Portugal – Zemlja iskrenih osmijeha i tužnih pjesama


Portugal me ostavio bez riječi. Jer tko god što mislio o njemu, ipak je to mjesto gdje prestaje zemlja, a počinje more…piše Marija Pajić (Meri Goes Around The World)

 

Ne znam u kojem periodu života, obećala sam samoj sebi da ću barem jednom godišnje posjetiti mjesto na kojem nikada nisam bila. Jer kada pogledam unazad, život je predivan samo ako ga živiš. I uglavnom, stvari uvijek stoje ovako. Kada si mlad, putuješ radi toga da bi nešto naučio, a kada ostariš protumačiš to tako da stječeš neko važno životno iskustvo. Baš zato, nikad nisam htjela slušati tuđe priče. Istina, postoji još toliko destinacija koje bi posjetila. ali za većinu o kojoj sam maštala – uspjela sam osobno se uvjeriti u te čarobne životne ljepote. Onako čarobne kao Portugal koji me je ostavio bez riječi. Jer tko god što mislio o njemu, ipak je to mjesto gdje prestaje zemlja, a počinje more.

Bom dia Christiano Ronaldo!

Otprilike tako izgleda prvi sat portugalskog jezika u glavama nježnijeg spola diljem kugle zemaljske. No, ta prekrasna najzapadnija europska zemlja – svijetu nije dala samo najsenzualniji jezik, zgodne nogometaše i meni osobno najzgodnije nogometne trenere, već i najbolje moreplovce, ukusne morske delicije, odlično vino i ono najvažnije – predivnu uspomenu svima onima koji su je imali prilike posjetiti!  Pogotovo ako je njihova portugalska avantura krenula iz Lisabona! Iako ova metropola zapravo nikada nije službeno proglašena portugalskim glavnim gradom, s obzirom na to da o tome zapravo nema nikakvog pisanog traga – zna se da ovdje zapravo sve kreće.

A kako i ne bi kada je ovdje riječ o gradu starijem čak četiri stoljeća od Rima! Jer kada sletite na lisabonski aerodrom, budite sigurni da vas čeka odmor iz snova! U tom snu možda niste sanjali da će vas netko pri svakom koraku nuditi različitim lakim drogama, ali eto – ovdje ćete i to doživjeti. Portugal je odavno dekriminalizirao droge i tako na ulicama svojih gradova stvorio pozamašan broj onih koji će teško shvatiti da ne želite hašiš, već biftek u najboljem restoranu.

Šareni grad koji živi u prošlosti

Sjećate li se onih trenutaka u kojima ste bez ikakvog razmišljanja htjeli zakoračiti u vremeplov i probuditi se negdje drugdje, u nekom drugom vremenu? Otprilike tako ćete se osjećati šetajući šarolikim ulicama Lisabona. Nema tu fuliranja s novogradnjom, niti skrivanja prljavog rublja, ovdje je sve, reklo bi se na izvol’te! Najveći grad Portugala sa svojih preko 500 tisuća stanovnika – ime je dobio zahvaljujući Feničanima koji su ga prozvali sigurnom lukom! I baš tako se i osjećate prilikom boravka tamo, sigurno. Što zbog mnogobrojnih utvrda, a što zbog ljubaznosti domaćina. Smješten na ušću rijeke Tejo, najzapadniji je glavni grad kontinentalne Europe u kojemu su blage zime i topla ljeta. Možda je to razlog zašto Lisabon čitave godine privlači turiste iz cijeloga svijeta!

Da ste ne znam kako loše raspoloženi, kada ugledate te njihove građevine ukrašene keramičkim pločicama (tzv. azulejos), osjećat ćete se kao u bajci. Tako fascinantan stil izgradnje u ove krajeve zapravo su donijeli Arapi, no mudri Portugalci su to logično okrenuli u svoju korist! Jednako kao i svoju najpoznatiju građevinu smještenu upravo u Lisabonu! Toranj Belem, zapravo tvrđava s tornjem u četvrti Belem, smještena u zapadnome dijelu grada  simbol je njihovih pomorskih otkrića kao i osvajanja portugalskih mornara! A tik do njega smješten je i spomenik Otkrićima, podignut 1960. godine u čast kome drugom nego Vascu de Gami koji je baš s tog mjesta u 15. stoljeću odlazio osvajati Afriku i Indiju. No, meni osobno najfascinantniji je Most 25. travnja, visok čak 70 metara koji vodi do velikog kipa Isusa Krista, replike onog iz Rio de Janeira i koji neodoljivo podsjeća na most San Francisca.

Tramvaj zvan čežnja

A baš takav, svakoga dana s brojem 28 vozi starim ulicama Lisabona. Ta neizbježna turistička atrakcija za koju ćete platiti svega 3 eura prometuje od davne 1873. godine, a najuzbudljiviji dio je kada se taj isti tramvaj sjuri niz brdo i uleti u malene ulice ovog glavnog grada. Sve to pruža vam potpuno novu perspektivu ovog šarenog i veselog grada. Za one kojima nije do vožnje, uvijek preostaje opcija da prošeću centrom grada te se upute na dizalo Santa Justa s kojega se pruža pogled na čitavi grad. Unaprijed se naoružajte strpljenjem jer na ulazu zna biti poprilična gužva.

Isto tako, kartu za isti ćete platiti pet eura no, što je to u usporedbi s pogledom koji ćete pamtiti cijeli život! Zar ne? Inače, portugalska metropola je zapravo grad na sedam brežuljaka i upravo se zbog toga, iz različitih kuteva i perspektiva, mogu doživjeti posve drukčiji pogledi na ovaj prekrasan grad! Taj podatak možda nije najsretnija vijest za vaše fotoaparate koji će tih dana škljocati do besvijesti.

Iza sedam gora i sedam mora, čeka te noćni život grada na sedam brežuljaka

I bez brige, ovdje nije sve u znaku fada. Mislim, ima taj portugalski zaštitni znak svoje čari, čak postoje i specijalizirani restorani u kojima ćete slušati najljepše izvedbe dok mastite brk bakalarom i sve to zalijevate najboljim vinom, no pravu pustolovinu doživjet ćete u Bairo Alto, kvartu koji se nalazi na brežuljku iznad samog centra grada. Tamo ćete naići na mladež iz cijelog svijeta, pa se tako nemojte iznenaditi kada nakon obilaska španjolskih, irskih i portugalskih kafića, naiđete i na onaj koji na svom ulazu ima hrvatsku i srbijansku zastavu! U većini njih plaćate svojevrsni upad od otprilike 10 – 15 eura koji vam uključuje piće dobrodošlice! No, ono najvažnije u ovom gradu ćete također moći uživati u portu – najpoznatijem slatkastom portugalskom vinu. Nekada omiljeno englesko piće, danas možete pronaći na svim krajevima svijeta, no zna se da je doma sve uvijek najfinije! Cijena piva u barovima je otprilike 3-4 eura dok je cijena čaše porta otprilike 3-8 eura. Ovisi naravno što želite. I nikako nemojte uspoređivati Portugalce sa Španjolcima jer ne samo da im je jezik posve drugačiji, već im je i životni stil nebo i zemlja. Pa tako dok vam Španjolci uglavnom daju besplatno tapase, Portugalci će vam sve naplatiti. I nema tu neke posebne gastronomske znanosti, postoje mjesta koja ljudi više posjećuju i samim time tamo više plaćate sve one ukusne delicije.

Obilazim velike gradove, a zaljubljujem se u male 

Ne znam zašto, ali uvijek biram smirenije i opuštenije gradove. U njima se osjećam bolje i odmorenije. Pored New Yorka, uvijek ću izabrati Washington. A kad već moram birati, pored Lisabona, uvijek ću radije pobjeći u Porto. Ovaj grad mostova prepun parkova smješten na ušću rijeke Douru koja se ulijeva u Atlantski ocean, posve netipično za tako prekrasan grad – najpoznatiji je po svom mostu. Da, dobro ste pročitali. I ako vas on neodoljivo podsjeća na Eiffelov toranj, znajte da iza njegove izgradnje stoji arhitekt Seyrig, nekadašnji Eiffelov suradnik. No, ono što je još čudnije jest to da ćete prelaskom na južnu stranu mosta zapravo zakoračiti u drugi grad naziva Gaia. U njemu su se smjestili uglavnom najpoznatiji portugalski vinogradari u čije bi bogate vinske podrume brojni Hrvati rado zavirili.

A kako Gaia ima svoju Cais de Gaia, tako i Porto ima svog konja za noćnu trku, on se odaziva na ime Cais da Ribeira. Ta obalna šetnica zapravo je najslikovitiji dio grada – a baš tamo smjestili su se i svi ugostiteljski objekti u kojima ćete uživati u najfinijoj ribi i naravno portu! Meni se posrećilo da sam završila na svojevrsnoj studentskoj zabavi na otvorenom s preko 10 tisuća studenata. Naime, zahvaljujući raznim projektima Europske unije – Portugal je otvorio svoja vrata studentima iz cijeloga svijeta. I ta mladež ne može baš po cijele dane učiti pa se moraju nekako opustiti stoga organiziraju lude zabave na otvorenom na kojima svaki fakultet ima svoju kućicu dok polaznici istoga su uvijek odjeveni u istu boju. Fora, zar ne? No, kakav bi ja baksuz bila da se i tu nisam našla u epicentru okršaja između navijača Benfice i Porta. Kada sam to vidjela, shvatila sam da je ovo s Torcidom i BBB-ima dječja igra jer ovi su ljudi zbilja nogometni fanatici.

Kako se kaže hvala na portugalskom?

Obrigado. Ta zlatna riječ tijekom vašeg boravka otvarat će vam sva vrata. Uz širok osmijeh i dobru volju, budite sigurni da ćete zaljubiti u ovu zemlju. Jer kako će vrijeme prolaziti, osjećaj zbog neke kupljene stvari će proći, a iskustva s putovanja ostat će zauvijek.

Potražite svoju sreću u ovoj prekrasnoj zemlji jer, tko zna, možda baš vi naletite na Ronalda kad već ja nisam na Mourinha! No, opet za sve postoji drugi put, zar ne?

Sreća pa znam osnove.

Bom dia Jose!