Lago di Garda – što vidjeti u dan i pol


Ako planirate posjetiti Gardaland u Italiji evo nekoliko super mjesta koja možete posjetiti usput

Napisala Adriana Karuza – Kruzovi

 

DAN PRVI. Oko osam sati navečer je. Nakon cijelog dana u Gardalandu (ovdje pročitaj kako nam je super bilo), zaključujemo da želimo na sladoled. Krenuli smo prema gradiću Lazise. Desetak minuta kasnije, u vožnji mi se spontano omakne jedno oduševljeno AJMEEEE. Pogled ulijevo i evo ga. Glavni ulaz u jedan od brojnih utvrđenih gradova smještenih uz obalu jezera Garda. Ona izvija vrat, ne vidi dobro iz auto sjedalice, pita što je, što je? Ja sretna k´o prase, sviđa mi se prizor, a čak mislim da se i njemu omak`o neki tip zadovoljnog uzdahaZnam kako ovo zvuči

Jedva čekam da se parkiramo i tu kreću prve muke. Parkinga ni za lijek – onog besplatnog. Ne želimo gubiti vrijeme na traženje, pa auto puštamo skoro pa preko puta ulaza u grad. Euro i pol za sat vremena. Prodano. Bili su to prvi od mnogih eura ostavljenih na parkingu. Ne znam kad smo zadnji puta toliko novaca pustili po raznim parkiralištima kao ta tri dana u Italiji.

Lazise dolazi od latinske riječi lacus, znači nešto kao grad na jezeru. Prvo što te oduševi su zidine i dvorac, sve nastalo za vrijeme vladavine poznate i moćne obitelji Scaligeri. Gradić je šarmantan. Pravo talijanski. Jedno je od značajnijih turističkih odredišta, prepun restorana i slastičarni, pa u ljetnim mjesecima može biti gužvovito. Jedino mi nikako nisu sjeli svi ti štandovi s robom. Ne ide mi taj “ponteroso” štih uz ovakve slatke gradove. Ali biznis k`o biznis, često nema veze s estetikom.

U samom centru je mala lučica. Barčice. Jezero. Romantika. I Darth Vader i ekipa. Jer… zašto ne. Ovo je trenutak u kojem se Njemu i Njoj oteo puno veći AJMEEE od onog mog s početka priče. Ja sam počela pljeskati. Čudni smo.

Da ne zaboravim na sladoled. Uostalom, po to smo došli. Fantastičan. Talijani su općenito sladoled podigli na neki viši nivo. Krenula sam s idejom da ću uzeti čokoladu. Dosadna sam. A onda sam ga ugledala. U mnoštvu okusa  raspređenih u dvije vitrine pune hladnog veselja, ugledala sam ga. Ponosno se zeleni After eight. Pri samoj pomisli na ledenu verziju jedne od najdražih čokolada, srce mi je jače zakucalo. I stvarno. Pojela sam ledeni After eight. U kornetu s čokoladnim rubom. I šarenim mrvicama. Cijena kuglice – euro i pol. Vrijedi svake lipe. Opet smo omanuli s fotografijom. Ne mogu fotkati hranu i gotovo. Svinjica u meni je prenestrpljiva.

Rshlađeni i zaslađeni krećmo do apartmana. Sutra nas čeka puno vožnje.

DAN DRUGI. O Sirmioneu sam čula puno toga. Samo najbolje, naravno. Očekivala sam zato puno, a puno sama i dobila. Bajkovit gradić s posebnom atmosferom. Možda jedno od najpoznatijih mjesta uz jezero Garda. Vožnja do stare jezgre smještene na poluotoku koji razdvaja donji dio jezera daje ti do znanja da turizam ovdje cvjeta. I, iskreno, bilo bi mi draže doći u neko doba kada nije top sezona.  

Zamak se uzdiže nad jezerom na samom ulazu u povijesnu jezgru grada. Bilo nam je prevruće, pa smo preskočili penjanje na vrh, ali smo se divili sa svih strana. Jednostavno ti ukrade svu pažnju.

Tu smo se našli s ostatkom ekipeVježbamo za zajedničko putovanje u Japan. 😀 Djeca su htjela na plažu, pa smo popustili malim vragovima. Sva sreća, jer tamo smo se družili sgospodom labudovima. Očito naviknuti na ljude, šeću plažom, poziraju, pikiraju sladolede ili što već držiš u ruci i pritom su malo zastrašujući :D. Podsjetili me na majmune na tajlandu.On se naravno podružio s labudovima, jer ne možeš biti u društvu prekrasnih životinja, a da im ne turneš neku hranu. To je radio i s već spomenutim majmunima, ali i s vjevericama u Central parku. Kad ga ja s kauča zamolim da mi donese nešto za jest, pravi se da ne čuje. Znam. Nisam ni labud, ni majmun ni vjeverica. Ja sam mu samo žena. Al` sam isto prekrasna. 

U Sirmioneu smo ostali 4 sata. Proveli smo ih u istraživanju uličica, prošli smo ga uzduž i poprijeko, a vrhunac oduševljenja bio je trenutak kad sam ugledala ovo:

Ako ovo nije kuća s najboljom frizurom, ja ne znam…

O Sirmioneu ne treba puno pisati. Puštam te da se veseliš fotkama.

U Sirmioneu ručamo, cijene pizza su oko 5-8 eura, u svakom slučaju jeftinije od parkinga za četiri sata. To nas je zadovoljstvo olakšalo za 9 eura. Znam točno jer On ima novu praksu.Zapisuje svaku lipu koju potrošimo da znamo na što smo potrošili. Pa da mi može konkretno nabijati na nos. 

MALCESINE

Mašemo Sirmioneu i krećemo u Malcesine. Vožnja traje nešto više od sat vremena. Nadamo se da će mala neman zaspati, da malo odmori. Ali znaš što kažu za nadu. I ne mislim na ono da umire posljednja. Ali dijete je srećom pokupilo i nešto na mamu, pa je pomalo neumorna. A Malcesine… e to je raj. Općenito, cijeli taj sjeverniji dio jezera mi se više dopao. Krajolik je brdovitiji, što u kombinaciji s jezerom stvara predivne slike.

Nažalost, dan je bio maglovit pa nismo doživjeli boje u punom sjaju, ali priroda je svejedno predivna. To se posebno vidjelo s visine, jer naša se mala ekipa uputila na Monte Baldo. Nakon jutarnjeg razgledavanja, djeci je trebalo priuštiti malo zabave po njihovoj mjeri. Vožnja gondolom zadovoljava apetite najmlađih, a ni mi nismo ostali gladni 

Već u vožnji počeli smo pričati o Ice caffeu koji želimo. Svi. Pa i ja koja kavu ne volim. Izašli smo na pola puta od vrha. Djeca su se igrala na obližnjem igralištu, a mi smo sjeli na ledenu kavu s pogledom. Jedan od onih “hvala ti živote” trenutaka.

Djeci smo rekli da u tom restoranu imaju piće samo za odrasle i dali smo im vodu koju smo imali sa sobom. Bez pogovora su prihvatili objašnjenje i otišli na igranje. Lijepo je što nam toliko vjerujeu. Parents of the year. 

On je ovdje doživio bliski susret s još jednom životinjom. Baš ga vole.

A mi smo doživjeli zen. Ako ideš u Malcesine, svakako odvoji vremena za ovaj izlet.

A Malcesine… definitivno najljepši od ova tri koja smo obišli. Mnogi se možda neće složiti, posebno zbog Sirmionea koji zaista ima taj nevjerojatan spoj jezera i zidina, ali Malcesine je nama bio poseban. Uličice predivne. Prozori. Cvijeće. Vrata. Trgovi. Bez “ponteroso” štandova. Suvenirnice uređene s puno stila. Zidine. Jezero. Brda. Pogledi. Atmosfera. Energija. Dojmilo nas se baš sve.

Ovaj grad kada se ide u Gardaland često nije na popisu onih koje treba posjetiti, ali vjeruj mi… vožnja je jako lijepa i ugodna i neće ti biti žao. Pogotovo ako u povratku zaroniš u jezero. Nikad nisam mislila da ću uživati u jezeru, ali nije ovo prvi put da sam krivo mislila. Zapravo, često je bolje da uopće ne mislim. Pametnija sam tako

Jesam ti rekla da je predivno <3

Sigurna sam da još puno gradova uz Lago di Garda zaslužuje pažnju, ali ovo je bio naš odabir za dan i kusur, koliko smo imali. Ionako se u Gardaland vraćamo opet. Tada će pasti i neka druga ruta uz jezero. Već se veselim. 🙂

Treći dan smo ostavili za Veronu. A grad ljubavi ima samo svoju priču. Toliko je lijep da smo se opet zaljubili. Skoro.