Put je trajao 2 tjedna, od toga 12 punih dana na destinaciji, putovali smo s troje djece u dobi od 9, 6 i 1.5 godinu

 Napisala: Suzana Serdar Lunic

• Letjeli smo iz Venecije (karte su bile 370 eura povratno, TAP Portugal)
• Rentali smo auto svih 12 dana (45$ sedan po danu s osiguranjem, najpovoljnije što smo našli) i obišli koliko smo stigli: Punta Cana, Isla Saona, Bayahibe, Santo Domingo i poluotok Samana na sjeveru (DR je ogromna, mi smo prošli samo ono glavno jer nismo htjeli bit puno u autu nego laganini, ali ima puno toga još)
• Plan puta: 3 dana Punta Cana (plaže Cortecito i Bibijagua u Bavaru i Macao), 1 dan izlet na Saonu, 3 dana poluotok Samana (whale watching, gradić Samana, playa Rincon i playa Asseradero koja nam je bila uz smještaj u Las Galerasu), 2 dana Santo Domingo (nacionalni park Tres Ojos, Zona Colonial, Malecon) i zadnja 2 ipo dana guštanje u resortu. Plan je bio biti dan manje u Punta Cani i dan više na Samani, ali su nam SVA djeca imala temperaturu, pa smo morali malo prilagoditi raspored i produžiti Punta Canu i plaže dok oni budu ok, a nažalost skratiti Samanu.
• Smještaj: 7 noći airbnb stanovi u Punta Cani i Santo Domingu (dvosobne i trosobne stanove smo plaćali 30-65$ noć, s odličnim recenzijama, čisti i uredni, u rezidencijalnim blokovima s rešetkama na prozorima, parkingom, rampom i čuvarima 24/7); 3 noći u Las Galerasu na Samani, gdje je ponuda airbnb stanova bila loša, pa smo uzeli bungalove uz plažu koje smo s doručkom platili 90-115$ noć uz cjenkanje (90 je bio apartman, a 115 su 2 sobe); zadnje 2 noći smo bili u resortu Hilton La Romana, all inclusive sa sobom s 2 bračna kreveta smo platili 330$ noć (cijena na bookingu je bila 550$ noć, ovo smo upecali neku akciju na TUI).

• Plaže su stvarno rajske, ali more dosta valovito (ovisi naravno kakvo vrijeme vas pogodi, nama su stalno bili valovi i vjetar). U Punta Cani je sličan cijeli taj potez plaža u Bavaru, bijeli pijesak, dosta plićaka i dosta hlada pod palmama. Mi smo odabrali Cortecito i Bibijagua, jer su mi izašle googlanjem kao najbolje plaže Punta Cane i jer se lako do njih moglo doći autom, tj. ima parking odma uz plažu, budući da je dosta njih nedostupno zbog resortova (sve su plaže javne i na svima se može kupati, kad kažem nedostupne, mislim da se do njih treba dugo hodati ako nisi u resortu). Jedini minus na takvim plažama ispred hotela je što ne možeš uzeti ležaljku, jer su samo za goste hotela i ne iznajmljuju se. Također, zna se naći nekakav čuvar koji si da za pravo reć ti di možeš stavit šugaman, a di ne, tako da ne smetaš njihovim fancy gostima, pa ti malo pokvari osjećaj. Ili samo tvom mužu, budući da ga ti mrtvo ladno izignoriraš i staneš di želiš 😉 Zato su nam draže bile plaže bez hotela, više divlje i s manje ljudi. Macao plaža van Bavaro zone je odlična za promatranje lokalaca koji se u popodnevnim satima sjate sa širim familijama i loncima punim hrane, pa guštaš gledajući kako jedu curry rižu s mesom ili ribom dok cijela plaža miriše po tropskim umacima, muzika trešti sa skoro svake ležaljke, a oni se kupaju poluobučeni (to je odjevni stil za plažu, dok po ulici šetaju skoro pa goli) 🙂 Od svih plaža nam se najviše svidila playa Rincon na sjeveroistoku poluotoka Samane jer se na jednom dijelu plaže (koja je inače klasična dugačka pješčana i valovita) rijeka ulijeva u more i oko ušća stvara predivnu mirnu lagunu, s tirkiznim morem, finim pijeskom i puno plićaka – idealno za bebe i praćakanje! Može se uzeti i tura brodićem uzvodno rijekom kroz džunglu, ali to smo preskočili.

• Od svega nam se najviše svidio poluotok Samana. To smo i očekivali, budući da ne preferiramo resort odmor i pretjerano izležavanje na plažama. Samana je nekako divlja, priroda je čudesna, zelenilo, džungle, puste predivne plaže, a samo vožnja tim cestama i selima kroz koja prolaziš putem je doživljaj za sebe. Još kad na svakoj radio stanici svira bachata, srce je puno 🙂 Da smo mogli ostati još koji dan bilo bi odlično, jer nismo stigli vidit sve što smo htjeli. Samana je puna expata, uglavnom Francuza i Talijana (bili smo i smješteni u jednog Talijana i u jednog Nijemca), pa je i ponuda hrane u restoranima raznolikija. Highlight je naravno whale watching, promatranje grbavih kitova koji dolaze u zaljev Samana u razdoblju od polovice prvog do kraja trećeg mjeseca na svijet donositi mlade <3. Uzeli smo izlet iz gradića Samane, koji uključuje par sati whale watchinga i posjet Cayo Levantadu, poznatijem kao Bacardi island, zbog famozne reklame za Bacardi koja se tu snimala. Cijene izleta ovise o itineraru i vrsti broda, manji brodovi su logično skuplji, brži su i lakše se približe kitovima, ali i više skaču po valovima, pa smo mi odabrali veći brod zbog djece, da ne bude rigoleta. Izlet s ručkom smo platili 55$ za odraslu osobu i pola za djecu, ali nismo zadovoljni agencijom (Eva tours), zbog kašnjenja u startu i neorganizacije (tankali su brod kad smo već trebali krenuti, što je trajalo preko sat vremena, pa smo zadnji došli do kitova, lošije ih vidjeli od drugih itd.). Kako bilo, izlet je za svaku preporuku, samo treba dobro odabrati operatera. Vidjeli smo samo jednu mamu i bebu kita, iako smo se nadali više, bili smo pod dojmom tih čudesnih bića.

• Punta Cana je očekivano preturistička i preskupa, ali je odlična baza za kupanje na divnim plažama i za nekoliko izleta: majmuni i plantaža kave i kakaa (nismo išli jer je preskupo, 70$ po glavi, a recenzije kažu da s majmunima budeš baš kratko), zipline (nudi se i na Samani), Scape park (adrenalinski park sa cenotom Hoyo Azul, prirodnim bazenima i ziplineovima – ovo nismo stigli zbog dječje fibre, isto užasno skupo, 130$ odrasli i 70$ djeca) i najpopularniji izlet na otok Saona: cijene su oko 60$ po glavi, ide se katamaranom u jednom smjeru, gliserom u drugom, usput se staje u prirodnom bazenu – tirkiznom plićaku, ovo je odlično, a Isla Saona sama po sebi divna priroda i plaže, hlad ispod palmi, ali pretrpana ljudima, što za rezultat ima i dosta smeća po plaži (inače su jako malo ekološki osviješteni).. Ne mogu preporučiti agenciju za izlet na Saonu, osim reći NEmojte ići s Booking Adventures, jako loše iskustvo, ostavili nas da čekamo 2 sata u Bayahibeu i ne bismo uopće otišli na Saonu da nisam 2 sata sjedila na telefonu i svađala se s njima. Vjerujem i da nam je ovo malo ukvarilo dojam, možda bi inače rekla da nam je Saona highlight putovanja.. 
• Santo Domingo nam je bio odličan! Baš ima neku dobru vibru, Zona Colonial je definitivno vrijedna posjeta. Mi smo tamo bili s prijateljima koji žive u SD, pa su nas oni vodili po gradu, ali je jako jednostavan za snalaženje. Parkirati se može na ulici, a imaju i garaže. Obavezno posjetiti Malecon, najstariju katedralu u Americi, trg katedrale, kuću Diega Kolumba – Kolumbovog sina, popiti kavu u El Conde-u i jednostavno šetati uličicama po Zoni Colonial.. Namjestili smo da u SD budemo na finalnom karnevalu kojem smo se baš radovali (3 nedjelje se održava u Vegi, a 4.nedjelju u SD), ali se dogodilo da se karneval poklopio s njihovim najvažnijim praznikom, Danom neovisnosti 27.2., pa su ga zadnji čas odgodili za slijedeću nedjelju, a u gradu je bila velika fešta, topovi, gužva, kaos. Toliko nam se svidila atmosfera, a i nismo uspjeli zbog prazničke ceremonije ući u katedralu, da smo se vratili idući dan u šetnju i doživjeti grad na običan radni dan..

• Resort: nismo nikad prije bili u resortu, a DR je poznata kao zemlja s best value for money resortima, pa smo odlučili da ćemo isprobati! Znali smo odmah da ćemo u resort ići samo zadnja 2 dana, da se odmorimo na kraju putovanja, jer više od 2 dana si ne možemo ni priuštiti niti imamo želju biti na istom mjestu više od 2 dana. Odlučili smo se za Hilton La Romana, zbog odličnih recenzija i sadržaja, nakon što smo preko TUI upecali akciju za 330$ po noći za nas 4 + beba gratis (na bookingu je cijena bila 550$ noć, ali treba pratiti tui jer svako malo budu neke akcije). Bilo je i jeftinijih AI hotela (najjeftinije smo našli 220$ noć), ali ovaj je imao daleko najbolju ponudu za cijenu. Bilo nam je bitno da ima odličan waterpark (sličan je Legoland waterparku), usluga, sobe, hrana, plaža.. ma svime smo zadovoljni. Djeci su highlight flamingosi kraj kojih prolazis na putu u restoran, i naravno tobogani! Realno, kad pogledaš koliko bi dnevno potrošili na smještaj, svu tu hranu, kolače, koktele, kave, ležaljke, suncobrane, sve u neograničenim količinama, a samo dnevna ulaznica za takav vodeni park košta 100$, potrošili bi daleko više od tih 330$, tako da je isplativo. S druge strane, 2 dana nam je bilo sasvim dovoljno (+pustili su nas da ostanemo cijeli 3. dan budući da nam je let bio kasno navečer), prejedeš se, djeca se naguštaju na bazenima i toboganima, taman! Malo me glava zaboli kad shvatim da smo ostalih 10 noćenja platili manje nego ove 2 u resortu, ali dobro, ne žalimo za ničim 😉
• Hranili smo se uglavnom u lokalnim jeftinijim restoranima, većina ih ima ponudu internacionalne hrane, a probali smo i tradicionalna jela kao što su mofongo (pasirani fažol, platanas banane kao komadići čipsa, meso i povrće, sve skupa u smjesi oblika kugle) i sabrococho (gusta juha od fažola i mesa). Puno restorana nudi Golden blue, rolanu piletinu punjenu šunkom i sirom u umaku od vrhnja, tako da ne možeš ostati gladan! Popularan prilog su tostadas, pohne platanas banane, nešto kao čips od krumpira, okusom nema veze s bananama. Ima dosta meksičkih restorana, a na Samani je odlična ponuda ribljih jela, ista cijena je škampima i piletini. Tropskog voća u izobilju, a u restoranima svugdje nude jugo – voćne smoothije.

Preporuka za restorane Delizias de Bavaro (lokalni u Punta Cani, ukusno i  jeftino), Onno’s (odličan meksički uz plažu Cortecito Bavaro, cijene ok, najjeftiniji uz plažu ali opet dosta skuplji od prethodnog), La Bodeguita u Las Galerasu, Adrian Tropical u SD (tu su nas vodili prijatelji da probamo lokalna jela, ali ima svega, odličan, nije prejeftin).

• Cijene: Dominikana je skupa! To kažem kao netko tko je zadnje bio u Meksiku i Šri Lanci, pa uspoređujem s tim. Omjer cijene i onoga što dobiješ za tu cijenu je daleko bolji recimo u Meksiku. Hrana u supermarketima je skuplja nego kod nas. Privatni smještaj se može naći po ok cijenama, hrana u restoranima isto tako, (potrebno je naravno potražiti lokalne restorane, ako u Punta Cani sjedneš uz plažu, ručak će koštati kao da je od zlata), ali rentacar, suveniri i izleti su skupi. Posebno ulaznice u turističke atrakcije oko Punta Cane (majmuni 70$, adrenalinski park 130$, zipline 60$, park s 3 jezera u kojima se možeš okupati 50$ – čak i za bebe!), dakle sve što je namijenjeno turistima, cijene su za past u nesvijest! Dok recimo ulaznica u Np Tres Ojos u SD, koji posjećuju i lokalci, košta 3$.

• Što se mjera tiče, odabrali smo Dominikanu jer ne traže ništa, ni test na ulazu. Poslali smo mail Tap-u, koji je odgovorio da nam treba ono što traži država destinacija. Budući da smo letjeli iz Italije, prije puta smo napravili brzi test (nas troje imamo preboljenje, a kako smo curi svakako trebali radit test, napravili smo ga svi osim bebe naravno, nek ga imamo za svaki slučaj). Na kraju nas na check inu tražili test i ne možemo u avion bez njega (baš sam pitala traži li to aviokompanija ili DR, kažu DR). Dosta ljudi vratili da se brzo testiraju na aerodromu. Naravno na ulazu u DR nitko ništa nije pitao.. Prije povratka nazad testirali se antigenskim za 35$, jer nismo htjeli riskirat da nas ne puste u avion (let je bio kasno navečer, a svi punktovi za testiranje rade do 5 popodne). Namjerno na check inu nisam vadila test, nego pokazala samo tri preboljenja, i sve ok, možete na let. Eto, a da ga nismo napravili, vjerojatno bi nas tražili 😀 Inače, dan prije nego smo došli je donesena odluka o prestanku obveze nošenja maski, tako da smo je po izlazu iz aviona potpuno zaboravili!

• Sigurnost: Na sami spomen ideje da idemo u DR s malom djecom, van resorta, još da rentamo auto, proglašeni smo ludima. Kao i obično. Teško je uopće naći iskustva ljudi koji su ovako putovali, osim na par stranih blogova. Jer vlada neko mišljenje da van resorta lokalci jedu ljude, pljačkaju na svakom koraku jer su teška sirotinja, a i zašto bi itko normalan izlazio iz resorta kad unutra imaš sve! Ljudi savjetuju da ni slučajno ne voziš kroz SD sa spuštenim prozorima. Kao i obično, pokazalo se da je sve to obično pretjerivanje (samo ne znam zašto i otkuda). Nisu nas pojeli, ni opljačkali, nemamo apsolutno ni jedno negativno iskustvo u smislu sigurnosti, pokušaji prevare su drugo, to je dio kulture i bez toga nebi bilo zabavno! Dok šetaš ulicama, gledaš ljude i pričaš s njima, ne mogu ni zamisliti da u resortu provedemo cijeli odmor i ne osjetimo život izvan njega. Naravno, s djecom nismo probali noćni život ni lutali sumnjivim kvartovima noću, ponašali smo se normalno, vozili uglavnom danju, mislili pozitivno i to je to. Svakako, preporuka za putovanje i roadtrip s djecom, zemlja je divna!

Fotogalerija: