Vjenčanje iz Snova – Bollywood Edition


Indija – zemlja drevnog znanja, mističnih ljudi i svih call centara koje sam ikad zvao van Balkana. Trebalo je da idem u Indiju prije nekoliko mjeseci, međutim zvijezde se nisu poklopile i na kraju nisam otišao. Ovog jula mi se pružila još jedna prilika i to pravo, indijsko vjenčanje.

S obzirom da se ženio drugar sa fakulteta (indijac), nisam mogao da odolim. Kupio sam karte, iskusno plativši samo 271 euro, 6 dana prije leta i počeo sam mentalno da se pripremam (kažem iskusno, a zapravo sam imao više sreće nego pameti).

Šta da obucem? Kako će to sve izgledati? Ima li “aftera”? Šta je smisao života? Milion pitanja mi se motalo po glavi dok sam sjedio u hladu na plaži i čekao svoje pivce i masline.

Srećom, nakon godina života u Dubaiju i vremena provedenog sa (sada bivsom) djevojkom iz Indije, sva pitanja su mi bila brzo odgovorena – osim šta je smisao života, to još čekam. Ona se rekla pobrinuti za moj “styling” jer sam ja kromanjonac i “učiniće sve moguce da bih ja izgledao iole pristojno” – njene riječi. Ispod se vidi rezultat njenog truda. Ko hoće da kritikuje, nek proba da se odjene u ovo:

Kako se put bližio, brzinski sam sredio vizu (samo im je dan i po trebalo da odobre moj pohod na Jaipur – veliko iznenađenje). Kao i obično, sve je stalo u moj mikro ručni prtljag (jer neću da mi gube kofere), uključujuci i 4 kutije Linexa (može biti i neki drugi lijek ukoliko budu htjeli da sponzorišu moje buduće postove).

Za one koji nisu sigurni o čemu govorim, želio sam da izbjegnem bilo kakve… incidente vezane za probavu, tipa oslikavanja novog izdanja Jackon Pollocka u toaletu – kome i dalje nije jasno, gugl nam je dobar drugar 🙂

Dan putovanja je bio sasvim običan, osim sto sam sat prije polaska pomagao komšiji da obije sopstveni stan. Nakon pomenute, upitno kriminalne akcije, uputio sam se preko Maroka i Saudijske Arabije na umjereno fensi indijsku svadbu koja traje **samo** 3 dana.

Nakon uzbudljog putovanja via Casablanca (Maroko), Jeddah (Saudijska Arabija) i Delhi (teme buduceg clanka), konačno sam stigao u Jaipur na svadbu.

Sama svadba je podijeljena u 2 dana (plus prvi dan koji je bilo zagrijavanje). Prvi oficijelni dan se razmjenjuje prstenje i pleše, a drugi dan kad je sam čin i naravno opet ples. Prvi dan je bio genijalan. Nakon nekoliko religioznih ceremonija koje su imale za cilj da prizovu dobru sreću mladencima uputili smo se na mehendi, ceremoniju iscrtavanja ženskih tijela henom (dok muški piju). Sama ceremonija je naravno bila praćena miksom bolivudske i “zapadnjacke” muzike, uz ultra jake basove.

U hodniku se služio ručak, prepun indijskih specijaliteta. Svako malo neko bi prišao da pita da li je hrana ok i da li je previše ljuta za nas – kako mi imamo predrasude o njima, tako i oni o nama. Hrana stvarno nije bila ljuta, iako ja možda nisam pravo mjerilo jer mogu da progrizem kroz hlorovodonicnu kiselinu. Nakon ceremonije imali smo nešto slobodnog vremena za odmor, teretanu i pošto se sve odvija po indijskom standardnom vremenu (sve kasni po 2 sata), uspio sam da odgledam i utakmicu Urugvaj – Francuska (navijao sam za Urugvaj).

Glavi događaj veceri je bila razmjena prstenja. Sam čin je bio senzacionalan. Nakon par fotki (dole), ušli smo u ogromnu halu. Sve je ličilo pomalo na izbor za mis svijeta. Stage, voditelj, svjetla, muzika i svi propratni sadržaji. Nakon par minuta ceremonije razmjene prstenja, došao je najzanimljiviji dio. Porodice mladoženje i mlade spremili su niz bolivudskih plesova i takmičili su se ko će bolje da otpleše. Sve to je izgledalo apsolutno nevjerovatno. Otvoreni bar je dodatno poboljšao efekte gdje su se točile litre najkvalitetnijeg viskija (nisam ljubitelj) i vina (veliki sam ljubitelj).

 . 

Pronašao se i koji koktel i nisam mogao da odolim (po idemu adios motherfucker – pravo ime, opet nam je gugl drugar). Popio sam znajući sta me čeka naredni dan. Spoiler: propatio sam naredno jutro proklinjuci svaku ledenu kocku koja je bila u tom piću – kombinacija mamurluka šifra “glava ko omanja planeta” i “vatre u pozadini” nije ni malo divno iskustvo ali hej, koliko puta ću još ići na svadbu u Indiju. Mislio sam da je odgovor nula, ali sam u međuvremenu dobio poziv pa idem opet krajem godine.

Nakon jutarnje patnje, par lineksa i dobrog omleta sa slaninom (jako pametno znam), došlo je vrijeme za glavni događaj. Mladoženja u kočiji dok svi mi, što smo došli njemu kao gosti plešemo oko kočija. Ruta je bila ulica oko hotela. Da stvari budu još zanimljivije, uzrokovali smo paralizu saobracaja što su mi rekli da je sasvim normalno.

Nakon što smo procirkulisali okolo zaputili smo se k vratima hotela gdje nas je čekala porodica mlade. Tada je počeo meni najzanimljiviji dio – pregovori oko novca, cash, dinero. Cijeli proces se sastoji od dvije etape – prvo, porodica mlade mora da plati da bi mladoženja izašao iz kocije i krenuo po mladu, a onda mladoženja i porodica moraju da plate porodici mlade da ga puste u hotel.

Nakon jedno 45 minuta pregovora, dogovorili su se za 5000 rupija (oko 60 eura) i razmijenili su novac tako da je neto razmjene bio 0. Sve to je izgledalo uzašno fascinantno da skoro zaboravim ceremoniju slikanja i njihovu verziju svestenika što drzi neke sluzbe 2-3 sata dok se na kraju oboje ne ujedine u ljubavi, slozi i svemu tome što dolazi sa brakom. Što se nas ostalih tiče, drugo veče je bilo bezalkoholno i bez mesa (što je meni narocito tesko palo). Sve smo posmatrali sa strane, hipnotisani svakom sekundom svadbe.

Medjutim, čak i “veg” hrana, kako je oni popularno zovu je bila preukusna pa nisam otišao spavati praznog stomaka. Što se same svadbe tiče, nakon svih tih ceremonija, mladenci su se povukli u jedan od apartmana da… konzumiraju… svoj brak – iako, kako su mi objasnili 95% njih ode direkt na spavanje jer su nakon tih par dana toliko umorni da ne mogu ni o čemu razmisljati. Šta je od ta dva scenarija istina, zauvijek će ostati misterija.

Nakon cijelog, izuzetno fascinantnog događaja i budžeta koji je premašio drugi prag kviza “Ko želi biti Milioner”, mogu da zaključim da je sve sve djelimično poznato, ali opet tako strano. Isprepleteno plesom, instrumentima, bacanjem novca i radošcu.

Kako to obično biva, taj tip događaja je za pokazati se gostima i da se gosti dobro provedu dok su mladenci vise žrtva okolnosti iako ako pogledamo video nakon svadbe, djeluju kao 2 najsrenćija golupčića na svijetu, što je jedino bitno.

Toliko o indijskoj svadbi za narednih 5 mjeseci. A sada, nazad u Malagu i na plažu, ferija je skoro tu!

Napisao: Milan Balaban
IG: @notmilanbalaban