnica, na začinima i poglavito na količini. Što god naručili, objedovali u elitnom restoranu ili lokalnoj obiteljskoj zalogajnici, porcije su ogromne, a hrana je dobro i kvalitetno pripremljena.
Imaju tradiciju i ulične hrane, pa odlučite li se za takav način prehrane, uz obilje izbora gyrosa, souvlakija i raznih pita, također ćete jesti ukusno i obilno.
Atenske slastičarnice i pekarnice nalaze se u istom prodajnom prostoru i često su ogromne površine. To je ulazak u Ali Babinu pećinu. Iako negiraju orijentalni utjecaj, grčke slastice obuhvaćaju i istočno i zapadno slastičarstvo i pekarstvo. Od svih mogućih baklavica, halvi, tulumba do raskošnih kremastih torti i parfea. Kako u gastronomiji “u ničemu ne štede”, tako su i oni kolači bez šerbeta vrlo slatki. Sve je raskošno, slatko i zaboravite na kalorije.
Atenske slastičarne
Atenjani su veliki kavoljupci i pripremaju ukusne kave. Bez brige, koju god kavu naručite, nećete dobiti obojanu vodicu, već pravu mirisnu i jaku kavu. Doduše hladnu, jer Grci najčešće piju freddo cappuccino. To je kava prelivena preko pune čaše leda s pjenom na vrhu. Ukoliko želite toplu kavu, trebate to naglasiti. Klasičnu crnu kavu Grci kuhaju u električnim džezvama i nikako, baš nikako nemojte tražiti tursku kavu. Zapamtite, u Grčkoj je sve grčko, pa i ono pristiglo iz susjednih ili dalekih zemalja.
Naravno niti u svijetu napitaka nema štednje, pogotovo sa šećerom. Upitat će vas koliko slatku kavu želite jer sve, pa i običan expresso pripremaju sa šećerom. Smatraju da kava nije dobra ako se naknadno šećeri. Jednostavno recite “Metrio”, to je najbliži ekvivalent mediumu, jer ako kažete srednje slatko, utrnut će vam zubi od slatkoće.
Hrana je dostupna na svakom koraku. Nedjeljom su dućani zatvoreni, ali nisu restorani, taverne, slastičarne i kiosci. Atenski obiteljski nedjeljni ručak ne uključuje odlazak članovima obitelji na ručak već zajednički objed u nekoj taverni.
Pa čak ukoliko se vraćate kasno iza ponoći prometnim ulicama ili Leof. Posidonosom, glavnom avenijom uz obalu gdje se nalazi većina noćnih klubova, naići ćete na pokretne pečenjare u kojima se u 3h u noći prže souvlakiji i reže svježi paradajz.
Osim što su veliki kavoljupci, Atenjani su i strastveni pušači. Nepušač koji prolazi atenskim ulicama neće biti pošteđen pasivnog pušenja u enormnim količinama. Budite spremni na gutanje dima u velikim količinama, čak kad i prolazite običnom ulicom.
Promet
Ukoliko ste pješak koji grad istražuje pješice ili jednostavno odete u šetnju malo izvan turističke zone hodat ćete češće po prometnici nego po pločniku.
Naime na pločnicima su često parkirani automobili, motori ili je izraslo drvo nasred njega.
Pločnik
Promet u Ateni i jeste i nije kaotičan. Atenjani ne pružaju prednost pješacima kada je upaljeno istovremeno zeleno svijetlo i njima i vozilima. Parkiraju gdje god i kako žele. Osim u strogom centru Atene, parkiranje je besplatno i nema “pauk službe”. Ako ste pomislili, kojeg li raja, vjerujete, prije je nalik paklu. Svako svakoga zagradi i onda svi trube. Široke avenije s po tri vozna traka, često imaju u prometu samo dva. Na trećem su parkirani automobili s upaljena sva četiri žmigavca. Ukoliko nije našao parkirno mjesto ispred svoje kuće ili zgrade, Atenjan će parkirati na pločnik.
Koliko prometuje automobila, vrlo različitih kategorija, još više atenski promet čine motori. Vladari su prometa, crveno svijetlo na semaforu ih ne zaustavlja svaki put. Često će motorist koji nema strpljenja čekati zeleno svjetlo na semaforu ili mu se žuri iz bilo kojeg razloga i prometne nekulture, s prometnice skrenuti na pločnik i nastaviti vožnju njime. Nemojte se zgražavati, nego ga pustite da prođe. Već će se on vratiti na cestu kad bude smatrao da mu odgovara.
Vožnja motorom po pločniku
Javni prijevoz dobro je organiziran. Sačinjava ga metro od dvije linije, crvena i plava, gradski vlak s jednom linijom tzv. zelena koja je povezana s metroom, tramvaj, autobus i trolejbus. Dostupne su razne opcije kupovine karata, od one pojedinačne za 1.40 eura koja vrijedi 90 minuta, do dnevnih i višednevnih. Karte se mogu kupiti na aparatima na ulasku u metro, kod vozača i na kioscima. Jedna karta vrijedi za sva prijevozna sredstva u gradu.
U Ateni ne postoji Uber, ali moguće je platiti standardni taxi koristeći aplikaciju za Uber.
Osobno koristim aplikaciju Beat i na osnovu dosadašnjeg iskustva mogu je preporučiti. Obavezno koristite neku od aplikacija za naručivanje i plaćanje taksija u Ateni. Možete i telefonom naručiti taksi od neke kompanije. Zaboravite nošalantnost da jednostavno dignete ruku, zaustavite taxi i odvezete se do željene destinacije. Vjerojatno ćete stići do nje jako zaobilaznim putem, sa čudnovatim taksimetrom i vraćenim ostatkom u krivotvorenim novčanicama.
Kupanje u Ateni, zašto ne?
Atena ima svoje gradske plaže i do njih se stiže javnim prijevozom. Zapravo, čim se krene od luke Pirej prema jugu, vrlo brzo započinju plaže. Alymos, Kalamaki, Glyfada gradske su plaže koje imaju uređeni dio gdje se plaća ulaz, obično oko 6 eura, ali pored svake od njih neograničen je dio gdje se može bilo gdje rasprostrijeti ručnik. To su plaže u blizini višemilijunskog grada i prometne luke, naravno da se ne može očekivati bistro prozirno more i velika čistoća mora. Samo produžite dalje i stići ćete do prekrasnih pješčanih ili stjenovitih plaža s trikiznom vodom. Od Atene do Souniona, južnog rta udaljenost je 65 km i skoro cijelim putem možete naći mjesto za kupanje. Već na 20-om kilometru od grada počinju plaže sa čistom vodom i pogledom na pučinu ili obližnje otoke.
Većina zapadne obale također je povezana javnim prijevozom i pravi Atenjani je smatraju boljom za kupanje od južne. Za manje od sat vremena vožnje gradskim autobusom, možete stići do Artemide, pogledati ostatke božićinog hrama i uživati u kristalno čistom moru.
Atena, grad povijesti, mačaka, stabala naranči, ali i loše ekonomske situacije
Većina osoba koje su posjetile Atenu na više dana zadnjih pola godine, kažu mi da su iznenađene gradom često u negativnom kontekstu. Atena nije grad koji šarmira. Ili vam je grozan ili mu se divite. U Ateni, pored turističkih uobičajenih obilazaka, trebate uočavati detalje. Da ih uočite, treba se malo potruditi, jer na prvi pogled sve djeluje betonski, derutno i kaotično. Nema puno parkova, niti klupa na koje možete sjesti, ali grad je zelen, prepun palmi, stabala naranči i oleandera. Atenjani vole životinje, ima puno Pet shop dućana, a na skoro svakom uglu, naći ćete posude s hranom i vodom za mačke. Grad ih je prepun, to su sve ulične mačke, ali nisu prepuštene same sebi, za njih građani brinu.
Generalno, Atena je prljav grad. Nije uobičajeno pokupiti izmet svog kućnog ljubimca s pločnika. Smeća ima posvuda, a Atenjani ostavljaju krupni otpad pored običnih kontejnera. Ekološko razvrstavanje otpada nije još stiglo u ovaj grad.
Poslovno i rusevno
Teška ekonomska situacija vidljiva je na svakom koraku. Ne možete izbjeći pogled na zatvorene dućane, lokale, razrušene zgrade. Posvuda su, i u najužem centru. I u elitinijim kvartovima uočit ćete razvaljene pločnike ili neispražnjene kante sa smećem. Pored jednog otvorenog kluba na obali, većinom su dva zatvorena ili razrušena. Grad ne može prikriti depresiju u kojoj se nalazi i toga treba biti svjestan prije dolaska. No isto tako treba biti svjestan da je to tek sadašnji trenutak prebogate Atenine povijesti.
