Supruga i ja već godinama živimo u Singapuru i takozvani “Spring break” doba je godine kada posjećujemo destinacije koje su nam na vrhu liste želja. Nakon Tokija 2016, Maldiva 2017, Havaja 2018, Novog Zelanda 2019, na red je napokon stigla Afrika! Nas prvi odlazak na “najtopliji kontinent” trebao je trajati tri tjedna i izgledati upravo ovako: Singapur ➡️ Mauricijus ➡️ JAR (Cape Town) ➡️ Namibija ➡️ Zambija ➡️ Bocvana ➡️Zimbabve ➡️ JAR (Johannesburg) ➡️ Singapur. 

Napisao: Bojan Mirkovic

Proveo sam otprilike stotinu radnih sati u studenom za laptopom kako bi optimalno organizirao cijeli put, bukirao sve hotele, avione, najam automobila te isplanirao dnevne izlete i izradu viza (za Namibiju je viza rađena u Kuala Lumpuru)…Bilo je to sve više kao projekt nego klasično putovanje. 

U trenutku kada krecemo na Mauricijus (direktan let 7h sa Air Mauritus), zivot u Singapuru tece normalno i stuacija sa COVID-19 je pod kontrolom. Borba protiv virusa pocela je krajem siječnja i brzo je stavljena pod kontrolu zahvaljujuci pravovrmenim kvalitetnim mjerama. U isto vrijeme, na cijelom juznom djelu afričkog kontinenta nema potvrđenih slučajeva Coronavirusa. Svih šest zemalja koje smo trebali posjetiti u nadolazeca tri tjedna, nisu imale niti jedan potvrđeni slucaj novog virusa. Afrika se činila kontinentom izuzetim od strane novog svjetskog neprijatelja broj 1. 

Naravno da smo redovno pratili sto se dogada u Hrvatskoj, Europi te u ostalim svjetskim žaristima Covida gdje su brojevi rapidno rasli. Iz tog razloga pripremili smo plan B i C i bili spremni na eventualno otkazivanje nastavka afričke avanture u slučaju da se situacija pogorša i virus zahvati Afriku.

Sletjeli smo na Mauricijus, prošli sve lječničke kontrole i odmah uzeli rent-a-car te se uputili na sjever otoka, mjesto Pereybere, gdje je bio smjesten nas hotel. 

Ptica Dodo zaštitni je znak države Mauricijus. Dodo će vas dočekati svugdje: smješit će vam se na raznim reklamnim plakatima, spremno stajati na ulazu u zemlju ispred službenika koji vam odobravaju vizu po dolasku, na lokalnim prozvodima (kava, piva, začini), pa čak i na privjesku ključeva automobila, kao sto je bilo u nsšem slučaju. Navodno, 30% ljudi i dalje vjeruje da Dodo živi na otoku iako je ptica izumrla u 17.stoljeću.

Nekoliko dana uživali smo u ovom raju na zemlji bez ikakvih briga; kristalno čisti ocean, bijele pješčane plaže, okruženi palmama, sunčano vrijeme…Imali smo vremena obići i sjever i jug, istok te zapad otoka, uživati na Le Morne Brabantu, obići glavna turistička odredišta te posjetiti neke od luksuznih resorata koji nude opciju dolaska u obliku ‘’all inclusive day use’’. Nije jeftino, međutim vrijedno je svakog centa. Savršena usluga, vrhunska hrana, unikatni kokteli, skijanje na vodi, fantastične plaze – san snova! U takvoj okolini lako je odvratiti misli od bilo kakvih problema, tako da nam je virus bio posljednja stvar na pameti. No, ne zadugo. U rekordnom roku sve se mijenja. Navodno su dvojica turista, koji su pristali na ovaj prekrasan otok s posljednjeg kruzera, bili asimptomatični međutim nosili su COVID u sebi. Prenijeli su ga na svog lokalnog vodica koji je nakon toga bio na sprovodu….Brojevi potvrdnih slučajeva počeli su eksponencijalno rasti i ubrzo je predsjednik države proglasio ‘’lockdown’’! Zatvaraju se hoteli, restorani, kafići , trgovine, ali i aerodrom!

Odmah nakon sto je predsjednik objavio lockdown, pokušali smo se vratiti u Singapur i otkazati ostatak puta po Africi. Međutim, to vise nije bilo moguće. Istovremeno, situaciju u Singapuru se naglo promijenila i virus vise nije bio pod kontrolom. Povratkom velikog broja ljudi u Singapur iz novih žarista virusa (Europe i Amerike) – broj slučajeva raste velikom brzinom i počinje ‘’drugo poluvrijeme’’ borbe protiv COVID-a. Vlada donosi nove mjere. Jedna od njih označuje zabranu povratka u Singapur svim strancima koji žive i rade u SG bez prvotne dozvole nadležnog ministarstva. Odmah smo se prijavili za istu, međutim ona je uredno bila odbijena. Previse se ljudi pokušalo vratiti čim su čuli za nove mjere. Pokušali smo iznova…Svaki dan bi se prijavili ponovno – međutim ishod bi bio isti. Nismo se mogli ni smjeli vratiti kući.

Međutim, morali smo pod hitno napustiti nas otok iz snova. Velika je većina letova odmah bila otkazana i nije bilo previse mogućnosti i odabira gdje otići. Dakle, morali smo naci let za destinaciju koja bi zadovoljavala sljedeće uvjete: da već imamo vizu za ulazak, ili nam ne treba viza za ulazak, da postoji let za tamo, i da zemlja već nije u lockdownu zbog virusa. Sto se tiče viza, kod nas je specifična situacija s obzirom na to da je supruga iz Ukrajine, a ja iz Hrvatske. Mnogo je zemalja (pogotovo u Aziji) po kojima redovno putujemo ,a da za jednoga od nas je viza potrebna, a za onog drugog nije, odnosno može se dobiti po ulazu u zemlju. Letova je ionako bilo na kapaljku tako da je broj opcija u totalu bio 1 – Južnoafrička Republika!

Super, ionako je to bila iduća planirana destinacija na našem putu. Trebalo je jedino promijeniti let i ici ranije. S obzirom na novonastalu situaciju, Air Mauritius je to učinio za nas bez ikakve naknade jer druge opcije nije bilo. Naime, nas let za Cape Town bio je posljednji komercijalni let s Mauricijusa!

Vize smo imali, smještaj je bio bukiran, rent-a-car isto tako, a ono najvažnije , u JARU je tada život tekao normalno i bilo je to vrijeme prije početka COVID krize.

Kao i proteklog tjedna na Mauricijusu, po dolasku sve se čini odlično i medu lokalnim stanovništvom nitko niti ne priča o virusu i mi počinjemo slijediti nasu JAR bucket listu dok ne sredimo papire za povratak u Singapur. Cape Town je divan grad, ima puno toga za obići i vidjeti, kafići i restorani su vrlo kvalitetni sa pristupačnim cijenama, vrijeme je bilo savršeno….sve stima! Odlazimo na Rt dobre nade, družimo se sa afričkim pingvinima na Boulders beachu, istražujemo grad.

Međutim, ubrzo se sve mijenja. Predsjednik JARA obznanjuje ‘’lockdown’’ na 21 dan i daje stanovništvu 48h da se pripremi za taj period. Nakon toga zatvara se sve uključujući i zračne luke! Jedino trgovine s namirnicama i ljekarne, smiju nastaviti s radom.

Trebalo je puno truda, vremena i novaca da isplaniramo novi način kako napustiti Afriku prije početka lockdowna. U jednom trenutku imali smo tri avionske karte!

Prva – povratak u Singapur posljednji dan prije zatvaranja aerodroma sa Singapore Airlinesom. Međutim, iako smo sve dane boravka u JARu kontinuirano radili na tome da dobijemo dozvolu za povratak u Singapur, to se nije dogodilo. Nismo smjeli ici na taj let.

Druga – let za glavni grad Namibije, Windhoek kao dio naše ranije planirane afričke rute. Nismo mogli ici niti na taj let. Zašto? Namibija je isto proglasila ‘’lockdown’’ kao mjeru borbe protiv COVIDA. Iako su imali samo dva potvrđena slučaja u tom periodu, znajući sto se dogodilo ostalim državama koje nisu reagirale na vrijeme, poduzete su oštre mjere.

Treća – odlazak u Hrvatsku, točnije rodni grad Zagreb. Iako je situacija bila kaotična i osim borbe s virusom dogodili su se i potresi u našem glavnom gradu, to nam je bila jedina opcija. Let je trebao biti 24.3. s Emiratesom preko Dubaija. I to je bilo u redu. Problem nastaje s konekcijskim letom Dubai – Zagreb jer je on iza ponoći, dakle 25.3. Zašto je to bio problem? Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su da se sa 25.3. svi letovi Emiratesa, Etihada te FlyDubai otkazuju do daljnjega! Onoga trenutka kada smo kupovali kartu za taj let, on je bio u sustavu na web stranici Fly Emirates. Kako je bio pravi rusvaj nakon sto je objavljen lockdown i na tisuće turista pokušavale su napustiti JAR, za svaki slučaj, zvali smo Emiratesov ured u Cape Townu da provjerimo sve informacije. Uvjeravali su nas da će oba leta biti. Međutim, dosad neviđene scene odmah po dolasku u zračnu luku jasno su nama dale do znanja da puno toga ne ide po planu. U zračnoj luci je po razno raznim redovima, šalterima, uredima bilo na tisuće ljudi koji su imali avionsku kartu za neku od destinacija. Svi su pokušali otići negdje zadnji letovima, no malo tko je uspio. Mi na nas let naravno nismo smjeli niti mogli ici. Da smo to učinili, ostali bi zaključani na aerodromu u Dubaiju kao Tom Hanks u filmu Terminal. Naime, u UAE se vise nije smjelo uci.

Dakle, mogli smo birati – ostati zaključani u Namibiji, na aerodromu u Dubaiju ili ostati U JARU. Odlučili smo se naravno za prekrasni Cape Town. Zavoljeli smo grad na prvu.

Počeo je lockdown. Srećom, ranije smo se nagradili sa fantastičnim smještajem u Cape Townu u sklopu našeg planiranog odmora: prekrasna vila s lijepim dvorištem, bazenom, super doručkom i lociran u najluksuznijem i najsigurnije djelu grada. I ono najvažnije, mali broj soba, tako da nismo bili okruženi s puno drugih turista sto je smanjilo rizik oboljenja od virusa. Naravno, onoga trena kad smo bukirali taj smještaj, nismo znali da ćemo tu ustvari provesti puno veći broj noćenja nego sto je to bilo planirano. Sada je bilo jasno da ćemo još iduća tri tjedna provesti ovdje. S obzirom na situaciju, vlasnici su spustili cijenu i napravili za sve nas koji smo ostali ‘’zaključani’’ u JARU nizu cijenu. Salili smo se da je to ‘’special Coronoa package’’. Osim nas, u vili je boravio par iz Njemačke te par iz Belgije.

Na tako lijepom mjestu, uz super vrijeme, bazen, WhatsApp, Netflix i društvene mreže – vrijeme je prolazilo jako brzo. Putem do trgovine, svaki bi dan prošetali i uz ocean te ‘’napunili baterije’’. Mnogo prijatelja i poznanika, kada su čuli gdje smo i kakva je situacija, govorilo nam je da se pripremimo za nemile scene u Cape Townu. S obzirom na događaje iz prošlosti, očekivalo se puno pljački i razbojstava od strane stanovništva koje živi u teškim uvjetima. U JARu je veliki kontrast stanovništva. Ili imate jako puno novaca i živite u vilama ili preživljavate u teškim uvjetima. Najmanje je srednje klase. Od svih tih priča i najava, ništa se nije obistinilo. Dapače, osjećali smo se sigurno tijekom cijelog boravka u Cape Townu. Generalno govoreći, grad dosta podsjeća na nasu Makarsku, a put od grada do Rta dobre nade na vožnju Makarskom rivijerom. Umjesto Biokova imate Table Mountain, a umjesto Jadranskog more – Atlantski ocean te umjesto naše rive – Cape Town Sea Point.

Onog trena kada je južnoafrički predsjednik objavio lockdown kontaktirali smo Hrvatsko veleposlanstvo u Pretoriji. Čisto onako da se javimo gdje smo, tko smo, sto u slučaju da nešto pođe po zlu. Veleposlanstvo RH funkcionira savršeno i ima odličan tim ljudi. Bili smo u kontaktu čitavo vrijeme putem mejla i WhatsAppa.

S obzirom na to da je u JARu ostalo ‘’zakljucano’’ preko 6 tisuća njemačkih turista, u međuvremenu Njemačka je vlada u suradnji s Europskom Unijom i JARom organizirala repatrijacijske (evakuacijske) letove iz Cape Towna za Frankfurt. Na svakom letu bilo je 80% Nijemaca i 20% ostalih građana EU. Zahvaljujući našem veleposlanstvu i njihovom sjajno odrađenom poslu i mi smo pronašli svoje mjesto na jednom od tih aviona. Nakon nekoliko dana, na 13. dan lockdowna, stigle su propusnice, karte i sva ostala potrebna dokumentacija i bili smo spremni za put u Lijepu nasu!

Nakon tri tjedna u Africi bili smo u Europi. Iz Frankfurta ima svakodnevno samo jedan let za Zagreb. To je posljednji avion Croatia Airlinesa koji još uvijek redovno vozi u vrijeme ove krize. Karte smo kupili isti tren kada nam je potvrđen let Cape Town – Frankfurt i srećom, još uvijek je bilo mjesta na letu.

Imao sam prilike u životu puno putovati po Europi i svijetu, odradim otprilike 50ak letova svake godine. Bilo je tu apsolutno svega , međutim ništa se ne može mjeriti s ovim putem iz JARa do Hrvatske. Za apsolutno sve bila su posebna pravila, a check-in se vršio na nacionalnom stadionu uz lječnicke preglede. Međutim, vise o tome, jednom drugom prilikom. To je opsežna tema sama za sebe.

I eto ga, nakon lockdowna na Mauricijusu, lockdowna u JARu, eto nas sada u dvotjednoj samoizolaciji u Hrvatskoj. Sljedeće je vjerojatno samoizolacija u Singapuru onoga trena kada dobijemo dozvolu za povratak i nađemo let za tamo u ovom COVID metežu.

Htjeli smo tri tjedna u Africi – dobili smo tri tjedna u Africi! Ne kažu uzalud ‘’Be careful what you wish for!’’ :))

E da, zdravi smo 🙂 Tijekom cijelog puta nismo imali nikakve simptome. Imamo 36.6 i osjećamo se super. Lijepo je biti u Hrvatskoj prvi puta nakon 5 godina za vrijeme Uskrsa; ma koliko god on bio specifičan za sve nas ove godine.

Fotogalerija: